PIŠE NENAD MARJANOVIĆ

ORDINACIJA DR.FRICA: Međunarodni praznik rada od kuće

Fešta s grahom od ove godine trebala se skroz i ravnopravno odvijati po radničkih stanovima bez potrebe paradiranja i mahanja crvenim zastavom na otvorenom prostoru. Pulska vuci-guraj koalicija ove godine građanima dijeli sardele dok je grah, maneštra ili ne daj bože pasulj, ostao kao simbol srbo-komunističko-jugo-hegemonističke balkanske tradicije

ilustracija

ilustracija


Napokon će radnička klasa proslaviti jedan praznik rada od kuće. Već nekoliko godina postala je uobičajeno raditi od kuće pa se samo po sebi nameće da bi se i praznik rada trebao prilagoditi novim trendovima. Tko nije radio od kuće taj ne zna što je posao, taj ne zna što znači raditi u pidžami, gaćama ili gol. I onda netko tvrdi da radnici nikad nisu bili u gorem položaju. Ležiš u krevetu a plaća ide...

Fešta s grahom od ove godine trebala se skroz i ravnopravno odvijati po radničkih stanovima bez potrebe paradiranja i mahanja crvenim zastavom na otvorenom prostoru. Pulska vuci-guraj koalicija ove godine građanima dijeli sardele dok je grah, maneštra ili ne daj bože pasulj, ostao kao simbol srbo-komunističko-jugo-hegemonističke balkanske tradicije. Sardela, ona je prehranila radničku klasu na Jadranu, njoj je napokon dana pozornost koju zaslužuje imati. Koliko je ona važna dokazuje i činjenica da su neki zahvaljujući Fažani u radnu knjižicu upisali "školu soljenja sardela".

Završio sam višu školu soljenja sardela u klasi profesora Radomira Koraća. Tradicionalna fešta od sardela dugo je bila u sjeni Bumbarske fešte, no zahvaljujući prije svega sedmorici sekretara SDP-a, Fažana je neprikosnoveni lider sardela, srđela, šardela, štijavica, sardina, sardona, sitne i krupne papaline. A Grad Pula koja je formalno u rukama partnera koje je nemoguće spojiti a još teže razdvojiti ugledala sa na Fažanu pa tako se šijanskom šumom očekuje šuljanje mačaka.   Svaki pravi Felis silvestris forma catuskatus u Puli dobit će glave i kosti iz borše najlon koje će stizati iz Šijanske šume.

Vuci-guraj koalicija je od dana kada se spojila brinula o kućnim ljubimcima i šetnicama, tako da je prvomajski dernek u Šijani spoj svega onoga što su radili, šetači, ljubimci, miris ciklama pomiješan s mokraćom. Sve je to prirodno, sve je to ljudski. Zarekao sam se da neću baš u svakoj kolumni spominjati Filipeskua, neko bi mogao reći da sam opterećen, da sam sve sveo na njega. Da se ne lažemo, ne mogu protiv sebe, jednostavno je to jače od mene. Mene Zoričićev stav, ponašanje, vizionarstvo, šarm, transparentnost nadahnjuju, daju mi motiv za pisanje i disanje. Zašto bih se onda rješavao toga, zašto bih onda gasio svoju inspiraciju? Pa Zoričića se jednostavno moram sjetiti za Praznik rada i socijalne skrbi jer je smanjio lovu za Sigurnu kuću, jer je smanjio lovu Društvu osoba s tjelesnim invaliditetom južne Istre, a ponudio je plaće vijećnika koju većina u Gradskom vijeću nije podržala. Bio je spreman dati svoj novac za socijalnu.

"Većnik", kako je kolege vijećnike nekoliko puta nazvao Milan Rašula, podupro je tu akciju znajući da bi bilo lakše podijeliti orade, brancine i zubatce u Šijani, nego da ta točka prođe glasanje. Bojim se da ovu Rašulinu batudu Zoričić nije baš najbolje shvatio. Ali još ima vremena, može naš "zindako" ponuditi svoju plaću, on da svoju odmah i ja dajem svoju. Ako već love nema u proračunu, iako je u Rojc, raznim udrugama ove godine upucana pozamašna svota novca, onda novce treba izmisliti. Možda neka klapa da zapjeva na tržnici, neki humanitarni šešir, pa sve što se dobije donese na Forum pa neka ekipa rasporedi.

Treba jednom krenuti delati, k'o što je Bandić delao, a vuci-guraj koalicija se međusobno optužuje da su ovi drugi lažovi ali rade. Pulska radnička klasa ide u raj. Postoji i definicija radnika a ona izgleda ovako: Djelatnik ili radnik je u najširem smislu, osoba koji želi postići određeni cilj kroz fizičku i / ili mentalnu djelatnost ili rad. U užem smislu zarađuje svoju plaću uporabom svoje - najčešće fizičke radne snage koju stavlja na raspolaganje svojem poslodavcu.

Kad sam ja bio mali za praznik rada radio se roštilj, peklo se janje, cugalo se vino, pivo, vozilo se na ringišpilu i igrao se nogomet, onako u pauzi prežderavanja. No, bila su to druga vremena, ako to nisi radio Perković i Mustač već su imali dojavu. Iako nije bio mobitela, veza s UDBA-om bila je brža od bilo koje SMS poruke ili bilo kojeg maila. Centrala je sve znala u realnom vremenu i možda bi se to moglo zvati najbrži internet na svijetu svih vremena. Ako i kada ih oslobode, mogli bi napraviti novu mrežu, mlade ljude ubaciti u taj mrežni sektor i neka osim Tesle i Infobipa naša država dobije najmoderniji i najbržu mrežu na svijetu po ugledu na UDBA-u. Bilo bi zanimljivo kada bi se Perković i Mustač uključili u tako nešto, gdje bi nam bio kraj? K'o nije slavio taj bi zaglavio.

Pjevao je pokojni slikar, legendarni pulski boem Petar Demir: "Ja nikog nemam, imam malo deterđenta i dva-tri agenta da im priznam sve". Živio je ulaz do mene, bio je nezaboravan lik. Petar Demir imao bi svako toliko neki zanimljiv performans pa smo mi klinci uživali kad bi to krenulo. Stariji su paničarili jer to što je onda izgovarao nije se javno govorilo, ali Demir je bez obzira na sve odradio svoje. Nije štedio ni državu ni Tita, ali ni međunarodnu zajednicu. Nema više takvih, možda ima ali rade od kuće, takva su vremena došla. Baš je zanimljivo da i špijuni rade od kuće, ne baš svi, neki rade iz pritvora, no danas se špijunaža može organizirati od kuće, pa eto i njima želim sretan Praznik rada od kuće.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini