Piše Zlatko Crnčec
Država je zbog građana, a ne sustava
(Snimio R. Paškvan)
Na prvi pogled, desetak eura naknade za putne troškove do bolnice možda i ne djeluje kao nešto oko čega bi trebalo dizati veliku društvenu prašinu. No, možda se baš i u toj "beznačajnoj" svoti krije suština problema koji svakako nadilazi jedan slučaj jednog umirovljenika s Krka i jedno mjerenje kilometraže. Jer kada se umirovljeniku zbog spornih 170 metara uskraćuje pravo koje mu zakon jamči, više nije toliko riječ o novcu, koliko o sustavu koji nema dobar osjećaj za stvarni život građana zbog kojih uostalom i postoji. Tim više što sustav nema pouzdan način mjerenja sporne kilometraže. Umirovljenici su jedna od najranjivijih društvenih skupina. Velik, prevelik dio njih živi s mirovinama koje jedva pokrivaju osnovne troškove, a baš su oni i najčešći korisnici zdravstvenog sustava. Za mnoge od njih put do liječnika nije samo logistički, nego i financijski problem. Kada se takvim ljudima poruči da nemaju pravo na povrat putnih troškova jer im je bolnica preblizu, i to prema karti za koju čak i institucija koja ju je izradila priznaje da nije dovoljno precizna – onda je jasno da tu ipak nešto ne štima.
Slučaj umirovljenika iz Krka ponovo je ukazao na administrativnu logiku koja nije do kraja razrađena. HZZO se, u nastojanju da ujednači praksu, odlučio osloniti na interaktivnu kartu Hrvatskog autokluba kao ključni kriterij za izračun udaljenosti. Problem je, međutim, u tome što ta karta nije službeni, verificirani, niti precizni kartografski izvor za ovakve svrhe. To ne tvrde kritičari sustava, nego sam HAK, koji jasno i nedvosmisleno navodi da je riječ o alatu savjetodavnog karaktera, namijenjenom osnovnom snalaženju vozača u prometu, a ne preciznim mjerenjima udaljenosti o kojima ovise nečija prava.
Nije baš jasno otkud onda ideja da se baš takav alat koristi kao presudni kriterij za ostvarivanje nečijeg socijalnog prava? I kako je moguće da se u sustavu koji odlučuje o dostupnosti zdravstvene zaštite ne ugradi ni minimalni mehanizam zdravog razuma – primjerice, da se u slučaju graničnih i nejasnih situacija odluka donese u korist građana, a ne protiv njih? Jer razlika od 170 metara nije stvarna udaljenost, nego statistička pogreška. Ona ovisi o tome kojom kartom mjerite, kojim putem idete, gdje točno započinje i završava mjerenje. U stvarnom životu nitko ne putuje od table do table, nego od kućnog praga do bolničkog ulaza. Sustav koji to ignorira, a pritom se skriva iza karte za koju i sam proizvođač kaže da nije pouzdana, ne može se nazvati savršenim. Važno je naglasiti i to da ovo nije izoliran slučaj. Krk je samo jedan od vidljivijih primjera. Slične probleme imaju stanovnici Gorskog kotara, ruralnih dijelova Like, Dalmatinske zagore i drugih krajeva Hrvatske, gdje je zdravstvena zaštita centralizirana, a javni prijevoz rijedak ili nepostojeći. Svima njima zajedničko je to da su često prisiljeni putovati desecima kilometara do liječnika, a onda još moraju dokazivati da su dovoljno daleko da bi im se taj put priznao.
Ovaj slučaj stoga ne govori samo o pogrešnoj karti, nego o birokratskoj žurbi i manjkavom promišljanju posljedica. Umjesto da se sustav prilagodi građanima, građani se prisiljavaju da se prilagode sustavu – čak i kada je očito da on ne funkcionira kako treba. Rješenja postoje i nisu komplicirana. Prije svega, treba pronaći pouzdaniji i transparentniji način izračuna udaljenosti, uz jasno definirane kriterije i mogućnost provjere. Uz to, u propise bi trebalo ugraditi načelo razumnosti: ako postoji spor ili nejasnoća u rasponu od nekoliko desetaka ili stotina metara, odluka se mora donijeti u korist osiguranika. Država koja se odlučuje za suprotan pristup šalje poruku da joj je važnija decimalna točnost od zdravog razuma. Napokon, ozbiljno bi trebalo razmotriti da se minimalna udaljenost ponovo smanji na 30 kilometara. Takva odluka ne bi značajno opteretila državni proračun, ali bi mnogim građanima značila razliku između dostupne i nedostupne zdravstvene skrbi. Jer država, na kraju, ne postoji zbog karata, pravilnika i tablica. Postoji zbog ljudi. A kada se zbog 170 metara izgubi iz vida taj temeljni razlog, vrijeme je da se sustav zaustavi, preispita samog sebe. I ispravi pogrešku.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twitter
