Piše Dubravko Grakalić
Prava ili lažna uzbuna na plažama?
Ilustracija (snimio Dejan ŠTIFANIĆ)
Savjetovanje o novom Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama izazvalo je zanimanje od prvog dana puštanja u javnu proceduru. Odmah su se javili protivnici nekih zakonskih rješenja – Udruga Pokret otoka – koju pak demantira nadležno ministarstvo mora, prometa i infrastrukture - a ključan sukob je u tome što će biti s pristupom javnim plažama širom Jadrana.
Udruga Pokret otoka – koja je u sezoni zrelih pomidora dobila velik medijski prostor – smatra kako će se povećati mogućnosti ograđivanja plaža i naplate njihove uporabe od strane koncesionara. Štoviše, oni tvrde kako će tako plaže postati nedostupne većini građana, mještanima koji žive uz more.
Većini građana Hrvatske, kojih je najmanje šezdeset posto i ne mogu platiti boravak na morskom ljetovanju, to je posve svejedno – ali to je druga tema. Isto kao što je i druga tema činjenica da mali iznajmljivači – ako je obližnja plaža njihovom pansionu pod nedostupnom koncesijom – gube na poslovnoj atraktivnosti.
U nadležnom ministarstvu tvrde posve suprotno – kažu kako novi zakon neće olakšati ograđivanje i naplatu ulaska na plažu, već će jasnije definirati koncesijske postupke i obveze. Za sve te definicije i preciziranje detalja ima još dovoljno vremena – Vlada treba još mjesece da uputi zakon na prvo čitanje u Hrvatski sabor – pa će se razjasniti svih 25 primjedbi koje uspaničeni čuvari plaža u ljetnom periodu imaju na zakonski prijedlog.
Nema sumnje da će na te upite odgovoriti i nadležni ministar Oleg Butković, kao i sam Hvaranin Andrej Plenković koji će im odgovoriti na tvrdnje da se želi spriječiti privatizacija javnog prostora, ograničava kretanje i sloboda građana.
Sva ta upozorenja Udruge Pokret otoka vrlo su zanimljiva, posebno kad se govori o zakonskim rješenjima kojima se predviđa trajno isključenje nekih plaža iz javne upotrebe. Doduše, i danas plaže u blizini raskošnih hotela širom Jadrana nisu dostupne običnim smrtnicima, nego samo dobrim platišama, a tako je i s plažama oko raznih drugih objekata. Možda je normalno, recimo, što je plaža oko specijalne bolnice u Rovinju ograđena.
Naravno, i danas je mnogo onih koji su zagradili i zabetonirali „svoje“ plaže – sjetimo se samo skandala sa ultrašicom Željkom Markić – pa će zakon valjda i to regulirati. Ali, ima tu i pitanja koja nije popularno postavljati ni sa strane Pokreta otoka, a možda ni same Vlade.
Naime, ako se država opredijelila za luksuzni, skupi „održivi“ turizam koji privlači iznimno bogate goste, onda ti bogatuni trebaju imati svoje zajamčeno i povlašteno mjesto pod suncem i na jadranskim žalima. Hoće li se Kylie Minogue, kad posjeti Rovinj, kupati na javnoj plaži na Crvenom otoku? Ili će se Bill Gates brčkati u Makarskoj, ako ujutro na vrijeme stavi ručnik na plažu?
Prihvatimo li realnost da nismo svi jednaki, neće nam biti teško shvatiti da oni s novcem imaju pravo na privatne plaže jer ga masno plaćaju. Socijalistički pristup našem zajedničkom morskom dobru propao je prije 32 godine, zašto smo to tek sada primijetili?
