piše tihana tomičić

Normalizacija nenormalnoga

Ilustracija / Tihana Tomičić (Snimio Goran Stanzl/Pixsell / Davor Kovačević)

Ilustracija / Tihana Tomičić (Snimio Goran Stanzl/Pixsell / Davor Kovačević)


Mediji se ne mogu nadiviti kako je odlična suradnja novog ministra obrane Ivana Anušića s predsjednikom Republike Zoranom Milanovićem. Naslovi kažu: rukovali su se, razgovarali su, sjedili su jedan do drugoga, podijelili su i nekoliko rečenica.

Uskoro će se održati čak i sastanak vodećih ljudi MORH-a i Ureda predsjednika. Vjerojatno uz prisustvo obojice dužnosnika, mada je poruka novog ministra Anušića da se odnosi moraju dovesti na takvu razinu da dvije službe normalno surađuju i bez naloga samog ministra i predsjednika. Jučer nakon sjednice Odbora za obranu Anušić izjavljuje: "Međusobna suradnja bit će onakva kako nalažu zakon i Ustav. Dogovorili smo se da će se kabineti usuglašavati oko svih dokumenata koje supotpisujemo ili tražimo jedni od drugih suglasnost."

Ovo sve međutim samo znači da odnosi dosad zaista nisu bili normalni. Sjećamo se kakva je bila suradnja s Marijom Banožićem - nikakva. Vrijeđali su se i svađali, zabranjivali jedan drugome pristup pojedinim objektima ili manifestacijama, bilo je nemoguće zajedno nešto dogovoriti, a kamoli supotpisati. Rječnik koji se koristio bio je brutalan, vulgaran, neprimjeren. Ponekad je to izgledalo i zvučalo baš mučno.

"Granatiranje" je uglavnom kretalo s Pantovčaka, ali ni Banožić nije ostajao dužan. No, valja priznati da je ipak prevladavajući dojam taj da predsjednik Milanović jednostavno nije osobno podnosio bivšeg ministra. Vrijeđao je njegovu inteligenciju, čak više nego politiku. Taj subjektivizam u politici nikad nije dobar, ali Milanović si ga i inače dozvoljava, pa si ga je dozvolio i u vezi s Banožićem. To pak znači da je instituciju predsjednika Republike podredio sebi. Mnogi se u tome zabune. Svi koji su dugo na vlasti, a Milanović je ranije bio i premijer, skloni su pomiješati značaj svoje ličnosti sa značajem dužnosti koju obnašaju. Čak i tzv. lokalni šerifi znaju se tako ponašati, a gdje neće šef države. Ipak je to velika moć. Kritike oporbe prema premijeru Andreju Plenkoviću isto u najvećoj mjeri idu u tom smjeru, da je nakon skoro osam godina vlasti, instituciju predsjednika Vlade počeo doživljavati kao da mu prirodno pripada, da je "zarobio institucije".

To je dakle sindrom koji se zna događati, ali predsjednik Milanović ipak je prvak u tome. On je sukob s MORH-om imao samo zato jer se ministar zvao Banožić. Da se otpočetka zvao Anušić, možda tog sukoba nikad ne bi ni bilo, jer je jasno da Milanović ima određeni respekt prema Anušićevu ratnom putu i općenito političkom autoritetu koji je stekao u Slavoniji kao župan.

Ali dok se u drugim državama takvi sukobi, čak i kad bukte unutar istih političkih obitelji, kao što je na primjer na europskoj razini recentni sukob predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen i šefa Europske pučke stranke Manfreda Webera, rješavaju potiho i iza zavjese, u Hrvatskoj je s Milanovićem i Banožićem bilo drugačije. Kad je sukob između Von der Leyen i Webera prije nekoliko mjeseci eskalirao oko ekoloških politika i migranata, mediji su pisali kako su insajderi koji su svjedočili raspravi, održanoj uz večeru i vino, opisali tu večeru kao "hladnu, napetu i bez pomaka s obje strane". U Hrvatskoj su se ministar i predsjednik unutar vojarni javno svađali dijeleći si epitete vazala, nesposobnjakovića, lijenčina, kompleksaša, kriminalca i slično.

To zaista nije bila normalna situacija, pogotovo nakon što je počeo rat u Ukrajini i nakon što je sudjelovanje Hrvatske u NATO-u postalo itekako važna dnevnopolitička tema. Možda bi i glasanje o pomoći Ukrajini u Saboru prije godinu dana prošlo potpuno drugačije da su odnosi Milanovića i Banožića bili - normalni. Možda bi i odnos Milanovića i samog premijera Plenkovića bio nešto sasvim drugo da nije bilo ove subjektivizacije.

Zato je dobro da se to sad mijenja. Onaj koji bi pritom trebao biti najmanje zabrinut jest premijer Plenković, koji jednostavno dobiva relaksiranje odnosa s Pantovčakom na jednoj toliko važnoj točki. No, s druge strane, ni ne nadajmo se prevelikom miru. Ulazimo u izbornu godinu u kojoj biramo i novu vladu i novog šefa države. Ova idila sigurno neće potrajati zauvijek, već i samo zato jer kreće kampanja za novu fazu "tvrde kohabitacije".

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater