KOMENTAR GLAVNOG UREDNIKA ROBERTA FRANKA

30 GODINA REPUBLIKE SRPSKE: Predsjednik Milanović odšutio na srpske provokacije, a mi u Istri molimo Boga da Bosna ne plane!

Zoran Milanović / Robert Frank (Snimili Ivana Nobilo / Cropix / Milivoj Mijošek)

Zoran Milanović / Robert Frank (Snimili Ivana Nobilo / Cropix / Milivoj Mijošek)


Kao i srpskog predsjednika Aleksandra Vučića, tako i predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika na vlasti i na slobodi održava samo kontinuirano podizanje tenzija do granice usijanja. Tako je, recimo, pronalazak izmišljenog vanjskog neprijatelja najbolji i odavno oprobani recept za opstanak na tronu. Taj proces neizostavno prati mobiliziranje masa kojima se pričom o ugroženom srpstvu utjerava strah u kosti. Kako bi spasio sebe, svoj imetak i vlast Milorad Dodik spreman je žrtvovati krhki i u Daytonu jedva postignuti mir u grotlu vječno nemirne i eruptivne Bosne.

Prvi čovjek Republike Srpske, koja je u nedjelju u Banja Luci obilježila 30 godina postojanja, živi na platformi izmišljenog, umjetnog i iracionalnog konflikta. U njegovoj politici koju drajva pod visokim okretajima i stalno u crvenoj zoni, po bilo koju cijenu mora postojati neprijatelj srpstva kojeg, u posljednje vrijeme, opet prepoznaje u NDH iz '41. koja je po njemu, očito, obnovljena '91. godine kroz RH. Zatim, recentno, kao neprijatelji slijede Sjedinjene američke države i Velika Britanija za koje velikosrpski vožd iz RS-a kaže da mu otvoreno rade o glavi: "Ako me ubiju, želim kazati da su to učinili Amerikanci, uz asistenciju Britanaca".

Glupava teza samonametnute žrtve

Ovom glupavom tezom Dodik kao samonametnuta žrtva izmišljene protusrpske svjetske urote kod bosanskih Srba postaje mučenik, figurativno šehid umotan u njemu najmrskiju zelenu, muslimansku boju s kojom će otići u dženet. To da će Dodik završiti u raju jer će na drugi svijet otići ispunjavajući religijske zapovjedi po Islamu, ipak je nerealno, no zato je, s druge strane, moguće da uz šljivovicu i harmoniku, opjevan u desetercu, postane dio nekog novog srpskog mita i laži.   Nečeg poput Protokola sionskih mudraca, teksta o navodnom židovskom planu globalne dominacije koji je na prijelazu 19. u 20. stoljeće najvjerojatnije napisao rusko-francuski novinar i operativac Ohrane, ruske tajne policije, Matej Golovinski. Protokoli, koje je Hitler objeručke prigrlio u konačnom rješavanju židovskog pitanja, jedna su od najvećih svjetskih krivotvorina, a njihova je zloupotreba dovela do milijuna židovskih žrtava. Republika Srpska nije daleko od svojih krivotvorina sažetih u Protokolima mudraca Dodika.

Dodikovom antisrpskom, urotničkom popisu, politički ovjerenom kod Aleksandra Vučića, osim Amera, Britanaca, ustaša-Hrvata i Židova, valja još nadodati omrznute mu Bošnjake. Ne samo da im odriče pravo žalovanja na Srebrenicu, nego negira i sam genocid. Bolesno se sprda s ljudskom patnjom. Zločin bez presedana ignorira isto kao što ciljano i planski destabilizira politički trusnu Bosnu, balkansko bure baruta čijom bi eksplozijom sve otišlo k vragu.

Zbog Dodika i Vučića - koji održavajući vlast po svaku cijenu neovisno o mogućim žrtvama čuvaju i svoje milijune i svoje živote - Bosna je u predsoblju eskalacije sukoba. Tamošnji kaos vrlo lako bi se mogao preliti preko granice, i na Hrvatsku koja, srećom, fizički ne bi bila ugrožena, no ovdašnje bi gospodarstvo potencijalno moglo pretrpjeti golemu štetu. Posebno bi na udaru bio turizam koji se u Istri prodaje kao savršena kombinacija prirodnih ljepota, krasnih ljudi, vrhunske gastronomije, boškarina, tartufa, maslinovih ulja i fantastičnih vina. Ono što, međutim, Istru dodatno izdvaja od sličnih i konkurentskih regija je pojam apsolutne sigurnosti. Istra je prostor sa zanemarivom stopom nasilja. Ovdje nema ni otmica ni terorizma. Vile za iznajmljivanje i dalje ne moraju imati rešetke na prozorima.

Ratnohuškačka politika

No sve se to brzo i na loše može promijeniti zbog Dodikove ratnohuškačke politike bazirane na agresivnoj retorici prepunoj mržnje, zatucanosti i manipulacije. Taj nekadašnji liberal kad ne zna što će uvijek se vraća na hrvatsku sramotu Jasenovca i Gradiške otprije 80 godina. Pritom, naravno, namjerno izostavlja Srebrenicu, Manjaču, Višegrad i Zvornik, kao stratišta unazad manje od 30 godina, gdje su Srbi pokazali zavidan repertoar kreativnih načina likvidiranja nemoćnih ljudi. I nakon svega ružnog što je u Bosni učinjeno u ime srpske hegemonističke politike te unatoč tome što je cijeli svijet bez mrve sumnje tu politiku etiketirao kao zločinačku i daleko najodgovorniju, Dodik smišljeno sije sjeme novog zla. Tako će na službenim srpskim lažima odrastati nove generacije. Budućnost, gledajući kroz tu optiku, nije sjajna.

No već i sada, kroz aktualne događaje, nema garancije da se u slučaju eskalacije bosanske političke krize, kao što smo već rekli, ne bi zatresli temelji hrvatskog gospodarstva orijentiranog na turizam u svim aspektima.

Unatoč (in)direktnoj ugroženosti vitalnih hrvatskih interesa, za predsjednika Zorana Milanovića "Dodik je najmanji problem u BiH". Isto kao i za hrvatske europarlamentarce: Tomislava Sokola, Karla Resslera i Željanu Zovko. Da se ne spominje prvi čovjek HDZ-a BiH Dragana Čovića. Sve Hrvat do Hrvata. Njima, recimo, nije sporno što je "mali Dodik", 28-godišnji banjalučki gradonačelnik Draško Stanivuković, u svom gradu na 30. obljetnicu RS-a postavio spomen ploču "istinskom heroju" majoru JNA Milanu Tepiću koji je 1991. kod Bjelovara raznio tamošnju vojarnu kako je ne bi predao Hrvatskoj vojsci. Tako je usmrtio 11 hrvatskih branitelja, stotinjak je bilo ranjenih, a cijeli Bjelovar nije završio u nebesima isključivo zahvaljujući činjenici da su spriječene detonacije ostalih skladišta.

Velikim Hrvatima ništa sporno

Tim velikim Hrvatima iz Brisela, Mostara i s Pantovčaka to očito nije sporno. Nije im sporno ni što predsjednica Vlade Srbije Ana Brnabić - koja je odmalena ljetovala na Krku odakle je dio njene obitelji i gdje je pamte kao dragu osobu - prekjučer u Banja Luci na proslavi 30 godina sramotne Republike Srpske, kaže kako je "RS ispunjenje višestoljetnog sna srpskog naroda". Kaže i da je "potpuno svjesna i uvjerena da bi se svi monstruozni zločini iz vremena NDH ponovili u slučaju da nije nastala RS". Vrhunac: "Da nije bilo Republike Srpske 1991. godine, zlotvori bi završili svoj posao". Prevedeno sa srpskog na hrvatski jezik, "prijateljica" Hrvatske Ana Brnabić, koja je navodno za normalizaciju međunacionalnih odnosa, želi reći da su Hrvati '91. htjeli poklati Srbe kao '41. Srećom za Srbe, a loše za Hrvate, ispriječila se Republika Srpska koja je preokrenula trend pa su se koljačkog posla, efikasnije od bilo koga u drugom dijelu 20. stoljeća, primili, eto, njeni sunarodnjaci.

No Brnabić je prespavala Srebrenicu i zanemarila činjenicu da je RS nastala na ratnom zločinu sankcioniranom presudama Haškog suda, predsjednik Milanović odšutio je svježe događaje iz Banja Luke, trideseta godišnjica RS-a prošla je slavljenički, a mi u Istri molimo Boga da Bosna ne plane.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini