Ratne su sjekire konačno zakopane. Koliko duboko i koliko ozbiljno, pokazat će vrijeme. Ali sama činjenica da će sutra biti sjednica Vijeća za obranu i da sve upućuje da na njoj ne bi trebalo biti sukoba, ipak je nekakvo svjetlo na kraju dugog tunela.

Onog kojim su se, međusobno se žestoko politički šaketajući, zadnjih sada već skoro pet godina vozili premijer i predsjednik. Glavni obrambeni strateški dokumenti su usuglašeni. Dogovorena je i vojna parada povodom tri desetljeća od pobjedničke vojne akcije Oluja. Suglasje postoji čak i kada je u pitanju vojni rok. Nevjerojatno. Ali na svu sreću istinito.

Zadnja sjednica Vijeća za obranu bila je prije tri i pol godine. U tom je razdoblju svijet par puta bio na korak od trećeg svjetskog rata. Nekim malim čudom do njega nije došlo, ali od tog studenog 2021. započela su dva gadna rata sa stotinama tisuća poginulih i gotovo pa urušenim svjetskim sigurnosnim poretkom kakav je ustrojen nakon pada komunizma prije sada već 35 godina.

Ali sav taj svjetski džumbus nije bio dovoljan da se dva isprepletena kraka hrvatske izvršne vlasti, što je inače više-manje svjetski raritet, dogovore oko održavanja jedne obične sjednice Vijeća za obranu. Ona će se ipak održati sutra što je zaista dobra vijest.

Dobro je i da obvezni vojni rok ipak kreće. Ideja je to kojoj pribjegava sve više zapadnih zemalja ustrašenih svime što se događa na ukrajinskim stepama. Nije to uopće bedasta ideja iako ju je veliki dio javnosti, uključujući i neke medije, dočekao s ruganjem i omalovažavanjem.

Bit će zanimljivo vidjeti koliko će se pozvanih na odsluženje vojnog roka odazvati, a koliko će ih se odlučiti na civilno služenje. Milanovićevi su sinovi već završili srednju školu, Plenkovićevi je još nisu ni započeli tako da tu neće biti nikakve potrebe za donošenje ovakvih odluka. Očekuje se da bi se značajan dio pozvanih mogao odlučiti da odsluži civilno četiri mjeseca, a taj je dio još uvijek čini se najmanje spreman.

Jaka, obučena i dobro naoružana vojska nije poziv na rat nego baš suprotno - jamac osiguravanja mira. Da je Hrvatska 1991. imala Rafale i drugo naoružanje izvjesno je da rata ne bi ni bilo. Čak ni generalski JNA trogloditi u takvoj situaciji ne bi donijeli odluku o napadu na Hrvatsku.

Svijet se nalazi u najsloženijoj situaciji još sve tamo od 1945. Sav se međunarodni sustav pretumbao i promijenio. Neke maske su pale, neke nove su se navukle. Ali jedno se ipak sada čini puno jasnijim nego prije samo par godina iako je cijelo vrijeme bilo na snazi.

U geopolitici i dalje isključivo vrijedi pravo jačeg, a svi ti Ujedinjeni narodi i sve te ostale multilaterale samo su jedan tužni teatar. U kojem za razliku od običnog kazališta ljudi zaista ginu. Male zemlje trebaju biti krajnje oprezne. Nije im lako. Moraju se svrstati uz jednu veliku silu koje će se kad-tad dogovoriti s drogom s kojom je trenutno u sukobu.

Zato je ovo što će se dogoditi sutra u Zagrebu jedna izuzetno dobra vijest. To se trebalo odavno dogoditi. Ali za prolivenim mlijekom nema smisla plakati. Premijer i predsjednik konačno će sjesti za isti stol i početi donositi odluke kojima će se važne stvari riješiti. Naravno, ovo primirje vrlo je krhko.

Ipak se Plenković i Milanović kreću unutar bizarnog ustavnog rješenja koje se uspjelo posvađati čak i Ivicu Račana i Stjepana Mesića. Pa kako onda ne bi i njihove puno mlađe i očito puno ratobornije nasljednike. Da je bilo malo više elementarne političke razboritosti do svega što se događalo u zadnjih pet godina ne bi ni došlo.

Bilo bi sukoba, s ovakvim suludim ustavno pravnim rješenjima oni su naprosto neizbježni, ali bi oni ipak bili puno blaži. Barem kada je u pitanju onaj njihov dio koji se prelio u javnu sferu. Ali najveći bi se ipak rješavao iza zatvorenih vrata, bez opterećivanja cijelog društva prijeporima koji su se lako mogli izbjeći. Ali što je tu je.

U velikoj utrci tko će prije dogovoriti primirje - Rusija i Ukrajina, Izrael i Palestinci ili Plenković i Milanović – pobjedu je odnio hrvatski dvojac. Kohabitacija konačno koliko toliko funkcionira. Da parafraziramo Milanovića s jučerašnje presice kada je govorio o dvomjesečnom vojnom roku - nije nešto, ali prije nije bilo ni toga.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast