Piše Robert FRANK

IDS i Miletić moraju izvesti Istru u Hrvatsku


Kako bi se Istri omogućilo da ostane takvom kakvom je vidimo, doživljavamo i želimo, pred IDS-om i njegovim predsjednikom Borisom Miletićem golema je odgovornost. Hrvatska je na opasnoj prekretnici. Dio retrogradnih snaga vuče je u mrak i ponor teške povijesti. Žive opterećuju mrtvima, prošlost nameću sadašnjosti, u čemu se gubi pravo na bolju budućnost. Kombinacijom starijih i mlađih kandidata za Sabor IDS se želi oduprijeti takvim inicijativama


Čim se udaljiš od nje, želiš joj se vratiti. Odeš na dan, dva do Zagreba, pozavršavaš stare, dogovoriš nove poslove i prije nego si otišao, kao magnet kojem se ne možeš oduprijeti, već te vuče natrag. Loše je to kad se čovjek nakon dva koraka naprijed - tri vrati. To podrazumijeva da nazaduje. Zbog tog koraka „u minus“, koji asocira na kretanje u rikverc i bez napretka, propadaju pregovori i pucaju brakovi. No ovo je nešto drugo. Istra, kad je doživiš i na nju se navikneš, naprosto fali. Nedostaje njen miris, ozračje mira, slobode, nesputanosti da budeš što i tko želiš, a da te zbog toga nitko ne napada, vrijeđa ili omalovažava.

Terra magica

Slobodno možeš biti homoseksualac, Srbin, Bošnjak ili Albanac. I nitko te zbog toga ne gleda poprijeko. Tih dan, dva kad odeš do Zagreba, samo ti se potvrdi ono što već znaš - koliko je Istra iznad i ispred svih ostalih. Zato čekaš priliku da autoputom pojuriš kući, u normalnu regiju, s normalnim ljudima na svom čelu, s europskim standardima razmišljanja.

Mnogima nedostižnu i valjda baš zato tako privlačnu. Istra, terra magica, romantična, čudnovata, pitoreskna. Upravo zato Istra mora imati u novom sazivu Sabora što više mandata, a IDS kao stožerna, regionalna stranka, duboko utkana u tkivo istarskog čovjeka, što više svojih parlamentaraca: običnih ljudi, umjerenih, možda stereotipnih, ali pouzdanih, sa standardom razmišljanja od kojeg se ne ledi krv u žilama, za razliku od nekih dijelova Hrvatske gdje piscima prijete zbog fikcionalnih knjiga, a ženama kad prijave silovanje iznad glave stave znak sumnje s pitanjem prepunim gnušanja i patološkog nepovjerenja - „nisi li ti to možda sama tražila?“ Takve isključivosti u Istri nema. Istranin je pravedan, u svojoj jednostavnosti pomalo kompliciran, ostalima teško shvatljiv, ali vječno pouzdan, vjeran, lojalan, odan. Ima ta gorda i ponosna Istra, svojeglava baš k’o magare kad hoće sve po svomu, neka svoja tvrda, nepopustljiva pravila. Ponekad ne možeš pomaknuti taj kamen u razmišljanjima. Prihvatiš da je to tako.

Istrom bi se htjeli svi zvati. Ova regija je mnogima imperativ: zelena, plava, morska, kontinentalna, ravna i brdovita, prepuna ljudi i istodobno nenaseljena, bogata, imućna, zemljoposjednička, ali i skromna, siromašna, svakako napredna, a onda i tradicionalna, regija koja integrira, no nikako ne asimilira, prihvaća različitosti, ne odbacuje ih već gaji, pazi na njih, i zato će takva Istra objema rukama raširenim u punoj duljini primiti sve putnike dobronamjernike, kod loših će tražiti nešto dobro, a od dobrih će tražiti da budu još bolji. To je Istra, terra magica.

Kako bi se Istri omogućilo da ostane takvom kakvom je vidimo, doživljavamo i želimo, pred IDS-om i njegovim predsjednikom Borisom Miletićem golema je odgovornost. Hrvatska je na opasnoj prekretnici. Dio retrogradnih snaga vuče je u mrak i ponor teške povijesti. Žive opterećuju mrtvima, prošlost nameću sadašnjosti, u čemu se gubi pravo na bolju budućnost. Kombinacijom starijih i mlađih kandidata za Sabor IDS se želi oduprijeti takvim inicijativama. To može jedino značajnijom participacijom u novoj vlasti. Zato je uporni poziv Davora Bernardića prema Borisu Miletiću i bio prihvaćen. Iz njihove perspektive, zajedništvom se želi graditi bolja Hrvatska. SDP ulaže snagu i brojke, a IDS neodoljivi šarm i romantičnu priču Istre.

Svi hoće biti Istra

Unatoč svojoj nesavršenosti i raznim problemima IDS je ipak daleko najautentičniji i najreprezentativniji istarski politički proizvod. Restart koalicija i SDP to su prepoznali, isto kao što su svjesni da bez njegovih parlamentaraca iz Istre, ali ne samo zbog tih nekoliko mandata, nego i načina života koji se ovdje prakticira, ni njihova vlast ni Hrvatska nemaju nikakve šanse biti bolji, sadržajniji, uspješniji i sretniji. Istra na čelu s IDS-om i Miletićem s Poluotoka izvozi stil života koji se u ostatku Hrvatske želi slijediti, mnogi bi htjeli upravo ono nešto „istarsko“, što god to bilo, usaditi u svoje politike.

To „istarsko“ je teško definirati. Je li to težačko, vrijedno, pošteno, pravedno, iskreno antifašističko na čemu Miletić opravdano inzistira ili je to „istarsko“ nešto za opću korist i dobrobit, poštovanje ovdašnje povijesti i držanje do običaja? Možda je to „istarsko“ simpatični, iskrivljeni, preparirani istarsko-talijanski ili, nama sa strane, kvrgavi talijansko-istarski? Ne znam što je, ustvari, to „istarsko“, ali znam da u Zagrebu mnogi hoće biti Istra, privlačna, poželjna poput mlade na vjenčanju: svima je na dohvat ruke, ali je nedohvatljiva. To je Istra. Tako mala, a tako velika. Živi dokaz da nije sve u veličini.


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no

Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of