KOMENTAR GLAVNOG UREDNIKA 

Opredjeljenje Istrijana: ZA Ukrajinu, ZA abortus, ZA LGBT zajednicu, ZA Plenkovića…

S nekom sigurnošću moglo bi se zaključiti da bi kroz zamišljena pitanja u isto tako zamišljenoj anketi odgovori Istrijana pokazali da upravo blaga zatvorenost društva i blage predrasude najbolje štite ovdašnji stil života. Možda bi se iskristaliziralo da istarskom društvu, koje dominantno čine Hrvati, Istrijani, miješanje rasa, recimo, nije prirodno, prihvatljivo ni pozitivno, a možda bi ispalo da je istarski čovjek otvoreniji i tolerantniji nego što bi se moglo pomisliti

Robert Frank (Snimio Milivoj Mijošek)

Robert Frank (Snimio Milivoj Mijošek)


Kao i svaka država, i Hrvatska stalno prolazi faze preispitivanja mišljenja javnosti uglavnom podijeljene oko teških svjetonazorskih pitanja. Recentna situacija, vezana za odluku majke Mirele Čavajde na prekid trudnoće nakon što je saznala da nosi dijete s opasnim tumorom mozga, zbog čega su šanse nerođenog sina da preživi ništavne, dijeli državu na one liberalne, napredne i tolerantne koji podržavaju pravo (te) žene da na kraju krajeva ipak sama odluči što će s trudnoćom, nasuprot klerikalcima, tradicionalistima i konzervativcima koji svoju inspiraciju mogu pronaći u američkom sucu Vrhovnog suda Samuelu Alitou, izrađivaču aktualnog nacrta većinskog mišljenja njegovih kolega koji žele ukinuti pravo na pobačaj u većini američkih država. Zanimljivo, pravo na pobačaj dijeli i veliku Ameriku i malu Hrvatsku koja je dosad, barem po ovom pitanju, mogla biti modernijom, humanijom i superiornijom od najveće svjetske sile, no propustila je tu rijetku priliku zahvaljujući među ostalim i brojnim liječnicima koji koristeći, a po mnogima i zloupotrebljavajući institut priziva savjesti, odbijaju zahvate vezane uz pobačaj.

Čavajda, Crkva i Tito

Ovaj slučaj otvara niz pitanja o tome kako uopće razmišljaju hrvatski građani o mnogim situacijama te, što je možda još i zanimljivije, kako bi se izjasnili kad bi im netko takvu vrstu izjašnjavanja zakonski nametnuo kao nešto što se, eto, mora provesti, makar bilo i anonimno.

Nesumnjivo da bi se u takvom izjašnjavanju razaznalo koliko je istarsko društvo, ako priču svedemo na ovo područje, doista otvoreno, a koliko u njemu, ali i o njemu, ima predrasuda. Oni koji smatraju da dobro poznaju puls istarskog čovjeka, a to su pokazale i određene neformalne reakcije oko Mirele Čavajde i njene odluke o pobačaju, uvjereni su da bi ovdje javnost bila na njenoj strani. I to, zanimljivo, unatoč priličnoj povezanosti puka s katoličkom crkvom, što bi po logici isključivalo abortus kao opciju prekida trudnoće. A opet, istarsko je društvo toliko vezano za Tita koji prema crkvi nije bio ni dobrostiv ni naklonjen, a omogućio je, s druge strane, pravo ženama na abortus. Iako se čini da nekad jedna stvar isključuje drugu, u realnom se životu one možda savršeno nadopunjuju dovodeći u pitanje smisao klasičnih, već prevladanih i zastarjelih podjela na ono što je navodno lijevo i ono što je navodno desno.

S nekom sigurnošću moglo bi se zaključiti da bi kroz zamišljena pitanja u isto tako zamišljenoj anketi odgovori Istrijana pokazali da upravo blaga zatvorenost društva i blage predrasude najbolje štite ovdašnji stil života. Možda bi se iskristaliziralo da istarskom društvu, koje dominantno čine Hrvati, Istrijani, miješanje rasa, recimo, nije prirodno, prihvatljivo ni pozitivno, a možda bi ispalo da je istarski čovjek otvoreniji i tolerantniji nego što bi se moglo pomisliti. Obzirom da migracije stanovnika, neovisno jesu li razlozi uvjetovani ratnim sukobima ili ekonomskim prilikama, mijenjaju i najdalji dio zemaljske kugle, taj proces neće i ne može zaobići ni Istru.

Istrijani u Istri manjina

Ljudi iz cijelog svijeta već se doseljavaju na ova područja. Prije svega zato što su traženi kao deficitarna, uglavnom niže kvalificirana radna snaga. Poluotok to definitivno dovodi u poziciju postupne promjene demografske strukture stanovništva. Sasvim je moguće da kroz desetljeće ili dva Istrijani u Istri budu manjina.

Svakodnevica, ne samo hrvatska, nego i svjetska, nikad nije bila turbulentnija, a već i najbliža budućnost neizvjesnija. Doslovno je nemoguće bilo što predvidjeti s vjerojatnošću pogađanja nekog ishoda u značajnijem postotku. Sve je promjenjivo u tjednu, danu ili satu. No, neki sustavi vrijednosti i razmišljanja, unatoč svemu što se događa u warpu, moraju postojati. Građani Istre, recimo, unutar četiri zida imaju svoje stavove o važnim svjetskim ili lokalnim zbivanjima, isto kao i teškim svjetonazorskim pitanjima. Bilo bi sociološki zanimljivo kad bi se kroz zamišljena anketna pitanja moglo utvrditi kakva je ovdje svijest, recimo, o agresiji na Ukrajinu. Inače je u ovakvim situacijama dominantno mišljenje građana neke države, koja je udaljenija te odmah i direktno ne osjeća posljedice takvog rata, da ih se to jednostavno ne tiče.

Nažalost ćemo ostati uskraćeni za mišljenje Istrijana o tome jesu li za to da u obrambenom ratu pobijedi Ukrajina, ali će rat potrajati i svi će zbog toga lošije živjeti, s manjim standardom i većom inflacijom, ili su Istrijani za to da Rusija što prije, odmah ako je moguće, ostvari jedan od ciljeva, okupira veći dio Ukrajine koja će se predati, agresor će proglasiti pobjedu i to će značiti da se prekidom sukoba stvari vraćaju na staro mjesto, standard ponovno raste, a gospodarska kriza počinje se rješavati. Dakle, što je Istrijanu važnije u toj dilemi između dugotrajnog oslobađanja Ukrajinaca od ruske agresije ili brzog kraja rata u korist Rusije: humanizam, empatija i pravda s jedne, ili osobni materijalni interes s druge strane.

Zbog specifičnosti potencijalnih pitanja teško je predvidjeti koliko bi obični ljudi uopće željeli razotkriti svoja mišljenja, preferencije, izjasniti se za i protiv nekoga ili nečega. Tko zna kako bi odgovorili na pitanje treba li Istra - s već naseljenim Pakistancima, Bangladešanima ili Filipincima, nakon što su nakon 1947. u nju doselili i izgradili je, ruku pod ruku s Hrvatima, Istrijanima, i Srbi, i Bosanci, i Makedonci, I Crnogorci i Albanci, a posebno Talijani - u jednom trenutku zatvoriti svoje granice prema daljnjim doseljavanjima.

Zaštita istrijanstva

Provokativno bi bilo i pitanje da li bi Istrijani pristali da se u najkraćem roku, zbog zaštite identiteta, prostora, tradicije, načina života i samog istrijanstva, do daljnjega zamrzne prodaja svog građevinskog zemljišta i tako ne samo uspori nego i zaustavi trend naseljavanja sa svih strana svijeta.

A kako bi se tek izjasnili oko toga da li žele da Istra korištenjem sunca i postavljanjem solarnih panela na krovove kuća, kao i solarnih elektrana na brojne površine koje nemaju poljoprivrednu vrijednost, sama proizvodi veći dio električne energije koji joj je potreban i tako postane samoodrživa te ekološki osviještena zbog čega bi se ovdje dolazećim turistima, u jednoj od prvih takvih oaza u Europi, mogao naplaćivati porez od simboličnog eura za svaki dan proveden u regiji održivosti i zelene tranzicije i koja brine o opstanku svijeta.

Uz sve to, i uz još tko zna što, u zamišljenoj anketi s ciljem psihoprofiliranja Istrijana valjalo bi ih svakako pitati jesu li i dalje za sve lijevijeg premijera Plenkovića ili za sve desnijeg predsjednika Milanovića. Bilo bi zanimljivo znati jesu li za još širu prihvaćenost LGBT zajednice, ali i da li bi im zbog uskraćivanja nekih njihovih prava dali javnu podršku. Pitanja je puno, a odgovore ne znamo. Možemo samo nagađati.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini