ČA TO ROMPA

Ča to rompa ča to trupa

ča to tuče ča to huče

ča to buče ča to triese TRUPA ROMPA

ča to liela ča se klati sprid našima vrati,

ča to busa u toj noći škuroj škuroj?

Ča je misec požeralo i sve zvizde pohlompalo?

Da su ladri, ladri nisu,

ladri se šegaju šakreto,

partizani nisu njanka uoni,

i uoni na bandu kreću krišom,

da su fašišti, fašišti nisu,

nikad maj po nuoći ne griedu črni brieki st

rahljivci,

da je ki pijani, pijani ni,

pijani jur doma spi,

da je lasica mrež

kokošami, lasica ni,

ki kokuoš jur ni, smo hi požerali uzdavna.

Ter to tribe orko bilfo mrak h nami gre,

to najprija će biti da se zbiru štrige i štriguni, PO NAŠIH KANTUNI

po našoj križini da će nas ureći, da će nas proklieti,

da će nan pute zamišati tako da kad griemo griemo kamo griemo, i kamo će štrige,

a ne kamo smo se upravili.

Ter zato najzad i se gubimo po tih stazah svita iščući ča nikad ne najdemo.

Ma samo sujenice nan raščine ča je črno načinjeno

Pak daj daj se manizaš to kako za čovik biti

Son stuffo de mi, gavendo sempre co'l Tito e Benito, co'i Morosini e Grimaldi, co'l nostro amatissimo Checo-Bepi e tutti quanti. Xe per quel che a volte parto verso l'utopia. Insomma, sempre da extremis ad extremis. Intuile, son fatto cussi. Pero. Ultimamente sento che la nostra gente, anssi la mia gente (diria Guido Miglia) propio la vol sentir de novi sogni. Perche in Istria 'sti sogni i xe sempre piu realizzabili, me par. Per quel oso volar oltra l'orizonte, verso i cieli sconossudi. Cussi, alora, adesso in Istria gavemo un altra manifestassion multi-kulti.

Ne pitajte me što je to "slam", to mladi tršćanski guru ove nove blog - chat - facebook etc. etc. prokletničko slobodne i daring (ososa?) poezije Christian Sinnico (naturalmente, d'origini istriane!), nogometaš koji ne igra više jer ga bole koljena, okuplja na tisuće pjesnika elektronskim i fizičkim putem; i tu se paradira poezijom i prozom putem bloga i na trgovima: Tako je on doveo desetke mladih tršćanskih i zagrebačkih pisaca u Savičentu, njih nekolicina se takmičilo za nagradu (Budina ruka u bronzi), a ostali su glasno sudjelovali, ili kao članovi žirija, ili glasnom bukom... Za me, dodatni faktor mentalnog zdravlja jest baš taj uspjeh Sinnicov, da spari upravo tršćanski i zagrebački post-post-generation kulturalni krug. Nešto jako čudnoga, zar ne, ako se sjetimo gore navedenih duždeva i nacionalnih vođa, ako se sjetimo D'Annunzija i Nazora, nicht war?!

Imali smo sreće, zapravo, Luca Schueli (Švicarac zaljubljen u Istru) koji je kupio dvije povijesne kuće u Savičenti, Damir Zubčić, Zadranin s milanskom adresom, i ja (kao lokalni faktor), da prihvate moj prijedlog i izaberu Christiana Sinnica za ideatora prvog izdanja HIST(O)RIA SLAM, u sklopu naše nove internacionalne udruge za kulturu, i ostalo!: nazvane COLLIVIUM.

Čitala se proza, nekoliko autora (Argentina, Austrija, Italija, Hrvatska) posložilo je bilo odreda svoje priče u - Savičentu! Od Uskočkog rata do spaljivanja vještica, krasan pogled na sam naslov i iz njega na ovaj čarobni gradić i Istru, sve do Punta Arenas i Woolongonga; Hist(o)ria Slam.

Ovdje stavljam svoj neznatni prilog stvaranju Colliviuma i Histria Slama, neke vrsti metaforičke poslanice, izazova ustaljenom poretku nacionalnih parada, koje kanda opet dobijaju snažan zamah, bit će baš zato što je riječ o stvaranju nove Europe, a mnogi bi htjeli da EU ne postoji, nego da se ovdje davimo u nacional-patriotizmu, kao što i činimo tamo od 1848. i glupave buržoaske nacional-revolucije. Glupave, jer je zastarjeli svijet uništila, ali i stvorila novi svijet nacional-lihvarskih zajednica.

*Nastavak u sljedećem broju

Povezane vijesti

• Moć stereotipa
• Vergerije je bio svuda, sa svima i protiv svih
• Padaju mi nemoćne ruke