PIŠE HELENA MOSTARKIĆ GOBBO

EURO-IZNENAĐENJE: Što kad umjesto 4.000 za plaću dobijemo samo 500?

| Autor: Helena MOSTARKIĆ GOBBO
Helena Mostarkić Gobbo

Helena Mostarkić Gobbo


Priče o uvođenju eura, isticanju dvojnih cijena i potpunoj prilagodbi građana na valutu koja će nas čekati pod blagdanskim drvcem početkom iduće godine već su uzele maha u javnom prostoru. Međutim, ispod božićnih (i novogodišnjih!) jelki, barem kad je o eurima riječ, hrvatske građane će dočekati sasvim male kutije. Naime, kad se prosječne (i naveliko "nacifrane") plaće izražene u kunama preko noći preračunaju u eure i zatim tek nekoliko stotina njih "sjedne" na većinu računa, doživjet ćemo euro-iznenađenje. U svakom slučaju, ne bi bilo naodmet da umjesto pjenušca za idući doček Nove godine pripremimo nešto daleko žešće, jer brojke će nas vrlo brzo otrijezniti.

Prosječna plaća u Hrvatskoj u prošloj je godini iznosila tek stotinjak kuna iznad sedam tisuća. Naravno, riječ je o neto iznosu, a za izračun prosjeka su poslužile i vrtoglave, za većinu građana nedostižne, pa i nepojmljive cifre. Jer, što oni koji dobivaju između 15 i 20 tisuća kuna znaju o izrabljivanju radnika, a još češće radnica, za svote koje dobro plaćeni momci "stuku" za jednu večeru u odabranom društvu?

Kad čuje izraz "prosječna plaća", većina ljudi i ne pomišlja na plaće predsjednika, premijera, ministara, saborskih zastupnika, direktora, menadžera i svekolikih poduzetnika koji nerijetko svojim primanjima mogu "pokositi" i igrače na državnom vrhu. Njima plaće od tri, tri i pol ili četiri tisuće kuna vjerojatno zvuče kao vic. No, upravo je to hrvatska realnost i pravi prosjek plaće prosječnog građanina i građanke s prosječnim, "običnim" poslom s kojim može umrijeti i posljednji smisao za humor. Isplaćeni prekovremeni sati, noćne i nepovoljne smjene, blagdani, praznici, bonusi, stimulacije, božićnice, regresi i darovi za djecu tek su rijedak vjetar u leđa koji može pogurati minus prema nuli, kada i ako se dogode. Ipak, najčešće nebrojeno puta radnici ostaju na milost i nemilost poslodavaca.

Među pogodnostima koji se isplaćuju i podebljavaju bankovni račun prosječnog građanina je naknada za putne troškove koju ima tek trećina zaposlenih stanovnika Hrvatske. Rad od kuće, koji je na ovim prostorima za većinu radnog stanovništva postao novitet prije gotovo dvije godine, a koji sa sobom, osim prednosti, nosi i znatne financijske izdatke koji uglavnom ne padaju na teret poslodavaca, još uvijek je poprilično nedefinirana dimenzija zamagljena u jednako tako maglovitoj balkanskoj sferi evaluacije odrađenog posla. Izlike neplaćanja potrošnje struje i interneta idu u smjeru "Barem ne moraš putovati na posao" i one kultne kojom nas, izgleda, zauvijek mogu ugnjetavati, a glasi "Dobro je dok radiš".

Prije dvadesetak godina, kada je Italija prelazila s lira na euro, plaća tamošnjeg medicinskog osoblja dosezala je do dvije tisuće eura. Naravno, kod naših talijanskih susjeda ili, recimo, u Švicarskoj, znalo se i što je medicinsko osoblje, a što su njegovatelji i ta dva pojma su bila odvojena u svakom smislu, pa i kad je bila riječ o vrednovanju njihova rada, no to je neka druga tema.

Govoreći o njihovoj tadašnjoj zaradi, preračunatoj u kune, govorimo o brojci od petnaestak tisuća koje su našim medicinskim sestrama i tehničarima i dan-danas još uvijek nedostižan iznos.

U Hrvatskoj ipak najniže plaće imaju djelatnici u pomoćnim zanimanjima i uslužnim djelatnostima, kao i tekstilni radnici kojima je prosječna mjesečna plaća na razini cijele Hrvatske oko 4.200 kuna. Treba naglasiti da je razlika u isplati plaća vidljiva i na županijskoj razini. Tri hrvatske županije nalaze se na dnu ove liste, a to su Virovitičko-podravska, Brodsko-posavska i Požeško-slavonska, gdje su plaće do čak 20 posto manje u odnosu na ostale hrvatske krajeve.

Ako vam iznos od oko četiri tisuće kuna zvuči malo, preračun u eure mogao bi vam se još manje sviđati. Plaća od oko 530 eura u usporedbi s dosadašnjih nekoliko tisuća zvuči alarmantno. Još tragičnije će zvučati onima koji od plaće u iznosu od 500 ili 600 eura budu odvajali polovicu iznosa za podstanarski krov nad glavom. Pravi rast cijena plina, struje, vode i hrane tek nas očekuje početkom ovog proljeća, ali kraj mu se ne nazire. Budući "ostatak" od plaće u iznosu od dvjestotinjak ili tristotinjak eura morat će se jako dobro osmisliti prije potrošnje.

Zanimljivo je da se, osim o poskupljenju energenata, govori i o rastu cijena svih ostalih proizvoda, ali i usluga. Čini se da će, kad nam miris novotiskanih novčanica zapahne novčanike, rasti sve osim plaća.

Još su otvorene brojne dvojbe oko uvođenja jedinstvene europske valute, ali jedno je izvjesno: euro-iznenađenje za samo nekoliko mjeseci postaje naša svakodnevica. Osim te činjenice, izvjesno je još jedino guranje ljudi na rub siromaštva ili preko njega. Srednji sloj društva odavno je izblijedio, jaz između sve bogatijih i onih drugih sve je veći i produbljuje se doslovno preko noći. Hrvatski domoljubi već sada uvođenje eura doživljavaju kao gubitak jednoga od nacionalnih identiteta, a oni koji teže pripadanju većim skupinama naroda o takvim identitetima i ne razmišljaju. Iz jedne takve veće skupine naroda izašli smo prije tri desetljeća. Bolan izlazak iz višenarodne zajednice, iako je uzrok boli za svakoga različit, tada je također bio obilježen novom valutom.

Mada, neosporna je činjenica, kako god doživljavali bivšu Jugoslaviju, da je za punjenje mjesečne košarice, odlaske na godišnje odmore i normalno funkcioniranje jedne četveročlane, peteročlane, pa i višečlane obitelji, često bila dovoljna samo jedna jedina plaća.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater