Istovremeno dok je predsjednik Vlade Andrej Plenković držao jučer u Saboru izvješće o stanju nacije, odnosno o radu Vlade u zadnjih godinu dana, Državni zavod za statistiku svojim je podacima simultano odmah demantirao dobar dio onoga što je Plenković tvrdio. Jer, inflacija i dalje ubrzava: potrošačke cijene u Hrvatskoj bile su u rujnu 4,2 posto veće u odnosu na isti lanjski mjesec, čime je inflacija opet ubrzala na godišnjoj razini.

Drugi loš pokazatelj je iskorištenost EU sredstava iz Mehanizma za otpornost i oporavak - i tu je Hrvatska u dnu tablice pozitivnih. Samo 50 posto europskog novca je iskorišteno, a rok za provedbu tih projekata je početak ljeta 2026. godine, dakle ostalo je tek osam mjeseci da se projekti privedu kraju. To je i jedna od najvećih primjedbi oporbe, ali to ne govori samo o državi i Vladi, nego i o onim lokalnim jedinicama i projektima gradova i općina koji nisu realizirani - ne krivnjom države. Država je samo kanal kojim se dolazi do EU novca, ali nije baš odgovorna za sva kašnjenja i prolongacije, i to treba reći.

U svakom slučaju to jesu dva najlošija indikatora, inflacija i iskorištenost EU novca. Ali evo, nemoguće je ne složiti se s premijerom u druge dvije konstatacije, a to je, prvo, vezano uz inflaciju, da na monetarne tokove znatno utječe i politika HNB-a. Plenković je jučer izravno prozvao guvernera Hrvatske narodne banke da je dio poteza i na njemu - kroz kreiranje kamatnih stopa, kroz operacije na otvorenom tržištu, dakle promet obveznica, potom na obveznim pričuvama, ali i komuniciranju svojih politika prema javnosti. U HNB-u se zarađuju jako dobre plaće s mandatima koji su duži od mandata u politici, i svakako bi svojim politikama HNB mogao utjecati na ukupne ekonomske tokove u Hrvatskoj. Ne mora baš sve biti na Plenkoviću, to jest istina.

I drugo, snažna poruka poslodavcima u Hrvatskoj, da zaborave samo na sebe i da shvate da zapošljavaju na tisuće ljudi u privatnom sektoru. Iza svega je činjenica da plaće kod privatnika danas u Hrvatskoj zaostaju nevjerojatnih 30 posto za plaćama u javnom sektoru. To je prava sramota, i Plenković je u pravu - dok je država snosila financijsku odgovornost za krize u covidu i kasnije posljedice energetske krize nakon početka rata u Ukrajini, privatnici su se bogatili.

Svu supstituciju mogućeg pada prihoda dosad je na svoju grbaču preuzela država, a očito ne i privatni vlasnici tvrtki.

Premijer je iznio nevjerojatne pokazatelje - poduzeća su ostvarila 170 milijardi eura prihoda u ovih zadnjih godinu dana, a dobiti su iznosile 10 milijardi eura. To je dvostruko više nego je bilježeno prije deset godina, kad je njegova prva Vlada preuzela vođenje izvršne vlasti (u redu, tu treba ukalkulirati inflaciju i drugo). No, rezultat toga je i podatak da je dug Hrvatske danas manji od štednje koju građani imaju, a koja iznosi 40 milijardi eura. To su službeni podaci banaka, što li je tek s »crnim fondovima«, odnosno novcem u madracima u kešu ili u nekretninama?!

Tu štednju u bankama sigurno nemaju oni koji imaju plaće od tisuću eura kod privatnika, iako su visokoobrazovani i imaju radno iskustvo od, recimo, 20 godina. Štednja je to privatnika koji vode firme, i koji bilježe ove dobiti o kojima Plenković govori.

Zato kad oporba principijelno kritizira Plenkovića za sve, bolje bi bilo da mu se pridruži u pritisku na privatne poslodavce. Oni su postali velika prepreka za rast: imobiliziraju novac u svojoj štednji umjesto da dalje ulažu, pogotovo u inovacije i transfer tehnologija, a o tome da blokiraju potrošnju odbijanjem da dižu plaće i prate inflaciju da se i ne govori.

Plenkovićev apel o tome jučer je bio rječitiji od svega što je lijeva oporba izgovorila u zadnjih valjda pet godina, to je bio istup na poziciji lijevih politika, stoga bi bolje bilo da ga barem u nečemu korisnom podrže nego da se opozicijski inate baš oko svake teme. Živimo loše, ali onima kojima poslodavac nije država nego privatnik, krivac za to nije Andrej Plenković.

Povezane vijesti

• I 2025. u spirali
• Rekonstrukcija koalicije
• Globalno i lokalno – politika bez srama