NAJNOVIJE



PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

TOK BESVIJESTI: Ovca ili koza, pitanje je sad


Dječica su u Savičenti, na fešti sira, počela hraniti životinje. One su rado žvakale ponuđenu slamu i pružale glavu prema dlanovima. I onda je nastala dilema. Neka djeca iz Pule nisu više bila sigurna jesu li to ovce, ovnovi ili koze. Em su ošišane, em su šarene, em imaju rogove. A tko je vidio šarenu ovcu? Čuli su samo za onu pjesmu Discipline kičme "Ja imam šarene oči, novac neće doći"

Savičenta proteklog vikenda. Sunce, sir, ovčice, doduše i malo kiše u nedjelju. Idila. Oni koji se nisu osjećali dovoljno fancy za Weekend media festival u Rovinju samo su trebali skrenuti prema pitoresknom mjestašcu koje mami dobrom vibrom. Među njima i brojni Puljani, ne toliko da kupe sir, koliko da pokažu dječici domaće životinje. Ispred Kaštela sir, a u žlinji ovčice. Natjecanje u šišanju. Na ograđenoj livadi trimerima barataju dvojica. Oko njih tiska se znatiželjna publika.

Ali, nije bitna samo brzina, nego i spretna ruka. Važno je oprezno pristupiti ovčici i posao obaviti nježno, bez naglih pokreta.   Vidi se da su to ljudi od zanata. Okreću ovčice lijevo-desno, a one ni beee. Umiljate su i podatne, samo što ne podižu noge da bi šišanje išlo brže. Vještom ovčaru potrebne su tri minute da do kože ošiša jednu ovcu mašinicom, a ručne škare posao produljuje za tek pokoju minutu.

Na travu padaju gomile vune. Poslije ćemo doznati da se, pretvorena u pelete, može koristiti kao ogrjev, a može biti i gnojivo. Nakon šišanja ovčice su preseljene u improvizirani tor u žlinji. Ispred njih kante s vodom. Ovce u Savičenti mirišu na slamu, čovjeku dođe da se baci među njih i utopli u vunici. Blažen među blagom.

Karakaš u Parizu

Pisac Damir Karakaš kaže da voli miris blaga, balege. Kad je bio dječak, spavao je na katu obiteljske kuće, a u prizemlju je bila stoka, krave i volovi. "Stalno se osjećao taj vonj, ali meni ta balega miriše. U Parizu sam gledao neku povorku s konjima i za njima je ostao izmet. Ta mi je balega toliko zamirisala, kao najljepši parfem u Parizu. Povezao sam se s time, ipak je to djetinjstvo", kazao je pisac. Ima nešto u tome.

Onda su dječica počela hraniti životinje. One su rado žvakale ponuđenu slamu i pružale glavu prema dlanovima. I onda je nastala dilema. Neka djeca iz Pule nisu više bila sigurna jesu li to   ovce, ovnovi ili koze. Em su ošišane, em su šarene, em imaju rogove. A tko je vidio šarenu ovcu? Čuli su samo za onu pjesmu Discipline kičme "Ja imam šarene oči, novac neće doći".

- Ja sam mislila da su to koze, kazao je jedan curetak nakon što mu je majka ukazala na konusnu čeljust ovce po kojoj se razlikuje od koze. A da nema te konusne glave, nije sigurna bi li i sama pogodila koja je to životinja, onako ostrigana.

- Ovce nemaju rogove, ustvrdila je mlađa sestrica.

- A i bijele su, dodala je, prisjećajući se figurice janjeta koju je dobila za rođendan. A i zvali su je "janje bijelo, nosi vuneno odijelo" zbog svjetloplave rudlave kose. Ovo su neke čudne, istarske ovce, vrag bi ga znao. Nisu kao u slikovnici, bijele i bez rogova. Ali, jesu li to uopće ovce, pitanje je sad. Da ne bi netko pomislio da su ljame.

Istina, neke su životinje imale velike, dvostruko savijene rogove, i po tome bi se moglo zaključiti da su ovnovi. A one druge, manje, s manjim rogovima, mogle bi biti ženke. Djeca su na satu prirode učila da se ljudi razlikuju po spolu. Valjda je tako i kod životinja. Pa su stala zavirivati ovcama pod rep. Ako se ništa ne vidi, onda je to ovca, a ako je suprotno, onda je ovan. Onda je jedna teta krenula musti životinju s ogromnim vimenom koje se spustilo gotovo do tla, na što je neki klinac skočio, upitavši majku boli li to brižnu ovcu. Životinja je samo kulerski zablejala i u čudu pogledala dječaka svjetlosivim očima.

Školski kurikulum

Druženje s ovčicama trebalo bi uvrstiti u školski kurikulum. Ubaciti i posjet pašnjaku. Tamo negdje kod Savičente. Da djeca razlikuju ovcu od koze, kokoš od pijetla, guštera od krokodila.

Događanja u žlinji snimali su članovi umjetničke skupine Šikuti Machine koji pastoralne prizore često koriste u svojim performansima. I dobro je da to čine jer kad za nekoliko tisuća godina budu pronađeni ti snimci u vremenskoj kapsuli, bit će to prvorazredno otkriće. Stanovnici Zemlje doznat će da mlijeko izvorno nije nastalo u tetrapaku, a biftek je izvorno bio dio životinje, a ne produkt uzgoja u laboratoriju. Istina, neki i sad nisu sigurni kako točno nastaju ti proizvodi.

I zato bi Darko Pekica, stočar i član Šikuti Machinea, mogao ponovno povesti svoje ovčice da protegnu noge, prošetaju se zgoru-zdolu. Kad mu to nije uspjelo u Rovinju s pet zvjezdica, predlažemo da svoje ovčice-zvjezdice prošeta do Pule, do Foruma. Ovčice bi šetale zgoru-zdolu i pustile koji brabonjak. Djeca bi se veselila tom uzvratnom posjetu. Ovčice bi blejale, čime nipošto ne bi željele poručiti da smo mi ovce, iako bi, na koncu tog prijateljskog posjeta, trebalo provjeriti jesu li nam sve ovce na broju.


Podijeli: Facebook Twiter




Više iz rubrike

Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no

Web kamere

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater
Webcams provided by webcams.travel add a webcam