(Foto Presidential Office of Ukraine/DPA)
Fokus svjetske javnosti ovog će tjedna biti na samitu američkog i ruskog predsjednika. Trump i Putin probat će učiniti nemoguće - dogovoriti primirje u Ukrajini. Ali dok se priprema ovaj povijesni susret, stvari se dodatno zaoštravaju na drugoj kritičnoj točki, na Bliskom istoku. Točnije, u Palestini gdje se očekuje daljnje zaoštravanje nakon što je izraelska vlada najavila okupaciju Gaze. Kamo bi ovo moglo odvesti Bliski istok, a s njim i cijeli svijet, teško da itko može i predvidjeti. Iskazan je oštar otpor ovoj namjeri i u samom Izraelu. Oporbene stranke u Knessetu jasno su iskazale protivljenje ovoj Natanyahuovoj namjeri.
A što je možda još značajnije, svoju je sumnjičavost prema smislu ovog nauma pokazao i dio vrha izraelskih oružanih snaga koji smatra da je jako neizvjestan ishod cijele te operacije. Naime, Hamas i dalje postoji. Jedna je stvar gađati Gazu iz zraka i tako davati podršku ciljanim akcijama izraelskim vojnicima na samom terenu. A sasvim druga okupirati cijelu Gazu, što bi značilo ne samo osvojiti je, nego i održavati to stanje u dužem razdoblju. Što otvara prostor Hamasu da gerilskim akcijama napada izraelske postrojbe i nanosi im gubitke, a što bi onda dodatno pojačalo napade izraelske vojske. Usto, što god se dogodilo na Aljasci, čak i da se kojim čudom postigne suglasje oko prekida vatre, američka će se administracija morati baviti sa stotinama detalja kako bi se taj načelni sporazum proveo u djelo. A ako sporazuma ne bude, što je čak i vjerojatnije, uslijedila bi gotovo sigurno eskalacija sukoba na ukrajinskim stepama. Što bi isto tako zaokupilo pažnju, vrijeme i dodatni angažman američkog predsjednika i članova njegove administracije. Nekog velikog vremena za bavljenje Gazom ne bi bilo.
Povrh toga, Trump je zadnjih nekoliko tjedana, nakon završetka rata Izraela i Irana, pod velikim pritiskom jer u javnost svakodnevno cure nove informacije o njegovoj povezanosti i dobrim odnosima s kontroverznim Jeffreyem Epstainom. Američki mediji kao da su tek sada otkrili tu poveznicu, iako je već odavno notorna stvar da je aktualni američki predsjednik bio praktički Epsteinov prijatelj. Očita je povezanost brojnih ljudi iz američke političke, gospodarske i ine elite s čovjekom koji je na čudan način počinio samoubojstvo u zatvoru nakon što su se na njega sručile ozbiljne optužbe da je organizirao maloljetničku prostituciju. Uglavnom, kada se ne bude bavio Ukrajinom, Trump će se neko vrijeme sigurno morati baviti samim sobom. Odnosno, dijelom svoje prošlosti. A za Gazu koliko ostane.
Ako nema Amerike, Bliskim se istokom i nema tko ozbiljan ni baviti. Rusija je potpuno izgurala iz ovog područja nakon raspada Sirije gdje je imala vojne baze. Europa je daleko preslaba da išta napravi. Na njoj je, barem na njenom najvažnijem dijelu, samo da nastavi vojno i obavještajno pomagati Izrael. I to će ona i dalje raditi. Bez obzira na nedavni njemački potez bez presedana kada je Vlada Friedricha Merza odlučila da do daljnjeg neće Izraelu slati oružje. To je tek drugo odstupanje od njemačke politike ustanovljene nakon Drugog svjetskog rata, da uvijek podržava Izrael što god on radio. Tako da će i ova mjera koja već ima punio neprijatelja unutar vodećih njemačkih stranaka vjerojatno biti vrlo brzo ukinuta. Ni Francuska i Velika Britanija još od sueskog fijaska iz 1956. nisu u stanju samostalno bez SAD-a kreirati išta na Bliskom istoku.
Što se tiče arapskih država, one su već odavno eutanazirane. I osim verbalnog zgražanja, neće čak ni na diplomatskoj razini napraviti ništa ako Izrael zaista uskoro pokrene vojnu operaciju da okupira Gazu. A ako Izrael krene, ništa, baš ništa ga u tome neće zaustaviti. Na što će to na kraju sličiti i kako će završiti, nitko, moguće ni sam Netanyahu, nema točan i nedvosmislen odgovor. Možda jedino ako Trump i Putin dogovore nešto vezano za Bliski istok. Ali Rusija ipak nije Sovjetski Savez. Vremena kada je telefonski poziv iz Kremlja u Bijelu kuću mogao zaustavljati bliskoistočne ratove odavno su prošla. Gaza će opet gorjeti.