Postoci sve deblji, novčanici sve tanji

(Snimio Tomislav Miletić / Pixsell)

Nije ni prvi svibnja ni neradni dan, a jučer smo opet proslavili rad, drugi put u godini, obilježivši Svjetski dan dostojanstvenog rada. Velika je razlika između Prvog svibnja i Sedmog listopada jer na prvi praznik obilježavamo ustanak radnika u obrani osnovnih ljudskih i radničkih prava, uključujući i pravo na osmosatno radno vrijeme, a s jučerašnjim datumom smo podigli ljestvicu naviše kako bismo poslodavcima poručili da radimo da bismo živjeli, a ne obrnuto. Jer su si današnji milijarderi umislili da postojimo samo da bismo radili za njih. I s takvim pogledima na svijet opasno prijete demokraciji koju su elite odavno otele radnicima, upozorava Međunarodna konfederacija sindikata u povodu Svjetskog dana dostojanstvenog rada.

Milijarderi zajedno s brojnim vladama će u obranu od takvih optužbi odmah odnekud izvući "službene statistike" u kojima sve frca od postotaka i grafova s funkcijama koje rastu do plus beskonačno. Pa će se tako i naša izvršna vlast pohvaliti da nam je mimimalna plaća enormno porasla u njezinim uzastopnim mandatima, a radnik koji mjesečno prima 970 eura bruto i kojemu je takvu crkavicu pojela inflacija, u to bi trebao povjerovati. Jer ne pune nam postoci novčanike, kažu u Nezavisnim sindikatima. A ni želuce. Ako ništa drugo, u Hrvatskoj možemo primijetiti trend prema kojemu su postoci sve deblji, a novčanici sve tanji.

Mantru o velikom rastu plaća zadnjih godina uredno prati i mantra o hrvatskom radniku koji je preskup (i niskoproduktivan, naravno). Sindikati su stoga iskoristili službene statistike da uzvrate udarac, prema kojima radnik u Hrvatskoj radi za 16,5 eura po satu, a Austriji za 44,5 eura, dok prosječna satnica na razini EU-a iznosi 33,5 eura. Prije deset godina sat rada u Hrvatskoj je, prema Eurostatu, iznosio 9 eura, što znači da ga u čitavo desetljeće još nismo uspjeli niti udvostručiti, a kamoli dosegnuti europski prosjek.

Evo još malo službene statistike. Prema zadnjim službenim podacima, prosječna plaća u Hrvatskoj iznosi 1.437 eura, nadmašili smo Češku i nalazimo se u sredini ljestvice članica Europske unije. A kad tu plaću, na kojoj bi nam trebali zavidjeti Česi, idemo trošiti u Hrvatskoj, onda ispada da na osnovne životne namirnice prosječno hrvatsko kućanstvo potroši 27 posto svojih primanja, a prosječno europsko 16,9 posto. To je zbog inflacije koja je također u nas sve deblja, a u EU-u sve tanja, ali i zbog činjenice da su plaće na zapadu Unije malo deblje od naših pa naši radnici žive u daleko skupljoj realnosti jer s manjim primanjima moraju podmiriti gotovo iste troškove kao i radnici u Austriji. Zbog niskih bruto plaća, male su nam i mirovine, pa prva mirovina iznosi od 30 do 40 posto zadnje plaće, a na zapadu EU-a od 60 do 70 posto.

Ne čudi stoga da većina građana ne zna da 25. rujna obilježavamo i Svjetski dan dostojanstvene plaće. Znači, plaće koja se ne temelji na postocima i grafovima s funkcijama, nego na konkretnom izračunu životnih troškova. Ona bi prema izračunu svih sindikata u Hrvatskoj trebala iznositi 2.025 eura neto.

U Hrvatskoj čak ni minimalac nije dostojanstven. Sindikati se, naime, već duže vrijeme pitaju zašto neoporezivi iznos nije jednak minimalnoj plaći, odnosno zašto se minimalna plaća (ako je to najmanji iznos koji radnik može dobiti) oporezuje? Jer tako ispada da se oporezuje sirotinja. Kada se sve uzme u obzir, u Novom sindikatu su došli do zaključka da je minimalna plaća samo administrativno utvrđena osnovica, odnosno "crkavica koja u praksi štiti poslodavce i legalizira izrabljivanje radnika".

Međunarodna konfederacija sindikata stoga je ove godine odlučila političarima i milijarderima sve sasuti u lice na velikom socijalnom kongresu. No, od svih gradova poznatih po sindikalnim akcijama, poput Chicaga ili revolucionarnog Sankt Petersburga, kongres su odlučili održati u Dohi, u Kataru, poznatom po gaženju ljudskih i radničkih prava prilikom gradnje stadiona za svjetsko nogometno prvenstvo (na kojemu su Vatreni osvojili srebro). To bi konfederaciji sindikata moglo baciti sjenu na njihove napore za dostojanstvenim radom i plaćom, ali valjda su dobili popust na najam kongresne dvorane.