KOMENTAR GLAVNOG UREDNIKA

Vodnjanski Edi Pastrovicchio ne može i ne zna sam, ali ima Kutiće koji mu mogu pomoći

Nitko se ne rađa za takvu funkciju, za koju uostalom ne postoji škola, osim životne i gomile prethodnog iskustva u nečemu pametnom i opipljivom. No, što je puno opasnije od deficita koje svatko ima pa se s njima bori i pokušava ih na razne načine nadjačati, Pastrovicchio je bez konkretnih, razrađenih i provedivih programa zasjeo na Narodni trg. Po tom pitanju apsolutno je zakazao. Što je, pametnima i upućenima u politiku kao djelatnost, aktivnost, proces i, ukupno gledajući, ozbiljan posao, bilo i očekivano

| Autor: Robert FRANK
Ilustracija

Ilustracija


Javna je tajna da su braća Kutić, Silvio i Roberto, politički skloni aktualnoj vodnjanskoj vlasti, koja je već u (pred)predizbornom procesu, samo iza kulisa vidljivog, odigrala igru pa ciljano i uspješno detronizirala IDS-ovog veterana Klaudija Vitasovića, zasićenog, neambicioznog i nedovoljno posvećenog gradonačelnika pogubljenog u mreži raznih interesa gdje se vjerojatno zavrtjelo puno manje novaca od pratećih mitova, ali očito dovoljno da mu se u glasačkim kutijama poruči da je - dosta. 'Ajd' ti dečko doma - odlučili su Vodnjanci.

Umjesto njega došao je Edi Pastrovicchio. Iznenađenje izbora. Nezavisni i, pokazalo se, u potpunosti nepripremljeni gradonačelnik koji je prvu godinu mandata potrošio na… Nitko ne zna na što! Pa ni njemu naklonjeni. Možda na borbu s duhovima svog prethodnika. Nepotrebno i suvišno. Mnogi se pitaju zašto čovjek kojem je vođenje Vodnjana pripalo kao neočekivani dar s neba, pa bi se baš zato prema tom gradiću i stanovnicima i morao i trebao odnositi s više poštovanja i odgovornosti, ne povlači konkretne poteze kojima bi pokrenuo neke procese, pokazao da je politički potentan, a ne samo prepotentan, i da njegov izbor nije baš bio slučajni slučaj ni pogreška svih pogrešaka koja će unazaditi Vodnjan kao mjesto primjetne stagnacije i s puno većim potencijalom od onoga što se skromno ostvaruje.  

 

Odgovor zašto je to s Pastrovicchiom tako kako je, a nije dobro, u čemu će se složiti i svaki njegov birač s malo objektivnosti, ogoljen do kosti i više je nego jednostavan: Pastrovicchoo je gradonačelnik s deficitima. Ni prvi ni zadnji. Nitko se ne rađa za takvu funkciju, za koju uostalom ne postoji škola, osim životne i gomile prethodnog iskustva u nečemu pametnom i opipljivom. No, što je puno opasnije od deficita koje svatko ima pa se s njima bori i pokušava ih na razne načine nadjačati, Pastrovicchio je bez konkretnih, razrađenih i provedivih programa zasjeo na Narodni trg. Po tom pitanju apsolutno je zakazao. Što je, pametnima i upućenima u politiku kao djelatnost, aktivnost, proces i, ukupno gledajući, ozbiljan posao, bilo i očekivano.

Vlast je, naime, više osvojio na valu nezadovoljstva i zamora Vitasovićem, a ne zato što je iz svake njegove kampanjske poruke isijavala žestina čovjeka spremnog zasukati rukave pa preorati Vodnjan uzduž i poprijeko, zasijati sjeme novih investicija, iskomunicirati prema potencijalnim ulagačima, zaintrigirati kapital, dovući ga na sastanke, ponuditi brzu, efikasnu i benevolentnu birokraciju. Nijednu od takvih poruka Pastrovicchio nije emitirao.

S gradskom upravom koja dijelom zbog internih neslaganja, dijelom zbog neambicioznosti i dijelom zbog opstrukcije očito ne funkcionira sukladno očekivanjima one javnosti koja je priželjkivala i dobila političke promjene, Vodnjan neće dalje. Ostat će, s tom famoznom, praznom, neiskorištenom i propadajućom Trgovačkom, kao i s gomilom nerazriješenih situacija, a još više neiskorištenih mogućnosti, na začelju razvoja. Prvih 365 dana je pokazalo svu Pastrovicchiovu podkapacitiranost i nedoraslost. No, situacija je, ipak, rješiva. Prvu bitku gradonačelnik mora dobiti sam sa sobom. Gospon Edi mora smoći snage za priznanje da treba pomoć. A ima je gdje dobiti.

Pametni vođe okružuju se osobama koje u svojim segmentima znaju više od njih. Pastrovicchio u tom kontekstu propušta priliku iskoristiti potencijal, iskustva i znanja braće Kutić koji, opet, nisu najpametniji u svemu što rade, ali su uspješni zato što oko sebe okupljaju one koji će doprinijeti konačnom proizvodu, nadograđivat će mu nedostatke, rješavati slabosti i povećavati snagu. Lideri nisu individue i pojedinci, rijetko se rađaju i stvaraju ljudi poput Elona Muska, a ni oni ne mogu sve sami.  

 

Edi Pastrovicchio je dosad, ponašanjem i odnosom utjelovio karakter malog mjesta prepunog jala. Vodnjan pati od sindroma ljubomore, a on se savršeno uklopio u tu atmosferu destrukcije, omalovažavanja i zločestoće, umjesto da se izdigne iznad toga. Letvicu očekivanja i standarda ponašanja dodatno je spustio, njegovi vijećnici se seljače i kroz nepotrebne psovke pokazuju primitivizam.  

Ne, nije lako upravljati Vodnjanom, kao ni svakim istarskim gradom ili općinom takve ili slične veličine i broja stanovnika gdje svatko svakog zna po imenu, znaju se obiteljske tajne, poslovni odnosi, čudne sklonosti, a postoje i vječni sukobi koji traju i prenose se generacijama. Kao što je to dio čudnog, ali ipak šarma, tako je to i opterećenje. Odnosi u malim sredinama znaju biti poremećeni zbog gluposti, zidića, kunfina, a to blokira energiju i sprječava suradnje nužne da bi se takve sredine razvijale.

Općepoznato je, daleko izvan paralela i meridijana koji šaraju Hrvatsku, da su braća Kutić, Roberto i Silvio, nevjerojatno uspješni suvlasnici Infobipa, kompanije koja specifičnim informatičkim rješenjima svojim klijentima iz područja bankarstva i raznih biznisa pruža određene usluge. Nigdje na svijetu ne postoji zabrana ili ograničenje bavljenja politikom koje bi vrijedilo za ovako uspješne biznismene. Od njih se, dapače, očekuje da kvalitetom, promišljanjem i kreativnim pristupom podrže političke opcije čije su im ideje prihvatljive i primamljive. I kojima su legalno i legitimno pomogli da uspiju osvojiti vlast. Pastrovicchio će biti nesposoban i nejasnih namjera ako ne pregrize ponos i od njih ne zatraži i primi savjet i angažman. Konkretan, jasan, bez fige u džepu, a s nadom da će oni to prihvatiti. Infobip je toliko moćan i snažan da svojom infrastrukturom Vodnjanu i gradonačelniku može pružiti pomoć. Nemoguće je da netko na konkurentnom svjetskom informatičkom tržištu stvara rijetko zabilježen uspjeh, da iz temelja, sam, iz vodnjanske garaže, gradi poslovni imperij kojem se klanja čitava, planetarna biznis zajednica u toj branši, a da pritom postoji i najmanja bojazan da će na lokalnoj razini biti neuspješan. Iluzorno, nerealno i nepotrebno je očekivati da neki od Kutića sjedne u gradsku upravu pa traži i pronalazi algoritme za popravljanje situacije.

Kutići su s Infobipom svjetski brend, zaštitni znak Vodnjana koji pravilnim upravljanjem od toga može i mora izvući korist. Vrijeme je da se između gradske uprave i ključnih infobipovaca stvori sinergija, isto kao što je u Balama, ljubomornima i tendencioznima usprkos, stvorena između gradske vlasti koju također vodi čovjek po imenu Edi Pastrovicchio s jedne, te Plinio Cuccurin s druge strane. Silvio Kutić je kupnjom parcele za gradnju obiteljske kuće u Vodnjanu - koliko god to ispalo nespretno, ali je procedura ispoštovana i očito nitko nije zakinut - pokazao bratsku, obiteljsku privrženost lokalnoj zajednici. To potvrđuje njihovu želju za ostankom na ognjišću, pokazuje da su možda spremni preuzeti malo odgovornosti i pomoći. Jer Edi Pastrovicchio „vodnjanski“ sam ne može i ne zna.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum