PIŠE NENAD MARJANOVIĆ

Ordinacija dr. Frica: Topla ljudska priča

Na kraju krajeva, Vanđelić računa na Zoričića, a ja naivan, da sam na njegovom mjestu, računao bih na Digitron. U tom Grmoji leži Zekanović, tu je razlika između uspješnih i neuspješnih kakav sam ja. Dajte dite materi... Za kraj jedan topli ljudski savjet: ne tresi deku dok nisi siguran gdje su ti daljinski i mobitel

Nenad Marjanović Dr. Fric

Nenad Marjanović Dr. Fric


Kaže jedna topla ljudska priča kakvih je kod nas na pretek, ne daj se Ines, ne daj se godinama... A šta sad da radim, Rade, evo stigla šezdeset i neka..., odgovorila je Ines neki dan preko društvenih mreža. Tako kaže ova priča, topla i ljudska, baš ćemo ovu nedjelju posvetiti takvim pričama. Zadnjih je dana toliko hladno da mi je jedan susjed rekao da mu se zaledila voda u koljenu. Kada je vidio kako se smijem, dodao je da je smijeh najbolji lijek uz napomenu, "dobro se smijati ako nemaš proljev, onda moraš biti oprezan".

Sasvim je svejedno jeste li se prije čitanja posavjetovali s doktorom ili ljekarnikom, važno je da znate da vam pokušavam pomoći, dati vam optimizma i kada nitko više ne vjeruje nikome i kada je postalo normalno ne vjerovati ni u što. Bulevar ili Kineski zid još se uređuje, radi, gladi, drveće se sadi, a narod kruži, traži svoj put, obilazi, zalazi, čudne putove pronalazi. Upoznaj svoj grad da bi ga više volio, k'o što su nekada omladinci obilazili bivšu državu dok se nije urušila. Ned'o bog da se to i nama dogodi, na Bulevaru ili nekom drugom gradilištu na kojem je nemoguće uočiti radnika.

Evo samo što nije

Jeste li primijetili da na našim gradilištima ima svega osim radnika? Ima brdo mehanizacije, nekih dodataka za bagere, brdo nekih kompresora, pojma nemam kako se ta čudesa zovu, ali radnika nema. Ali, radi se…

Ne možemo mi lunjati koliko oni mogu otegnuti s radovima. Kad se jednog dana neki novi arheolozi budu bavili ovim što se trenutno u nas gradi, nastat će kolaps. Kad budu razgrtali slojeve asfalta na Bulevaru, otvorit će se još jedno neobjašnjivo svjetsko čudo. Ma koliko god danas ljudi vole gradonačelnika, koliko god razumjeli ono što ga je snašlo nakon preuzimanja vlasti, ipak normalnim ljudima nije jasno zašto za rekonstrukciju jebenih parsto metara treba toliko vremena.

Dobar je Zoro, otvara on puno toga, evo s ponosom je otvorio i prihvatilište za beskućnike, otvorio je atletsku stazu, "gumeno", otvorio je vrata Vijećnice, otvorio je vrata Prhatu, otvorio je front prema svima živima, ali nije si zatvorio vrata Sabora, čak suprotno, otvoreno drži tu opciju u igri. Građani Rijeke imaju stalnu liniju s njim, uredno im se objavljuje kako se kopa, šta je nekad bilo, uvjeren sam da ih živo zanimaju njegovi intervjui.

Uglavnom, ovi radovi na Bulevaru sve sporiji, što više vremena rade, kraj izgleda sve dalji. Sjetim se onog vica kad je Mujo stopirao iznad Sarajeva, poveze ga neki stariji vozač i Mujo ga pita: Je l' daleko Sarajevo? Vozač ga pogleda i kaže: Nije! Nakon nekih pola sata ugodne vožnje Mujo ga opet upita: Je l' daleko Sarajevo? Vozač se promeškolji i kaže: E sad vala jeste! Kad god u Grad Pulu uputiš pitanje oko radova, bilo kojih, odgovor je, bit će, evo samo što nije. Baš idila, na svim razinama, kaže tako jedna dosjetka da je ljubav Prhata i Pajde trajala dok im se nisu pomiješali organi, Prhat njemu dao srce, a ovaj njemu nogu. E, sad dosta kritike, došlo je vrijeme pohvala.

Za početak rubrike pohvale, čestitke i aplauzi pohvalio bih se kako me danas na Verudi pohvalio Gogo, koji me već godinama zove Fantozzi. Jednom mi je ispričao da su dok je bio u zatvoru mogli gledati samo TV Novu i da je pratio Sistematski pregled. Šta će, jadan, odonda me zove Fantozzi, on mene, ali i ja njega. Drugu sam pohvalu dobio od Slavena, nije važno kojeg, važno je da se on prepozna. Dvije pohvale, nije loše, nekako se treba krenuti, u vrijeme općeg pljuvanja malo nas se može pohvaliti da ga netko podržava.

Kralj brisanog prostora

Sada bih ja pohvalio cijeli jedan niz uspješnih ljudi. Evo, župan Miletić je, kažu, najaktivniji župan na političkim mrežama, a šta će, brižan, dosadno mu je, mora nešto raditi, kako da mu pasa vrime, ovako svako-toliko neki status, poneki komentar, mozgalica, baciti oko na komade, fala bogu, tega ima koliko ćeš.

Posebno bih pohvalio Radomira Koraća, majstora s mora, krotitelja divljih sardona i sardela, čovjeka s najboljim reakcijama na političke napade. Njegovi demantiji i komunikacija s medijima su topla ljudska priča. Već sam jednom opisao taj majstorluk, od njega moraju učiti svi koji se odvaže ući u politiku. Na pitanje je li trošio, on odgovori ne, na pitanje je li pogodovao, on odgovori ne, na pitanje o nepotizmu on odgovara ne, šta nakon svega toga, brate mili, čak i najmaštovitiji novinari istraživači ostaju bez riječi. Ništa, odgovorio je, pa neka se onda ljudi pitaju. Kralj brisanog prostora, žongler među amaterima, najbolji igrač jedan na jedan u Istri i okolici, pa ne kažu džabe da se savršenstvo krije u jednostavnim potezima.

Moram pohvaliti i stanovitog Vanđelića, to je jedan od onih likova za koje se smatra da su jako pametni, svi ga znaju u mom zavičaju, kao jako je sposoban, lik sve ima u malom prstu, topla ljudska priča, baš ono snaga, mistik kao Mislav Kolakušić, čovjek koji će nas spasiti. Ruku u vatru za njega, jaja na panj, sve za njega, iako nitko nema odgovor na konkretno pitanje - a šta je to on radio? INA, Croatia osiguranje, Adris grupa, Pliva…, našao sam evo djelić biografije, fascinantno, nigdje nema Željezare Sisak, Uljanika, Saponije Osijek, Badela, TVIK-a, Prvomajske, Istraplastike, nigdje slabih firmi. Pa možda bih se i ja snašao u INA-i, Croatiji, Adrisu?

Kako god, pohvala i lagani milokliz, volim uspješne ljude, dobro je s takvima biti dobar, a taj Vanđelić će nas izvući, baš kao i već spomenuti Kolakušić, ljudi iz realnog sektora, budimo realni. Sjetite se koliko vas je poznanika, prijatelja, drugova, susjeda uvjeravalo u to kako je Kolakušić vrhunski političar. Pa jeste, jedan od najpametnijih u novijoj hrvatskoj povijesti. Boli njega buzuki za sve, pije kraft piva po Briselu i gleda utakmice reprezentacije, skroz povezan s domovinom, u jednoj ruci barjak, u drugoj ladno pivce.

Na kraju krajeva, Vanđelić računa na Zoričića, a ja naivan, da sam na njegovom mjestu, računao bih na Digitron. U tom Grmoji leži Zekanović, tu je razlika između uspješnih i neuspješnih kakav sam ja. Dajte dite materi...

Za kraj jedan topli ljudski savjet: ne tresi deku dok nisi siguran gdje su ti daljinski i mobitel.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum