PIŠE Dubravko GRAKALIĆ

Gojko Šušak – heroj ili zločinac?

Gojko Šušak / Dubravko Grakalić

Gojko Šušak / Dubravko Grakalić


Hrvatski građani posljednjih tjedana imaju priliku koja im se rijetko ukazuje: mogu otvoreno pljuvati i pljuckati na sliku jednog relativno suvremenog političara, a mogu je i lizati ako im je tako milije. Riječ je, dakako, o poštanskoj marci što se ovih dana pojavila u poštanskim urednima, a prikazuje pokojnog HDZ-ova ministra Gojka Šuška.

Doduše, mogu lizati i pljuvati samo poleđinu slike, dok sama marka izdana dvadeset godina od Šuškove smrti treba dobiti pečat i otputovati prema odredištu. Bilo bi zanimljivo vidjeti kako pošiljke sa Šuškovim likom primaju u susjednoj Bosni i Hercegovini, naprimjer u njezinom bošnjačkom djelu, no možda poštari tamo šalju samo filateliju s nacrtanim ljiljanima.

Pojavljivanje marke s likom Gojka Šuška podsjetilo nas je na značajnu ulogu tog političara do 1998. godine, kada je preminuo. Mnogo je onih koji ga, zbog politike prema BiH i podršci projektu Herceg Bosne, dopuštanju ustašofilije u oružanim snagama, "saniranja" ratnih zločina i prešutne korupcije u nabavci oružja smatraju ratnim zločincem koji bi, da nije umro, završio pred sudištem Međunarodnog kaznenog suda za ratne zločine u Hagu, dok je za druge heroj, istinski rodoljub i kvalitetan HDZ-ov kadar.

U recentnoj anketi portala Index najbolje se vidi podijeljenost onih koji se Šuška još sjećaju: za 42 posto ispitanika je zločinac, dok je za 36 posto heroj. Da je i jedno i drugo smatra osam posto anketiranih, a njih 14 posto smatra da nije niti jedna od tih kategorija. Odgovor na pitanje je li Šušak bio heroj ili zločinac ne zna ni Hrvatska pošta, koja u nedostatku motiva tiska i filateliju s političkim narativom. Oni koji vole Šuška mogu marku lizati odostraga, a oni drugi mogu je pljuckati i od naprijed.

Kult Gojka Šuška kao pravog hercegovačkog domoljuba naročito je njegovan u ratno doba kada su o njegovim aktivnostima redovito izvještavale poznate heroine domobranskog novinarstva, među kojima su i one proslavljene izjavom da "treba lagati za domovinu". Gojko Šušak došao je u Hrvatsku početkom devedesetim godina kada je Franjo Tuđman pozvao sve iseljenike, pa i one ustaške provenijencije, da se vrate. Do tada se Šušak istaknuo u emigraciji i povezao s fratrima u kanadskom Norvalu koji su Tuđmanu bili neformalni savjetnici. Najpoznatija antijugoslavenska akcija bila ispisivanje imena Tito na jednoj živoj svinji, koju su on i njegovi svjedoci stavili u mrtvački sanduk – i odgovarali zbog mučenja životinja. U Kanadi se Šušak bavio ličilačkim radovima, a koliko dobro "farba" u politici pokazao je postavši ministar u nekoliko Vlada. Najprije iseljeništva, a zatim obrane, iako je pobjegao iz Jugoslavije da ne bi služio vojni rok 1963. godine.

Na suđenju Branimiru Glavašu, koje još uvijek traje, otkrilo se da se Šušak s oružjem ipak dobro snalazi jer su on, Vice Vukojević i sam Glavaš u ljeto 1990. pucali iz raketnog bacača na Borovo Selo, naselje nastanjeno Srbima, o čemu je svjedočio najprije misteriozno ubijeni policajac Josip Reihl-Kir, a potom i tadašnji ministar unutarnjih poslova Josip Boljkovac.

Analitičari su više puta ustvrdili da bi Šušak završio u Haagu zbog zločina nakon Oluje, ali i uloge u hrvatskoj politici u BiH. Doduše, za to je bilo prekasno, Šušak je otišao opjevan laudom "Blažene oči koje su ga vidjele" Ivana Aralice u Slobodnoj Dalmaciji. Danas Gojka Šuška možemo sresti na pošti. Mali je, u obliku poštanske marke i možemo ga pljunuti ili polizati odozada pa zalijepiti. Ovisi spadamo li u skupinu onih za koje je heroj ili u one za koje je zločinac.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter









Web kamere

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini