Ilustracija (Pexels)
Naravno da su svi ti pokušaji bili osuđeni na propast, suočeni sa spominjanim nacional-egoizmom, koji će i Stuparicha primorati da konstatira poslije Drugog svjetskog rata, sjećajući se onih svađa s Faurom-Timeusom; "Da, Ruggero Timeus bio je tada, više nego što smo to bili mi, akutni dijagnostičar političkog stanja (valjalo bi reći političke bolesti) Europe, kao što su pokazali događaji",... kao i da u pogovoru svojih sjećanja, u razumljivim trenucima zdvojno i gotovo pokajnički "revidira" vlastitu dosljednu nadnacionalnost, gledajući Istru jednog jesenjeg dana 1947. iz vlaka na pruzi Trst-Venecija:
"Mia, mia terra, non piu mia" - moja, moja zemlja, ne više moja... Kao da je neko neumoljivo sječivo odrezalo od nas jedan vitalni dio naše zemlje, zauvijek. Za nas, za naše sinove, za sinove naših sinova: izgubljena. Jedan strani narod (??? – M.R.), drukčiji po jeziku i običajima, ne kroz stoljeća kao u Dalmaciji, nego kroz nekoliko desetljeća, možda kroz nekoliko godina (??? – M.R.), bio ju je uzvisio do vlastitih žudnji za ekspanzijom (??? – M.R.). A taj smo narod imali odmah za ledjima"...
"Naša stvar" ovdje dolje 1900. stoji posve solidno i stoji očajno. Solidno stoji politički i socijalno iza našeg trolista Mandić - Laginja - Spinčić pauperska masa hrvatska i slovenska, s već raširenim pučkim školama i posujilnicama; očajno stoji stvar kulture pučkoprosvjetiteljske, nakon ugušena glagoljaštva i nakon reformističke elite Lupetina - Vlačić - Stjepan Konzul Istranin - Vergerio - Trubar i kontrareformacije koja nas izručuje kao živu hostiju u pohlepno ždrijelo latinaške kulture. Očajno i u odnosu na nacionalni odskok kroz djelo i djelovanje jednog Silvija Strahimira Kranjčevića, ili Antuna Gustava Matoša, ili Janka Polića Kamova,... kao i u odnosu na na Trst jednog Sveva, Vivantea, braće Stuparich...
"S’ciavo" ili "Tschusch" ili "Cransso"; "Švabo" ili "Bitanga", "Krauto", "Crucco", "Gnoco"; "Latin" ili "Digić", "Žabar", "Mačkožder"; plus "Šarenjak", "Tolomaš", "Windisch", "Nemčur", "Prodanac", "Podrepnik", "Čefur", "Južnjak" i "Janez"; ili pak onaj "ponositi baštardo", rekao bi za se Enzo Bettiza - ruku pod ruku u sutrašnjoj prekograničnoj regiji, multi-pluri-trans bla-bla-bla mini alpsko-jadransko-panonske "Europice"?! Jer, povijesno-kulturalno, Istra ne samo da se širi na negdanju Julijsku Krajinu; iz istog "Mitteleuropskog sna" su podjednako miješani krajevi poput Koruške, Međimurja i Prekmurja, Hrvatskog primorja i Dalmacije, Boke Kotorske i jadransko-jonske Grčke, pa i dijelova albanske obale…
Putujući nedavno iz Istre - Istria - Istrien via Koper - Capodistria i Trieste - Trst - Triest u Klagenfurt - Celovec, sudjelujem u spontanom činu multikulturalne "europeizacije Europe". Na graničnome prijelazu Škofije - Scofie, na talijanskoj strani, BAR AL BLOCCO, koji priziva doba Zone A i Zone B – 1945. - 1954., kada je blocco, blok, bio kontrolna točka na demarkacionoj liniji nedavno zatvoren jer već "nestaje" talijansko-slovenska granica.
Pod portretima Franza Josepha i razglednicama "Gruess aus Lissa" – gdje je Tegethoff porazio talijansku flotu admirala Persana (!!!), šanker i vlasnik bara, očevidno talijanske kulture, glatko razgovara s klijentima, mahom kamionistima, i na talijanskom, i na slovenskom, i na hrvatskom (na žalost nije naišao neki Austrijanac ili Nijemac), pitam ga, "oprostite, što ste vi?", "Austriaco" odgovara mi kao iz topa.
Uz malo napora, lako je zamisliti nas, potomke teutonskih barbarskih ratnika, rimskih legionara i slavenskih žilavih hordi kao avarskih prethodnica; koji se nekih petnaest stoljeća smičemo i istrjebljujemo, od ispuhane strelice iz trstike do schmeissera, za čarobne predjele izmedju Alpi i Jadrana okrunjene mitskom čarolijom Istre; kako odričemo podaništvo svatko svojoj Madre Patria (Heimat, La Patrie, Homeland, Domovina, Strana radnaja…) i, padajući jedni drugima u post-flower-power post-post-post-modernistički i post-post-new-age i post-Twin-towers zagrljaj proglašavamo Euro-Utopiju; protiv svake Države, Nacije, naročito protivne Državi-Naciji kao takvoj.
*Nastavak u sljedećem broju