Deplasirane su i potpuno pogrešne one reakcije koje govore o tome da je Thompsonov koncert na Hipodromu uvod u nekakvu reustašizaciju Hrvatske kakva je navodno bila na djelu devedesetih. Ideja da bi se to moglo dogoditi toliko je pogrešna i besmislena kao i ona koja bi tvrdila da je inicijativa SDP-a o povratku trga Josipa Broza Tita u Zagrebu prvi korak u skoro uvođenje komunističke diktature u Hrvatskoj.

Međutim, Thompsonov koncert ipak će unijeti neke promjene u domaću politiku. Izvjesne probleme mogao bi imati HDZ. Ali i to je upitno jer se sljedeći parlamentarni izbori održavaju tek za nešto manje od tri godine. A dotad se u ovakvom svijetu u koje živimo zaista može dogoditi svašta. Pa se tamo negdje u proljeće 2028. Hipodrom neće pojavljivati kao neka relevantna politička činjenica. Mada opet ove su teme vječne i moguće je da se sve dovuče do tada. A stvar je u tome da je jedan od razloga za tri uzastopne izborne pobjede HDZ-a Andreja Plenkovića njegova politička umjerenost. On je na čelo HDZ-a došao nakon Tomislava Karamarka koji se nije znao, moguće i nije želio, nositi s medijskom ofenzivom koja ga je prikazivala kao krajnjeg, opasnog desničara. Pa je kao takav poslužio kao strašilo koje je mobiliziralo sve što se u Hrvatskoj smatra lijevim i liberalnim. A rezultat toga vidio se na parlamentarnim izborima 2015.

kada je SDP u Hrvatskoj dobio isti broj mandata kao i HDZ. Kada se pribroje mandati iz takozvane dijaspore, SDP je, istina, i te izbore izgubio, ali je njihov rezultat ipak doveo do toga da je Zoran Milanović nakon njih bio relevantan kandidat za premijera. Međutim, samo godinu dana kasnije HDZ predvođen Plenkovićem s lakoćom je pobijedio na izvanrednim parlamentarnim izborima. Ljevicu i centar pojava umjerenog Plenkovića potpuno je demotivirala da mobiliziraju sve snage koje mogu izaći na birališta. Slično je bilo i 2020. i 2024. Koliko god se krajnja ljevica i neki od političkih egzibicionista centra i umjerene ljevice trudili, nisu mogli uvjeriti svoje birače da će Plenković uvoditi neku ustašizaciju. Pa je dobar dio takvih birača ostao doma jer im je bilo svejedno tko će biti budući premijer, Plenković ili kandidat SDP-a.

Međutim, činjenica da je Plenković posjetio Hipodrom dva dana prije koncerta i razgovarao s Thompsonom, bit će ubuduće ona točka za koju će se sljedećih godina hvatati svaki oporbeni političar i komentator. A koliko bi ova priča mogla potrajati, odnosno hoće li se održati do sljedećih parlamentarnih izbora, veliko je pitanje. Ali da će oporba uprijeti sve snage da uvjeri svoje simpatizere i birače da je Plenković isti Karamarko – to je više nego sigurno. I da će time pokušati mobilizirati svoju biračku bazu da u što većem broju izađe na izbore. Koliko će im to uspjeti ostaje za vidjeti. Ali hoće li se truditi, hoće. Ostaje i vidjeti na koji način HDZ i Plenković namjeravaju spustiti loptu na zemlju. Odnosno vratiti politiku u Hrvatskoj na onu stabilnost, neki bi rekli umrtvljenost, u kojoj je bila prije nego što se Plenković susreo s Thompsonom, a Gordan Jandroković otišao na koncert. Ako bi se gledalo sa sadašnje pozicije, Plenković se nije trebao fotografirati s Thompsonom. Nije za time bilo nikakve potrebe. Time je samo dao prostor za inače pogubljenu ljevicu da dobije oruđe kojim će lupati po njemu, a koje je uništilo Karamarka.

Hipodrom je definitivno otklonio i sve priče o preslagivanje vladajuće većine. U ovoj situaciji ne postoji prostor da bi SDSS i dio liberalnih zastupnika ušli u Vladu i u njoj zamijenili DP. Milorad Pupovac i da je to prije želio sada naprosto nema manevarskog prostor za takvo što. Baš kao ni neki liberalni zastupnici koji su se spominjali kao moguća alternativa DP-u. Sada je sve jasno. HDZ i DP osuđeni su jedni na druge do kraja mandata. A što se tiče Milorada Pupovca, ovo je za njega još jedna prilika za političko zakucavanje koje mu je opet nabacila bezvezna i ograničena hrvatska tvrda desnica. I on tu priliku sigurno neće propustiti.

Povezane vijesti

• Tko god pobijedi, bit će sukoba
• HDZ-u se dogodio DP
• Samo da dojave i dalje ostanu lažne