PIŠE DUBRAVKO GRAKALIĆ

Dvoličje politike: izbjeglice i migranti

Ilustracija

Ilustracija


Prihvat izbjeglica iz Ukrajine moralna je obaveza Zapada i cijelog slobodnog svijeta. Države Europske unije, ne samo ukrajinske susjede poput Mađarske i Poljske, nego i male, osiromašene i potresom pogođene zemlje poput Hrvatske, sudjeluju u prihvatu žrtava ruske agresije na neovisnu Ukrajinu. To je vrlo pozitivna činjenica za Hrvatsku koja tako ne pokazuje samo, što je izlizani i ne uvijek posve točan političko-medijski kliše, da joj je izbjeglištvo i bijeg civila pred ratnim stradanjima poznato iz nedavne prošlosti iz koje proizlaze i svojevrsni dugovi, nego i da se posve uklopila u briselski način razmišljanja i europske politike.

Prihvaćajući izbjeglice iz Ukrajine koje se materijalizira i kroz najavu koliko koji grad i županija mogu prihvatiti izbjeglica (istarski župan Boris Miletić to je među prvima potvrdio), i političke stranke i Vlada pokazuju neizostavnu solidarnost. Takva je solidarnost u iznimno teškim trenucima pokazana za izbjeglice iz Bosne i Hercegovine u devedesetim godinama, ili 1968. nakon sovjetske invazije na tadašnju Čehoslovačku.

Ali, šireći ruke dobrodošlice ukrajinskim izbjeglicama politika istodobno pokazuje i vlastitu dvoličnost. Hrvatska vlada žali se na odluku Europskog suda pravda u slučaju male migrantice Medine, stare šest godine, poginule na željezničkoj pruzi pri pokušaju ulaska iz Srbije, što je proglašeno krivicom hrvatske države. Hrvatske vlasti više ne dočekuju migrante iz Sirije, Iraka, Irana ili Agfanistana kao što su to činile 2015. godine, kada je to bila politika EU. Bez obzira na upitnost snimki s granice prema BiH, koji pokazuju push backove i mlaćenje migranata, treba se ipak zapitati koja je razlika između izbjeglica koji bježe od rata i migranata koji bježe od rata? Besmislena objašnjenja na rubu rasizma kakva se čuju od desničara poput Nikole Grmoje – da su migranti ilegalni i ekonomski – normalnim su osobama uvreda za njihovu inteligenciju.

Hrvatska, naravno, nije najdrastičniji primjer takve izbjegličko-migranske prakse. Reporter BBC-ja ovih je dana objasnio da su izbjeglice bijelci s plavim očima. Mađarska Ukrajince dočekuje kruhom i solju, a Iračane žilet žicom. Slovenija isto tako, a i Poljska je nedavno postavila ograde da spriječi ulaske Afganistanaca preko Bjelorusije. Politika ima dvostruka mjerila – danas je korektno i potrebno pomoći Ukrajincima, što je doista točno, ali migranti s Bliskog i Srednjeg Istoka – u ovom trenutku, kada su potrebe Njemačke i drugih zemalja za radnom snagom koja od tamo može doći, zadovoljene, postali su višak. Ostavljeni su da trunu u kampovima od Turske do BiH.

Dvoličje politike uvijek je iste vrste. Stoga, pomognimo Ukrajincima dok se i na njih ne zaboravi. Što je neminovnost koja im predstoji.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater