Noću s 27. na 28. kolovoza 1987. godine izvršena je provala u stan Josipa Vrhovca, tadašnjeg člana Saveznog izvršnog vijeća SFR Jugoslavije koji je obnašao dužnost sekretara (ministra) za vanjske poslove. Stan se nalazio na adresi u Zagrebu, Moše Pijade 131, na petom katu. U vrijeme provale u stanu nije bilo nikoga. Josip Vrhovac i njegova supruga bili su na godišnjem odmoru, boravili su na moru. Počinitelj je iz ormara u spavaćoj sobi uzeo kutiju u kojoj je bio nakit supruge Josipa Vrhovca. Radilo se o 26 komada vrlo vrijednog, pretežno zlatnog, nakita. Zgrada u kojoj je bio stan Josipa Vrhovca bila je čuvana (od strane milicije) 24 sata dnevno.

Čim je nadležno (zagrebačko) javno tužilaštvo dobilo kaznenu prijavu sa zapisnikom o uviđaju i drugom dokumentacijom, o cijelom slučaju obavijestila me okružna javna tužiteljica Ivanka Pintar Gajer. Predočila mi je i kolumnu koju je o tom slučaju u časopisu "Danas" objavila Tanja Torbarina. Kolumna je bila satirična, pisala je o tome kako je moguće izvršiti provalnu krađu u zgradi koja je čuvana, čini mi se kako je još napisala da je kradljivac ostavio "poruku" na način da je na tepihu u dnevnoj sobi izvršio veliku nuždu. Zamolio sam kolegicu Pintar Gajer da me obavijesti o daljnjim radnjama, počinitelju i sl.

Nakon izvjesnog vremena, telefonski preko tajnice, nazvao me Josip Vrhovac i nakon predstavljanja zamolio me da dođem u njegov ured, da bi htio sa mnom razgovarati o toj krađi.

Otišao sam u dogovoreno vrijeme kod Josipa Vrhovca, zagrebački ured je imao u Visokoj ulici gdje je bio i ured Predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske.

Prije prelaska na temu zbog koje sam bio pozvan, Vrhovac se interesirao o radu javnog tužilaštva, o čemu sam ga ukratko informirao.

Pitao me potom što je tužilaštvo poduzelo vezano za provalu u njegov stan. Prenio sam mu ono što je meni, prije odlaska, kazala okružna javna tužiteljica, kako počinitelj još nije pronađen, a kada bude da će protiv njega biti (vjerojatno) određen pritvor i pokrenut kazneni postupak, koji bi trebao biti brzo okončan. Iznio sam mu i svoje mišljenje kako smatram da je učinjen i propust od strane službe osiguranja zgrade. U tom razgovoru Vrhovac je spomenuo i kolumnu novinarke Tanje Torbarine, zaključio sam kako ga je zasmetao njezin stil pisanja.

Prilikom razgovora rekao sam mu da ću zatražiti od nižeg tužiteljstva da "pritisnu" organe unutarnjih poslova da se čim prije identificira počinitelj te ako se pronađe ukradeni nakit, isti vrati njegovoj supruzi.

Razgovor je tekao smireno, nisam ga doživio nikakvim pritiskom, sa sadržajem razgovora sam upoznao Ivanku Pintar Gajer. Poslije ovih razgovora nisam više vodio računa o tom slučaju do kraja mandata, i ne znam kako je dovršen.

Međutim, više iz znatiželje, kako možda o ovoj provali zna više od onoga što je navedeno u dokumentaciji organa unutarnjih poslova, telefonom sam zamolio novinarku Tanju Torbarina da dođe na razgovor. Odazvala se, ja sam se ispričao na uznemiravanju i kazao joj kako nije riječ o nikakvom saslušanju i da neće biti sačinjen zapisnik ili drugi "pismeni" trag o njenom boravku u mom uredu.

Ponudio sam je kavom i kazao da sam razgovarao s Josipom Vrhovcem, te je zamolio da mi kaže ako zna nešto više od onoga što je napisala. Odgovorila je da ne zna ništa više, a da je informaciju o slučaju dobila iz izvora koji je blizak unutarnjim poslovima. Nismo se dugo zadržali u razgovoru, zahvalio sam joj se. Ne sjećam se da li sam joj kazao kako redovno čitam njezine kolumne, a čitao sam ih i kasnije kada ih je nastavila objavljivati u "Globusu".

*Nastavak u sljedećem broju

Povezane vijesti

• Kažnjavanje povijesnog revizionizma
• Odvjetničko-sudske šezdesete u Istri
• Željko Olujić, Anto Nobilo i slučaj Artuković