Piše zlatko crnčec
Tri politička samoubojstva
(Foto Davor Kovačević/Pixabay)
Tako u osnovi pametni, a na kraju ispali tako politički glupi. Rijeka, Split, Vukovar. Tri su to grada i tri primjera u kojima je onaj tko je bio na vlasti tako umješno i temeljito uništio samog sebe.
Čak i u kratkoj povijesti hrvatske demokracije gdje je zaista bilo svega i svačega, ova će tri slučaja stršati još godinama kao primjeri kako postići nemoguće u politici. Ali u onom obrnutom smjeru, kako gotovo sigurnu pobjedu pretvoriti u poraz.
Što se tiče Rijeke, manje-više je sve o tome već napisano. Godinama je u Hrvatskoj politici bio uvriježeno mišljenje da će za gradonačelnika Rijeke biti izabran onaj koga SDP predloži, pa i na drugim razinama izbora. Kada je Slavko Linić krenuo u političku avanturu bez SDP-a, propao je. Nije se u svemu ovome snašlo ni vodstvo stranke na nacionalnoj razini.
Trebalo je bolje posredovati između zaraćenih strana. Kao da su u SDP-u zaboravili svog prvog predsjednika Ivicu Račana koji je do savršenstva razvio umijeće posredovanje kod sukoba unutar vlastite političke opcije. Iza njega su najmanje dva takva remek-djela.
Jedno je 14. kongres SKJ kada su se zahvaljujući Račanu svi izaslanici SKH osim jednog s njim vratili u Hrvatsku. Drugi Račanov veliki uspjeh bilo je držanje na okupu famozne šestorke koja je vladala između 2000. i 2003.
Takvih rogova u vreći nikad nije bilo u vladajućoj većini, ali ih je Račan održao na okupu svojim divovskim strpljenjem i šestosatnim maratonskim sastancima. Ubijeni tim maratonom, koalicijski bi partneri pristajali na sve, na svaki kompromis, samo da ih se konačno pusti na miru.
Sada se u SDP-u radilo drugačije. Sada kao da se tražila kavga i gruba riječ. I na zatvorenim sastancima, ali i u javnosti.
Slično se dogodilo i u Splitu. Hajde, možda se takvo bizarno ponašanje i može donekle oprostiti Ivici Puljku koji je u politiku dospio iz fizikalnog laboratorija gdje je razbijao atome.
Nije baš odrastao u gruboj hrvatskoj politici, nego među znanstvenicima. Ali čak i njemu se ne mogu oprostiti sve političke ludosti koje je radio i on i njegovi najbliži suradnici. Ponajviše, naravno, njegov zamjenik Bojan Ivošević.
Umjesto peglanja odnosa sa SDP-om, oni su otišli radikalno u drugu stranu. Pa su na kraju više cipelarili SDP nego HDZ. A splitski SDP i Davor Matijević posebna su priča. Gotovo da u zadnjih nekoliko godina nije bilo političke situacije u kojoj Matijević ne bi ili brutalno napadao predsjednika i vodstvo stranke, ili izravno minirao njihove najvažnije inicijative na državnoj razini.
Pa nije čudo da se divno uklopio u Puljkovu i Ivoševićevu bizarnu razmjenu uvreda i niskih udaraca. Tomislav Šuta praktički je zbog toga ušetao u gradsko poglavarstvo. Njegova kampanja jest bila dobra, ali istina jest i da su mu Puljak i SDP otvorili put.
Ali nakon svega SDP će opstati bez obzira na Rijeku i Split. Puljak će sa pak vratiti u svoj laboratorij. Ali nitko ne zna što će biti s Domovinskim pokretom, odnosno hoće li ova stranka opstati nakon što je izgubila Vukovar.
Ivan Penava je ipak najveći politički samoubojica ovih lokalnih izbora. A taj je proces počeo onog trenutka kada je krajem prošlog ljeta pokrenuo bratoubilački rat u DP-u.
Dobro je tada procijenio prvi potez, da će njegova frakcija na izbornom saboru s lakoćom pobijediti onu koju je vodio osnivač stranke Mario Radić. I to se tako i dogodilo. Ali Radić i njegovi su brzopotezno osnovali novu stranku kojoj je praktički jedini cilj bio osveta DP-u i Penavi osobno. Radić je, štogod tko mislio o njegovim političkim stajalištima i umijeću, sposoban biznismen i organizator.
Preko sebi sklonih medija koji imaju utjecaj na desno biračko tijelo mjesecima je lupao po DP-u i njegovom predsjedniku. Radilo se očito i na terenu. Usto, Penava je za gradonačelnika odlučio istaknuti manje poznatu osobu, a on osobno otići u Vladu. Plus svemu tome, očito su postojale i zamjerke građana Vukovara na njegov način vođenja grada.
Ali da nije bilo brutalnog raskola s Radićem, lako je moguće da bi DP i dalje imao gradonačelnika Vukovara. Pa su se sada našli u političkom izgnanstvu u Zagrebu gdje još uvijek imaju šest saborskih zastupnika što im, barem do daljnjeg, jamči opstanak u vladajućoj većini.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
