U međuvremenu su se 4.rujna 1996.godine predsjedniku Vlade RH Zlatku Mateši pismeno obratili Ivan Jakovčić zastupnik i Hrvatskom Saboru i Giancarlo Župić, tadašnji gradonačelnik Grada Pule. Tekst pisma upućen predsjedniku Vlade RH, Jakovčića i Župića sam ja sastavio. Njih dvojica (Jakovčić i Župić) zahtijevali su intervenciju i istarskog župana Luciana Delbianca, kojem sam se i obratio u nekoliko navrata (poznavao sam ga i osobno), no bez rezultata.

Obzirom da se je redovni sud proglasio nenadležnim za postupanje (i pružanje pravne zaštite) u ovom konkretnom slučaju, a imajući u vidu da zbog ponašanja i opstrukcije bivšeg gradonačelnika Grada Pule Igora Štokovića i bivše predsjednice Gradskog vijeća Mirjane Ferjančić te predstojnice ureda gradonačelnika Ester Buić, uključivši i ministra uprave Davorina Mlakara, koji je ovo sve promatrao "skrštenih ruku", ja sam Ustavnom sudu Republike Hrvatske podnio ustavnu tužbu, očekujući da će Ustavni sud svojom odlukom razriješiti ovaj nesvakidašnji ustavno pravni i politički "čvor".

Naknadno se ministar uprave Davorin Mlakar ipak uključio na način da je sazvao Gradsko vijeće koje je donijelo identičnu odluku onoj od 20. kolovoza 1996. godine, pa je dana 17. prosinca 1996. godine Igor Štoković, raniji gradonačelnik Grada Pule predao dužnost novoizabranom gradonačelniku Giancarlu Župiću.

Uskoro se saznalo kako je iza svega ovoga u stvari stajao tadašnji Istarski župan Luciano Delbianco, koji je početkom 1997. godine osnovao novu stranku Istarski demokratski forum (IDF), u kojoj su čelne pozicije dobili Mirjana Ferjančić i Igor Štoković i da bi uskoro on osobno preuzeo vođenje te stranke. Povodom registracije te stranke napisao sam jedan osvrt koji je objavljen u "Glasu Istre". Punih šest godina nakon "krize gradske vlasti u Puli", 21. kolovoza 2001. godine Luciano Delbianco, kao gradonačelnik Grada Pule je novinaru Glasa Istre Draženu Majiću izjavio kako smo nas dvoje 1995. godine došli u sukob zato jer da sam ja od njega tražio da mi Grad Pula osigura 100.000 DEM za kupnju stana u Zagrebu, te da kao odvjetnik ekskluzivno zastupam Grad Pulu, a da će zauzvrat lobirati za Pulu u Zagrebu. U kontekstu tog razgovora još je novinaru kazao da sam ja "Župićev čovjek". Novinaru Draženu Majiću rekao sam da se radi o bezočnoj laži i istog dana sam napisao pismo Lucianu Delbianku.

Radi preglednosti i boljeg razumijevanja teksta kojeg sam prethodno napisao o "krizi gradske vlasti u Gradu Puli 1996. godine" objavljujem u presliku i slijedeću dokumentaciju:

Pismo koje su Ivan Jakovčić i Giancarlo Župić 4. rujna 1996. godine uputili Zlatku Mateši predsjedniku Vlade RH; komentar koji sam napisao povodom osnivanja političke stranke Istarskog demokratskog foruma (IDF), a objavljen je u Glasu Istre,

Pismo koje sam 21. kolovoza 2001. godine uputio Lucianu Delbiancu - u "Glasu Istre" od 9. siječnja 1997 godine objavljen je članak o registraciji nove stranke u Istri, Istarskog demokratskog foruma (IDF). Predsjednica IDF-a je Mirjana Ferjančić, a potpredsjednik dr. Igor Štoković.

U istom listu od petka (10. siječnja 1997. godine) pročitao smo razgovor s predsjednicom novoregistrirane stranke Mirjanom Ferjančić. Na cijeloj stranici 42. ("Glas Istre" - 10. siječnja 1997. godine) nova se stranka predstavila na pomalo neuobičajen način. Naime, pod naslovom "Oni o sebi..." citiraju riječi člana HDZ-a i zastupnika u Zastupničkom domu Sabora Republike Hrvatske, mog uvaženog kolegu, gospodina Elia Martinića, a koje je on izgovorio, koliko ja znam, na održanoj sjednici Gradskog vijeća Grada Pule. Na dnu te plaćene reklame otisnut je tekst velikim slovima i istaknut na crnoj podlozi:

"NEKA DJELA GOVORE O SEBI... I AUTORIMA"

Očito se radi o sloganu IDF-a inspiriranom riječima gospodina Elia Martinića.

Javljam se ponukan upravo navedenim sloganom, sa željom da podsjetim uvažene čitatelje na neka "djela" i "autore" tih djela, a riječ je zapravo o čelnicima IDF-a i njihovim djelima.

Naime, na nedavnoj, još uvijek svježoj "krizi vlasti u Puli" zastupao sam kao ovlašteni punomoćnik predsjednika Gradskog vijeća Grada Pule Borisa Šurana i gradonačelnika Giancarla Župića, koji su na te dužnosti izabrani na sjednici Gradskog vijeća Grada Pule, dana 20. kolovoza 1996 godine. Na istoj sjednici smijenjeni su Mirjana Ferjančić s dužnosti predsjednice Gradskog vijeća i dr. Igor Štoković, s dužnosti gradonačelnika.

Sjednica je održana na poziv i pod predsjedanjem potpredsjednika Gradskog vijeća, jer je tadašnja predsjednica odbila sazvati sjednicu, iako su za sazivanje sjednice bile ispunjene zakonske, statutarne i poslovničke pretpostavke.

Ne samo da sjednicu Gradskog vijeća nije htjela sazvati sadašnja predsjednica IDF-a, već je tadašnji gradonačelnik (potpredsjednik IDF) dr. Igor Štoković, zabranio vijećnicima ulaz u Komunalnu palaču u kojoj je sjedište (prema odredbi članka 6. Statuta Grada) Gradskog vijeća, pa su oni morali sjednicu održati u prostorijama hotela "Histria".

To je prvi slučaj u dugoj povijesti Grada Pule da je fizički onemogućen ulaz predstavnicima građana u svoje sjedište i to od samog gradonačelnika.

Besprimjerno ponižavanje vijećnika nastavljeno je nekoliko mjeseci, zapravo sve dok ministar uprave (istina prekasno) nije to "presjekao" oglašujući sjednicu Gradskog vijeća od 15. listopada 1996. godine legalnom, kao i sve odluke donijete na njoj.

Arogancija, bahatost, nepoštivanje Ustava Republike Hrvatske, zakona, Statuta Grada i Poslovnika Gradskog vijeća, uzurpacija vlasti od strane predstavnika izvršne vlasti (nekih članova gradskog poglavarstva), na čelu sa sadašnjim potpredsjednikom IDF, kojemu se od prvog časa priključila predsjednica nove stranke. Posebice prema predstavnicima građana, a samim time i prema građanima, nastavljeno je i nakon sjednice Gradskog vijeća od 20. kolovoza 1996. godine, o čemu je javnost bila obaviještena. Ipak, valja ponovno, kada upravo Mirjana Ferjančić i dr. Igor Štoković apeliraju na "djela" i "autore", podsjetiti njih i nas na sljedeće.

"Autori djela" uveli su u Komunalnoj palači takve mjere sigurnosti (pregledi, veliki broj čuvara...) kakve nema niti Sabor Republike Hrvatske.

Premda su govorili da vijećnici Gradskog vijeća mogu slobodno ulaziti i održavati sjednice u svojem sjedištu, stvarnost je bila drugačija, jer im praktički nije bilo omogućeno obavljanje ustavnih, zakonskih i statutarnih ovlaštenja, a bili su čak i vrijeđani.

Gradsko vijeće Grada Pule mjesecima nije moglo održati radnu sjednicu niti vršiti nadzor nad radom izvršne vlasti što je onemogućavano od strane sadašnjih čelnika IDF-a.

Tadašnja predsjednica Gradskog vijeća Mirjana Ferjančić, ne samo da nije "slušala" zahtjeve "svojih" vijećnika, već se oglušila i o naredbu ministra uprave kojom je od nje tražio (dopisom od 4. rujna 1996. godine) da sjednicu Gradskog vijeća sazove bez odlaganja, a najkasnije u roku od 14 dana.

Ministar uprave morao je na kraju (kada je uvidio s kim ima posla) sazvati sjednicu 15. listopada 1996. godine, kojom Mirjana Ferjančić nije htjela predsjedavati, nakon što su vijećnici koristeći se svojim poslovničkim pravom predložili proširenje dnevnog reda sjednice, pa je na toj sjednici predsjedavao potpredsjednik.

Žalosno je i sramotno da su upravo ovi ljudi, koji se pozivaju na "djela i autore", dozvolili da sjednicu predstavničkog tijela građana, koje je po Ustavu odvojeno od izvršne vlasti, sazove ministar uprave, tj. predstavnik upravne – izvršne vlasti.

Premda su davno izgubili legitimitet tijela koje ih bira (svakako još 20. kolovoza 1996. godine) njih dvoje (Mirjana Ferjančić i dr. Igor Štoković) ponašali su se i dalje kao da se ništa nije dogodilo, budno čuvani od svojih čuvara, iako su dva puta bili razriješeni dužnosti.

Umjesto da se časno povuku i predaju dužnost te osnuju odmah novu stranku i političkom borbom pokušaju smijeniti one koji su ih zakonito razriješili, oni taj način (ustavan i jedino legitiman) ne prihvaćaju, već dozvoljavaju da se mora poduzimati niz pravnih sredstava (tužba zbog nezakonitih radnji, ustavna tužba, traženje intervencije ministra uprave...) kako bi se uspostavila legalna vlast.

*Nastavak u sljedećem broju

Povezane vijesti

• Istranin u vrtlogu pravosuđa i politike: Susret s Josipom Vrhovcem
• Mitinzi, optužbe i tišina institucija
• Šutnja pred riječima mržnje