(Snimila Kristina Stedul Fabac / Pixsell)
Još u studenom 2023. ministar socijalne skrbi Marin Piletić najavio je pokretanje čitavog seta zakona, među kojima i osnivanje alimentacijskog fonda, za koji je rekao da ga Vlada formira "kako bi se država obračunala s nasilnikom a da ne ugrozi egzistenciju drugom roditelju i djeci". Ideja o alimentacijskom fondu proistekla je, podsjetimo, kao dio šireg plana borbe protiv obiteljskog nasilja i nasilja nad ženama, a nakon ubojstva Osječanke Mihaele Berak i kažnjavanja odgovornih za propuste. Stekao se tada dojam da se država ovog puta misli ozbiljno obračunati s još jednom vrstom izbjegavatelja poreznih obveza, a to su neodgovorni roditelji koji koriste sve moguće zakonske "rupe" i manjkavosti sustava ne bi li izbjegli plaćanje alimentacije.
Na papiru je sve izgledalo super, povećao se i iznos alimentacije po djetetu na 260 eura, država je najavila da će iz vlastitih sredstava isplaćivati alimentaciju djeci kojima je ne plaćaju roditelji, a kada je u praksi trebala krenuti isplata naknade roditeljima, po starom hrvatskom običaju, sve je "negdje" zapelo. A doznalo se i gdje. Naime, umjesto Zavoda za socijalnu skrb, isplatu alimentacije država je povjerila Agenciji za osiguranje radničkih tražbina nakon čega je došlo do zastoja s isplatama, a roditelji na alimentaciju čekaju mjesecima. Ne samo da kasni furiozno najavljena isplata alimentacije iz državnog fonda, nego se još i birokracija dodatno zapetljala, pa sada od roditelja traži dokumente koje roditelji ne mogu nabaviti, poput često nepoznate adrese boravišta supruga s kojim više ne živi i sl.
Roditeljima koji mjesecima čekaju na alimentaciju, udruge savjetuju da Agenciji za osiguranje radničkih tražbina upute požurnicu jer onda sve ide na upravni sud, a u spomenutoj agenciji, kažu udruge, boje se sudskih postupaka, pa se to zasad nameće kao jedino rješenje da se nekako isplati alimentacija.
Agencija za osiguranje radničkih tražbina, koja je preuzela ulogu alimentacijskog fonda, očito se nije pokazala najboljim rješenjem. Jer osim što je isplata alimentacije zastala, i što se od roditelja traže dokumenti do kojih ne mogu doći sve i da hoće, ta ista agencija paralelno s novim zahtjevima zagušena je onima koje je davno zaprimila, a očajni roditelji kažu da im se više ni na telefon nitko u agenciji ne javlja.
Iako su iz Vlade poručivali da će donošenjem Zakona o privremenom uzdržavanju, koji je na snagu stupio početkom godine, sve ići brže i jednostavnije, ispalo je potpuno obrnuto i sve je više roditelja kojima mjesecima kasni alimentacija. I izgleda da će ih biti još više jer je krajnji rok da agencija odgovori na zahtjeve kraj godine, a od 1.366 starih predmeta koliko ih je agencija preuzela od zavoda za socijalnu skrb, riješeno ih je tek nešto više od 800.
A kad roditelj konačno i dočeka rješenje o alimentaciji, ispostavi se da ona nije u visini koja se očekivala ili kolika bi trebala biti, a često zna biti i ispod minimalnog praga. U tom slučaju čak i Agencija za osiguranje radničkih tražbina, koja se, kako smo doznali, boji suda, roditeljima savjetuje da se obrate sudu. A onda sve ide ispočetka…
Država je isplatu alimentacije od neodgovornih roditelja morala preuzeti na sebe jer je briga o djetetu ustavna kategorija, pa kad zakažu roditelji, država mora uskočiti. Riječ je o "roditeljima" koji se zapošljavaju na crno, mijenjaju adrese, odlaze raditi u inozemstvo gdje izbjegavaju prijavu boravišta, prikazuju da su zaposleni na minimalac… sve samo da vlastitom djetetu ne plate dio uzdržavanja.
Kako porezni obveznici ne bi plaćali dugove takvih "roditelja", država će takvima puhati za vratom pa će ih najprije ovršiti, a ukoliko na računu nemaju dovoljan iznos, poslat će ih na rad za opće dobro. I sam postupak ovrhe novim se zakonom trebao ubrzati, a njime bi se trebalo naplatiti čak 180 milijuna eura koliko roditelji duguju djeci za alimentaciju. Ideja da država preuzme isplatu alimentacije od neodgovornih roditelja je plemenita i hvalevrijedna, ali se, nažalost, razbila od birokracije koja očito nije spremna ni dovoljno kapacitirana za njenu provedbu u praksi.