Gradska štorija

gradska štorija roberta raucha

Prokleti džoker brojevi

Odgovorno je tvrdio da su u lutriji najvažniji džoker brojevi. Nije stigao uživo pogledati prijenos izvlačenja, ali mu nije padalo na pamet tek potražiti brojeve na internetu. Ne, sva je čar bila u promatranju divljeg plesa žutih loptica. Sjeo je za stolić, položio na njega već zgužvani, vlažni listić i uvijek istu kemijsku.

Gradska štorija Vanese Begić

Bila jednom djetinjstva s velikim D

Djeca su nekada imala djetinjstvo, s velikim D. I nije to samo nostalgija za vremenima što bijahu, ili svako lani bolje, svaki povratak u prošlost bolji, nego i činjenično stanje, mada, svaki je stav o tome dakako subjektivan. No, taj je stav nekako najviše dijeljen - i kod roditelja, odgojitelja, učitelja i ostalih uključenih u obrazovne procese.

Gradska štorija Roberta Raucha

Granica

Naiskap je popila ostatak crnog vina, sasvim podignuvši čašu, do plafona.

Gradska štorija Vanese Begić

Vrtovi, livade, ukusne kupine i bez (previše) tehnologija

Zelenilo, ljepši okoliš. Za tijelo i dušu, za zdravlje. A ako u to ulaze i uspomene na određene predjele - tim bolje. Pogotovo za one u nekim godinama. Kakve su to »neke« godine? Nebitno, bitnije su, ponekad, a i ne samo ponekad, uspomene na neke dijelove grada koji su se uzročno-posljedično, promijenili kroz godine, poprimili drukčiju vizuru, specifičnost.

Gradska štorija Roberta Raucha

Dabogda

Proljetno je sunce ugrijalo travu na Kamenjaku, pozivalo na branje šparuga, na kupanje. Vojnici u maskirnim uniformama razmiljeli su se po poligonu i, dok su čekali početak vježbe, naličili djeci - kao da su tek nakratko predahnuli od igranja rata. Sanji su dali šljem i značku s natpisom: press. Jedna poručnica je nju i dvojicu fotografa odvela na obronak, zaobišla improviziranu utvrdu, stala na komad trave i rekla: »evo, tu možete«.

gradska štorija vanese begić

Koja je to zgrada bila gimnastička dvorana, sudnica pa kazalište?

Nakon naše gradske štorije o zgradi nekadašnjeg Pionirskog doma, odnosno sada Dječjeg kreativnog centra, javio nam se, među ostalima, i poznati pulski sada umirovljeni arhitekt Anton Percan. On je jedan od najboljih poznavatelja pulske povijesti, i kroz arhitekturu, ali i putem malih i velikih gradskih priča i crtica.

gradska štorija roberta raucha

Gradonačelnik

Bruni je to jutro sve bilo jasno. Misao koja mu je pred spavanje živo tinjala pred očima rasplamsala se u snu, buknula poput ljetnog požara i zahvatila čitav grad od Verudele do Štinjana, od Valdebeka do starogradske jezgre. Ustao je iz kreveta i, vežući oko sebe trošni kapatoj, bio spreman preuzeti Pulu.

gradska štorija vanese begić

Turistički đir po brdima, dolinama i cimitrima

Od ove subote, ukoliko dakako vremenske (ne)prilike dozvole, ponovno se vraća manifestacija Dođi u park. Parkovi postaju prava pozornica kulture, glazbe, zbivanja, raznolikih događanja da privuku ljude, kao nekada.

gradska štorija vanese begić

Kreativna zgrada radosti i smijeha

Dječji kreativni centar. Mnogi ga nazivaju Dječji centar ili pak Dječji kulturni centar. Još više njih ga naziva ex iliti bivši Pionirski dom. Za što se nekim drugima diže kosa, a neki treći kažu da je jedini taj naziv uvaženi i da jedino za taj naziv znaju svi. Oni još stariji nazivaju ga Domom Slavka Grubiše.

Gradska štorija Roberta Raucha

Kartanje nije dozvoljeno

U lučkom kafiću Delfin je na bijelom papiru osvanuo natpis. Zna se na koga se odnosio: ne na morske bauštelce u prašnjavim terlišima, koji su Laško pili od jutra, ni na nautičarske rekreativce koji bi došli popiti kavu između dvije ruke kopera. Jedva da su natpis primijetili, neki su se i nasmijali. Ali ne i penzioneri.

gradska štorija vanese begić

Povratak u prošlost, sadašnjost ili budućnost?

Osluškujući razgovore prvih proljetnih turista, načula sam kako se prisjećaju nekadašnjeg izgleda pojedinih pulskih turističkih kampova i naselja te kako vele da im je nekada to bilo ljepše, onako, domaće, rustikalnije. A znamo da, iako tvrdimo da nismo, svi smo u biti prilično nostalgični za nekim prošlim - društvenim, poslovnim, privatnim, obiteljskim, kakvim god vremenima. Istina, to je i zbog činjenice da je budućnost uvijek nepoznata, nesigurna, da oni koji su u nekim godinama nikada neće biti mlađi, zdraviji ni ljepši, iako za ove dvije posljednje stvari, nikada ne reci nikad, a i godine su samo broj, dok urbani aspekt grada je, među ostalim, i pitanje duše, srca.

gradska štorija roberta raucha

Salama s tartufima

Probudio se s osjećajem da mu je netko u rame zabio koplje. Pokušao je ustati, ali pritisak u glavi naglo mu je porastao. Prijašnja večer kidala mu se u sjećanju. Sve jasno, pa mutno, pa ništa. I onda bolnica.

gradska štorija vanese begić

Pretpotopne digitalne varke

Gdje su nestale telefonske govornice? U čitavom gradu ima ih tek nekoliko, koje podsjećaju na neka (ne tako) davna vremena i na drukčije načine komunikacije. Gdje su nestale videoteke? Mlade generacije će se pitati što je to i zašto je to uopće postojalo kada je potreban svega jedan klik, pritisneš ovo, ono i odmah vidiš sve filmove ovoga svijeta.

gradska štorija roberta raucha

Osmi mart: Počistio sam ti sve

Bio je sav poletan dok je to jutro šetao do tržnice, kako to već biva s ljudima koji su poklon za dragu im osobu. Prošle je godine najprije zaboravio da je osmi mart, pa za rođendan još kupio Oriani nešto u zadnji čas. Odmah je - trideset godina zajedno - primijetila da je umalo zaboravio: knjige je ionako posuđivala u knjižnici, a mikser je već imala, i to bolji. Nije ništa rekla.

Gradska štorija Vanese Begić

Danas je Međunarodni dan žena

Subota. Međunarodni dan žena. Cvijeće, bombonjere, lijepe misli, puno događanja tijekom proteklih dana posvećenih ženama, koncerti, izložbe, poetski susreti i slično. A ostalih 364 dana? Zastupljenost žena, njihova vidljivost? Istina, zapadamo već u "opća mjesta" i rasprave koje su već "sto puta" bile u tijeku.

Gradska štorija Roberta Raucha

Izluđivanje divljih svinja

Blaženi bili razlomljeni školski praznici: nakon dva tjedna za Božić, Anita je imala još cijeli jedan tjedan u veljači. Dočekala je sunčanu srijedu i odlučila prošetati bijelim putem pored kuće. Ubrala je nešto cvijeća, udisala svjež zrak. Hodala je sve do ruba šume, sjela na klupicu i u čep od termosice natočila vrući čaj.

gradska štorija vanese begić

Vrećaste mreže, cepelin, izlovi tune

Pulski toponimi, naselja i njihova prošlost uvijek su vrlo zanimljiva tema za raspravljanje. I vrlo često nakon naših napisa o tim mjestima, jave se čitatelji s novim temama, informacijama o pojedinim lokacijama.

gradska štorija roberta raucha

Lopov

Nije se sjećao da je veljača ikad bila ovako hladna. Visoko gore, na vrhu ulične svjetiljke, jaka ga je bura još više smrzavala i zanosila. S visoka se pružao pogled na čitavu tržnicu. Na staro zdanje, malenu fontanu oko koje su se igrala djeca, na stolove za kojima su ljudi sjedili i pili kavu. Bio je tu i nedavno postavljeni smeđi kip, koji je prvih nekoliko dana budio radoznalost prolaznika. Prepoznao je neke od njih: postariji par koji je, ruku pod ruku, ovuda skladno šetao kao da su jedno biće. Ćelavog fotografa koji bi, sjedeći uz espresso, poput snajperista ciljao ljude u prolazu objektivom.

Gradska štorija Vanese Begić

Mjesne zajednice, maškare, protesti protiv zdravstvene stanice...

Kako jedna tema navodi na drugu, jedna vijest iz arhive otvara brojne druge, a čitanjem i analiziranjem starijih članaka iz novina, vidimo da je sve i dalje nekako uzročno-posljedično povezano. Peto je godišnje doba. Karneval. Nema gdje se ne održava izbor najljepše maškare, defile, šareni autobusi, defile malih skupina po Areni i na drugim raznim lokacijama.

Gradska štorija Roberta Raucha

Bojkot Valentinova

Svake je godine bilo isto. Čitav bi dan ismijavao to isprazno, to nakićeno, to konzumerističko Valentinovo, pa navečer u sebi osjećao neku mrzlu samoću. Tonuo bi u san maštajući koliko bi bilo lijepo imati nekog. Djevojku s kojom se može spoonati, i dobacivati interne fore kao da igraju ping pong. Zajedno bi bojkotirali Valentinovo, i tog dana namjerno kuhali doma. Bez poklona, dogovorili bi se, pa ipak izvukli jedan drugom neku sitnicu.

gradska štorija vanese begić

Prije stotinjak godina izlazilo se - u ponoć?!

Koliko puta čujemo ove rečenice: "Pula je zimi tapija. Nemaš gdje otići, mjesta za izlazak jednostavno nema, ako navečer prošećemo Pulom, nećemo sresti ni mačku, kamoli čovjeka".

Piše Roberto Rauch

Čovjek koji je pušio osmrtnice

Fredi mi je jednom rekao da je njegov djed pušio osmrtnice.

Piše vanesa begić

Škole u Puli: Od skladišta pomorskih karata do sirotišta

Pula već godinama ima isti broj škola. Broj učenika, istina, varira, neke škole, posebice one gradske bliže centru imaju sada manje učenika, periferija raste, a o (mogućoj) školi na Gregovici nema više govora.

Piše Roberto Rauch

Tinder dejt

Ti se baviš dionicama? – uljudna je bila Ena na početku spoja, sjetivši se da je to vidjela na njegovom Tinder profilu.

Piše Vanesa Begić

Stalna na tom svijetu, samo mijena jest

Bila su drukčija vremena. Koliko često čujemo tu rečenicu, argumentirano ili ne, posebice kada se odnosi na razne aspekte života u jednome gradu. Dok neki s nostalgijom gledaju i na fotografije lokacija u starogradskoj jezgri gdje se koje desetljeće unazad čak parkiralo automobile i koje su bile otvorene za promet, drugi jedva čekaju dan kada će još više ulica u gradu biti zatvoreno za promet, ali s time da bude više parkirnih mjesta i sve komotnije, makar nekom čarolijom tu parkirali.

piše roberto rauch

Bojkot u kondotu

Sadržaj

Piše vanesa begić

Bile jednom kvartovske tržnice i štandovi

Nekada je Pula imala više tržnica i štandova s voćem i povrćem nego sada. Isto je tako istina i da tada nije bilo (toliko) trgovačkih centara, ili ih pak uopće nije bilo. Dok mnogi žitelji tritisućljetnog grada vele da ne odlaze do centra i tržnice zbog nedostatka parkirnih mjesta i gužvi, posebice u ljetnim mjesecima, kada je uz nedostatak parkirnih mjesta problem i njihova visoka cijena, drugima je tržnica ipak pr(a)vi izbor što se tiče kupovine voća i povrća, ističući da je tu kvalitetnije nego u centrima, kada nerijetko nailazimo i na gnjilo voće i povrće. Istina, jeftinije. Ili pak neki sve naručuju ili preuzimaju direktno iz brojnih OPG-ova u Puli i okolici.

piše roberto rauch

(Ne)čiste ruke

U kafiću je inženjer svoj mali makijato popio naiskap kao da je rakija. Pogledao je na sat, ustao i krenuo na zahod. Mimi je iza šanka nastavila skrolati po Instagramu bez da podigne pogled. Toalet je bio pored barske stolice na kojem je sjedila, pa je mogla distinktno čuti inženjerov mlaz u pisoaru. Naćulila je uši tek kad je inženjer nuždu već obavio: stišala je glazbu i slušala. Trenutak tišine, zatim šum slavine. Inženjer je prošao higijenski test.

Piše vanesa begić

Kako je ružičasta ljepotica trebala biti gradski šoping centar

Već gotovo godinu i pol dana naša se redakcija nalazi u popularno nazvanoj "roza zgradi" u Mletačkoj ulici. Preko puta žute škole. Reklo bi se, poigrajmo se bojama, u gradu gdje ulice i kvartove nazivamo, uglavnom, po bivšim imenima, a zgrade nerijetko po bojama ili nekim drugim atributima.

piše roberto rauch

Svojoj voljenoj

"Nono, moramo to napisati", htio bih mu reći, ali ne želim ga dodatno zamarati pa puštam da mi prepričava događaje iz prohujale mladosti, o ratu i onoj noći u Bokordićima, punoj krvi i vatre, i pomislim da je taman obljetnica, tamo će polagati vijence ne znajući da u Puli postoji 93-godišnjak koji je sve to vidio svojim dječačkim plavim očima, kojeg je probudio tan tan tan zvuk mitralje dok je spavao u štali, na sijenu, iznad dva uznemirena vola, tan tan tan strijeljali su ljude na putu i tekla je krv kako dažd jer je netko izdao da su partizani večerali u selu.

Piše Vanesa Begić

Avionske priče. O sarmi i kajmaku. Možda

Nedavni posjet uvaženog novinara i urednika našeg lista, sada umirovljenog Ratka Radoševića, uz razgovore o raznim temama, otvorilo je i pitanje zašto nema avionskih veza primjerice sa - Sarajevom, gdje brojni stanovnici našega grada imaju rodbinu, ali i s drugim više ili manje udaljenim gradovima šire regije, gdje su mnogi studirali, radili, imaju rodbinu.

Piše vanesa begić

Pulska zimska morska priča

Dani nakon dočeka Nove godine odišu nekim posebnim mirom, od silnih fešti, proslava, slavlja do praznog, pustog grada, od mnoštva događanja na svakom koraku, pa i deset dnevno, do mira. Zatišja. Vremena za dušu, šetnje u prirodi, opuštanje, nekima za skijanje, drugima za rekreaciju. Ili pak za pravi odmor.

Piše Roberto Rauch

Starice na groblju

Starice su sporim, pingvinastim hodom prolazile grobljem, a jutarnje zimsko sunce položilo se na njihove srebrne kose nalik kacigama. Ovakvih se dana moglo razabrati koji živi brinu za svoje mrtve: sjali su se uglancani keramički spomenici, još zapuštenije izgledala grobna mjesta prljava od zemlje, iz kojih je raslo šipražje kao iz raspadnutih tijela pod njima. Zrakom su se miješali miris čempresa i vlažne zemlje, zvuk nedalekih auta i potpune tišine, živog sunca i mrtvih ljudi.

Piše Roberto Rauch

GRADSKA BILJEŠKA: Stiže pulska tapija

Već prvog dana 2025. godine u Puli se osjeća usporeni dolazak pulske tapije, zimske učmalosti u koju grad, kao pijanac nakon duge noći, upadne nakon prosinačkih slavlja i iz kojeg se probudi tek dolaskom proljeća. Polako se, na žalost nezasitnih veseljaka, a na sreću introverata i cicija kojima je dosta trošenja, vraća ona uobičajena pustoš. U gradu ima više golubova nego ljudi.

Piše vanesa begić

Malo blagdanske čarolije

Blagdansko vrijeme. Nakon što su proteklih dana ljudi, po već dobrom konzumističkom i konzumerističkom običaju, navalili po trgovinama, šoping centrima, grad je, nakratko, na pola dana ili malo više, opet postao skoro pa pust, ali vrlo, vrlo kratko jer sada će opet biti vrlo živahno za doček Nove godine, kao i u danima koji prethode najluđoj noći. I onda opet letargija sve do Noći muzeja krajem siječnja, kada ipak ljudi malo izađu, te, uz malu iznimku za karneval, opet će utonuti u zimski san do proljeća i nekih ljepših, toplijih, sunčanijih dana.

Piše vanesa begić

Bili jednom telefonska centrala i golubinjak

Tijekom jednog od svojih predavanja o povijesti Pule, Livio Nefat, vrsni poznavatelj brojnih aspekata povijesti ovoga grada, govorio je o četiri vala (nema dakle samo korona svoje valove, koje smo već prestali brojati) propadanja Pule kroz povijest. Tema koja je uvijek aktualna, no, ovdje je naveo i "fizičke" momente propadanja grada kroz različita razdoblja.

piše roberto rauch

Ja sam Pantera!

Dule je čučao u mrklom mraku i bio spreman. Vješto je bio pričekao da ledeni vjetar zašušti u visokim krošnjama pa mu se po šljunku došuljao iza leđa. Dok ga je promatrao, mislima su mu prostrujali davni dani kad je htio postati policajac. Odbili su ga. A evo ga sad, jedan od utemeljitelja građanske patrole. Blatili su ih u Jutarnjem i na Gradskom vijeću, govorili da je Pula sigurna.

piše vanesa begić

Defile po Giardinima, školski sendvič i pokretne stepenice

Bilo jednom. Tako počinju bajke, a i prisjećanje na Pulu kakvom je nekada bila. (Ne tako) davno. Ili možda ipak da? Vrijeme je relativan pojam. A upravo za (raz)otkrivanje nekih podataka i, uvjetno rečeno, datuma u ovoj priči, vidimo kako je vrijeme relativno.

piše roberto rauch

Fritule Dubai

Ne, ja želim fritule Dubai - odlučno se usprotivila djevojčica prijedlogu starca da odu u park. Sinjor Milo znao je da mu nema spasa; kad mala nešto poželi, nono kupi. Otišli su nizbrdo prema centru. Malena je jurila, prožeta dječjim uzbuđenjem pred poklonom, a starac dostojanstveno vukao svoja potrošena koljena.

Piše vanesa begić

Promet s perspektive pješaka

Najbolje se može upoznati jedan grad tako da ga se uzduž i poprijeko - na svim "paralelama i meridijanima" prijeđe, upozna, hodajući, odnosno pješice. I kolikogod zvučalo banalno, mnogi koji samo autom kruže od točke A do točke B nikada nisu upoznali sve detalje, svaki pedalj svoga grada, pa makar bio to grad veličine Pule.

Piše Vanesa Begić

Nesuđene pulske škole

Nekada je teško definirati, odrediti što je kada bilo bolje, jesu li prošla vremena samo zato što su prošla bila ljepša, treba li tek budućnost, futur prvi ili drugi biti bolji ili pak neka malo daljnja budućnost, zaboravivši pri tome na sadašnjost, na aktualan trenutak.

Piše Vanesa Begić

Knjižnica iz grada unutar grada

(Novo)otvorena Knjižnica Veruda nakon adaptacije budi brojne uspomene onima koji su dolazili u tu biblioteku tijekom godina. Iako prostor sada djeluje veći, unutar istih je gabarita već dvadeset godina, no zahvaljujući novim, suvremenim policama dobiveno je više prostora, a i svjetla te prostora za održavanje prigodnih programa. Malo je namještaj premješten, dobiven je koji kutak više, tako da sve dobne skupine imaju svoj prostor.

Piše Vanesa Begić

Šarm (ne)privlačnog zaljeva

Vremena, a i ljudi se mijenjaju. No, osim vremena i ljudi, mijenja se i izgled, funkcija, urbano tkivo jednog grada, iako grad čine ljudi. No ima tu puno više od samih ljudi. Tu su i navike, kultura življenja, uspomene te svatko od nas sa svojim gradom stvara neku nevidljivu vezu, upravo onako kako je to napisao čuveni talijanski pisac Italo Calvino u svojim »Nevidljivim gradovima«.

Piše Vanesa Begić

Pulske ljepotice

Ljepota je u očima promatrača - i isto tako, možemo reći, da je vrlo relativna, jer quod licet Iovi, non licet bovi (što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu op.a). O tome bi se dali napisati traktati i traktati, filozofske rasprave, razmišljati i ponovno filozofirati - bez definitivnog i krajnjeg odgovora. Tako je i s ljepotom zgrada - nekome će biti neboder lijep, a nekome prizemnica okružena vrtom i povrćem.

Piše Vanesa Begić

Come se fa govorit?

Kako se govori u Puli? Svakako, nekako, raznoliko, u skladu s onom toliko spominjanom frazom-sintagmom multi-kulti. Pula je tritisućljetni grad bogate povijesti, prožimaju se bogati kulturni slojevi, a zbog toga su i jezici, dijalekti, književni utjecaji još bogatiji i raznovrsniji. Jezik je dakako živ organizam koji se mijenja, ovisno o raznim (ne)prilikama, pa se na isto takav način mijenjaju i govori.

Piše Vanesa Begić

Zdravlje i znanje u prostorima

Povijesne teme uvijek su zanimljive, iako nije riječ o povijesti u striktnom smislu, već o zanimljivostima i kuriozitetima u jednome gradu.

Piše Vanesa Begić

Bilo je jednom

Čega je nekada bilo više, a sada manje u Puli? Broj škola je već godinama isti, djece, istina, ima manje, ali (uglavnom), osim u Osnovnoj školi Šijana, nema smjenskog rada, OŠ Kaštanjer bit će uskoro nadograđena, kao i Šijana, a već par školskih godina Kaštanjerci koriste prostorije Pučkog otvorenog učilišta da bi svi bili u jutarnjoj smjeni. Od srednjih škola, osim glazbene, sve imaju jutarnju smjenu, vrtića ima daleko više, djece manje, kao i broja stanovnika na svakom popisu, ali su standardi drukčiji pa i normativi za vrtićku skupinu. Kako i treba biti, sve najbolje za najmlađe. Iako ima još nekoliko vrtićkih skupina smještenih u zgradama, u svojevrsnim nekadašnjim garsonijerama, to bi uskoro trebala biti prošlost.

Piše Vanesa Begić

Nostalgija, nostalgija i moderno

Mora li sve što je novo i modernije nužno biti bolje samo iz razloga što je novo, drukčije? Sve se više teži nečem novom, drukčijem, a opet, s druge strane, sve više i više se »plače« za nekim prošlim vremenima, nostalgija za Pulom kakva je nekada bila, s njezinim pričama, protagonistima, zdanjima, jer grad, prije svega čine njegovi ljudi, atmosfera, a ne samo građevine. Iako je jednom netko poistovjetio građane i građevine, mala digresija, u ovom kontekstu to i nije tako bitno.

Piše Vanesa Begić

Otok, Nesvrstani i zaboravljena škola

Danas se obilježava Svjetski dan učitelja. Uz pohvale svim učiteljima koji rade svoj posao s puno ljubavi, entuzijazma, truda, kreativnosti, navedimo ovoga puta i priču o jednoj školi. Nije u Puli, ali blizu Pule je i uzročno-posljedično oduvijek vezana za Pulu, dakako, i za Fažanu, ali neki od aktera su i Puljani.

Piše vanesa begić

Karoca gre, bez kočije

Kada se piše o Puli, njezinim kvartovima, ulicama, trgovima, naseljima, uvijek se piše o centru ili lokacijama tek nešto udaljenijim od centra, dok se o drugim kvartovima i ne piše toliko. Često puta, kada se na društvenim mrežama objave fotografije pojedinih kvartova s pitanjem gdje je to, ukoliko nije u strogom centru, malo njih zna odgovoriti gdje se dotična ulica nalazi, pogotovo oni koji se ne kreću gradom pješice.

Piše Vanesa Begić

Veruda na Stoji

Objediniti povijest školstva u Puli. Nekim pisanim, sveobuhvatnim tragom, ili možda i nekom spomen-sobom gdje će biti obuhvaćeno prisjećanje na sve etape obrazovanja u tritisućljetnom gradu, obuhvativši pri tome i recentniju povijest. Informatizacijom se nešto ubacuje u sustave, no najveća vrijednost, blago, riznica su dnevnici, ljetopisi, matice, u kojima se »krije« čitavo bogatstvo škola i obrazovanja.

Piše Vanesa Begić

(Ne)poznati Puležani

Koliki su te voljeli, moja Pulo ili kolike je tebe Pula voljela, a ti nisi (baš previše) volio ovaj grad? Parafrazirajući i naziv knjige Tatjane Arambašin Slišković gdje donosi niz eseja/zapisa o odnosu znamenitih (su)građana kroz godine ili o osobama koje su na jedan ili drugi način bile vezane uz Pulu, mogu se razmatrati i razne više ili manje bitne stvari koje su karakterizirale taj odnos te na neki način i ponovno ga izgrađivale.

Piše Vanesa Begić

Dramski studio Boško Buha

Ove godine OKUD Istra obilježava 65. godišnjicu djelovanja. Taj nezaobilazni kulturni čimbenik poznat je po puno toga, a najviše po međunarodnoj ljetnoj školi harmonike. Kao i po nizu glazbenih tečajeva i sjajnih glazbenika koji su tu započeli svoj glazbeni put.

piše vanesa begić

Trideset godina novinarstva

Trideset godina novinarstva. Prvi dogovor »pao« je 30. kolovoza, a prvi radni dan bio je 31. kolovoza. Od studentskih dana i od tada bez prekida. Uz puno promjena i izmjena svega - vodstva, urednika, kolega, prostora redakcije, načina rada, tehnike, od pisaćih mašina i 286-ica i fiksnog telefona pa sve do modernih sredstava komuniciranja. I tako, malo po malo, postaneš među najstarijima, ako ne uvijek po godinama, onda »stažem«, godinama provedenim u tome poslu, gdje je od trenutne postave jedino kolegica Gordana Čalić Šverko, vrijedna dopisnica iz Buzeta tu dulje vremena. Te svega nekoliko kolega s HRT - Radio Pule i dnevnika La Voce de Popolo, kao i današnjeg Ipressa. Nekada je novinar počinjao svoj put pišući kratke vijesti, najave, izvještaj s tržnice, danas svi odmah postaju kolumnisti, pišu osvrte, bilješke o svemu, a ponekada ne vide, dolazeći na posao, raskopanu cestu.

Piše Vanesa Begić

Koja je tajna veza između turista i morskih ježeva?

Već neko vrijeme, redoviti posjetitelji pulskih plaža primjećuju da u moru ima manje morskih ježeva nego nekada, posebice na onim plažama gdje ih je nekada bilo u (pre)velikom broju.

piše vanesa begić

Nekad i danas i najstrmije stepenice u Puli

Sjećam se jednog od svojih prvih novinarskih zadataka, od prije 30 godina. Reportaža o naselju Vidikovac. Razgovarajući tada sa stanarima, govorili su da je to prekrasno mjesto koje ima apsolutno sve sadržaje koji su potrebni, pravi gradić u malome i da su silno veseli zbog toga.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Bilo jednom ljetno kino Valkane

Puno smo puta pisali o tome da Pula, bogatstvom predivnih lokacija, je poput prave prirodne pozornice za brojna zbivanja, od kazališnih, filmskih, glazbenih, književnih i brojnih drugih.

piše vanesa begić

Bili jednom BIŠ, ŠUP, TIŠ

O tome da u pulskim osnovnim školama nema ujednačeni broj djece, piše se i govori već dugo. Sve je to, dakako, podređeno, raznim migracijama stanovništva, promjenama u strukturi stanovništva te širenjem grada. Zbog toga se govori i o potrebi otvaranja nove škole, osnovne škole, negdje na području Gregovice koja bi obuhvatila djecu s Gregovice, Valvidala, dijela Monvidala i rubnih dijelova grada prema obilaznici.

piše vanesa Begić

Trebamo li sagraditi još stariju Arenu?

Žene se ne pita za godine. Još manje za kilograme. A neke su stvari uvijek sjajne i ne treba za njih pitati. Svaka je turistička sezona bolja od prošle, to se zna. Rekordna, nikada bolja, nikada bolji rezultati, posjećenost, sve je super, sve je za pet. No, s druge strane kukanja - ne troše, apartmani usred sezone nekoliko dana prazni, srpanjska rupa, koja ponekad postane i kolovoška, kriza, recesija, promjene u svijetu, sve to utječe na sezonu. Na nikada bolju, uspješniju sezonu. Red uspješnih rezultata, red kukanja.

piše vanesa begić

Nešto drukčija ponuda

Hamburgeri, vina i ostale delicije. Dakako, hvalevrijedno je što se sve dešava u Puli, koja se sve zbivanja upriličuju, no najviše nedostaje sadržaja koja prikazuju Pulu kao grad na moru. Kao morski grad, s toliko predivnih plaža koje su uvrštene u razne vodiče i publikacije.

piše vanesa Begić

Sve pulske pozornice

Koje su najsugestivnije ljetne kulturne pozornice, izuzev dakako Arene, koju mnogi definiraju najljepšom pozornicom pod vedrim nebom na Jadranu? Pula je prepuna lijepih i zanimljivih spomenika kulture, ali i parkova, plaža, dok je od nekadašnjih kupališta nestao stari sjaj, govori se toliko o obnovi, no sve čeka uvijek neka bolja vremena.

piše vanesa Begić

Od četvrtka do četvrtka

U tijeku su posljednje pripreme za ovogodišnji, 71. Pulski filmski festival. Iako nije jubilarni - bilo je to prošle godine, interes za ovu manifestaciju i za film pod vedrim nebom i pod zvijezdama velik je od kada festival postoji. Premda su se mnoge stvari promijenile. Države, svjetonazori, razvoj tehnologije, od kućnih crno-bijelih tv prijemnika do najmodernijih uređaja.

Piše Vanesa BEGIĆ

Koliko ljudi stane?

Koliko ljudi stane u lokacijama pulskih kulturnih spomenika gdje se, tijekom ljetne sezone, održavaju veliki koncerti i druga zbivanja? Koliko tu ima prostora? I koliko je veličina prostora uvijek uzročno-posljedično povezana s mogućim, maksimalnim brojem gledatelja?

piše vanesa begić

Capricciosa, capriciossa ili kapričoza

Rad za lingviste na terenu. Baš pravi terenski rad, bolji od onoga što predlažu razni priručnici, udžbenici, rječnici i drugo. Dovoljno je malo prošetati po Puli i pogledati razne natpise ispred terasa ugostiteljskih objekata i višejezičnost na djelu.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Tu je vrijeme stalo

Cijela Pula, čitav grad promijenio je lice, naličje, ruho kroz niz godina, te gledajući stare fotografije, razglednice ili drugi foto-materijal jasno se vidi kako je nešto bilo prije i kako je sada. Arhitektonsko-urbanističke intervencije, nove zgrade, novi sadržaji, zatvaranje prethodnih, opet novi »butižini« sa šlapama za more, šarenim bombonima i raznim drugim ‘sitnicama’.

piše vanesa begić

Kada je Arena bila doživljaj

U Puli ne vrijede pravila, posebice ne s publikom koja obilazi koncertna i druga kulturna događanja. "To je Pula, tu nema pravila", reći će jedna od redovnih posjetiteljica i "konzumentica" (kakve li riječi!) kulturnih događanja.

piše vanesa Begić

Više, manje, više

Čega je bilo više u Puli primjerice osamdesetih godina? Stanovnika, djece u razredima, malih prehrambenih prodavaonica, mjesta za parking, zdravstvenih ustanova. Pa i kiosaka. Kinodvorana. Čega je bilo manje? Trgovačkih centara, koji u današnjem smislu tada nisu postojali - Robna kuća je bila pravo carstvo, bilo je manje gužvi svugdje, nisu postojali redovi za čekanje za zdravstvene usluge, svi su stigli sve obaviti.

Piše vanesa begić

Sedam gora i puno mora

Tritisuće godina. Sedam (i nešto više) brežuljaka. Kilometri obale. More svugdje okolo. No, na pitanje doživljavaju li Pulu gradom s toliko mora, obale, mnogi će naši sugrađani reći da se, osim u ljetne-turističke svrhe, život baš i ne odvija oko mora, da nedostaje sadržaja, sređenih kupališta, manifestacija, poput u drugim istarskim mjestima koji promiču morske proizvode (svaka čast burgerima i ostalome), ugostiteljskih objekata s morskom ponudom bez turističkih cijena i sezonskog radnog vremena. I još ponešto više.

piše libero kokotović

Đani i Tito

Đani se nakon obilnog ručka opustio na otomanu i zaspao. Kad se probudio, skuhao je kavu i prisjetio se sna kojeg je upravo sanjao:

piše ian tataj

Kulturni larpurlartizam: Istra - modno središte

Tjedan je mode a Istra, zemlja vina i ulja, mora i sunca, kulture i turizma, meda i mlijeka, ponekad, je i zemlja mode. Ponekad, kažem, jer ma da su Istrijani uvijek bili u barem jednoj velikoj europskoj državi, pa se time uvijek prilagođavali i stilski tendencijama sunarodnjaka. Nosili smo svi tunike tijekom srednjeg vijeka; nosili su i Istrijani mletačke modne kreacije za duge mletačke uprave i bili, pod egidom austrougarskih plemenitaša i oficira, ponukani već tada otvarati sartorie i dućane profinjene odjeće u Puli, glavnoj ratnoj luci Carstva. No, to je slijediti modu - tek u zadnje vrijeme, mahom u doba suvremene europske države u kojoj živimo, postala je jednom vrstom modnog središta, ili, istočnika. Jer, naime, »raspolažemo«, odnosno odavdje je poteklo više modnih dizajnerica i dizajnera, ali se njihove kreacije u Istri ne slave i, osim u slučaju godišnjih revija »Stehlik fashion show«, pulske dizajnerice Anje Stehlik, rijetko se viđaju u modnim revijama.

Piše libero kokotović

Đanijeve štorije: Uspomene iz Vile Idole - majstor Giovanni

Početkom osamdesetih bio sam nekoliko godina zaposlenik u Vili Idoli, secesiskoj ljepotici koja je nekad bila aristokratska ladanjska kuća koju su pretvorili u «Dom za odrasle». Bilo je to nezaboravno iskustvo, ponajviše po osebujnim likovima koji su tamo živjeli. Više sam naučio o životu i ljudima u Vili Idoli nego kasnije u svim firmama u kojima sam poslije radio.

Piše vanesa begić

(Pre)više pulskih brežuljaka

Da Pula ima sedam brda, brežuljaka ili kakogod ih zvali, poznata je stvar. No, ne podudaraju se uvijek nazivi, a ni broj tih brda. Pisalo se o tome puno puta, razni povjesničari navode različite podatke, no ispada da Pula ima puno više brda od sedam službenih.

PIŠE LIBERO KOKOTOVIĆ

Kako je Đani iznio neoborive činjenice koje dokazuju da je nepopravljivi idiot

Kad se dolazi Đaniju u posjetu jedna se stvar ne smije nikako zaboraviti - a to je dvolitarka Malvazije. Nije to samo znak poštovanja i prijateljstva već uvjet da se vodi suvisli razgovor jer suha usta teško progovaraju. To se posebno odnosilo na njega; velikog zaljubljenika u sokove od grožđa. Nakon prvih čaša Đaniju bi se razvezao jezik i govorio bi razgovjetnije, ponekad je to bio monolog i nikad niste mogli predvidjeti odakle će početi i što će reći. Ispio bi čašu, cmoknuo jezikom, pohvalio vino, i krenuo.

Piše Ian Tataj

Kulturni reciprocitet: Što im je borba dala

Gelirane frizure, nauljeni brčići, luksuzni auti, političke pozicije, unosni poslovi, velika djela, možda i znanstvena i literarna postignuća... Priznajmo, sve što radimo, i što smo ikad radili, radili smo zbog njih; za njihovo društvo i ljubav. Njih? Zbog žena, naravno. Ja prvi priznajem. A onog gospoda koji mi kaže da to nije tako za njega, smatram ili lažovom najteže denominacije, ili vrsnim primjerom nekog višeg čovječanstva, zrelog za metafizički svijet.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Pulske granice

Nedavno su održani izbori za mjesne odbore, o čemu su - ili svi znali sve, ili pak neki nisu niti znali da se održavaju. A sudeći po objavama na Facebooku, svi su pobjednici, svi su imali najbolje rezultate, najviše followera i najbolje ideje.

PIŠE MLADEN RADIĆ

Ako se po svetom Valentinu dan poznaje…

Ako Uskrs označava pretpripremu za ljetna događanja, početak studenog najavljuje svu silinu manifestacija koje se natiskaju do Nove godine, Valentinovo je nekakva neformalna vremenska markacija koja označava sakupljanje prvih postnovogodišnjih inicijativa u kulturi i zabavi, pogotovo na području Pule.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Valentinovo na najromantičnijem mjestu u Puli

Pitanje za milijun dolara, eura ili čega već. Koje je najromantičnije mjesto u našem gradu? Hm, Pula, tritisućljetni grad s brojnim spomenicima kulture, dugim šetnicama uz more, s (barem) sedam brežuljaka nudi mnoštvo više ili manje skrivenih kutaka, a i pitanje romantike je vrlo individualno. Što uopće jest romantično u doba konzumizma, konzumerizma? Ako se gleda po crvenim srcima i sličnom, onda su najromantičniji svakako trgovački centri.

piše ian tataj

Kulturna informatizacija: Naše, a svjetsko

Svjedočimo promjenama toliko dubinskim u zadnjim desetljećima - ma ne samo, nego - godinama, da bi čovjek mogao ponekad samo zastati (ako stigne), udahnuti malo zraka, i vidjeti kako pored njega, i bez njega, sve, i cijeli svijet nekamo gre. Život je ubrzan isto kao što jest mogućnost milisekundnog prijenosa informacija. A dok smo mi u Istri jedan od posljednjih bastiona onoga što bijaše, i gajimo barem ostatke drevnijih tekovina, neminovno je da nas moderna proguta, barem u jednom od svojih oblika. Ne govorim tu o konzumerizmu, pa čak ni digitalizaciji - to je već passe’ - to je već realnost. U kulturološkom, pa i kulturnom smislu, govorim radije o tome da se sam naš jezik danas mora izboriti za svoje mjesto pod suncem.

piše vanesa begić

Sva lica pulskih parkova

Ljudi se, uglavnom, više vole žaliti na ono što ne valja, nego pohvaliti ono što valja, ono što zaslužuje da bude istaknuto, evidentirano, pohvaljeno.

PIŠE LIBERO KOKOTOVIĆ

Stari jarac: Kako je kurber Ranko preljubom spasio jedan brak

Radeći u Vili Idoli naučio sam nekoliko po život vrlo bitnih činjenica: prvo, kad ostariš – svrstan si u otpisane - svi jedva čekaju da rikneš, pogotovo ako si u posjedu nekretnina. Drugo - pouka: ne ostavljaj nikome ništa, potroši sve za života; treće u što sam se uvjerio je da koliko god si star, nema tih godina koje mogu spriječiti ženskaroša da se »omrsi«.

piše ian tataj

Kulturna alkemija: Cijepljeni protiv smijeha?

U ovom razdoblju zime i »lažne« zime, kada bi se naoko uspavani gradovi trebali odmarati - pripremati za nadolazeću turističku sezonu, a to se onda reflektira, jasno, i na kulturnu scenu i život; ipak, nužan je još jedan element.

Piše vanesa begić

Tko tamo padne, naći će ga prvi turisti. Negdje na proljeće

Ali, ipak, uvijek nešto fali. Tim bi se riječima najbolje i najkraće mogla sažeti jedna sasvim posebna noć u Puli krajem prošlog tjedna.

Piše Ian Tataj

Kulturalna periodizacija: Doba prije, nakon - sad?

Kraj je godine pred nama; doba refleksije, promišljanja o prošlosti i budućnosti, iz kuta sadašnjosti. Dok je cijelo ovo blagdansko, međublagdansko i zablagdansko vrijeme, trenutak za kontemplaciju, razmotrimo i o vremenu u kojem jesmo. Znamo dobro podijeliti u prošlosti što smo sve vidjeli i imali; čitamo o kamenom, brončanom, željeznom, srednjem, novom, predindustrijskom, post-industrijskom, modernom, nuklearnom, pa onda informatičkom, digitalnom, dobu.

piše ian tataj

Kulturna rezurekcija: Znanje je in!

Gubeći se po prostranim dvoranama i halama Doma hrvatskih branitelja u Puli, buduće "palače kulture", u potrazi za mirnim utočištem u kutu s knjigom, koje je spomenuo famozni strip-autor Milo Manara kada je otvarao sajam, ubrzo se može shvatiti da na Sajmu knjige ima knjiga, ali fizičkog utočišta ne. U skoro svako doba (programskog) dana, ondje se uz vas gotovo uvijek kreće jedno mnoštvo koje isto tako baulja u potrazi za kojim nakladnikom, specifičnim naslovom, autorom, ili traži inspiraciju.

Piše Ian Tataj

Kulturni recidivizam: Papirnato vs digitalno

Mjesec hrvatske knjige je možda iza nas, ali ovaj je studeni za Istru neka vrst Mjeseca knjige istarske.

Piše Ian Tataj

Kulturalna afirmacija: Više od feštarenja

U subotu se slavilo Martinje – slavlje čovjeka koji je po svemu sudeći mogao biti autohtoni Istrijan – svetog Martina, zaštitnika vina i vinara. Kult svetog Martina započeo je još u ranom srednjem vijeku, no dobio na popularnosti u 12. i 13. stoljeću. No, od sveca milosrdnika koji je polovicu svog plašta dao ubogome, do sveca vina i vinara, prošao je kroz mnoge iteracije. Popis stanja, mjesta, područja, zanimanja i osoba kojima je Martin zaštitnik, postao je veoma pozamašan, a uključuje siromahe, konjanike, konje, skladištare, vinare, hoteljere, alkoholičare i reformirane alkoholičare!

PIŠE ROBERT BURŠIĆ

Istra pamti svoje potentne parlamentarne izbore

Dan Hrvatskoga sabora obilježen je 8. listopada kada je Sabor Republike Hrvatske 1991. godine jednoglasno donio odluku o raskidu svih državnopravnih veza Hrvatske s bivšom državom SFRJ. Sabor je mijenjao naziv dva puta - 1997. postaje Hrvatski državni sabor, a 2000. Hrvatski sabor. Godine 2001. ukinut je Županijski dom te Hrvatski sabor postaje jednodoman. Prvi predsjednik Hrvatskog sabora bio je dr. Žarko Domljan, a predsjednik Županijskog doma Josip Manolić.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Od koza do osigurača

Slušajući zanimljiva predavanja poznatog pulskog arhitekta Antona Percana o raznim pulskim kvartovima i njihovim spomen-obilježjima, svjesni smo da pored mnogih od tih obilježja prolazimo, a da ih niti ne "vidimo".

PIŠE LARA BAGAR

Nema džabe ni u stare babe Arene

Konačno koncerti u Areni. Karte su mjesecima prije planule istoga dana kada su puštene u prodaju kako za koncert Florence and the Machine, tako i za Simply Red a za Robin Williamsa zbog velikog je interesa dodan još jedan dan. Nakon korone i godina praznine Arena je opet top koncertna pozornica. Doduše, teško je sve popratiti, kako vremenski tako i financijski, posebice ako se uzme u obzir da koncertna industrija prati ostalu te su karte duplo skuplje nego nekada. Ali se zato uvijek može slušati i gledati okolo Arene. Tako su nekada za vrijeme filmskog festivala ili koncerata stavljali stolice iza Arene i gledali - besplatno.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Pistacchio i vanilija

Sladoled. Nezaobilazna ljetna slastica, podsjetnik, asocijacija na ljeto, djetinjstvo, bezbrižne trenutke. No, s današnjim cijenama svugdje oko nas mnogi ističu da je i običan sladoled postao luksuz, posebice za višečlane obitelji s djecom, kada kuglica košta dva i pol, tri, tri i pol eura, a lani je u nekim od tih slastičarnica/gelateria, gdje je sada tri, tri i pol eura, kuglica bila recimo niti tada zanemarivih 15 kuna.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Pojavila se sumnja da ovogodišnji Pulski filmski festival nije 70., nego tek 68.! 

Ove se godine, kako smo o tome već puno puta pisali, održava 70. izdanje Pulskog filmskog festivala.

piše vanesa Begić

Sve ili ništa

Ili previše. Ili ništa. Organizatori raznih kulturnih događanja nikako da usklade neuskladivo. Sezona kulturnih događanja krenula je nešto ranije nego prethodnih godina, već je svibanj bio pun, a preklapanja termina na svakom koraku.

PIŠE MLADEN RADIĆ

Šezdeset i šest minuta

Da se razumijemo, nije da mi nedostaje kondicije. Ta četiri kilometra od kuće do radnog mjesta mogao bih propješačiti, ali ipak vražja navika i želja da se smanje posljedice, u ovom slučaju proljetne sparine, čine da se umjesto na vlastite noge oslonim na javni gradski prijevoz. Pogotovo nakon dva tjedna godišnjeg. Tako je bilo i ovaj put, ali ubrzo nakon što stižem do deset minuta hoda udaljene stanice, čujem da je nekoliko linija preskočeno. Nema busa ni u jednom ni u drugom smjeru. Ne želim se nervirati, ne prvi dan nakon dvotjednog odmora i to još i prije nego što sam uopće došao u firmu.

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

Bazga protiv zlih duhova

Park grada Graza u blizini Zavoda za zapošljavanje sa svojim arheološkim spomenicima, stablom smokve, divljeg limuna, bazge.

piše oriana španić

Via Flavia

Listajući knjigu "Starim cestama do mora", razmišljam o starim cestama Pula - Rijeka (Via Liburnica) i Pula - Trst (Via Flavia).

PIŠE Vanesa BEGIĆ

Barake

"Barake su možda najautentičniji pulski kvart koji je zadržao štih (ne)modernizacije, gdje je sve kao stalo u nekom prošlom stoljeću", kazao je, u neobaveznom razgovoru, jedan pulski umjetnik.

PIŠE JASNA ORLIĆ

Zbog čega Pula nema kompostanu?

U cijeloj priči oko početka prikupljanja biootpada veliko je pitanje zapravo - zbog čega Pula kao ni niti jedan grad u Istri nema postrojenje za kompostiranje biootpada. Veliki je upitnik zbog čega se zeleni otpad mora kamionima odvoziti u druge hrvatske gradove? Europska unija je iz Kohezijskog fonda sa znatnim iznosima sufinancirala izgradnju kompostana u Hrvatskoj, a čak su i hrvatski stručnjaci razvili inovativne tehnologije postrojenja za biootpad. Dakle bilo je prilika za izgradnju postrojenja u kojem bi se reciklirao sav zeleni otpad iz brojnih pulskih parkova.

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

Kale i Mliječna staza

Svibanj, mjesec cvatnje kala. Buket kala i krizma u pulskoj katedrali. Fotografije kala Imogen Cunningham. Kale OPG-a Vidulin na Montešerpu.

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

Marš na Učku i vojnički grah

Prvi maj je uz Dan žena praznik koji najviše volim, praznik koji daje onaj poseban touch mojoj osobnosti. Prvi maj i Puhački orkestar Grada Pule s budnicama. Polaganje vijenaca na spomen- ploču palim radnicima na Portarati. Besplatni autobusi Pulaprometa koji voze do Šijanske šume. Na centralnom platou zbor "Matko Brajša Rašan" i "Podignimo uvis čela, mi heroji rada svoga".

PIŠE LARA BAGAR

Međukatna solidarnost

Susjeda sa sedmog kata ušla je u lift. Hladan i sterilan, kako izgledaju liftovi u monolitnim betonskim zdanjima. Miris friško pripremljene hrane koja se skrivala ispod salveta ispunio je dizalo. Apetit se otvorio, a tako i prostor za razgovor koji se u tih nekoliko kvadrata u desetak sekundi nerijetko dogodi, posebice s novim generacijama koje razgovor, ako se tako može nazvati, vode sa zaslonom mobitela ili snimaju selfie.

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

Slobodna linija

Kažun, jedan od simbola Istre. Kažuni oko crkve svete Foške okruženi vinogradima, stablima maslina i gromačama. Crkva po meni zanimljiva zbog različitih veličina prozora. Iako, kad bolje razmislim, u romaničkom sakralnom svijetu većina svjetla dolazi kroz otvorena vrata, a prozori su mali otvori. Svjetlo dolazi iz svijeća, a po kućama iz ognjišta. Život u polumraku koji bi danas odgovarao nekim mojim mladim poznanicama koje ugovaraju dejtove u sumrak kad je dnevna svjetlost prigušena, mekana.

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

Koltrine per Villa Münz

Puknuo mi je remen na Singer mašini za šivanje i nema druge nego otići do servisa na Monvidal. Još uvijek šijem na staroj singerici s nožnim pogonom. Singerica koja šije od svile preko debelog denima do gume. Inačica singerici bila je Bagatova Jadranka i dućan Bagat u Prvomajskoj u kojem sam nalazila rezervne dijelove za singericu. Remen od prave kože koji se kupuje na dužinu i spaja čeličnom spajalicom.

piše oriana španić

Prodavačica ljubičica

Već dugo se pripremam otići pogledati tijela svetaca u vodnjansku crkvu svetog Blaža. Nalazim broj župe na internetu i nazivam svećenika koji mi objašnjava da se najavim par dana ranije, izuzev Velikog tjedna.

Piše Vanesa begić

Rodos u Puli

Znamo za bogato nasljeđe Austro-Ugarske, za ono talijansko, za bogatu antiku, za razne manjine, znamo da je tu boravio Joyce koji baš i nije volio Pulu, ali koja je poveznica s Grcima?

Piše Paulo Gregorović

Austrijsko-slovenska granica na Verudeli

Prvog vikenda u travnju Punta Verudela napunila se dugoočekivanim turistima. Protekle subote u pravcu hotela Park Plaza Histria i obližnjih apartmana slilo se nekoliko desetaka automobila, najčešće austrijskih registracijskih oznaka.

Piše Vanesa BEGIĆ

Brdo luksuznih apartmana

Reci mi gdje živiš i reći ću ti… povijest ulice, kvarta, kraja. Dakako, ploče s nazivima ulica navode tko su ili što su bili ti junaci, lokaliteti, bitke, mjesta, pojave po kojima je neka ulica dobila ime. A tu je dakako uvijek i puno toponima.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Pula, to je raj?

Koji je pulski kvart najljepši? Svaki. Svaki na svoj način, to je posve subjektivna procjena i ovisi što se gleda i što se traži: prirodne ljepote, arhitektonske zanimljivosti, blizina svih sadržaja, blizina mora ili nešto posve drugo.

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

After Eight

Trgnuo me iz sna neki čudan i jak zvuk. Dva su ujutro i onako snena, lagano dezorijentirana krećem u potragu za uzrokom mog buđenja. Pukla je šipka na starom garderobnom ormaru i roba se urušila. Nemam sad snage za skupljati robu, već samo kapute i suknje prebacujem preko daske za peglanje. Ujutro ću pred odlazak na posao završiti prebacivanje, a slaganje će doći na red kasnije.

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

Istarski lješnjak

Dok grijem mlijeko, odlazim se umiti i stavljam na lice lješnjakovo ulje. Nedavno sam ga otkrila na ekološkoj tržnici. Odlično je, kako u kolačima, tako i na licu. Volim namazati usta njime, uz gutljaj bijele kave. Jezikom punim okusa kave volim prijeći preko gornje usne i okus lješnjaka, mlijeka i kave se stapa. Kulinarskim rječnikom: sljubljuje se.

Piše Vanesa Begić

8. mart pored mora

Bio jednom 8. mart. Drukčiji, kada su sve firme, tvornice, drugi kolektivi slavili po gradskim restoranima, kojih je u gradskoj jezgri bilo puno i koji nisu radili samo tijekom sezone. Zadnjih desetljeća uvelike se promijenio način življenja, užurbanost, drukčiji afiniteti promijenili su sve. Pa i gradsku jezgru i život u njoj.

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

Kokoš i malč

Nedavno sam odgledala film "Krivotvoritelj", "Der Passfälscher". Film o Židovu koji ima mirnu ruku zahvaljujući kojoj, uz kist i malo tinte, krivotvori osobne iskaznice, spašavajući tako živote mnogima.

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

Rimski sir

Vraćajući se s Male Učke doma, promatram nebo. Sunce polako tone za obzorom, nadrealno narančaste boje koja graniči sa skrletnom u nekim segmentima. Jasno mi je da tu boju između ostaloga izaziva prašina u atmosferi, ali prizor je jako lijep. Rosso di sera, bel tempo si spera.

PIŠE LARA BAGAR

S(t)anjarenje

Hej, hej, prođe ovaj dan, prođe ovaj dan dok se traži stan. Poznanica spontano pjevuši pjesmu dok u Puli traži još jedan stan koji se pretvara u san. Hrvati, naime, kasno odlaze iz roditeljskog doma. Razlog je primarno financijske, a potom kulturološke prirode u kojem je familija još uvijek prije individue. Naime, mladi u Hrvatskoj kasno napuštaju roditeljski dom. Prema podacima Eurostata, 64,8 posto Hrvata u dobi od 25 do 34 godine i dalje živi s roditeljima. Hrvatska je po tom pokazatelju, kada promatramo zemlje članice Europske unije, zadnja, kao i u mnogočemu.

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

Kamen iz Rosette

Još jedna Noć muzeja je iza mene. Meni jedna od najdražih je bila prije 15-ak godina kada je u Arheološkom muzeju Istre servirana hrana spremljena kao što su je pripremali stari Rimljani. Varivo od leće, uz njega kruh okruglog oblika, nalik bakarskim baškotama. Grickalice masline štabelo zrele, posoljene, obješene par dana u platnenoj vreći na zraku i nakon toga pečene. Posipane sjemenkama divljeg koromača.

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

Mačke oko fortice

Poput Demira koji je crtao Arenu sjedeći na terasi Zlatnih stijena, i ja trenutno pišem o Puli gledajući zagrebačke krovove.

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

Golub, Picasso i Monet

Prolazeći biciklom pored parka Franja Josipa I, kod veslačkog kluba, često sam prisiljena usporiti. Jato goluba veselo se i neometano gosti plodovima ladonja, ali i bubama skrivenim pod otpalim lišćem.

piše lara bagar

1 u 2

Eto je, sada u jednoj ordinaciji, pa drugoj. Trči iz jedne u drugu. I još se ispričava na čekanju, ali s osmijehom na licu veli da će stići. Ne radi se o čistačici, već o mladoj liječnici koja krpa rupe u gangrenoznom sustavu te je u pulskom Domu zdravlja istovremeno radila, odnosno "ordinirala" u dvije ordinacije. Nema liječnika. Ona je zamjena zamjene u "svojoj ordinaciji", a mijenjala je kolegu ili kolegicu u ordinaciji pored koja tog dana nije radila zbog bolesti ili nekog drugog razloga. Nije išla ni na marendu, već je ostala, kako joj to "poziv" nalaže, jer kada pristaješ na takve uvjete rada i toliko se daješ za plaću onda to radiš onako kako je to Hipokrat zamislio.

GRADSKA ŠTORIJA

Kuna na sudu

Prvog siječnja navršila se 21 godina otkako su eurokovanice i novčanice ušle u optjecaj kao sredstvo plaćanja u zemljama Europske monetarne unije. Čitavo to vrijeme u Hrvatskoj se plaćalo kunama, a računalo u eurima kod kupnje nekretnina, pokretnina i mnogih drugih vrijednosti.

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

Nono fumador

Prolazeći pokraj Meksičkog restorana pogled mi zapne za jedan vrt sa stablom mimoze. Siječanj je, a ona pred cvatnju.

Piše Oriana španić

Staza jabuka iznad Plomina

Šalju mi prijatelji na WhatsApp slike sa skijanja. Ne volim snijeg ni na fotografijama, a kamoli u zbilji, iako moram priznati da su fotografije predivne. Snijeg mi je uvijek asocijacija na mokre, promrzle ruke i noge.

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

Nije do Dasha

Nova, 2023. godina i ulazak u Schengen. Kažu da novinarstvo i novine ne žele emocije, nego činjenice, ali ja pišem pričice, pišem sebe i želim iskazati svoju sreću ulaskom u Schengen. Iza mene je 50-ak godina čekanja na granici za odlazak u Trst. Nepregledne kolone u sezoni.

Piše Oriana španić

Gira volta

Zove me teta da će u subotu ubiti prasca i neka dojden. Naviru sjećanja na praščinu nekada i praščiće kupljene na samlju u Žminju. Praščiće ke bi nona vajka čuvala da he sunce ne zgori. Kuhanje napoja, ribanje arbete, cuke u korti i do praščaka posebno ograđeno mjesto (končimaj) za bacanje šporke slame i ostataka hrane. Danas to zovu komposter.

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

Naranča na dar

"Dohvatih naranču sa stola, i najedanput u svijesti mi sinu: sad je zima, neprijazna duga, a ja u ruci držim komad juga. I zlati mi se naranča u ruci, i smije se i miriše". Tako je naranču doživio Cesarić.

Piše Oriana ŠPANIĆ

Kost od lonca do lonca

Morning mood. Izležavanje uz razmišljanje o nadolazećem Božiću i Novoj godini. Kraj mene sok od grejpa, limuna i naranče, uz zdjelicu badema i suhih smokava. Sve kupljeno kod Ante iz Opuzena na tržnici. Želim se ovaj Božić razmaziti. Posljednja godina mog života s predznakom pet. Ulazak u šestu dekadu zaslužuje malo gastro hedonizma.

Piše Oriana španić

Šipak i karamela

Zaželjela sam se rolade, one prave starinske od biskvitnog tijesta s marmeladom. Nona iz Šijane me naučila: kad se kaže biskvit, misli se na tijesto s brašnom, a kad se kaže torta, onda su to jaja, orasi/bademi i šećer. Biskvit poznat kao pandišpanja. Recept jednostavan. Koliko jaja, toliko šećera i brašna. Za aromu, naribani limun, ako ga je bilo. Nije bilo vremena, a ni namirnica za komplicirane stvari u kuhinji.

Piše Jasna orlić

Nema zemlje za starce

Četvrtina stanovništva u Istri starije je od 65 godina, izjavila je nedavno Zuzana Hoti Radolović iz Društva osoba s tjelesnim invaliditetom južne Istre. Gotovo najveća skupina sugrađana zapravo je gerijatrija, potrebna im je posebna zdravstvena skrb, a mnogima među njima pomoć u kući ili smještaj u instituciju.

piše oriana španić

Knjiga s posvetom

Sa(n)jam knjige u Puli, događaj koji uvijek s nestrpljenjem iščekujem. Što zbog zanimljivih gostiju, što zbog popusta na knjige. Castropola, prva knjižara antikvarijat iznad stare autobusne stanice. Sati razgovora provedeni s Terezom Pulja dok bi birala knjige. Tereza, ne samo vrhunska poznavateljica knjiga, nego i puna zanimljivih pričica vezanih uz knjižnice Istre. Osoba koja je na neki način formirala moj književni ukus. Vječno u blizini, Manda Miroslav Mandić i njegov bajs.

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

Prah i smola

Pita me Tea kozmetičarka:"Teta Oriana, ča da van i ove oko pupka maknen čja?" Naravno, misli na dlačice. S godinama rastu sve jače i na svakakvim šašavim mjestima, tipa ušne resice, brade, nausnice. Nerviraju me jer ih ne vidim, a osjetim.

piše oriana španić

Ulike u božićnjaku

Zahladilo je, plodovi maslina sazreli su i vrijeme je za berbu. Masline sorte leccino, ascolana tenera, pendolino, kupljene u Poreču u Institutu za poljoprivredu i turizam. Nisam neki maslinar, daleko sam od toga, a i nisam više neki ljubitelj maslinovog ulja. Forši zato ča san navađena na ulje moje none ka je brala ulike u Božićnjaku. Ulike napro zrile, sorte buža i karbonera. Bura je tukla, zima, a ona na škalami i bere. Bilo je puno tare, ali ulje je bilo slatko. Oko vrata platnena borša i uliku po uliku unutra. Vrči ulike u jutene vriče i š njima u Agroproduktovu uljaru u Vodnjan. Ulje zlatnožute boje, blagog okusa. Čuvanje ulja u kamenici i veliki problem. Brzo bi postalo rancido. Tempi passati.

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

Aleja čempresa

Približavaju se Svi sveti. Davno sam odustala od velikih bijelih bala. Dosta mi je stresa oko toga hoće li se otvoriti, hoće li će ih kiša uništiti, nevrijeme srušiti vazu…Prepustila sam se komociji i kupnji krizantema u pitarima.

piše oriana španić

Bijela glazba

Istarsko narodno kazalište - Gradsko kazalište Pula i ciklus klavirskih koncerata Samo najbolje. Osamdeset i osam crno/bijelih tipki i osamdeset i osmi dan u godini, praznik tog predivnog instrumenta.

PIŠE LARA BAGAR

Ledomat u MUP-u

Redomat u pulskom MUP-u mogao bi se slobodno nazvati ledomat. Prvo, zato što dolazak pred zgradu MUP-a ima efekt hladnog tuša od kojeg se ledi krv u žilama. I to svima. I onima ispred zgrade koji duž cijelih stepenica pa i dobrim dijelom betonskog prilaza čekaju red ne bi li podigli listić za osobnu iskaznicu, vozačku dozvolu, putovnicu ili bilo koji papir koji mu može dati službenik. Njemu se također sledi krv u žilama kada pred vratima vidi hordu ljudi koja čeznutljivo zuri u taj redomat i mantra tko li će imati najbrži prst koji će se dočepati čarobnog listića.

Piše Vanesa BEGIĆ

Monvidal bez obilježja

Od svih 16 pulskih mjesnih odbora, jedino je Monvidal bez spomen-obilježja, mogla je saznati publika koja je pratila predavanje arhitekta Antona Percana o spomen-obilježjima u pulskom Starom gradu.

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

Stari žveljarin

Noć. Tišina u kojoj se čuje samo zvuk starog žveljarina, davno kupljenog kod urara Branka Malića. Gospodin koji je između ostaloga popravljao i Titove satove. Spremam se za put i

PIŠE VANESA BEGIĆ

Zen na Stoji

Nevjerojatna lakoća zalaska sunca. Gotovo poput nekog zena, svi s mobitelima (pa fotografske aparate sada koriste samo profesionalni fotografi), mnoštvo, neovisno o godinama, porijeklu, gledaju u tu ogromnu crvenu kuglu koja postaje sve manja i manja i polako tone završavajući svoju dnevnu šihtu.

PIŠE LARA BAGAR

Da mi je biti kornjača

Da mi je biti kornjača, čini mi se da bi i najveći problemi bili rješivi. Kada bih se, naravno kao kornjača, osjećala loše, u pulskom bi me Aquariumu s toliko pažnje mazili, pazili, liječili i zaliječili. Da sam kornjača, uskoro bih u obližnjoj bateriji San Giovani na Verudeli otišla, primjerice, u kliniku za oporavak. A tamo ambulanta za prijem, devet bazena, kirurška sala, a uskoro i rendgen. Da klinika Schwarzwald! Ma kakva pulska bolnica. Kao prvo, gradnja je kvalitetnija, ipak je to Austrija, a tek osoblje, stručno, uvijek raspoloženo i radišno.

GRADSKA ŠTORIJA

Kadi je pauki, hiža je suha

Nedjelja. Još snena i pod uplivom sna, polako otvaram oči. Zaspala sam širom otvorenog prozora, roleta napola spuštenih. Još uvijek imam na prozorima drvene rolete od ariša napravljene u stolarskoj radionici u Porečkoj ulici. Svako drugo ljeto skidanje iz njihove osovine, stavljanje na kavalete, šmirgl papir u ruke i premazivanje lanenim uljem dok se znoj cijedi niz lice. Miris koji se još dugo širi kućom.

Piše Oriana ŠPANIĆ

Eukaliptus

Nacionalni park Brijuni. Saline, između ostaloga obitavalište desetaka stabala eukaliptusa. I suze na oči. Iz čista mira. Ne razumijem što mi se događa. Ogledavajući se gdje ću sjesti da me netko od posjetitelja ne vidi takvu, shvatim što je izazvalo ovakvu reakciju. Šumica eukaliptusa.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Ulice (ženske) poezije

Ženama je teže dobiti ulicu, trg, prolaz, prilaz, uspon ili kojigod "dio" stradarija.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Bablje ljeto i romobili

Bablje ljeto. "Gospođo novinarka, napišite da je to bablje ljeto jer mi 'babe' u najboljim godinama napokon uživamo u moru, plaži, suncu, bez gužvi, turista, stresa. More je najljepše, čak niti rebraši toliko ne smetaju, more je i dalje toplo, sunčano je, ali sunce ne prži toliko", vele dvije gospođe s Valkana dok odlaze do "knjižnice u prirodi" po štivo za more. Bolje od toga.

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

Smokvenjak

Volim uzimati ferije u smokvenjaku. More predivno za kupanje, gužve sve manje. Smokvenjak, mjesec kojim započinje jesen, berba grožđa. Brente na tilima težaka, škare za brajde u rukami, i velika maštela na Fergusonu u ku se hitalo pobereno grojze.

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

Šalša, njoki i malo sira zgor

Utorak, moj dan za eko tržnicu. Naručila sam kod Družetića pomedore za šalšu. Eko tržnica smještena je na području nekadašnje kasarne "Vladimir Gortan". Kasarna koja mi je najviše ostala u sjećanju po rupama na Ulici 43. Istarske divizije i bivšoj Labinskoj "izbušenim" gusjenicama karamata kad bi išli do fortice iznad Šijanskog kamenoloma, ali i po motorolama na leđima vojnika. I da, još nečega. Mirisa hrane koji bi se širio iz kampanjola kojima se vozila hrana vojsci. Kuhala se u prostoru današnjeg DVD-a.

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Tata mama ja neću sa vama

Počela je škola. Neki su je dočekali sretno, neki su bili u šoku, a neki su plakali. Poput pulskog gradonačelnika Filipa Zoričića. Nije on plakao jučer, nego puno godina ranije, kad je krenuo u prvi razred. "Sjećam se kad sam sa šest godina išao u prvi razred, izgubio sam se na putu doma i plakao sam cijelo jutro", povjerio se Zoričić prvašićima koje je posjetio u OŠ Vidikovac.

PIŠE NENAD MARJANOVIĆ DR. FRIC

Fićukali Fići

Odabrani izabrani, sasvim je svejedno, bar je tako ispalo u Areni kada se Filip Zoričić popeo u ring u trenucima trijumfa fascinantnog Ivana Vitasovića. Na video snimku koji kruži društvenim mrežama televizijski reporteri su uz otvorene mikrofone pitali:"Zakaj mu fućkaju"? Da, on kojeg je narod izabrao, taj ga je isti narod izviždao, kako to? Faca koju je složio bila je upečatljivija od izraza lica Geronima "Mondragona" Dos Santosa.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Tri smjene

Škola je počela. OK, ako ćemo biti baš precizni, školska godina, nastavna godina, nastava za učenike. I svi će biti u jednoj smjeni u Puli. Onoj toliko priželjkivanoj jutarnjoj, dakako.

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Nije dobro

- Situacija nije sjajna. Loše nam se piše, požalila se mušterija trgovkinji u jednom pulskom butiku.

Piše Oriana ŠPANIĆ

Ritam srca

Pranje zuba uz mazanje peta i laktova samo su dio mojih rituala pred odlazak na spavanje. Volim utonuti u sigurnost kreveta, zašuškati se i uz maštanje otploviti u carstvo snova. Iz zvuka Hipnosovog klepetanja krilima trgne me zvuk Vibera. Zaboravila sam mobitel staviti na bešumno. Poziv na proslavu 40. godišnjice mature. Susret ispred nove stare Medicinske škole.

PIŠE Lara BAGAR

Kiše fali i u trgovinama

Kiše nema ni za lijeka. Znaju to i vrapci na grani jer nemaju što zobati budući da je sunce sve spržilo, a voće nije dozrelo te su vrtovi bili nikada siromašniji, a onda i zelena tržnica nikada skuplja. Kiše fali i u vodostaju pa nema ni vode u gradskim fontanama. O bazenima u vilama za odmor nećemo. To je tabu tema. U njoj je sveta vodica namijenjena turistima i u nju se ne dira, a iznajmljivači se hvale da vodu ne mijenjaju godinama i da je sve to OK.

PIŠE IVOR BALEN

Je li ispravan naziv Galebove stijene ili Golubove stijene? NIJE NI VAŽNO...

Glasu Istre posljednjih dana stižu reakcije zbog toga što ova novina popularnu pulsku plažu zove Golubove, a ne Galebove stijene. Čak neki tvrde da se sramotimo jer "svi znaju" da je ispravan naziv Galebove stijene.

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

Informatika, penzići, Park Božidara Adžije

Nekad nisam voljela odlaziti u jutro na plivanje, ali nekako s godinama, san mi je sve kraći, ljeta su mi sve teže podnošljivija i odlazak na more zajedno s buđenjem sunca se nekako nametnuo sam od sebe.

PIŠE VANESA BEGIĆ

(Ne)vidljivi ljudi

Korona koja nikako da nestane skroz, rat, poskupljenja, kriza, inflacija, majmunske boginje, misteriozni virusi, nebeska tijela koja se previše približavaju, sve to i puno više od toga, obilježava vijesti i svijet oko nas već neko vrijeme.

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

Ekvinocij

Napokon se dan skraćuje. Ne volim ljeto. Približava se ekvinocij. Ravnodnevnica i početak jeseni. Ekvinocij kod Vojnovića i profesorice Hautz koja nas u gimnaziji "davi" čitanjem i pisanjem lektire. Profesorica uz čiju smo se pomoć naučili izražavati kratko i jasno. Koncizno, reklo bi se.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Prije kiše

Svaki put ista priča, gotovo po sistemu CTRL C - CTRL V. Naoblačilo se, možda će pasti toliko potrebna kiša, čini se nikada potrebnija. I, kolikogod kružnih tokova, prometnica na kolikogod traka bilo, novih ulaza, izlaza iz grada - promet je usporen. Idemo se đirivati, voziti se po gradu, do grada, izvan grada, kada ne radiš i nemaš obveza, možda, ali samo možda i ne pada to tako teško. Možda je i to neki vid turizma, kada je sve postalo turizam.

piše oriana španić

Mrkat spod kostanji

Kupila sam si hvaljenu knjigu "Iznad svega" koja, između ostalog, priča o drveću. Knjižara Znanje na Korzu i Laura, Narcisa, Kristijan. Knjižara u koju se dolazim odmoriti, prelistati nove knjige, naravno uz kupnju na plaći. Nije dovoljno što sam ovisna o knjigama, nego sam se navukla i na Moleskine rokovnike. Knjižara u kojoj sam doma.

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

Miris suhe zemlje i pinija

Suša je. Biljke su uvenule, ljudi smantani od vrućina. Miris ljeta, suhe zemlje i pinija. Suša me uvijek asocira na Nazorovu pripovijetku "Voda". "Voda" u režiji i koreografiji Matije Ferlina koju sam odgledala u pulskom kazalištu. Matija Ferlin na bičikleti u Savičenti MMXXII, platnena borša s bocom vode i moja nona iz Savičente na vozu MCMXXII ka gre na Limski kanal namakati konoplju za lancune i tarnjake, a po vodu za piti na šternu.

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

Telefon i kovanice

Đirani mi brzo ocvjetaju i nemaju više pupova. Većini uspijevaju, a meni nikako. Jako ih volim i to one starinske unjele. Lišće koje ima mirisnu notu bergamota, a cvijeće miriše na med. Moja nona ih je sadila u limenim kanticama u kojima se nekada prodavala marmelada. Imala je dogovor s prodavačicama iz Puljankinog dućana "poli Štefi" (sad je tu Centar za inkluziju i podršku u zajednici Pula) da joj ih čuvaju.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Ljetni dnevni boravak

Od lipnja do kraja kolovoza glavna žila kucavica grada je - Lungomare. I to već od ranih jutarnjih sati. Cjelogodišnji trkači, kao i cjelogodišnji kupači bude se prije pijetlova i zauzimaju svoje pozicije - šumom i morem, te odrade svakodnevne aktivnosti, koje niti najžešći valovi korone nisu spriječili.

piše lara bagar

Grad bez četvrtka

Novijim generacijama četvrtak je u Puli mali petak. Za srednjoškolce četvrtak znači ili je značio Titov park. Za studente ali i, opet, srednjoškolce četvrtak je bio dan za njihov party u rock klubu Uljanik. Pulski četvrtak je prije neki dan filmski zabilježio srednjoškolac Jakov Benčić koji je upravo upisao režiju na Akademiji filmskih umjetnosti u Zagrebu - "Četvrtak" je naziv njegovog kratkometražnog filmskog prvijenca. Radnja se događa u Titovom parku i rock klubu Uljaniku, generacijski važnim punktovima. Ono što je starijim generacijama bio Korzo, novim je Titov park, a Uljanik je svim generacijama, nekima više a nekima manje, mjesto prvog poljupca, koncerta, izlazaka i šmekanja.

PIŠE LARA BAGAR

Pulsko žicanje

"Ma nema šanse da idem na koncert, karta je 130 kuna", negoduje poznanik pred koncert koji se ovih dana dogodio u Puli. Dvije godine pandemije, Netflixa i sada se netko pita hoće li kupiti kartu za koncert!? U redu ako netko nema novca, ali oni dežurni žicaroši koji su naviknuti uvijek nekako nabaviti kartu, funkcioniraju, bilo blagostanje ili, da oprostite, sranje.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Gušti su gušti

Nakon dugog radnog dana gušt je otići negdje na more, makar brzinski, sjesti na neku klupicu, ovisno o godišnjem dobu, gledati u more, neki pejzaž - a toga, srećom, u Puli ima u izobilju. I ništa nije (pre)daleko. Uz malo truda, svugdje se može pješke, za razliku od mnogih gradova. Gušti su gušti.

PIŠE LARA BAGAR

Nadoknada života

Svake večeri jedan koncert. Isto tako neki party. Isto tako neki novi događaj. Kuda krenuti? Kada stići? Konačno mili prizor - plakati su okupirali sve oglasne stupove, restorani su krcati, ulice su poput mravinjaka. Sve vrišti od provoda i mami na zabavu. A ljeto je tek kalendarski počelo, no ponekad se već osjeća umor od silnih događaja.

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

Borotalco i lavandin

Stavljam zaštitne rukavice, uzimam srp kupljen na samanju u Pazinu i prontivan se pobrati lavandu. Lavanda koja je u punom cvatu i sad je najbolja za staviti u ormarone protiv tarmi. Isprika, ne lavandu, nego lavandin.

Piše Oriana ŠPANIĆ

Di je bila Austrija, bilo je i koromača

Zove me teta iz Savičente da je Sensova i da bi kuhala maneštru od koromača i ako rivan da ga naberen i donesen. Koromač po livadama iznad Šijanskog kamenoloma, ali i po livadama uz Valovine, Valelungu. Kažu - di je bila Austrija, bilo je i koromača. Konji ga vole, a nona u Savičenti ga je sijala. Nema none, nema koromača.

piše oriana španić

Vajka dva para mudanti

Vruć lipanjski dan. Parkiram bicikl na kraju Korza i trčim prema frizerki Gori. Kasnim. Kod Zlatnih vrata gužva. Zastanem da pogledam što se događa. Puno mladih oko kipa Jamesa Joyca. Bloomsday. Gradska knjižnica i čitaonica Pula organizirala je čitanje "Uliksa". Knjiga koju sam puno puta pokušala pročitati, ali neuspješno.

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Zahod u nuždi

Japanci su odavno izgradili autocestu, a Kinezi Pelješki most. Samo je zahod na Giardinima od par kvadrata u križ zapeo u vremenskoj kapsuli, bestežinskom stanju, ni na nebu, ni na zemlji. Prvo su konzervatori zadali uvjete da bi se, godinu dana kasnije, ispostavilo da nitko ne želi obnoviti zahod u centru grada.

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

Dan mladosti

Yacht bar hotela Histria i draga Tamara. Dobar dan Oriana, imamo proljetnu akciju: orange juice, kava i kolač. Naravno da sve preuske suknje padaju u trenutni zaborav. Bar iznad nekadašnjeg ski-mola. Ski-mol i otvaranje sezone kupanja na Dan mladosti 25. maja, ali i mjesto gdje je profesor Josip Flah u sklopu nastave tjelesnog odgoja započinjao s ljetnim aktivnostima na moru. Mnogi smo, zahvaljujući njemu, naučili tehnički ispravno plivati kraul, prsno ali i butterfly, uz sigurno skakanje na glavu.

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

Prodavačice ljubavi

Volim prošetati preko Portarate do starog grada. Uspon na Kaštel i Pula Film Festival, malo dalje Sveučilišna knjižnica.

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

Što proljeće čini s trešnjama

Nekako s godinama odmor poslije ručka mi postaje sve duži, a ja sve komotnija, ležernija. Da ne pričam o tome da mi je ručak najkasnije do podne i pol kad ne radim. Iz subotnjeg popodnevnog sna trgnu me dječji glasovi:"Pazi da nas ne vidi! Daj budi tih!"

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

Marina

Pomorska večer ponedjeljkom. Kao što su neki trčali na gledanje "Dinastije" ili na "Bolji život", ja sam trčala odslušati tu emisiju. Slušati gdje su pomorci, s kojeg mjesta se javljaju i onda ta mjesta tražiti po atlasu.

PIŠE Nenad MARJANOVIĆ FRIC

Zbog čega je Veruda u novoj konstelaciji političkih snaga potpuno izolirana?

Da se gradska manifestacija Dođi u grad ne tiče Verude jasno je iz mjeseca u mjesec. U početku mandata nove vlasti na sve strane se govorilo o oživljavanju grada, o vraćanju grada njenim građanima. Izuzmemo li lanjsku filmsku manifestaciju Kino u kvartu, u mandatu ove gradske vlasti na Verudi nije održan niti jedan program. Bez obzira na želju da se probudi centar grada, a posebno Danteov trg, besmisleno je zanemarivati dijelove grada koji imaju infrastrukturu za realizaciju zabavnih, gastronomskih i kulturnih sadržaja.

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

Miris znoja i rđe

Opet su jutros procvali u polju makovi crveni.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Puli nedostaje gradska kavana s pravom atmosferom i ambijentom

"Šteta što u Puli ne postoji prava gradska kavana, neko kultno mjesto gdje bi ljudi primjerice nakon kazališne predstave mogli sjesti, popiti kavu ili čaj na miru, malo porazgovarati, gdje ne trešti neka glasna glazba".

Piše oriana španić

Plave brajde

Vinova loza baca prve pupove. Vrijeme je za rezidbu. Na tržnici kupujem macet kraćih bekvi. Kora vrbe koja se u narodnoj medicini žvače jer djeluje poput analgetika. Sadržava salicin, spoj sličan aktivnom sastojku aspirina.

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

Šugo od šparoga

Štajun šparog je. Suša je i dosta su trde. Triba in dobar daž.

piše oriana španić

Zakon gibanja

Lastavice, lastavice, gdje si bila? U dalekom svijetu. A što si nam donijela? Proljeće na repu. Stigle su, te ptice koje su između ostalog pomogle generacijama osnovne škole “Neven Kirac” kojima je fiziku predavao profesor Fažo Krsto, da nauče i shvate formulu G = mg.

Piše Oriana ŠPANIĆ

Dobre pince ni brez bura

Ne znam vjerujete li mi da je za mene svaki Vazan traumatičan do bola. Imam PTSP pred Uskrs. Moja majka je uvijek bila opterećena hoće li pince ispasti dobro i prisutnost tenzije uz taj blagdan je i dan danas prisutna kod mene. Znam da su i Brionkine pince jako dobre, ali izgleda da kroz ceremoniju njihova pečenja evociram sjećanje na majku. A možda su mi pince ispušni ventil da pod okriljem dopustivog budem neurotična. Ili naprosto ne znam živjeti bez težine posla. Nebitno, volim ih.

PIŠE Lara BAGAR

Škart zona

Kada je centar Kopra doživio sudbinu Pule te se nakon propale industrije centar grada transformirao u zonu sumraka, dali su mladim kreativcima prazne prostore po simboličnoj cijeni koja odgovara vrijednosti jedne kune. Prostori su zaživjeli, a s njima i centar. Možda bi i Pula sablasne prostore u centru grada ili oko turističkog hot spota Arene mogla "posuditi" nekome tko ima što ponuditi, a da to nije već viđeno Made in China koja je Kandlerovu ulicu pretvorio u Chinatown i škArt zonu koja je, kakti, trebala biti Art.

Piše Oriana ŠPANIĆ

Radič primo tajo

Uživam listati i čitati kuharice, pogotovo one kuharice predivnih fotografija hrane, opuštaju me. Ne zovu ih bez razloga gastronomskom pornografijom.

piše Lara BAGAR

Nema zime

Unatoč zahlađenju i poskupljenju struje - nema zime jer su vjesnici proljeća, odnosno turisti stigli u grad. I svima odmah toplo oko srca. Endemskih vrsta, poput Azijata i istočnjaka, doduše nema, ali dobar stari izvorni vjerni turist poput Nijemca i Austrijanca već je došao na odmor.

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

Bura, klofer, tepih

Budi me snažno fijuktanje bure. Uz obalu stabla gura. Vjetar gruva, grmi. Prva marčeva bura. Volim taj vjetar. Hladan, oštar, brz, ali tako mirisan, čist. Vjetar obogaćen kapljicama morske soli.

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

Kraljevstvo za paštu

S dolaskom toplijih dana uvijek imam problem. Ne stanem u laganije suknje, naprosto se čarobno suze. Grijeh je baciti ih i jedini lijek je dijeta, uz fizičku aktivnost. Oriana, ali ti voziš bicikl! Da, vozim, ali unos hrane je veći od potrošnje.

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

Kruh naš svagdanji

Polje pšenice posijano pokraj dijela Berlinskog zida kao simbol mira, kod van Gogha simbol životne energije, u filmu Terrencea Malicka "Božanstveni dani" simbol boljeg života, a u mom slučaju, polje pšenice simbol dobrog brašna i adekvatno tome dobrog kruha.

piše oriana španić

Padre Masimilian

The Batman. Bruce Wayne, dijete pred čijim očima stradaju roditelji i o kojem vodi brigu njegova malenkost, Alfred Pennyworth. Batmanov neprijatelj Riddler. Oboje bez roditelja, oboje dijele istu emociju koja ih pokreće - osveta. Film koji me depresivnim scenama podsjeća na film "Se7en" i sedam smrtnih grijeha: superbia (oholost), avaritia (pohlepa), luxuria (požuda), invidia (zavist), gula (neumjerenost u hrani, piću), ira (ljutnja), acedia (lijenost). Akronim SALIGIA. Padre Masimilian je grmio na satu katekizma dok ih nismo naučili napamet, skupa s vrlinama. Često je služio misu na latinskom jeziku.

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

Riža na mlijeku

Ne znam jesam li vam pričala: rob sam rituala. Ako se ponekad ponavljam, isprika unaprijed. Jučer sam srela susjedu i kaže ona meni 'priče su ti u kratkoj formi'. Naravno, Ines, da jesu, ja više nisam u godinama ni da zelene banane kupujem, odgovaram. Zaboravljam, uopće se i ne trudim više pamtiti, ali posadila sam ginko, možda pomogne, ako ga naravno ne zaboravim popiti.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Žetoni, kartice, bus-harmonika

Dan-danas je ponovno aktualna, poradi nekoliko prijedloga i studija, priča o mogućem pokretanju tramvaja u Puli, odnosno uvođenju ovog prometnog sredstva u pulskom gradskom prometu.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Jutarnja nastava

Ovih je dana osvanula vijest o dislociranju dijela učenika iz matične zgrade Osnovne škole Kaštanjer u prostore Pučkog otvorenog učilišta da bi svi učenici mogli pohađati nastavu ujutro, što je dočekano s velikim zadovoljstvom učenika, učitelja i roditelja.

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

Begovsko šišanje

GRADSKA ŠTORIJA

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

Karanfili i bombonijera

Zatoplilo je. Na tržnici su se pojavile prve mimoze. Nježne, osjetljive, predivnog mirisa. Prvu mimozu sam dobila davnih 80-ih godina za 8 mart.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Bile jednom mljekarice

Iako je danas sve dostupno jednostavnim klikom iz fotelje - kupovina, obrazovanje, bankarstvo i razne druge usluge - isto tako raste i sjeta za nekadašnjim vremenima kada je, kako svi ili skoro svi vole naglašavati, sve bilo jednostavnije, lakše, ljepše, ugodnije. Ili kako bi rekao Lorenzo de Medici - prekrasna mladost koja prebrzo prolazi.

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

Kava u Mornaru

Prelazeći zaobilaznicu kod šijanskog Lidla, gledam lijevo/desno, popravljam suknju uz sve moje moguće corrente bisogne, iz jednog automobila, koji strpljivo čeka da se spustim s bicikla, začujem Dylana i "One more cup of coffee".

PIŠE VANESA BEGIĆ

Vi kihnuste. Hvala što primijetiste

Počelo je. Sve više ljudi kiše, kašlje, šmrca. A pošto to ludilo traje točno dvije godine (25. veljače 2020. službeno je zabilježen prvi pacijent u Hrvatskoj), a u naših susjeda Talijana već je u startu krenulo žestoko par dana ranije, odmah se posumnja na ono zlo. Koje nećemo niti imenovati.

piše oriana španić

Maškare i veštit za feštu

U zraku se osjeća dolazak proljeća. Bademi stidljivo pokazuju svoje prve cvjetiće. Visibabe se kočopere ispod još ogoljene hrastove krošnje, jaglaci na prozoru služe mojoj mački za vježbanje finih motoričkih radnji, čitaj preskakanje preko njih, stavljanje šapica u zemlju, naravno uz kopanje kandžama, na moj užas.

piše oriana španić

Njive koje su hranile cijelu Pulu

Čisteći nar - plod za koji Židovi vjeruju da ima 613 zrna, koliko ima i zapovijedi Tore, spominje se u Starom zavjetu u Pjesmi nad pjesmama, a moja je nona uvijek čuvala koru pomigranaja za liječenje proljeva i kod nas djece za crijevne nametnike - promatram svoje ruke koje su toliko toga naprale, nakuhale, naplele, našivale.

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

DEŠPERIJA

Danima traje južina. Južina koja me baca u stanje bezvoljnosti, plačljivosti, razdražljivosti, u stanje kad ne znam što bih sama sa sobom. Južina i stanje koje bi po modernom nazvali feel blue a po starinskemu - dešperija. Kažu da treba i takvo vrijeme prigrliti, uz razmišljanje "i to će proći", međutim, ne mogu se baš pohvaliti strpljivošću. Dubrovački senat nije zasjedao za vrijeme južine. Znali su stari Dubrovčani kako vrijeme utječe na ljudsko raspoloženje i donošenje odluka.

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

Zelje na žlice

Prohladno jutro u Šijani. Sunce na prozorčiću. Trava se sjaji pod kristalima mraza i kos ide bos, visoko je digao kljun. Skače zviždi, fućka vran. Čekam da zagrije i da gren u vrt nabrati zelje za užinu. Ni boljega zelja od onega ča ga je mraz oparija. Slatko je.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Mreža svih mreža

Sjećate li se MUČ-a? Bio je to, prije skoro dvadeset godina, prostor Multimedijalne čitaonice, ogranka Gradske knjižnice i čitaonice koji je djelovao u Carrarinoj ulici, kod Gospodarske komore, prema zgradi današnje Gradske knjižnice i čitaonice.

piše oriana španić

Suknja tete Zore

Listajući jedan časopis, nailazim na pojam "šumska kupka" i kako šuma utječe na zdravlje. Pula i Šijanska šuma. Šuma, čiji su terapijski učinak mnogi Puležani otkrili za vrijeme lockdowna. Šijanska šuma sa stablima divljeg pomikakija, pinijama, hrastovima, šumom bambusa kod Šumarije.

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

Kameni ugljen

Zimska večer podno Forta San Michele, narodski rečeno, utvrde podno brda, na kojem su smješteni Opća bolnica Pula i Studentski dom sada. Miris dima iz peći na drva. Prepoznajem miris hrastovog drva. Cijeli život se grijem na drva, ali nekad sam se grijala i na ugljen. Ekološki sada možda neprihvatljivo, ali između kanti nafte i smrada, plina na bombolu, skupe struje za termo peć, uključivanje na jeftinu struju, kasnije teledirigiranu, drva su meni jedini prihvatljivi izbor.

PIŠE NENAD MARJANOVIĆ FRIC

Politika vjeruje u volonterski rad

"Nažalost, došlo je do nesporazuma. Grad Pula ne može si priuštiti honorare za svakog člana povjerenstva u iznosu od 35 tisuća kuna neto jer nisu predviđeni u proračunu", kazao je gradonačelnik Pule nakon raspuštanja Povjerenstvo za medije. Mediji koji su dovedeni tu gdje jesu o tome uredno pišu, objavljuju informacije o uspostavljanju povjerenstva, njegovom radu, okupljanju i raspuštanju i to sve još uvijek besplatno. Potjera je startala, a sve je prekinuo lovac koji je bez problema stigao cifru od 105 tisuća kuna i vratio ih u gradsku kasu.

PIŠE LARA BAGAR

Robna kuća budućnosti

Situacije je sljedeća. To je to. Savršene. "The one" odabrane. One u kojoj će se Pepeljuga pretvoriti u princezu, a žabac u princa. Samo malo stišće. Možda onda drugi put… Situacija može biti i ovakva. Scena je ista u velikom blještavom šoping centru. Cipele se kupuju i nose se postolaru na drugoj strani velikog kata. Kod njega nema neona, mirisnog oblaka koji stvara ugodu kupovanja i hitova s top liste. Kod njega miriše ljepilo, a tipizirani zidovi kod njega pričaju priču. Taj je kutak, za razliku od ostalih, iako prostorno manji, nešto teži, za 21 gram. Kažu da je to težina duše. Tako malo, a tako puno.

PIŠE LARA BAGAR

Parking na Marsu

Muka po parkingu, tako nekako izgleda svakodnevna situacija u potrazi za parkingom u Puli. Parkinga ni za lijek, ni zimi a još manje ljeti. "Moja parkirna kuća, moji snovi", mogao bi biti naziv tragikomičnog pulskog mjuzikla. A on izgleda ovako: u Puli je kao i u ostatku Hrvatske stanovnika sve manje, ali vozila sve više jer gotovo svaki punoljetni član obitelji danas ima automobil. U sezoni je to puta 10, ako je sezona dobra.

PIŠE LARA BAGAR

Tone bolji od Tita

U Južnoj Koreji najcjenjeniji je posao profesora ili nekoga tko educira druge ljude. Netko tko ima u familiji nekoga tko uči druge ljude ili odgaja za obitelj najveći je blagoslov. Kuriozitet je to koji je jednom razgovoru za naš list otkrila Anja Ademi, pročelnica Upravnog odjela za lokalnu samoupravu koja je dio svog fakultetskog obrazovanja stekla u Južnoj Koreji. U Hrvatskoj pa tako i u Istri sustav funkcionira na obrnutim odnosima. Vidljivo je to na svim razinama - gospodarskim, kulturnim, obrazovnim…

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Najveći pulski štrajk

Na današnji dan, 22. siječnja 2018. godine u Uljaniku je održan sastanak predstavnika poslodavaca i sindikata u postupku mirenja, uoči velikog štrajka u koji će, nekoliko mjeseci poslije, na isti dan, 22. kolovoza, stupiti gotovo tri tisuće uljanikovaca kojima nisu isplaćene plaće. Tvrtka je završila u stečaju, s dugovima koji značajno premašuju vrijednost imovine pa radnici i dan-danas, prema podacima Jadranskog sindikata, potražuju čak 75 milijuna kuna na ime plaća i otpremnina. Ono što je preostalo od Uljanika ili što bi Uljanik trebao biti danas objedinjeno je u novoosnovanoj tvrtki Uljanik brodogradnja 1856 koja u nazivu nosi važnu godinu. Devetog prosinca te godine carica Elizabeta položila je kamen temeljac Arsenala u zaljevu Pule koja je odabrana kao glavna ratna luka i pomorska baza Austro-Ugarske Monarhije.

PIŠE NENAD MARJANOVIĆ FRIC

NEMA ČEGA NEMA

Svi vjerojatno znate za misterij nestalih čarapa: uvijek fali jedna iz para. Zimi se to još nekako da i prikriti, navučeš dvije iste boje, duge hlače i nitko ništa ne primijeti. No, najnoviji misterij su nestanci poslovnica pošti, zatvoreni kiosci i oštarije. U manjim mjestima u Istri, osim pandemije korone, da se zamijetiti i epidemija zatvorenih objekata iz domene uslužnih djelatnosti.

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

U mraku se žari cigareta

Ulični svirači Pule na potezu Flanatička - tržnica su meni ono što su Proustu Madeleine kolačići. Izborom pjesma vraćaju me u neka moja draga sjećanja. Gitara u ruci, usna harmonika i "Sanjaj me". Silazim s bicikla, osmijeh na licu. Kino Beograd davne 1980. i koncert Novih fosila.

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Tu nešto ne štima

To ne može biti! Zavapili su uglas istarski gradonačelnici, uhvativši se za glavu nakon što su obznanjeni rezultati popisa stanovništva kojima se nitko nije nadao. Pače, uvjereni su gradonačelnici, popis je netko namjestio jer kako objasniti da je stanovnika u Istri u samo deset godina 12 tisuća manje, a ljudi ne samo da se stalno doseljavaju, nego se rađa i sve više beba. U Puli taj manjak iznosi pet tisuća. Izgleda da tu nešto ne štima. Ili je netko popis namjestio, ili nije popisao kako treba ili ima nešto protiv nas.

PIŠE LARA BAGAR

Kavica spasa

Šminka na ustima, maskica u rukama, kaput iznad pidžame i pravac kiosk - na kavicu točno u podne. Tako je, nekako, nadrealno kakva je i prije godinu dana bila svakodnevica, izgledao odlazak na kavu, odnosno coffee to go u kiosk, u ovom slučaju, Tiska u Šijani.

PIŠE Lara BAGAR

UZ ZATVARANJE CYBERA: Svi su ga voljeli, baš svi. On je bio pravi svijet, ona gradska Pula koja se druži samo u pješačkoj zoni

"Zašto je baš on morao umrijeti, a bio je tako dobar", prvi je komentar nakon inicijalnog šoka o iznenadnoj smrti drage nam osobe i poznanika. I onda krene:" Nema pravde, uvijek nastradaju oni najbolji". " Zašto baš on? A svi su ga voljeli, baš svi."…

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Opet ti kalendari

Prošlo je deset dana siječnja a Miško još nije podijelio sve kalendare. Nakon što je namirio susjede na Monte Zaru, njihovu rodbinu i prijatelje prijatelja, na kredencu je ostao bunt koji tek treba pronaći svog vlasnika.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Bila jednom jedna bolnica

Nakon što smo objavili priču o tome što je bila Otava division, (raz)otkrivši, uz presudnu pomoć vrsnog poznavatelja pulske povijesti Antona Percana da je to bila zgrada zaraznog odjela, a ne psihijatrija, kako se ranije navodilo, a koja je, paviljonskoga tipa izgrađena osma po redu u krugu pulske bolnice, dobili smo brojne upite da objavimo za što su se koristili ostali paviljoni, odnosno koji su tu odjeli bili smješteni.

PIŠE Lara BAGAR

Skvotiranje

Bolje išta nego ništa. Shvatilo je to novo vodstvo Pule koje je neiznajmljene gradske prostore u zimskoj hibernaciji - prije turističke konzumerističke bulimije, u kojoj nije bitan ni sadržaj već jeftina kulisa "usa e getta" ili "take money and run" kulture - odlučilo besplatno ustupiti kulturnjacima, popu ustupanja prostora slikaru Idrizu Sadikaju. Umjetnici konačno mogu svom gradu i građanima pružiti nešto, a građani umjesto sablasnih prostora u ulici duhova mogu doživjeti novo iskustvo. Ispada kao da Grad skvotira vlastite prostore dok taj isti prostor ne bude izlicitiran po nekoj perverznoj cijeni za još jedan autentičan i prepoznatljiv turistički proizvod poput candy shopa, pekare ili neke jeftine made in China prčvarnice. OK, time se puni proračun. Pakt je to s vragom koji moraš potpisati da bi preživio.

Piše Vanesa BEGIĆ

Otava division

Kada smo prije dvije godine pisali o tome što je u Puli Otava division (uz napomenu da nije to osma liga španjolskog nogometnog prvenstva), stariji Puležani govorili su da je to bila psihijatrijska ustanova, odnosno zgrada gdje je danas Villa Maria, po uzoru na nekadašnji kolokvijalni naziv za tršćanski odjel bolnice za psihički oboljele osobe.

PIŠE LARA BAGAR

Dobrota u celofanu

Patnja tijekom cijele godine, a na kraju godine - em…patija. Donacije za beskućnike, humanitarna akcija za djecu s malignim bolestima, pomoć umirovljenicima…Nažalost, izgleda da je sve to dio blagdanskog dekora koji svake godine gledamo kao božićne filmove koji se uvijek repriziraju i stvaraju onaj osjećaj ugode, a ovaj se zove - tradicija lažne dobrote krajem godine. Dobrota u celofanu kao iskupljenje za kraj. A što je sa svih ostalih jedanaest mjeseci u godini? Hoće li se netko u veljači sjetiti beskućnika?

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

Jota i signora Norma

Vječna muka. Što ću kuhati? I kako kažu da ljeto počinje punjenim paprikama, a zima sarmama, odlučujem se za jotu.

PIŠE ENES SEFERAGIĆ ENKI

Trošimo, peglamo kartice, idemo u minuse… i mnogo toga uzimamo zdravo za gotovo

Poklonite osmjeh, ljubav, druženje u šetnji ili uz kavu. Sat, dva s prijateljem ili prijateljicom u sadržajnom opuštenom razgovoru uživo, poklon je sebi i njima, što se mene tiče sto puta vrjedniji od sitnice koju ću dobiti, odložiti i za 10 minuta na nju zaboraviti

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

Vilija Božja

Jutro Vilije Božje, Anno Domini MCMLXXI i kuhanje juhe od slanca. Slanac, namočen dan ranije, dvije, tri žlice ulja od ulike, česan. Bakalaj kupljen u butižinu di je danas Planinarsko društvo Glas Istre. Bakalaj kupljen ranije, obavezno s “ušima” za zgoru. Zamotan u škartoc, širio je miris po kući danima prije Vilije. Bakalaj zamotan u mokru krpu i udarci drvenog bata prije namakanja u vodi preko noći.

PIŠE LARA BAGAR

Novi stari grad

"Dođi u grad" - pozivala je nova vlast građane prije nekoliko mjeseci, želeći udahnuti život godinama eutanaziranom centru Pule. Hvalevrijedna inicijativa revitalizacije centra zaživjela je u punom sjaju paljenjem blagdanskih lampica i jednom promišljenom pričom. Doslovno - i bi svjetlo.

piše oriana španić

Tiramola

Ima jedna zgrada blizu bolnice ispred koje se često zaustavljam i gledam, ne bi vjerovali što!? Gledam tiramolu i robu poslaganu na njoj kako se suši, još ako puše bura, i miris čistog rublja.

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

Đordanka kao žurnada

PIŠE ENES SEFERAGIĆ

Dobitna srećka strugalica

Mislim da je prošlo možda već i više od dva tjedna od kada sam kupio loto - srećku strugalicu te je odložio na radni stol i zaboravio na nju. No, ovih mi je dana došla pod ruku i sa zanimanjem sam je ostrugao. Vau, platio sam je 10, a dobio 50 kuna. To se treba unovčiti.

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

Pulski dimnjaci

Jutro prve adventske nedjelje i zvuk zvona. Sveta Marija od Zdravlja. Moja crkva. Drvene klupe, kameni podovi, pianino s desne strane. Orgulje odnešene, zajedno sa zavjetnim darovima. Čišćenje crkve subotom poslije vjeronauka i određivanje tko će pomoći madrama (časnim sestrama) zvoniti za misu. Prvo zvono u 8.45 min. U ime oca…

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

Corto Maltese i sardele

Sumorno studeno jutro. Grad obavijen sumaglicom s mora, galebovi kruže sivim nebom u iščekivanju ribarica. Odlučim ih i ja pričekati. Promatram Katedralu, brojim njene prozore iz smjera mora. Jedanaest kamenih prozora, različitih ornamenata. Zvonik izgrađen većim dijelom od kamenih blokova izvađenih iz Arene.

PIŠE oriana španić

Ljubav i Trikotaža

Sajam knjiga posvećen ljubavi u prostorijama bivše Arena trikotaže. Trikotaža koja je između ostaloga radila za Armanija, Missonija. Trikotaža koja je imala svoju banku i svoju kasu solidarne pomoći. Trikotaža i žene u radničkim flajdama koje rade na normu. Kad god sam prošla Rivom i podignula pogled, vidjela bih žene za pletaćim strojevima. Arenin dućan preko puta INK-a i u Lenjinovoj, današnjoj Flanatičkoj ulici.

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

Skupljači perja

Dolazi zima, hladna i duga. Bura je, izvlačim koltru od perja, nek se prozrači. Koltra, punjena perjem kupljenim od vojvođanskih Cigana, koji su dolazili u Pulu do unazad 35 godina. Prodavali su najfinije guščje perje. Skupljači perja.

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

Ja sjećam se

Nedavno sam odgledala film "Toma" koji me svojom glazbenom podlogom vratio u svijet mladosti, prošlosti moga grada. Konac 70-ih prošlog stoljeća, bašta Doma JNA, Predrag Živković Tozovac, Predrag Gojković Cune, Lepa Lukić.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Povijest grada pored mora

Posljednje skoro pa dvije godine uvelike su se promijenile navike mnogih naših sugrađana. Posebice onih treće životne dobi. Mnogi su se iz centra - kafića, đira oko tržnice, "preselili" pored mora. Neki su skroz zamijenili centar grada šetnicama pored mora, a drugi naizmjence alterniraju centar i morske vedute.

PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

Tamo gdje sam ja nema smrti

Pulska tržnica i štandovi puni cvijeća. Bliže se Svi sveti.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Kako je Monte Ghiro dobio ime

Jezik je živi organizam, a zajedno s jezikom, mijenjaju se i nazivi, toponimi. Mnogi toponimi se iskrivljuju i grad dobiva posve novu viziju/verziju. Tako je to i slučaj s pulskom grobljem Monte Ghiro (Giro ili, potom, Điro).

PIŠE VANESA BEGIĆ

Kvartovi su (bili) zakon

Nekada je svaki kvart imao svoju specifičnost, svoje miće butižine, štandove, sastajališta, nonice ispred kuće koje čavrljaju u večernjim satima. Potom je, kod nas, ali i drugdje, uvjetovano svim promjenama u načinu življenja, rada, prelaskom na virtualno druženje i na distancu prije distance, većina kvartova postala tek spavaonica. Ljudi dolaze, odlaze, a niti ne znaju tko su im susjedi, kamoli tko živi u susjednim zgradama i života ispred zgrada je sve manje. Dakako, čast izuzecima.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Misteriozna Veruda

O pulskim toponimima i izrazima za nazive pojedinih lokacija već se (skoro) pa sve zna. Stojnice koje su koristili ribari da bi se odmorili i zaklonili dale su naziv Stoji, riba lovine nadjenula je ime obližnjim Valovinama, Valkane su dobile ima po trstikama, a ne po psima, kako je više puta rečeno, a Monvidal po obitelji Vidal.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Prije spavanja i nakon buđenja

Život prije društvenih mreža. Vjerovali ili ne, postojao je. Stvarno. I bio je stvaran. Dok se nekima u ponedjeljak navečer srušila kula od domina kad su pali Facebook, Whatsapp i Instagram, drugi su samo komentirali "tresla se brda, rodio se miš". U biti, bolje da se rodi(o) miš, nego šišmiš, ali tu smo onda u nekoj drugoj priči. A priče ne valja miješati, jer, ako se unese malo previše nekog sastojka, lika, tko zna kakav će biti zaplet.

PIŠE LARA BAGAR

 Dobili  smo salatu

Eto nakon uspješne turističke sezone dobili smo salatu - i to po 15 kuna. Ne. Točnije po 15,99 kuna. Ipak stoji ta iluzija jedne lipe koja nas često zavarava na cijenama u trgovinama. Ako ćemo baš cjepidlačiti oko cijena koje se zaokružuju na lipu, konkretno na 99 ili 98 lipa, činjenica je da se više ne proizvodi kovanica od jedne ili dvije lipe koje bi se kupcima trebale vratiti. No nije stvar u lipi već u salati.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Rebraši, temperatura i mjere

Pulski kontrasti. Neobvezni. Nebitni. Ali postojeći. Mjesto radnje: popularna pulska plaža. Domaći i turisti koji se kupaju uz rebraše, a ponegdje ih ima toliko da su napravili svojevrsnu želatinu. S ceste neki zavide plivačima, a drugi komentiraju "želatinu od rebraša". Dok ih kakav masterchef ili kemičar ne "brendira" na jedan ili drugi način. A šetači, ti koji komentiraju ili se zgražaju, svakako su odjeveni, u odjeću bez rukava, kratkih rukava, u zimske jakne. U znaku raznolikosti.

PIŠE LARA BAGAR

Stigla baba s turistima

Prvi dani jeseni. Grad pun turista. Bablje ljeto produžilo je sezonu. Turista taman da popune one sezonske praznine s početka sezone. Posezona, dakle, spašava propuštenu predsezonu. Da ne bude ona, prošla baba s kolačima. Tako da je baba na ljetovanje stigla s turistima da poravnaju račune, izjednače računicu, i da sezona bude kao i ona PK (prije korone, a može i poslije korone).

PIŠE LIVIO NEFAT

Paralelni svjetovi, paralelna razdoblja, paralelne države, paralelni nazivi

Cijeli moj život uvijek u istom gradu se neprekidno odvijao u paralelnim svjetovima, paralelnim razdobljima, paralelnim državama, paralelnim nazivima. Kao da živim i kao da sam živio svo vrijeme paralelno u dva, tri, četiri virtualna grada. Onome tko to nije probao možda se takav život može učiniti zanimljivim

PIŠE VANESA BEGIĆ

Vado a čor la potvrda, xe un po' - sclebez

Istrovenetski govor uvršten je u popis zaštićene nematerijalne kulturne baštine Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, a brojni se Puljani služe tim govorom. Još je više onih koji se koriste mješavinom istrovenetskog, čakavskog, talijanskog i hrvatskog jezika, uz pokoji neologizam, dakako.

Piše Vanesa BEGIĆ

Priča od sedam stoljeća

Kroz cijelu se ovu godinu obilježava 700. godišnjica od smrti Dantea Alighierija, čuvenog književnika i oca talijanske književnosti. Osim u Italiji, brojne su inicijative predviđene u cijelom svijetu, pa i kod nas, ali kako će se sve to odvijati i u kakvom obliku, ovisi prije svega o dvjema riječima koje su sada najspominjanije - epidemiološkim mjerama.

PIŠE Lara BAGAR

Filozofija naroda u čarapama

"Ovo je prava vuna. S tih sam područja i znam što je to. Moja mati je to nekada radila. Toga više nema. Ja sam lani sebi uzeo četiri para. U Njemačkoj bi to koštalo puno više, ali nema toga tamo. Kupio lanjske godine i čitavu zimu proveo bez problema. Rekli su mi ako dođe taj gospodin nemoj propustiti da ih opet ne uzmeš", objašnjava mi prolaznik koji se zaustavio pred klupicom na kojoj danima prodavač, koji se nije želio slikati i insistirao na anonimnosti, prodaje ručno pletene vunene čarape iz Like.

PIŠE Lara BAGAR

Kino Katarina

Kada je prije šest godina na napuštenim i neiskorištenim lokacijama pulskog otoka Sv. Katarina pokrenuto istoimeno Kino Katarina bilo je to pravo art kino u punom smislu te riječi - kako lokacijom, napuštenom kasarnom, tako i odabirom bunkeriranih filmova. Pod zvjezdanim nebom Puljanima se na zabranjenim lokacijama isto tako nudila nekada zabranjena umjetnost.

PIŠE Lara BAGAR

Arena prodisala

Mi Puljani imamo svoje zacrtane rute. I ne samo Puljani. Domicilno stanovništvo uvijek ima svoje punktove, dok turistima ostavlja znamenitosti koje, kada živiš pored njih, uzimaš zdravo za gotovo i niti ne obraćaš pažnju. Stoga je pravi, a ove sezone doista i jest kulturološki šok - naći se navečer pored Arene. Ljudi je više nego ikada, i u vremenima prije korone. Stranih jezika isto toliko - španjolski, francuski, uz standardni njemački i engleski, a ima i Azijata. Toliko ih je puno da je gužva oko Arene veća nego i za vrijeme Filmskog festivala. Kao da je vatromet svaki dan.

PIŠE Lara BAGAR

Odojkativno

Već godinama na ulazu u grad popularni restoran dobrodošlicu najavljuje masnim pečenim odojcima na ražnju koje, budući da je turizam u pitanju, možemo nazvati masnim gastro delicijama. Jer, ipak, radi se o Istri, neprikosnovenoj gastro destinaciji. Bio bi red jer opet nam se posrećilo. Baš opako. Rekordno. Ponovno smo "in", "haj", "naj" destinacija. Potvrđuju to i odojci na ulazu u grad.

PIŠE LARA BAGAR

Stranac na vlastitoj plaži

Zanimljiva scena. Prije dva dana srelo se par Puljanki na Punta Christu u Štinjanu. Parkirale se u blizini štinjanske utvrde i krenule na more.

PIŠE Helena MOSTARKIĆ GOBBO

Previše premalo ljudi

Ne, nije greška, ali je oksimoron. Namjerni. Jer smo majstori za traženje izlika, a još veći za žalbe.

PIŠE LARA BAGAR

Zimnica

U gradu gužva. Na plaži gužva. U prometu gužva. Ljudi skoro pa kao te nikada bolje 2019. Godina lagano baca kao na onu prije nego što je korona uništila život. Pamtimo usamljeno mršavo ljeto 2020. Bilo je to ljeto samo za nas. Luksuz plaža samo za sebe i ljeto bez gužvi koje u ovim krajevima nije ljeto. Jer ljeto jednako turisti. Turisti jednako apartmani. Apartmani jednako zarada ili prezimljavanje.

PIŠE Lara BAGAR

Korzo i dalje živi

"A kako je nama nekada bilo lijepo. Družili smo se na Korzu, oko stabala. Točno si znao gdje tko stoji i svaki je dio Korza imao svoju ekipu. Jadna djeca danas, nemaju gdje otići", svakodnevna je opaska sredovječnih Puljana na provod mlađih generacija. Bila su to za današnje pojmove romantična vremena. Nije bilo mobitela, kafića, interneta ni društvenih mreža. Cure su morale biti doma najkasnije u jedanaest. Druženje i šmekanje dogovaralo se ili telefonom ili na spoju prije. Analogna vremena.

PIŠE Duška PALIBRK

Žedni grad

"Ne možemo dovesti vodu, ali možemo pokloniti špinu, koja je ujedno i simbol života", rekao je Siegfried Nagl, tadašnji gradonačelnik Graza, kada je početkom 2012. godine proglasio otvorenim Vodeni stup u Puli, a gdje drugdje nego u Parku grada Graza.

PIŠE LARA BAGAR

Sirena

Sedam je sati ujutro. Cvrčci se još nisu oglasili. Odjednom prodoran zvuk sirene Uljanika. San ili java? Izgleda ovo prvo. Sirena koja je nekada bila početak još jednog teškog radnog dana u brodogradilištu, gdje se na uzavrelom limu vari na više od 40 stupnjeva Celzijevih, danas je poput sirene spasa, poput neke zvučne poruke nade koja odzvanja "zbunjenim gradom u krizi identiteta".

PIŠE Lara BAGAR

Nema žicanja

Konačno se život, skoro, pa vratio u normalu. Skoro. Uz njega još uvijek stoji "ali" s velikim "a", kao i maske s malo manjim "m". No, na otvorenom su, zasad, maske pale, a to znači da konačno možemo ići na koncerte. Kako tko i kako gdje. Doduše, kao i dosta toga kada je Covid-19 u pitanju, sve je pomalo nelogično. Negdje se koncerti mogu održavati, negdje ne mogu. Situacija slična kao i s nogometnim prvenstvom. Negdje su stadioni krcati, negdje poluprazni, a gleda se isti nogomet. Sve ovisi od zemlje do zemlje.

PIŠE LARA BAGAR

Turistička štorija

Puntižela. Pun kamp. Vrijeme radnje 19.15 sati. Zalazak sunca kao s turističkih brošura. Kada pritom dodamo brijunski arhipelag ispada čista idila. Odmor kakav svatko priželjkuje. To je taj turistički moment. Trenutak za pamćenje ili, suvremenije, trenutak za selfie.

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Deset kuna i jedanaest lipa

Turisti su se vratili u grad, a s njima je stigla i riba. Na pulsku ribarnicu. Bilo je nje, doduše, i ranije, ali s gostima se sve čini nekako življe, pa i mrtva riblja tijela na bancima izgledaju nekako ljepše i blistavije. Početkom tjedna nakon duljeg izbivanja snimili smo i pedoće po mizernih 25 kuna u odnosu na lignje i orade kapitalce koji su dosezali 140, pa i 250 kuna.

Piše Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Vakcina

Danas će se u Domu zdravlja svatko tko to bude htio, ukoliko dođe na red, cijepiti Pfizerom. Da ne kažemo vakcinisati. Za Pfizerom vlada veća potražnja nego za cjepivom svemirskog naziva, AstraZenecom, na kojem piše vaccine. U prijevodu na hrvatski, vakcina. Očekuju se redovi ispred Doma zdravlja pa se svekoliko građanstvo obavještava da ne hrli prije zvizdana, nego da malo pričeka jer će i oni koji dođu u 10.30 stići na red.

PIŠE LARA BAGAR

Zaružilo

- Tko želi kupiti ruže, zapitala je prodavačica ruža na ugodno popunjenoj terasi Circola. Svira jazz, ruže se nude zaljubljenim parovima. Ima ljubavi, ima života.

PIŠE Lara BAGAR

Pazi što želiš

Nema više dolaska za pet minuta. Izgleda da nam se virus smilovao, zapravo nije, ali je procijepljenost dosta velika pa sve više turista dolazi u grad. Krenule su gužve. Napokon. Od one sablasne prazne covid Pule, gužve su pravi melem za dušu.

PIŠE Lara BAGAR

Forum na Velom Vrhu

Forum je stigao na Veli Vrh. Centar grada u predgrađu. Tako piše na tabli ljekarne koja bi se uskoro trebala otvoriti. Greška u nazivu ili se promijenilo poimanje centra? Naime, na Velom Vrhu, tom najvećem prigradskom naselju s preko 3.000 stanovnika uskoro će se otvoriti ljekarna. Prva u kvartu.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Veruda sve do suda

"Veruda sve do suda". Pomislih, od kada nisam čula tu uzrečicu, a izrekao ju je nedavno, u svojoj galeriji, egipatsko-dansko-osječko-puležanski fotograf Hassan Abdelghani, objašnjavajući mi gdje se nedavno preselio, između Verude i - Monte Zara.

PIŠE BORKA PETROVIĆ

Tko to baca letke po šumama?

Nepoznat neko osmislio je novu foru za laku zaradu. Možda to i ne bi bio to "naš" problem da time ne zagađuje prirodu i okoliš. Stoga su me čitatelji upozorili da se propagandni letci, u zadnje vrijeme oni Lidlovi, često znaju naći bačeni po pulskim šumicama. Lijepo upakirani, onako još u buntevima, samo frknuti iza grmlja.

PIŠE Vanesa BEGIĆ

Čaša polupuna

Norijada, veselje, i ne samo. Ulice opet pune. Učenika, druženja nakon škole. Turisti. Čuju se razni jezici u prolazu, žamor, te opet su tu oni putnici-namjernici s ruksacima u koje stane omanji ormar s pridruženom garderobom te sve moguće i nemoguće potrepštine. Da se čovjek zapita kako tako brzo hodaju, s lakoćom, sa svim tim teretom.

PIŠE Vanesa BEGIĆ

Centar-periferija

Vijest o preseljenju pulske ljekarne Forum iz samoga centra grada - Prvomajske, odnosno Ulice Sergijevaca i Foruma izvan gradske jezgre - put Velog Vrha, još je jednom potvrdila da se centar grada, iliti uža gradska jezgra posljednjih godina silno promijenila.

PIŠE BORKA PETROVIĆ

Valkane dobile najskuplji šator na svijetu

Nakon godina rada na otvorenom "drekfabrik" na Valkanama dobio je "šeširić", pardon "šatorčić". Njegov je ponosni vlasnik Pragrande, odnosno Grad Pula. Za gradnju montažnog objekta koji natkriva postojeći uređaj za pročišćavanje otpadnih voda Puljani su iskeširali više od 6,5 milijuna kuna!

PIŠE VANESA BEGIĆ

Bunigolo, cotoler, persigo, susin

Njezin muž je, čini se, cotoler. A znate li što znači pindolon, cuciar, strussa, oio, bunigolo, pignata, caponera? Upravo da bi se očuvale riječi iz jedne sredine, tipične za jedan grad, regiju, ili mikro regiju u posljednje se vrijeme poduzimaju brojne inicijative.

PIŠE Borka PETROVIĆ

Omlohave, pa vise iznad glava

Možda se i oni opuste s vremenom. Omlohave, pa vise. Ima ih posvuda, a ponajviše u samom centru grada. Vise sa zgrada, preko cesta, poput lijana, još malo pa će se ljudi glavama zaplitati o njih. Jesu li opasni, ovako pod naponom, nisam sigurna, ali ne ulijevaju mi baš povjerenje.

PIŠE LaRA BAGAR

Mala butiga

"Dvije fete mortadele i kvarat kruha" ili "Pet deka zimske i kraj kruha". E, to je bila marenda. Starije generacije sjećaju se te jutarnje narudžbe teti u kvartovskoj trgovini koja bi, kada bi je fino zamolili, onako "majčinski" napravila sendvič za školu.

Piše Vanesa BEGIĆ

Raj, žuljevi i ferije

Posljednjih se dana, pišući o legendarnoj vulkanizerki Dragici koja nas je nažalost zauvijek napustila, spominjao i Monsival, brdo iznad Ferijalnog gdje je djelovala, ali i čitava ta zona.

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Fort - pulski forte

Kad nije Arena, neka bude tvrđava.

PIŠE Vanesa BEGIĆ

Cijepna

Poznato je o čemu se najviše priča u zadnje vrijeme i koja je glavna preokupacija svih nas. A poznato je i da svi stalno vole nešto kritizirati, ljudima nikada nije po mjeri te im ne valja ovo, te im ne valja ono, i udovoljiti svima je i više nego nemoguća misija.

PIŠE Lara BAGAR

Rasprodaja iluzije

Kao i svakoga dana u jutarnjim je satima u gradu živo. Okolo tržnice šušur koji stvara privremenu iluziju živog grada. Na štandovima neodoljive jagode i šparuge. Malo dalje opet štandovi, oni političkih stranaka. Zadnji tjedan pred lokalne izbore. Ponuda - bolja budućnost. Kupi, nikada bolje, još malo pa nestalo. Jagoda ili političkih obećanja? Rasprodaja iluzije.

PIŠE Roberto RAUCH

Obećanja

- Tata obećao je! - viče djevojčica ocu koji na plaži nalakćen leži na ručniku. Ona i brat su na molu, brat se nećka bi li skočio. Uči koliko je naporno održati dano obećanje.

PIŠE Borka PETROVIĆ

Uljanik mora pasti - dvaput!

Među brojnim predizbornim plakatima, polijepljenima diljem Pule, ističe se jedan drugačije tematike. Na njemu se ništa ne obećava, već potpuno suprotno, propituje. Na plakatu postavljenom na zidu Kluba Uljanik njegovi se zakupci pitaju "Kako Grad Pula misli pomoći onim pulskim ugostiteljima kojima je u zadnju godinu rad zabranjen 11 mjeseci?!"

PIŠE Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Dvorska luda

Kandidatkinje i kandidati za gradonačelnicu ili gradonačelnika Pule prvi su put zajednički, na jednom mjestu, okupljeni u Circolu, iznijeli vlastite programe i pritom odgovorili na poneko manje ili više škakljivo pitanje.

PIŠE BORKA PETROVIĆ

Postojani bez obzira na sve?

Kao i svake godine, nekad malo ranije, nekad malo kasnije, kesteni na pulskoj tržnici razlistali su svoje bujne krošnje. Ukrasili ih bijelim i crvenkastim cvjetovima i pulska tržnica postala je ponovno najljepša na svijetu. Možda ih više niti ne primjećujete, ali oni su tu, reklo bi se, postojani bez obzira na sve. No, je li doista tako?

PIŠE VANESA BEGIĆ

Pulu čine i gužve ispred galerija

Prošao je još jedan Dan grada Pule, iako u sasvim posebnom obliku, no, za razliku od lani, ove je godine barem bilo nešto sadržaja, iako u skladu s epidemiološkim mjerama. I ovoga su puta za posjetitelje ostali zakinuti oni koji imaju malene prostore, no svibanj, ljeto te, ako kiše dozvole, i rujan omogućit će da se što više toga odvija na otvorenom pa da se vratimo u normalu. Ne u novo, nego u ono poznato staro normalno.

PIŠE LARA BAGAR

Dokolica je na trgu

Za veliku većinu naših sugrađana dan je jedinica vremena podijeljena između odlazaka za kavu. Miris kave u bilo kojem izdanju svojevrsni je pokretač društvenog života u Hrvata, a smisao je javnih prostora pijenje kave. Znali smo to i prije korone, a lockdown je onemogućivši ispijanje kave u društvu samo potvrdio njezin značaj. Kava se pije u dnevnom boravku, a to je u kafiću terasa, bila ona u pješačkoj zoni ili podno zgrade.

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Pitanje svih pitanja

Sve oči uprte su u siluetu koja se nazire ispod bijelog pokrova koji će se svakog trenutka otkriti. Konačno je stigao i taj čas. Tkanina je skliznula s glatke brončane figure. Umjesto pljeska i uzdaha oduševljenja, tajac. Puležani su prekjučer na Korzu dugo piljili u skulpturu Mate Parlova, a zatim su se tiho, bez riječi, razišli. Neki od njih sjeli su u kafić koji vodi Matin sin Matko i u nevjerici vrtjeli glavom.

PIŠE ROBERTO RAUCH

Deset kuna

Gospodin Luciano sporim hodom obiđe krug pulskom tržnicom. Najprije priđe čovjeku koji prodaje Ulične svjetiljke, popriča s njim i kupi njegov časopis. Stigne i do štandova ispred kojih nadobudni ljudi skupljaju potpise za izbore.

PIŠE DUŠKA PALIBRK

Vlak za kopalce

Zadnjih godina kada vidimo slovenski Zeleni vlak na tihom pulskom Željezničkom kolodvoru, znamo da je sezona počela. Voze oni i dalje svoje putnike iz Maribora, Celja, Zidanog Mosta, Ljubljane, Postojne i Kopra za Pulu, s tradicionalnim presjedanjem u Divači, kao prije 30 godina, u doba zajedničkih nam željeznica.

Piše Vanesa BEGIĆ

Po pulskim šumama i gorama

I još jedan sasvim drukčiji Prvi maj. Bez tradicionalnih masovnih proslava, fažola i mnoštva programa, no za razliku od prošle godine, ovih se dana ipak nešto malo održava, spojeno uz proslavu Dana grada Pule.

PIŠE Borka PETROVIĆ

Prijete mi izbacivanjem, ali ne ozbiljno

"Ja ovdje živim već 20 godina, imam prijavljenu adresu, ne mogu kod mene spavati drugi džabe, pa nisu mi djeca", kazao nam je Josip Kesić još 2018. godine, optužujući beskućnike koji su ga prijavili da ih je izbacio, da su nezahvalni jer "ovdje barem imaju gdje spavati na miru". Zakotrljala se tada vrlo čudna priča o uzurpaciji gradske parcele i skloništa na Punti, kojima upravlja Grad Pula, a koja traje cijelo desetljeće i još nije stala.

PIŠE Borka PETROVIĆ

Avione, baci nam bombone!

"Avione, avione, baci nam bombone, karamele i šarene one"… Tko se sjeća ove pjesmice koje smo pjevali kao mali svaki put kada smo na nebu ugledali avion? Sjetila sam se ja nekidan kada sam vidjela trogodišnjaka kako ushićeno pokazuje majci trag aviona na nebu. Mahao je ručicama, veselio se, kao da je ugledao neko čudo.

PIŠE Lara BAGAR

Život za Oscara

Kada čujete razgovor u kafiću je li to prisluškivanje ili dio dnevnog rituala gdje nam se u kaleidoskopu svakodnevice isprepliću male sekvence? Jer kafić je mjesto susreta pa je uz kavu uvijek poslužena i neka usputna priča koja nam slučajno uzme koju sekundu pažnje. Ova je jedna od njih za koju su krive - jagode.

PIŠE Vanesa BEGIĆ

Kreativnost koroni unatoč

Još jedna Noć knjige je za nama. Za razliku od prošlogodišnje, koja je zbog situacije održana u cijelosti online, ove godine dio je programa održan uživo, a za online dio manifestacije korisnici i s jedne i s druge strane bili su vještiji nego prošle godine, jer nakon godinu dana baratanja s tim platformama, svi su se dodatno usavršili, ne samo kod nas, nego i svugdje u svijetu.

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Vječan, a nije dijamant

Neke stvari su vječne, ako prvoloptaški ne pomislite na dijamante. Iako nije laž da su i oni vječni, a i ne bi bilo zgorega pohraniti pokojeg u škrinjicu. Vječni su gotovo stotinjak godina stari fotografski aparati izloženi u galeriji Makina, pa i oni koji su desetljećima skupljali prašinu na polici kao draga, ali samo naizgled neupotrebljiva uspomena. Požalio mi se Hassan, voditelj galerije, da danas svakih par godina moraš kupovati veš-mašinu, povukavši paralelu sa starinskim fotoaparatima kojima baš ništa ne fali, čak se i danas proizvode filmovi za njih. Sve je izrađeno po standardu.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Pula priča

Pošto je izvjesno da će epidemiološke mjere trajati još neko vrijeme i da neće sve "preko noći" krenuti u normalu, sada će sigurno biti aktualnije nego ranije razne priče, scenska zbivanja po pulskim ulicama, predstave čije će kulise biti gradske ulice, trgovi, usponi i bogata kulturno-umjetnička baština.

PIŠE Lara BAGAR

Optimizam na mala vrata

Dva stola i četiri stolice na travnatoj površini uz pulsku katedralu, preko puta Dva ferala u Kandlerovoj, spremno je - za goste. Čekaju sezonu u, naravno, reduciranom, prozračnijem izdanju. Desetak metara dalje priprema se terasa dobro uhodanog sezonskog restorana. U Prvomajskoj ili Ulici Sergijevaca mala su vrata otvorile instant turističke trgovine jeftinom kineskom robom. Neki trgovci kao da nisu shvatili novo normalno, i dalje prodaju bulimične turističke artikle bez identiteta. Kao da su cijepljeni od dobrog ukusa.

PIŠE Borka PETROVIĆ

Krpež pulskih prometnica

Znate li što je patchwork ili, pohrvaćeno, krpež? To je tehnika međusobnog spajanja malenih dijelova različitih tkanina kojom se dobiva šareni uzorak, poznata još iz drevnih vremena. Drugim riječima, šivanje od zakrpa. Tehnika je nastala kao rezultat neimaštine i skromnih sredstava tadašnjih kućanstava, a danas nam ovaj hand made tehnika donosi slatke šarene deke i pokrivače u retro stilu.

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Mutna posla

Voda za piće mora biti bistra, bez mirisa i okusa. Tako nekako piše u pravilniku o vodi iz špine koja se, službeno, još uvijek smatra zdravstveno ispravnom, pa se može koristiti za piće, kuhanje, tuširanje i tako dalje.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Brdo ili neboder?

Odakle se pruža najljepši pogled u Puli? Je li je to sa zvonika, brda ili nebodera, pitanje je sad, a i pitanje je vrlo subjektivno, kao i odgovor, jer o guštima i ljepoti se ne raspravlja.

PIŠE BORKA PETROVIĆ

Najbolji frigani kalamari na svijetu

Grad ne čine samo zgrade, trgovački centri i rotori. Grad čine ljudi. Kolektivna sjećanja. Mirisi. Mnogima je tako sjećanje na neka bolja, bezbrižnija vremena, probudila fotografija dućana "Mirne" iz Rovinja u Facebook grupi "Puljani, grad i neka prohujala vremena". Prisjetili su se Puljani kako se nekada u ovom dućanu u Zagrebačkoj ulici prodavala riba, ali i mirisa svježe friganih kalamara koji su se širili ulicom.

PIŠE LARA BAGAR

Najamnici

Radio bi, ali nemaš gdje. Stanovao bi, ali nemaš gdje. Ovo nije stih nekih hip-hop dječaraca, već hrvatska, u ovom slučaju pulska realnost. Posla nema jer nema industrije, a bogami ni turizma, tom logikom nema ni stanova za one koji nemaju posla. Istovremeno događa se pandemijski stambeni oksimoron. S jedne strane gospodarstvo je na koljenima, s druge strane, stanovi se nikada više nisu prodavali.

PIŠE ROBERTO RAUCH

Crne rizle

Jedan mi je prijatelj rekao da je njegov djed pušio osmrtnice. Kako to misliš, pušio osmrtnice, pitao sam. Ispričao mi je da mu je to bio posao. Bio je zadužen da skida stare osmrtnice i lijepi nove. Odlijepio bi ih u jednom komadu i koristio kao rizle. Još su bile i ljepljive. To je dobra priča, rekao sam, a on slegnuo ramenima. Neko smo vrijeme šutjeli, a onda je nastavio.

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Soba od 5 kvadrata

Urbanizam i kvaliteta stanovanja neke su od tema kojih se rado dohvaćaju kandidati na nastupajućim lokalnim izborima, iako kampanja još nije službeno počela.

PIŠE Borka PETROVIĆ

Šparuge i pume

Biste li tako opušteno brali samoniklo bilje da kod nas žive tigrovi? Pitanje je to koje je nedavno postavljeno u popularnoj grupi "Samoniklo jestivo bilje" na još popularnijoj društvenoj mreži. Uz odgovore tipa "onda bi brže trčali" ili "pa šta, i oni su dio prirode" do onih "žive i medvjedi i veprovi pa opet idemo", pažnju je svakako privukao odgovor jedne Puljanke koja je kazala da u branju šparuga nije nabasala na tigra, ali jest na - pumu!

PIŠE Vanesa BEGIĆ

Bile jednom videoteke

Tehnologija, razvoj, sve se to tako brzo mijenja. Generacije rođene sedamdesetih i osamdesetih vireći malo u pulsku povijest mogu vidjeti koliko se toga promijenilo u svega nekoliko godina, koliko je sprava, tehnoloških izuma bilo popularno pa gotovo posve nestalo te kako su se neke stvari promijenile. Od telefonskih brojeva s četiri znamenke pa onih s pet sedamdesetih i osamdesetih, pulskih kvartova i okolice koji su tek krajem osamdesetih pa i tijekom devedesetih dobili fiksni telefon, telefonskih govornica koje su bile gotovo svugdje po gradu, a sada su gotovo pa raritetna pojava. A sve manje je i fiksnih telefona, mogli su biti korisni samo u fazi "ostani doma". Inače, gdje dobiti nekoga na kućni, fiksni, mada ima i onih kojima je to jedini telefon, telefon par excellence.

PIŠE ROBERTO RAUCH

Gradska cura

Ovog joj je puta predložio da odu brati šparuge. Nije preferirala šetnje i boravke u prirodi, ali je pristala. Valjalo je iskoristiti sunčanu nedjelju. Dok su se vozili na Monte Kope, priznala mu je da u životu nije brala šparuge. Mislio je da se šali. Glasno se nasmijao.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Hotel Arena

"Skratit ćemo put gore, popet ćemo se po stepenicama gore prema hotelu Arena", kaže muž ženi dok su šetali Lungomareom.

PIŠE Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Kolodvor za parkiranje

Otkako je prije više godina, pa i desetljeća, iseljen, stari Autobusni kolodvor u centru grada rijetko se otkriva znatiželjnoj javnosti: ostao je u pamćenju onih koji su ga koristili, kupovali karte u staroj biljetarnici i čekali autobus u čekaonici. Imao je stari kolodvor sve što jednom kolodvoru treba.

PIŠE Vanesa BEGIĆ

Snježna Pula

Pula i snijeg - zanimljiva kombinacija. Neki jedva čekaju da padne snijeg, drugi se mole da nikada ne padne jer nastaje kaos u prometu, a više od snijega ovdje bude blata. Pula je što se snijega tiče specifična, puno puta zabijeli se do Vodnjana ali zaobiđe Pulu, na što dio Puležana reagira s olakšanjem, a dio tugom. No, tko će svima udovoljiti.

PIŠE LARA BAGAR

Dvostruka atrakcija

Gledaju oni naš grad. Gledamo mi njih. Dive se i čude oni našoj povijesti. Divimo se i mi čudimo njima koji kao da su stigli iz budućnosti a zapravo su dio neke povijesti, nekih vremena o kojima se sada priča u prošlosti, boljoj prošlosti. Odnos je čudan.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Tanke granice

Nedavno je putem Facebooka podijeljena jedna anketa, odnosno link za pomoć studentu prilikom izrade radnje o poznavanju pulskih kvartova.

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Mali i veliki brodovi

Neće se rušiti - objavio je vlasnik dimnjaka u Kandlerovoj ulici, visokog 41,6 metara, koji jednako intrigira Puležane i turiste. Dimnjak se nije koristio više od 70 godina, nije služio ni prethodnom vlasniku, u međuvremenu propaloj Arena trikotaži. Presušio je 1947. godine kada je ugašena tvornica duhana, podignuta 1920. u zgradi bivše austrijske pješačke kasarne. Dimnjak, je međutim, izgrađen tek dva desetljeća kasnije, za potrebe toplinske centrale u sklopu tvornice.

PIŠE ROBERTO RAUCH

Dosta vam je života?

Ilija Petrov nije ni slutio koliko će mu se tog dana život izmijeniti. Prolazio je, kao i svakog jutra u 7.43 pored Gradske knjižnice u Puli kada je slučajno na staklu autobusne stanice ugledao zeleni papir. Na njemu je pisalo: "Dosta Vam je života? Kupite novi". Ispod je stajao naziv firme, a na dnu su se isjeckani papirići s brojem telefona vijorili na vjetru.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Pula i balet

Pula ima drevnu glazbenu tradiciju, svi njezini najvažniji čimbenici u svijetu glazbe proslavili su respektabilne obljetnice djelovanja, od Glazbene škole Ivana Matetića Ronjgova, OKUD-a "Istre" do KUD-ova "Matko Brajša Rašan" i "Lino Mariani". Svi su oni uvelike obogatili pulski glazbeni život kroz godine na razne načine.

PIŠE Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Dođeš, uzmeš, pojedeš

Nekad je čovjek koji bi se zatekao na napučenim ulicama velikog i stranog grada morao oprezno hodati u strahu da mu ne otmu torbicu s novcem i dokumentima. U Trstu bi znali u gužvi na semaforu strgnuti torbicu i izgubiti se u nepoznatom pravcu. U Parizu vam samo prerežu ručke dok se gužvate u metrou, a da to ni ne osjetite. Zato se ruksak uvijek drži s prednje strane tijela, priljubljen uz prsa.

PIŠE Vanesa BEGIĆ

Slatka Pula

Puli nedostaje prava gradska kavana, kavana u klasičnom smislu, gdje se mogu kušati i istarske slastice, kavana u maniri, odnosno u stilu nekadašnjih kavana. Puno se puta o tome pričalo i pisalo, no nameće se pitanje koje su to klasične pulske slastice, specifične.

PIŠE BORKA PETROVIĆ

Elena i sedam patuljaka

Izborna kampanja još nije službeno počela. No, istina je i da kandidati već naveliko rade na svom izbornom putu. Neki od njih, poput aktualne zamjenice gradonačelnika Elene Puh Belci, obilaze već mjesec dana sve po redu. Dječicu u vrtićima, starce u domovima, osobe s invaliditetom. No, Elena radi puno više od toga; ona sadi, kuha, svako toliko održava konferencije za novinare, pomaže vatrogascima gasiti škole.

PIŠE BORKA PETROVIĆ

Birokracija krov gradi

- Daj vidi, neke su skele tu na sudu postavljene, kakvi su radovi u tijeku, veli meni urednica pulske kronike Duška Palibrk.

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Desna i lijeva ruka

Polupodzemni spremnici ovih se dana postavljaju i na području Monte Zara. Umjesto dosadašnjih kontejnera ispred svakog ulaza, odsad stanari moraju potegnuti i stotinjak metara da bi bacili smeće u jedan od četiriju kupolasta spremnika koji vire iz betona. Jedan je za papir, drugi za staklo, treći za plastiku, a četvrti, na kojem piše da je namijenjen ostalom otpadu, ne može se otvoriti bez posebne kartice koju su stanari zadužili.

PIŠE BORKA PETROVIĆ

Mads i Vigo u Dva ferala

Mads Mikkelsen jedan je od glavnih glumaca u filmu "Druk", kod nas prevedenom kao "Još jedna runda" koji igra u pulskim kinima.

PIŠE BORKA PETROVIĆ

Od požara do požara

U nedjelju, 24. veljače 2008., izgorjela je u potpunosti Osnovna škola Veli Vrh. Prizori zgarišta bili su strašni. Učenici su, nakon podstanarstva, dobili novu, skupu "dizajnersku" školu. Teška čak 66 milijuna kuna prozvana je arhitektonskim remek-djelom. Za one koji se sjećaju, tu se trebao izgraditi i bazen, no on je, negdje po putu, ispario.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Dobri i loši ljudi

I u teškim korona vremenima ljudi mogu pokazati dobrotu, solidarnost te ugodno iznenaditi.

PIŠE Borka PETROVIĆ

Izbori i dupini

Kada bi izbori bili češće, svake dvije godine ili čak svake, Pula bi naprosto blistala. Sva bi trava bila pokošena, čak i ona oko zgrada na koju se često zaboravi. Sve bi rupe bile zakrpane, asfalt bi se trošio na tone. Bilo bi drveća, cvijeća i svijeća, kako koga dopadne. Ulice, čak i one sada škure, dobile bi svoje lampadine, a zrak bi naprosto mirisao - jer smeća ne bi bilo. Sve bi zaslužne osobe dobile svoj spomenik, udruge dotacije i poslovne prostore, bilo bi razumijevanja čak i za one za koje ga inače nema.

Piše Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Peroklinika i krasopis

U Zagrebu postoji jedina peroklinika u Evropi. To je radnja u kojoj se popravljaju naliv-pera. Vodi je Vlasta Jevicki Keranović koja je posao naslijedila od supruga. Tek nakon njegove smrti latila se osjetljivog popravka pera koja mušterije često donose zapečena od tinte. Često se ovdje ozdravljuju starinska naliv-pera koja se nasljeđuju s koljena na koljeno, poput nakita i srebrnog escajga. Gospođa Jevicki Keranović objašnjava da se za ljubavna pisma uvijek koristi ljubičasta tinta, za crkvene knjige najpogodnija je crna, prodorna boja, a crvenu koriste učitelji u školi.

PIŠE Vanesa BEGIĆ

Likovna riznica iz Kandlerove

Premda zbog korone mnoge aktivnosti sada djeluju u izmijenjenom obliku, valja se prisjetiti i raznih vrijednih umjetnika, koji također, kao i svi mi, čekaju bolje dane.

PIŠE Borka PETROVIĆ

Šparuge, gaćice i dva jaja

Bio je to idealan dan za branje prvih šparuge. Sunčano, a ne pretoplo. Nema još zmija. Dva dana nakon kiše. Svi se već danima hvale svojim macetima na društvenim mrežama, a ja još fritaju nisam probala. Na mrkatu su po 25 kuna. Bolje je otići u šumu, protegnuti noge i nabrati si marendu.

PIŠE Vanesa BEGIĆ

Dante, Pakao i Pula

Ove se godine obilježava 700. obljetnica od smrti Dantea Alighierija, oca talijanske književnosti. U Italiji će se obilježavati ta važna godišnjica koliko budu dopuštale epidemiološke mjere. No, Dante je vezan i uz Pulu, koju spominje u devetom krugu Pakla. Je li je on stvarno bio tu, ili je samo čuo o Puli, na to pitanje vjerojatno nikada nećemo dobiti odgovor. Što je bilo prije više od sedam stoljeća ostalo je "zakopano" negdje u povijesti, skoro pa bismo mogli reći u prapovijesti.

PIŠE Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

To bi bilo to

Zamislite da doma štemate pločice radi postavljanja vodovodne cijevi i onda, nakon što radovi budu gotovi, kanal fino popunite betonom. Pločice više ne možete vraćati jer ste ih razbili prilikom radova, a i zašto biste ih ponovno postavljali kad stvar funkcionira, voda teče kroz novu cijev i to bi bilo to.

PIŠE BORKA PETROVIĆ

Šijanski azbest

Grad Pula nekoliko je puta raspisivao javni poziv za sufinanciranje zamjene krovnih pokrova koji sadrže azbest i zbrinjavanje azbestnih ploča na području grada. Zamjenu azbestnih ploča sufinancirao je bespovratnim potporama u iznosu od sto kuna po četvornom metru uklonjenog i zamijenjenog azbestnog krovnog pokrova te s 2,5 kuna po kilogramu za odvoz i zbrinjavanje azbestnih ploča. Također je organizirao i javne tribine pod nazivom "Pula bez azbesta".

PIŠE VANESA BEGIĆ

(Obo)strana ljubav

Neki koji nisu baš pretjerano voljeli Pulu "prisvojeni" su kao pravi Puležani, drugi koji su voljeli Pulu, nisu za života imali satisfakciju da budu prihvaćeni, a neki tek sada doživljavaju "renesansu", odnosno bivaju prihvaćeni.

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Devet milijuna

- Znaš li koliko je dobila Oprah za onaj intervju, upitala je Miranda i odmah ponudila odgovor: "Devet milijuna dolara!"

PIŠE BORKA PETROVIĆ

Strah je vrag

Postoji izreka "U strahu su velike oči". Jesu li roditelji, kojima djeca treniraju plivanje na bazenu, pretjerali sa svojim strahom u razmišljanju da bi im muškarac, koji se tuširao gol, mogao učiniti štogod nažao? Je li sama činjenica da se tušira gol pred djecom neprimjerena i za osudu?

PIŠE VANESA BEGIĆ

Dan žena to go

Puni ugostiteljski objekti, proslave svugdje - od vrtića i škola za mame, bake, do svih kulturnih ustanova, mnoštvo predstava, kada je bilo nemoguće sve to obići.

PIŠE Aldo POKRAJAC

Velika sabotaža u Puli, novi irski peškarečo zvrnjen u more

Slavna pulska brodogradnja za spravlje nima sriče. Uljanik je zdavna mrt, ma grad ki je zresa na Arsenalu i austrougarskoj mornarici ima još jedan škver sa svitlon tradicijon. To je našTehnomont, koji je, kada se zva Crvena zvizda, prfin dela velike jugo atlantike, koji su hodili loviti tune na zapadnu obalu Afrike.

PIŠE Vanesa BEGIĆ

Kulturni đir Pulom

Proljeće stiže, pred vratima je, ako marčane bure dozvole, bit ćemo sve više vani, a i na koncu te će bure potjerati viruse. Iako još nema puno događanja, te sve čeka bolje dane, probajmo napraviti kulturni itinerer po našem tritisućljetnome gradu.

Piše Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Pogo u Uljaniku

Rock klub Uljanik, službeno disco klub, u proteklih godinu dana nije radio punih 11 mjeseci. Zatvorila ga je korona još lanjskog proljeća, a normalno, puno noćno radno vrijeme, funkcionirao je svega desetak ljetnih dana.

PIŠE Borka PETROVIĆ

Pulski biseri

Ove nedjelje Puljani će ponovno imati priliku prošetati najvećom pulskom utvrdom - Fortom Punta Christo. Utvrdu, koju su članovi Udruge prijatelja obalne utvrde Punta Christo godinu dana volonterski čistili i uređivali, prošle nedjelje obišlo je čak 1.200 ljudi. Razgledali su unutrašnjost utvrde, otkrivali dugo zaboravljene tunele i podzemne prostorije, uživali u pogledu koji puca prema Brijunima.

PIŠE Vanesa BEGIĆ

Plaže i livade za kulturu

I dok su se ranijih godina u ovo doba uvelike planirali značajni koncerti u Areni, Kaštelu, ulicama i trgovima, iako se i sada nešto planira, sve će, očito, morati pričekati još neko vrijeme do obznanjivanja jer će se pratiti razvoj epidemiološke situacije - kao kod nas tako i u svijetu. Vidimo samo što se dešava u Italiji, gdje pojedine regije iz žute boje, s najmanje restrikcija, postaju crvene, s najviše restrikcija. Sada bi jedina moguća uzrečica ili konstatacija mogla biti "strpljen - spašen".

PIŠE Borka PETROVIĆ

Posve normalno

Samo dan nakon popuštanja dijela epidemioloških mjera, na terasama pulskih kafića okupanima suncem tražila se jučer prijepodne stolica više. Zbog nužne razdvojenosti stolova terase su se ulicama i trgovima proširile više no ikada, no mjesta na njima nije bilo ni za lijek. Kafići oko gradske tržnice, Flanatička, Giardini, Portarata, Forum… sve je bilo krcato. Kao da nitko u gradu ne radi, ili su svi na podužoj marendi, a upravo kava život znači.

PIŠE Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Staro mjesto

- Poželio sam se starog mjesta, kaže nam penzić, dok na Verudi s dvojicom prijatelja ispija pivo. Na terasi kafića, a ne na zidiću ili kod trafike, jer su jučer nakon puna tri mjeseca ponovno otvorene ugostiteljske terase.

PIŠE Vanesa BEGIĆ

Šjor Šikić, De Becco i dren

Pulski nazivi, odnosno nazivi pulskih ulica, trgova, uspona, prolaza i prilaza, odakle oni potječu, posebice kada je riječ o toponimima, uvijek otvaraju nove priče. O mnogim se nazivima ne zna toliko, neke podatke nalazimo u raznim knjigama s isto tako različitim objašnjenima. I dok se uglavnom najčešće spominju nazivi iz središta grada, oni s periferije su pomalo zapostavljeni.

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

To je netko smislio

Grad je živnuo otkako se pročulo da se od ponedjeljka na terasama kafića neće morati samo stajati, nego i zauzeti udoban sjedeći položaj. Dobro, tome je kumovao i gotovo proljetni dan. Sunce je granulo, a zacvrkutale ptičice. I ljudi. Elem, ovih se dana puno priča o koroni, cjepivu, o tome hoćeš li si ubrizgati Pfizer ili AstraZenecu. O tome se vode polemike, puno je tu nedoumica, a sad čitamo i da se Angela Merkel neće cijepiti Astrom jer ima 66 godina, a to cjepivo je samo za one do 65!? Ako Angela Merkel neće, pulski penzić hoće!

PIŠE VANESA BEGIĆ

Bagulina i kava za go

U četvrtak ujutro, dok se čekala odluka o otvaranju kafića, Puljani su lagano srkali svoju kavu za van. Nešto najspominjanije, nešto o čemu se toliko piše, govori, raspravlja, a oko čega se vrtjela svakodnevica u posljednja tri mjeseca je upravo ta kava za van.

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Pivo ili cjepivo

Cjepivo je stiglo u grad. Nakon što su se cijepili oni s vezom i preko reda, na red su došli i pulski penzioneri. Oni su ovog tjedna pozvani da iskoriste novi kontingent prije nego što mu istekne rok trajanja. Ali, ni to nije prošlo bez peripetija i nedoumica. Koje cjepivo ubrizgati, ono američkog ili britanskog proizvođača?

PIŠE VANESA BEGIĆ

Kazališna Pula

Samo da sve završi i krenu pomalo događanja u pravom smislu, mirno, bez straha da će netko kihnuti ili zakašljati. Teatar Naranča je i u ovo korona-vrijeme priredilo predstavu za tinejdžere "Moje istrijansko korona vjenčanje", koja je polučila velik uspjeh.

PIŠE Borka PETROVIĆ

Studenti nam trule

Vlasnici kafića bore se za sebe i svoje konobare, vlasnici teretana za svoje djelatnike i vježbače, ljutimo se što nisu otvoreni restorani i što ne možemo popiti kavu kako spada. Vrtići rade, u školske su se klupe vratili osnovci, sada i srednjoškolci. Samo se za studente nitko ne bori i nitko na njih ne misli. Trule po svojim sobama, cijelo vrijeme ispred ekrana laptopa i glume da studiraju.

PIŠE BORKA PETROVIĆ

Nije zidić milijunčić da ga je lako ukrasti!

Nakon što se pokralo sve što se pokrasti moglo, na scenu stupaju lopovi kamena. Posao nije lak, jer ni kamen nije lak. Nije to koji milijunčić da se tek tako može zamračiti. Treba uzeti pikun, zaprljati ruke. Potrebna je sirova snaga za izvaliti kamenje iz zidova, ali i cijela logistika. Kombi, kamion… Treba za taj posao i vremena, ali i ideja kome kamen (pre)prodati.

PIŠE Vanesa BEGIĆ

Ribe, vješala, raj i pakao

Čitanjem knjiga o povijesti Pule, te rezimiranjem nekih kurioziteta vezano za razne nazive, slike i prilike, vidi se raznolikost življenja u Puli, gdje je zorna i bogata povijest.

PIŠE Borka PETROVIĆ

Ukorijenjene antene

Imaju iznimna svojstava, mogu nicati na različitim tlima i klimatskim uvjetima i odolijevati gotovo svim nepogodama. Natječu se za prostor, minerale, vodu i svjetlost sa željenim vrstama, a mogu izazivati alergije, dermatitis i trovanja kod ljudi. Riječ je, dakako o korovima, no moglo bi se primijeniti i na antene raznih teleoperatera koje, baš poput korova, nesmetano niču po pulskim krovovima.

PIŠE Vanesa BEGIĆ

Kvartovske ćakule

Kako ovo novo-novo traje već skoro pa godinu dana, tako su se, silom ili milom, odnosno na jedan ili drugi način, promijenile životne navike. Ljudi su se ponovno više okrenuli svojim kvartovima kao primarnim mjestima življenja i boravka.

PIŠE Borka PETROVIĆ

Gradski službenici par excellence

Etičko povjerenstvo Grada Pule u prošloj godini nije imalo puno posla. Naime, kako stoji u izvještaju koji je objavljen na stranicama Grada, prošle godine u gradsku upravu nije stigla niti jedna pritužba na postupanje službenika Grada Pule koje bi bilo suprotno Etičkom kodeksu službenika. Nije bilo tako pritužbi na mogući sukob interesa, primanje darova, koruptivno i drugo neetičko ponašanje te ugled gradske službe. Pula ima gradske službenike par excellence!

PIŠE VANESA BEGIĆ

Duša grada

Otuđenost, distanciranje, lockdown i paralelni svjetovi - cijeli život prebačen u online, sterilne dimenzije gdje se zaboravlja na toplu ljudsku riječ, na ljudsku komponentu. Tako je na svim paralelama i meridijanima.

PIŠE LARA BAGAR

Novo, novo vrijeme

Poznanik zida ogradu na Valdebeku. Ništa novo. Odnosno, novost je u njegovom životu jer nakon cijelog života rada u turizmu poliglota se dohvatio, odnosno uhvatio cigle, špatule i betona.

PIŠE Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Kiosk i sladoled

Pao je i kiosk. Nakon poslovnica dviju banaka koje je, po svemu sudeći, dokrajčila propast Uljanika, iako službeno o tome nema ni slova, nedavno je nestao i kiosk kod biroa rada. Zatvaranje je proporcionalno rastu brojki na birou. Što više radnika ostaje bez posla, to se više radnji, banaka i ostalog zatvara, uključujući trafike.

PIŠE BORKA PETROVIĆ

Čiji udarac manje boli: privatni, gradski ili državni?

Ako nekome padne kamen s derutne fasade ili oronulog zida na glavu jel' u konačnici bitno čija je fasada ili zid? Hoće li manje boljeti ako je fasada privatna ili ako je zid u gradskom vlasništvu? Ili boli više ako je kamen koji pada u vlasništvu Republike Hrvatske? Ako netko upadne u rupu koja se na cesti otvorila, hoće li mu biti lakše ako znade da je rupa na zemljištu u vlasništvu države, a Grad ju je samo ogradio? Je li mu to uopće bitno?

PIŠE Borka PETROVIĆ

Nonica će uskoro vidjeti svoju kćer

Gospođa E. radi u jednom od pulskih domova za starije. Oblači se mjesecima kao svemirac dok prilazi korisnicima. Maska, vizir, rukavice….Novo normalno kako bi se starci sačuvali od proboja opasnog virusa u dom.

PIŠE Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Zdravlje za gotovo

Koja je sličnost između Pule i New Yorka, mogao bi se zapitati prosječni Puležan i odmah ponuditi odgovor: Nikakva.

PIŠE Borka PETROVIĆ

Gdje pojesti šampitu?

Nedavna Facebook rasprava o tome gdje se u Puli može pojesti šampita vratila me u rano djetinjstvo kada je vrhunac izlaska s roditeljima bila marelica sa šlagom u "Vesni" na Giardinima ili krempita i limunada u slastičarnici "Kod Mađara". Moji su omiljeni kolači, profinjeni i nadasve ukusni, bili minjoni koji su se nudili u dvije varijante; čokoladni i stožasti kolačić roza boje, s tijestom od oraha. Sjećam se, dan-danas, te slatke muke koji odabrati.

PIŠE Lara BAGAR

P za potres

Kada bi svi funkcionirali kao Pula Parking, bili bismo mala Švicarska. Točni su kao švicarski sat. Malo, ali jako malo kašnjenje i eto njih s porukom - skrati ili plati. Nerijetko, u ovim ni za koga lakim vremenima taj iznos opterećuje. Ok, moraju i oni od nečega živjeti, ali da se baš svaka minuta penalizira… No, možda ne bi bilo loše da se ta naša greška, ljutnja pretvori u nešto humano. Primjerice, da se pola iznosa ili neki manji dio uplati za područje stradalo potresom.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Kućna Noć muzeja

Da su vremena normalna - a pitanje je što je više normalno, znamo samo što je "novo normalno" - pulska gradska jezgra bila bi večeras puna ljudi. Noć muzeja je manifestacija koja posljednjeg petka u siječnju raznolikim sadržajima u muzejskim i galerijskim prostorima privuče brojne Puležane koji malo razgledavaju, malo čavrljaju i malo se druže uz kuhano vino. Obično bi to mnogima bio prvi "kulturni" izlazak nakon Prosinca u gradu, kada se (nekad) nije znalo kud prije od silnih događanja.

PIŠE DUŠKA PALIBRK

(I) Uljanik rentijer

U Uljanik su stigla dva nova broda na "zimovanje". Vlasnik im je belgijska kompanija, registrirana u Luksemburgu, koja već ima dva broda ovdje na vezu. Za tog su brodovlasnika uljanikovci izgradili čak šest jaružala i jedan kabelopolagač. U doba dok su se ovdje gradili brodovi, za što je brodograditeljima trebao svaki metar obale, iznajmljivanjem vezova nisu se bavili, ali sada - bolje išta, nego ništa. Iako nisu "naših ruku djelo", lijepo je vidjeti te divove opet uz pulsku obalu, među onim besposlenim dizalicama.

PIŠE BORKA PETROVIĆ

Trošak Grada nije gradski, već naš!

Uzurpirano gradsko zemljište i bunker na Punti već se čistio, a sudeći prema modusu operandi mnogih institucija - da se nešto rješava tek nakon što izađe u medijima - počistit će se uskoro ponovno. Kako vele iz Grada Pule: na trošak Grada.

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Visok položaj

Samo da ne pada kiša, kaže jedan od dvojice Puležana, redovitih gostiju pulskih ulica na kojima, uzduž i poprijeko, ispijaju kavu iz kartonskih čaša. Em je zahladilo, em pada ledena kiša, a oni su svejedno tu. Čas su u Flanatičkoj, čas na Giardinima. Nisi se ni okrenuo a eno njih na merkatu kod fontane. Ili onog što bi se moglo nazvati fontanom, pored, recimo to još jednom, mjesta na kojem se nekad nalazila lijepa ladonja. Oborena je da bi ustupila mjesto drugoj biljci kojoj smo zaboravili ime. Ispod koje nema hlada. A on je važan ljeti.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Završit ćemo u otava division

Ljude definitivno zanima toponimija i toponomastika našega grada, a budući da o svemu postoji toliko priča i još više mogućih odgovora, tim je više i mogućih interpretacija.

PIŠE Borka PETROVIĆ

Atomci u lovu na šest milijuna

"Uz stol na tri noge / Bez ijednog čavla / Sjele su u pet do ponoć / Da prizivaju duhove… / U polutamnoj sobi / Sklopile su svoje oči / Ispružile bijele prste / I šaputale njegovo ime… / U tren se pretvorilo / Hiljadu noći i dana / Odgovora nije bilo / Jer za ljubav treba imat dušu…"

Piše Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Najveći štrajk u povijesti Pule

Na današnji dan, 22. siječnja 1918. u Puli je u štrajk stupilo 10.000 radnika. Bio je to prvi generalni štrajk i najveći u povijesti grada, ponajprije vezan uz pulsku luku, arsenal, ali i mornare koji su se nalazili na ratnim brodovima. I oni su podupirali radnike koji su tražili završetak rata, bolje uvjete rada i ishrane te povratak evakuiranih obitelji.

piše Roberto RAUCH

Bacanje boca u more

U Puli je sve više podzemnih spremnika za otpad. U njih bi ljudi, u nekom idealnom scenariju, morali ubacivati otpad koji su ranije sami odvojili. Na državnoj je razini naručena i velika količina spremnika za odvojeno prikupljanje otpada. Isporučit će se po cijeloj Hrvatskoj, a istaknuto je da je to trenutno najveća naručena količina spremnika u Europi. Što i ne čudi budući da Europa takve spremnike ima odavno.

Piše Vanesa BEGIĆ

Najstrmije pulsko brdo

Listajući knjigu Achillea Gorlata od prije gotovo točno stotinu godina, otkrivamo neke zanimljivosti iz pulske povijesti, toponimije i toponomastike. O nazivima ulica, kvartova, trgova, uspona i ostaloga nerijetko postoje višestruka objašnjenja i tumačenja, a za neke nećemo možda nikada ni znati porijeklo, kao primjerice za Verudu, za koju svugdje piše samo da je vjerojatno predrimski naziv.

PIŠE Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Zabranjeno lizanje prstiju

Kad odvajate neke važne dokumente koje ćete dati fotokopirati, uvijek je lakše da uz prste, u toj jednostavnoj radnji, angažirate i jezik. Prstima nespretno pokušavate odvojiti list, ali ne ide i ne ide. I što onda učiniti? Obližete prst i odvajanje papira ide kao od šale. Isto je i s dnevnim tiskom. Novinske stranice lakše klize ukoliko su oblizane.

PIŠE Vanesa BEGIĆ

Pilica i Volarizza

Nazivi pulskih kvartova, plaža, šetnica i drugih površina oduvijek su zanimljivi široj javnosti. Neki dan se na društvenim mrežama pojavila rasprava o tome kako se zove, odnosno kako se nekada zvao zaljev gdje je sada Marina Veruda, a s jedne strane u pozadini Veruda Porat i Plinara.

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Drveni kruh

Rođen je u pepelu, na kamenu. Kruh je stariji od pisma. Prva su mu imena urezana u glinene pločice, na izumrlim jezicima. Dio njegove prošlosti ostao je u ruševinama. Povijest mu je podijeljena među zemljama i narodima, napisao je Predrag Matvejević u knjizi "Kruh naš". Svemir počinje s kruhom, prenosi riječi Pitagorine. Kruh će, kaže pisac, postati dio ljudske sudbine.

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Plaća šume da bi plovio morem

- Bi moga taj turizam pomalo krenuti, zapitao se, gotovo u bradu, Puležan koji se desetljećima bavi brodskim turističkim turama oko obližnjih pulskih otoka. Nakon toliko godina rada, sad sjedi besposlen kod merkata, sunča se, nada boljoj korona-situaciji i povratku turista. Nekad je po završetku sezone putovao na istok, baš ondje odakle je krenuo i virus, a sad ne može mrdnuti. Ni makac. Teško je to kad je čovjek naviknut na akciju.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Sitnice su bitne

Dan-danas, kada svi žive užurbano, kada se zbog dobro znane situacije svugdje oko nas izbjegava međuljudski kontakt, kada su ljudi sve udaljeniji jedni od drugih, zasigurno veseli i topla ljudska priča.

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Zombiji su u gradu

Skupina od desetak zombija stigla je u grad. Teturaju poput nakaza u spotu "Thriller" Michaela Jacksona. Pokreti su im robotizirani, tijela lagano nagnuta prema naprijed. Posrću dok hodaju. Na licima su im bijele maske. Odjeveni su u sterilna plastična odijela, a preko obuće navučena im je plava najlonska zaštita, kao u operacijskoj hali.

PIŠE LARA BAGAR

Dabogda imao pa nemao

Dabogda imao pa nemao, stara je narodska rečenica zloslutnica koju toliko puta čujemo da nam je već postala kao dobar dan. A kada bi je na trenutak analizirali, ili bar samo pažljivo izgovarali, osjetili bismo koliko je teška, mučna i zastrašujuća. Gora od najcrnje noćne more u koju se pretvorio život od ožujka prošle godine.

PIŠE DUŠKA PALIBRK

Pulski drvoredi pred smjenom generacija

U strahu pred betonizacijom i nestajanjem zelenila iz grad(ov)a, Puljani su postali jako osjetljivi na svoje lijepe stare drvorede i gradske šumice. S pravom. Mnogi još naslijeđeni iz austrougarskog doba, to su sada moćna stabla, s krošnjama nebu pod oblake, većina u svojoj punoj ljepoti.

PIŠE DORIA MOHOROVIĆ

Poštenom vozaču ime je - Sebastijan Puh

Napad panike, straha, šok, navala adrenalina. Znoj oblijeva lice, mijenja se boja lica, dlanovi se nekontrolirano vlaže, više puta poseže se u torbu, u stražnji džep, u jaknu. Novčanika jednostavno više - nema. S, dakako, svim dokumentima.

Piše Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Nema više male plave

Situacija na pulskoj ribarnici ovih je dana turobna, da ne kažemo depresivna. Em nemaš gdje popiti kavu, em je ribarnica opustjela. Dobro, kava se još i može popiti, ali to nije za novine. Nema više onog ritualnog đira: ribarnica-srdela-kavica. Nema male plave ribe i neće je biti sve do kraja siječnja, objavilo je Ministarstvo poljoprivrede. Doduše, lovostaj je, umjesto tradicionalno na Badnjak, objavljen 1. siječnja pa će razdoblje bez omiljene ribice biti kraće.

Piše Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Teslin korner u Puli

U Puli postoji Ulica Nikole Tesle, a bista velikog izumitelja nalazi se u i Huguesovom parku u Puli, nazvanom po također važnom znanstveniku, agronomu Carlu Huguesu, zaslužnom za razvoj sadašnjeg Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču.

PIŠE Roberto RAUCH

Alternativa za kafiće

Od početka je blagdana bilo očito kako će pulska mladež, željna prosinačkog provoda, tokom posljednjih dana 2020. godine pronaći neku alternativu za zatvorene kafiće. Sve je već mirisalo na spasonosne kućice, postavljene na Portarati i po Giardinima još krajem studenog, koje na koncu ipak nisu otvorile svoje prozore.

PIŠE Lara BAGAR

Sjaj u tami

Grad Pula maknuo je ukrase s korza. Možda i bolje. Zapravo, definitivno bolje. Em su preskupi, em ove godine nikome i ničemu nisu služili. Pust korzo s jingle bell pozadinom ili Sinatrom djelovao je u najmanju ruku morbidno. Twinpeakovski. Štrumpfovi poput rasplesanih patuljaka koji unatrag izgovaraju šifrirane poruke, žene koje razgovaraju s cjepanicama, svijet u kojem nitko nije posve normalan ni siguran, ali pije se "prokleto dobra kava". Tako je u Twin Peaksu.

PIŠE Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Kalendari

- Slušaj, donesi jedan kalendar, ako ti daju, dao je Miško naputak Mirandi prije izlaska iz kuće.

PIŠE Vanesa BEGIĆ

Brdo obitelji Vidal(i)

Puno smo puta pisali o pulskim nazivima, o kvartovima, ulicama, toponimima. Mnoge su stvari i dalje nepoznate i nejasne, a mnoge podložne višestrukim interpretacijama.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Tihi i srčani Puljani

Iza nas je Nova godina, koja to u biti i nije bila, ne u klasičnom poimanju slavlja, imajući u obzir sve što se zbiva oko nas. Danas je Dan žalosti, a cijeli kraj protekle godine bio je u znaku loših vijesti, brojki, pandemije, preminulih. Potres je dodatno potresao tu tužnu godinu, godinu za zaborav.

PIŠE LARA BAGAR

Čestitka off line

Dolazak poštara pred kućni prag za vrijeme božićnih blagdana nekoć je bio radosna vijest za sve ukućane. U još ne tako davna vremena običaj je bio slati i primati čestitke od prijatelja i rođaka koji žive u drugim gradovima ili državama.

PIŠE BORKA PETROVIĆ

Pulo, budimo uz Petrinju!

Gradska štorija piše se (o) svome gradu, ali ova je današnja posvećena Petrinji. I Sisku, Zagrebu, svima koji su zadnjih dana pretrpjeli strahote potresa.

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Bill Gates i mali zeleni

Cjepivo je stiglo u grad. Ima ga u dovoljnim količinama. Za početak. Prvo su se, pred brojnim novinarskim ekipama, u nedjelju cijepili zdravstveni radnici, oni koji su u neposrednom kontaktu s kovidašima. Problem se, naizgled, čini riješen.

PIŠE DUŠKA PALIBRK

Da bar imamo psa

PIŠE Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Senzacionalno

Svakog tjedna mediji objavljuju senzacionalno otkriće o značajnom padu broja oboljelih od covida-19, pa tako i u Istri, a onda i u Puli. Ako je početkom tjedna bilo svega nekoliko novooboljelih, to bi onda trebalo ukazivati da su epidemiološke mjere uspjele, a ne zakašnjele, kao što se čini; da je Stožer civilne zaštite uspio, a ne suprotno, kao što se čini.

PIŠE Borka PETROVIĆ

Kad vam ukradu pogled

Kupiti stan nije mala odluka. Dapače. Zadužite se za cijeli život, plaćate rate kredita do mirovine, svaki mjesec strpljivo i škrbno. Pri odabiru životne investicije važnu ulogu, uz mjesto gdje se stan nalazi i koliko soba ima, svakako ima i pogled. S terase, balkona, prozora. Stan više košta ako gleda na zelenilo ili čak more, a ne na parking ili ulicu. Zavede vas to zelenilo ili plavetnilo pa posegnete u džep dublje nego što možete. Ipak je to "za cijeli život", mislite si, treba nekud gledati, imati zraka…

Prosinačka akcija

LIGA PROTIV RAKA BUZET: Darivali Buzećane svježim i suhim voćem

Niti koronavirus nije omeo Ligu protiv raka Buzet da u povodu prosinačkih blagdana na Trgu Fontana već tradicionalno podijeli sumještanima poklon paketiće sa svježim i suhim voćem uz blagdanske čestitke i simbolično im se time zahvali što je podržavaju u aktivnostima. Božićno darivanje članice Lige uspjele su provesti uz poštivanje epidemioloških mjera, koristile su maskice i pazile da se u blizini štanda ne zadržava veliki broj ljudi.

PIŠE Lara BAGAR

Perspektiva

- Sve je otišlo k vragu. Ili sam ja staromodan pa se ne znam prilagoditi. Ne grije me ništa. Ne znam što mi je. Ovo vrijeme me ubija. Ne mislim na ovako bezvezan dan, već na koronu. Ne bojim se nje, već se bojim što će biti s ljudima, jada se jedan Puljanin prijatelju dok čekaju u redu pred poštom u Šijani.

PIŠE Vanesa BEGIĆ

Kako je korona ukrala blagdane

U godini kada je korona uzela mjesto Grinchu i ukrala Božić, Novu godinu, Sveta tri kralja, Uskrs, 1. maj, brojne manifestacije, od Olimpijskih igara naovamo, valja se prisjetiti i nekih manifestacija koje su se održavale u to prosinačko vrijeme.

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Ništa

Tata, tata, a šta je onaj dimnjak?, upitao je zaigrani dječarac oca dok su, u covid-šetnji, prolazili zamračenom Kandlerovom, saplićući se u polumraku o razlokane kamene ploče.

PIŠE BORKA PETROVIĆ

Kradu nam gdje god stignu

Tko se sjeća ne tako davnih vremena kada je čokolada od deset deka koštala pet kuna, ili koju lipu više? Danas su čokolade puno (skoro duplo) skuplje, no ono što boli jest da su u isto vrijeme - sve tanje! Većina čokolada može samo sanjati o okruglih sto grama. One su teške, pardon lake, devet ili osam deka. No, ima i još manjih gramaža poput jedne od mojih omiljenih čokolada koja teži točno 75 grama!

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Službeno zdravi

Ima tome dosta godina otkako mi je jedna novopečena liječnica opće medicine kazala da bi odbila liječiti osobu koja bi je mogla zaraziti.

PIŠE LARA BAGAR

Umjetan život i pravi bor

Do ove godine strašno sam zagovarala kupovinu umjetnog bora, iz ekoloških pobuda. Žao mi je tih silnih stabala. A umjetni bor mi je baš odgovarao. Izvadiš ga iz kutije, ukrasiš i pospremiš u istom izdanju do iduće godine.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Zimski san

U ovo doba prošlih godina nije se znalo kuda ići od silnih događanja - Sa(n)jam knjige, predblagdanski koncerti, izložbe, predstave za velike i male te niz završnih predstava u svim školama, vrtićima, niz koncerata Muzičke akademije, gostovanja…

PIŠE DUŠKA PALIBRK

Flanatik barijera

Skupocjen, desetljećima građen najsuvremeniji sustav pomičnih barijera koji je u funkciju pušten prije mjesec-dva, zakazao je za posljednjih velikih kiša i Venecija je ovih dana opet poplavljena.

PIŠE BORKA PETROVIĆ

Nema više gužve u tri

- Nađemo se u gradu u pol tri, ili tri i pol, četiri? Da izbjegnemo gužvu, predložio mi je nekidan jedan sugovornik.

PIŠE LARA BAGAR

Kada padne mrak na oči

Ogorčeni suvlasnici prostora podno gradskog stadiona muku muče s parkiranjem. Pulaparking na njih vreba i gleda na svaki milimetar prelaska preko plave crte.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Bit će bolje

Kada se jednom sve bude vratilo u normalu, kada ta pošast napokon završi, u nadi da se druga neće pojaviti tako skoro, iako se u Indiji nešto "kuha", Puljani će prije ili kasnije moći uživati u puno lijepih mjesta i sadržaja.

PIŠE Borka PETROVIĆ

Leci, pisma i transparenti

Teška vremena traže drastične mjere. Ovih se dana u mnogima očito nakupilo more nezadovoljstva koje moraju izbaciti iz svoje duše. Stoga, žudeći za tim da ih netko ipak čuje, pišu pisma i transparente, ubacuju letke sugrađanima u sandučiće, zavlače ih pod brisače automobila.

PIŠE Lara BAGAR

Želim grliti ljude, a ne stabla

Ne mogu više ovako. Umorna sam. Dosta mi je mora i valova i šuma i planina. Ne želim više grliti stabla, hoću grliti ljude!

PIŠE Lara BAGAR

Gospoda u gradu

Nesvakidašnja gesta Puljanina od prije nekoliko dana mogla bi poslužiti kao prosinačka bajka. Ovo je božićna priča ljeta kovidnjega 2020. Postariji muškarac u Zagrebačkoj je ulici pronašao kuvertu s ni više ni manje nego 10.000 kuna! Tko zna koliko je to njegovih mirovina? No, dotični gospodin, a djela govore da je o gospodinu u punom i pravom smislu riječ, to si pitanje nije postavio, već je prvo pomislio čiji je to novac. Nije dvojio ni trenutka i omotnicu odnio u Policijsku postaju.

PIŠE ROBERTO RAUCH

Frizerska nevjera

Sadržaj

PIŠE VANESA BEGIĆ

Priče i "priče"

Sivi dani s malo sunčanih sati, ako Sunce uopće proviri, društveni život siromašniji nego ikada, a sa svih strana loše vijesti. I odmah krenu priče po društvenim mrežama, priče iz pulske prošlosti. Dakako, praćene brojnim komentarima. Na to da Pula nije (bila) samo grad bogate kulturno-povijesne baštine, turizma, sunca i mora, svakodnevno nam s društvenih mreža ukazuju naši sugrađani uz čitav niz priča.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Kavana s pogledom

Treba se uskladiti s aktualnim vremenima i prilikama, nema druge. Kolikogod nekada željeli svoj "normalan, prijašnji život", sada su stvari jednostavno takve i treba ih prihvatiti. Kava za van, coffee 2 go, ili kakogod ga zvali, sada je postalo piće broj jedan, automati za kavu popularniji su nego ikada, a kafiće su zamijenile prirodne lokacije. Bez grupiranja.

PIŠE LARA BAGAR

Obrnuto proporcionalno

Ma bit će bolje. Samo ostani negativna. Alo? Je li to neki obrnuto proporcionalni self-help? Ili neka metoda u stilu minus i minus daju plus. Tom analogijom bi jedna negativnost i još druga urodila nečim dobrim. Teško. Ovo zvuči potpuno suludo, ali baš je tako zvučao telefonski pozdrav sredovječne žene u parku. Glasno je pričala, mobitel držala udaljen od uha da joj ne zrači, pa su svi mogli čuti razgovor. I imala je maskicu. Dok je pričala na mobitelu?! Koga da zarazi?

PIŠE BORKA PETROVIĆ

Nekome je ispao mozak

"Mama, mama, nekome je ispao mozak", uzviknuo je mališan preneraženo gledajući u hrpu lišća ispred sebe. Mama k'o mama odmah je dotrčala brzinom superheroja, bacivši se umalo na pod i odmaknuvši zaštitnički dijete rukom od dijela u koji je buljio. I potom - muk…

PIŠE LARA BAGAR

Decentraliziran centar

Ogorčeni zakupci pulskih gradskih prostora - ugostitelji, trgovci, obrtnici s višedesetljetnom tradicijom okupili su se nedavno na Forumu kako bi pulskom gradonačelniku uputili apel za smanjenje najma gradskih prostora. Korona je, nema se. Posao ne ide. Grad je mrtav. Onaj grad s velikim G. Ne postoji. Ni prije korone centar nije bogzna kako živio.

PIŠE Lara BAGAR

Posljednja kava

Kao da je posljednji dan života. Takav je osjećaj bio jučer, dan prije pojačanja restrikcija, odnosno zatvaranja kafića, restorana, teretana… U zraku gotovo neko svečarsko raspoloženje, dan pojačanih emocija prije zatvaranja vanjskog života. Osjećaj kao da zadnji put moraš okusiti život - kavu, gradski šušur, gužvu.

PIŠE Borka PETROVIĆ

Učiteljica iz Starog grada

Svakodnevno izgovaramo nazive pulskih ulica, trgova, raznih ustanova, ali mnogi ne znaju čija imena nose, zašto su te osobe zadužile povijest i zaslužile imati svoju ulicu u našem gradu. Na jučerašnji je dan prije 95 godina, upravo na Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, umrla Giuseppina Martinuzzi, koja u Puli ima "svoju" ulicu, a njezino ime nosi i Talijanska osnovna škola u Puli.

Piše Vanesa BEGIĆ

Povijest unutar povijesti

Koliko povijesti, podataka, priča, događaja, jezika na jednom sasvim posebnom mjestu u Puli. Šećući Mornaričkim spomen-grobljem možemo iščitavati povijest ovoga tritisućljetnoga grada, kroz razne epohe, vladare, jezike, kulture življenja i običaje.

PIŠE Borka PETROVIĆ

Švercanje s varikinom i labelom

Uskoro bismo, najavio je nedavno za naš list dugogodišnji direktor Pulaprometa Igor Škatar, prijevoz u gradskom busu mogli plaćati mobitelom ili kartama s bar kodom kupljenima na kiosku. No, mnogi se vjerojatno i dalje živo sjećaju da smo se prije ovih plastificiranih beskontaktnih vrijednosnih karata koje punimo na kioscima, javnim prijevozom vozili pomoću kartonskih kartica - zelene su bile za gradske vožnje, a one ljubičaste za drugu zonu. Idemo li još malo u povijest, prisjetit ćemo se i šarenih plastičnih žetona.

PIŠE Roberto RAUCH

Žmigavci

Jedan mi je stariji čovjek ispričao kako su pulski vozači nekada koristili žmigavce. Mislite ona treperava žućkasta svjetla, upitao sam ga, a on je značajno klimnuo glavom i rekao da misli baš na njih. Ništa novo, pomislio sam, i ja ih gotovo svakodnevno koristim - svaki put kada se parkiram na neko škakljivo mjesto da skoknem do kioska po cigarete, pritisnem tu markantnu tipku s nacrtanim trokutom i za trenutak moj auto blješti poput vozila Herkulanee u sitne noćne sate. To je poruka za prometnog redara, govorim mu. Da se smiluje. Osim toga, žmigavci u Puli nemaju nikakvu drugu namjenu, govorim mu. A zašto i bi.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Umjesto tapije - kultura i poezija

Čeka nas jedan sasvim drugačiji, neobičan, novi prosinac u gradu. Dakako, sve će ovisiti o aktualnoj situaciji, ali više će događanja biti promenadnog tipa, negoli u zatvorenim prostorima. Na žalost djece, neće biti dočeka omiljenih Svetog Nikole i Djeda Mraza, jer je u ovom trenutku to prerizično.

PIŠE BORKA PETROVIĆ

Želim raditi u Herculanei!

Uvijek ljubazna tajnica Herculanee jučer me ujutro nazvala kako bi mi pojasnila da je smeće u Varaždinskoj ulici ipak pokupljeno, čak i prije negoli smo mi to objavili u tiskanom izdanju. No, isto tako kazala mi je, kako je na istom mjestu preko noći opet niknuo odbačeni madrac i drugi otpad kojeg će radnici odvesti.

PIŠE Duška PALIBRK

Grijalica, dekica i makijato

Vrijeme je korone i mnogi u širokom luku, koliko god mogu, zaobilaze zatvorene prostore. Ljudi kukaju da im fali kulture, koncerata, umjetnosti, ali kada treba ući u zatvoreno kino ili kazalište, galeriju, mnogi se predomisle. Ide se samo po nužno i tada se biraju manje prodavaonice, prehrambeni marketi u susjedstvu. E, da su nam sada oni stari dućani s prodajom robe na pultu, bez kruženja među policama i kupcima u golemim tržnim centrima. Zato sada, još tamo od proljeća i prvog vala ovog gadnog virusa valjda najbolje posluju kiosci, pa tržnice, svi štandovi na otvorenom.

PIŠE Vanesa BEGIĆ

Drugačiji odgojni obzori

Sve više i više manifestacija održava se online, a, kako stvari stoje, bit će toga još više, u iščekivanju boljih vremena i trenutaka da se svi opet druže, kada će se više nego ikada cijeniti ono što smo imali i što ćemo, nadamo se, uskoro opet imati. Kontakte i slobodu u svemu, bez straha.

PIŠE BORKA PETROVIĆ

Bravo, momci!

Da su seniori Nogometnog kluba Štinjan dobra škvadra, pokazali su i dokazali već odavna, kako rezultatima, prisustvom treninzima tako i brojnim druženjima. U subotu su to potvrdili i nečim što u posljednje vrijeme nije posve uobičajeno: na vlastitu inicijativu organizirali su i krenuli u uređenje "novog" klupskog prostora koji im je dodijeljen nakon gašenja boćarskog kluba i gubitka prostorija za druženje u kampu.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Totalno neodređeno vrijeme

Ovo totalno čudno, neodređeno vrijeme, navodi nas da još više obratimo pažnju na razlike između ljudi, na različita ponašanja. Sunčan, ali vlažan dan. Kratki kasnojesenji dan sa sve manje sati svjetla. Mjesto radnje: jedna popularna pulska plaža. Dok jedna žena uživa u čarima jesenjeg plivanja, druga joj čuva stvari, ali očito nije raspoložena za morske radosti, budući da je u kaputu, zagrnuta i šalom.

PIŠE Borka PETROVIĆ

Tužna korona-djeca

Tko je kriv što se djeca koja se vrate u školske klupe nakon što su preboljela koronu, ili izašla iz samoizolacije, maltretiraju od vršnjaka? Ne biste vjerovali, ali da, upravo se takva šikaniranja događaju!

Piše Vanesa BEGIĆ

Rutine za penziće

Umirovljenici imaju svoje rutine koje niti korona nije uspjela (skroz) poremetiti. Istina, mnogima nedostaje čitanje novina u kafićima, razgovori i igranje društvenih igara u Čitaonici Kluba umirovljenika, koja se kroz protekle godine pokazala kao pravo mjesto za druženje penzića i mnogi su rekli da je to nešto najbolje za njih što je ikada bilo u Puli.

PIŠE Lara BAGAR

Praznina

Najgori je prazan papir. Istovremeno je zahtjevan i zahvalan. Zahtjevan jer ti ostavlja tu apsolutnu odgovornost početka, a ujedno je to i zahvalna pozicija koja dozvoljava svojevrsnu slobodu - kako se uzme. No, jedno je metafora, drugo je praznina svakodnevice.

PIŠE Borka PETROVIĆ

Sačuvajmo divljinu u srcu grada!

Pragrande - mnogim Puljanima gotovo nepoznat dio Pule koji znaju samo po kanalima kojima teku oborinske vode, koje ljeti smrde, pune su komaraca i štakora, s ponekim urbanim vrtom. No, Pragrande je puno više od toga, gradska četvrt koju sa sjevera omeđuje Gregovica, s istoka Valdebek, s juga Drenovica, a sa zapada Sv. Mihovil, a njegov zelen, šumovit i močvaran dio obiluje životinjskim i biljnim vrstama koje ovdje pronalaze hranu i vodu, zaklon te odgajaju svoju mladunčad.

PIŠE Lara BAGAR

Zabava na zahtjev

Kada nešto poželiš, onda naručiš. Odnosno, kada ti nešto treba u doba korone, najsigurniji je način naručiti iz udobnosti svoje fotelje. Dakle, korona je definitivno promijenila životne navike i svakodnevicu stavila na stand by (čekanje), a potrebe se rješavaju on demand (na zahtjev). A što je sa zabavom? Možeš i nju naručiti doma. Uostalom, Netflix je s filmovima na zahtjev zamijenio kino, Youtube simulira koncerte, ali su ipak razgovor, cuga i kava uživo nezamjenjivi.

PIŠE Vanesa BEGIĆ

Kroz barkun i portun

Okolnosti su kakve nisu bile nikada do sada (nadajmo se, i nikada više) i sada je kreativnost važnija nego ikada.

PIŠE LARA BAGAR

Šetnja za spas grada

Sarajka Meliha Varešanović u vrijeme najgoreg granatiranja Sarajeva u proljeće 1994. prolazila je pored skloništa s vrećama pijeska u visokim štiklama, cvjetnoj haljini i s crvenim ružem na usnama. Oko nje se rušio grad, ali ona je štiklom i ružem prkosila propasti i strahu. Ulovio je taj trenutak britanski fotoreporter. Fotografija je obišla svijet, a Meliha je postala simbol prkosa ratnom vihoru.

PIŠE BORKA PETROVIĆ

Kroz Zlatna vrata drito u Prvomajsku!

U moru crnih vijesti, od korone do terorističkih napada (došli su valjda na svoje oni koji su se pitali gdje su nestali teroristi?), silno me zabavljalo čitati brojne komentare na Pulskom internetskom portalu koji je svoje pratitelje zamolio za savjet kako zvati rimski spomenik na Portarati - Slavoluk Sergijevaca ili Zlatna vrata.

PIŠE ROBERTO RAUCH

Prosječni bilingvist

(Ne)zahvalno je odrasti kao bilingvist. U Puli dvojezičnost najčešće znači da dijete, uz hrvatski, uči i talijanski jezik. Sentimentalna vrijednost dvojezičnosti je neprocjenjiva. U praksi, pak, to uglavnom znači da će prosječni bilingvist lakše naučiti dodatne jezike. Da će ga, kada mu potonu sve poslovne lađe, Transcom uvijek dočekati raširenih ruku.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Ostale su narančaste stolice

I narančaste su stolice ostale. Dječji kreativni centar u Puli dobio je novo ruho, iz temelja je promijenjen, izvedeni su svi tehnički zahvati, ali prepoznatljive narančaste stolice i dalje su svojevrstan zaštitni znak ove kulturno-društvene ustanove.

PIŠE BORKA PETROVIĆ

Pulski vatrogasci jači od nevolje svake

"Brži je od vatre jake, jači je od nevolje svake! Za hrabrog Sama nema problema, neustrašivi Sam se brine o svem!" - pjesmica je o hrabrom vatrogascu Samu, glavnom liku crtića koji mališani obožavaju. Naši, pulski vatrogasci ne zovu se Sam, ali su jednako hrabri, a od jučer su pravi heroji za mališane dječjeg vrtića "Vjeverica" s Busolera.

piše Marcello ROSANDA

VRIJEME JE DA SVI NAUČIMO: Kao što je Lamborđini zapravo Lamborgini, tako je i Monte Điro zapravo Monte Giro 

Puno je toponima u Puli mijenjalo naziv ovisno o trenutnim povijesnim prilikama. Svi su carevi, kraljevi, knezovi, podestati, maršali i župani ostavili neki svoj trag pa su tako nerijetko i iskrivili mnoštvo naziva. Danas nalazimo pregršt primjera krivog izgovora talijanskih riječi, a Monte Ghiro jedan je od, ovih dana, prigodnih primjera.

PIŠE Lara BAGAR

Blagdanska kakofonija

Bundeva ili pšenica? Pauk ili jelen? Odaberi što ti više odgovara. Halloween ili Božić? Noć vještica ili večer uz pjesmu "Last Christmas". Prvi su za popularni amerikanizirani praznik koji slavimo kao Noć vještica, a drugo pak za najveći vjerski praznik.

Piše Vanesa BEGIĆ

Jezični miks

Pisati o dijalektima, odnosno mjesnim govorima jedne sredine, nije lako, jer uvijek se može reći da je cjelokupan dojam donekle i subjektivan, a jezici i govori podložni su promjenama, utjecajima ambijenta, kretanja ljudi… Hrvatski književni jezik, čakavski tipičan za južni dio Istre, istrovenetski dijalekt te talijanski književni jezik i dakako jezici svih manjina koje ovdje imaju svoja društva i zajednice, čine pulski jezični mozaik.

PIŠE Lara BAGAR

Uvjetna na knjige

Neobična žalopoljka prisutna je u razgovorima u posljednje vrijeme. Mahom je riječ, odnosno mahom se žali odrasla još uvijek radno sposobna populacija.

Piše Vanesa BEGIĆ

Kultne povijesne kavane

Dok danas glede izlazaka - kako mladih tako i onih u nekim, recimo srednjim godinama, vladaju posebna pravila zbog dobro poznate situacije, i u doba kada nije bilo korone mnogi su se žalili da nemaju gdje izlaziti, da su po Puli sva mjesta namijenjena mladima te da se nerijetko djeca u popularnim klubovima skrivaju od svojih roditelja - jer jednostavno nema izbora što se tiče odabira mjesta za izlazak.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Kućni muzej

Kišni dani, loše vijesti sa svih strana, sve manje druženja, te predstojeći mjeseci uz manje sunčanih sati i lijepog vremena, zasigurno će nagnati mnoge da provode više vremena kod kuće. Uvijek je korisno malo "kopati" po starim stvarima, spremiti ono što još valja, baciti ostalo, a usput će se pronaći zasigurno i puno, naizgled beskorisnih, a opet zanimljivih stvari iz prošlih vremena. Retro je "in", sada možda i više nego ikada.

PIŠE VANESA BEGIĆ

"Vruće" priče

Svugdje mjere temperaturu. No, "rezultat" je vrlo diskutabilan. Oni koji mjere temperaturu su pak vrlo ljubazni i profesionalni, barem sam samo takve srela do sada, a posljednjih mjeseci bogami su mi izmjerili temperaturu više puta nego sveukupno od kada sam rođena do razdoblja "prije korone", posebice ljetos i u ranu jesen, kada je bilo više zbivanja.

PIŠE LARA BAGAR

Ferrari i boce

Skoro do pola pasa uvukao se u veliki novoizgrađeni kontejner-tanker u Šijani. Naselje je veliko. Puno ljudi, puno smeća. Traži boce s nekom sajlom. Gleda, da je upeca. Ako padne u tu nekoliko metara duboko betonsko spremište, tko li će ga izvući?

PIŠE VANESA BEGIĆ

Kao da su prošla tri života

Dok se neki i dalje hvale aktivnim društvenim životom, stalno ističući da pri tome paze na sve epidemiološke mjere, ali da ipak nisu izdržali a da ne skoknu do Trsta po pravu Nutellu i parmezan, drugima se život svodi na relaciji posao kuća, a pošto sada sve više ljudi radi od kuće, na relaciji kuća-kuća i brzo do butige, mrkata i malo "provjetrit" pluća.

PIŠE ROBERTO rauch

Kako je Ružica opalila Verona San Rabijana i Milana Nenezića

"Bit će to dovoljno za stylish članak", pomislila je Ružica Koraca nakon što je fotografirala još jednog elegantno obučenog Puležana na tržnici. Zadovoljna, odlučila je nazvati svoju kozmetičarku kako bi ugovorila termin za piling. Hodala je prema bivšoj Televiziji. Dva su joj tipa došla ususret i zaustavila se točno ispred nje, i to u trenutku kada je trebala potvrditi termin, utorak u 9:15.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Kulturna tura po Puli

U posebnim uvjetima koji sada vladaju, a u pomanjkanju većeg broja kulturno-društvenih događanja, možda je došlo vrijeme da budemo poput turista u svome gradu. U nekoliko je izložbenih prostora postavljena besplatna izložba, a zašto ne - odredit si jedan dan u tjednu, par sati, za napraviti "kulturnu turu po gradu".

Piše Vanesa BEGIĆ

Novi "Pionirski"

Od ponedjeljka će Dječji kreativni centar, nekadašnji Pionirski dom, imati novo ruho. Nakon nešto više od godinu dana obnove, nekadašnji Pionirski dom, Dom "Slavka Grubiše", potom Dječji kreativni centar bit će pravi suvremeni centar za djecu, dječje aktivnosti i predstave, druženje i kreativne sadržaje, kakav je Puli kao gradu koji se definira prijateljem djece i potreban.

PIŠE BORKA PETROVIĆ

Hoće li šoping centri budućnosti zjapiti prazni kao kasarne?

Pula ima dva šoping centra. Jedan, onaj na Stoji, reklamira se kao najveći u Istri, a drugi kraj zaobilaznice i dalje raste. Doduše, ne u visinu ali, eto, prelijeva se uokolo. No, trgovačke centre, ono što je nama relativna novost, "novo normalno" vrijeme moglo bi uskoro dokrajčiti. Hoće li za 50-ak godina, a možda i manje, ove zgrade u Puli zjapiti prazne kao nekadašnje zgrade kasarna?

Piše Vanesa BEGIĆ

Sve vam je nadohvat ruke

"Vi, stanovnici Pule baš ste sretni što vaš grad ima toliko mogućnosti, takvu zemljopisnu strukturu, konfiguraciju, položaj da je sve tako blizu, nadohvat ruke. Zamislite kako je nama u hladnim, sivim gradovima, gdje se, za doći do malo zelenila, trebamo voziti satima, a vi tu imate Lungomare nedaleko od same gradske jezgre, pješke lako možete do Verudele, Zlatnih stijena, Stoje, Valovina, sve vam je tu blizu".

PIŠE Borka PETROVIĆ

Pajasena ti!

"Pajasena ti", uskliknula sam nekidan želeći izraziti vlastito čuđenje na priču sugovornika, a pritom ne prostačiti. No, čuđenje sam zapravo izazvala sama, jer nitko nije shvatio što sam htjela reći. Kako i bi kada je cijela priča, koja se odvijala u mojoj glavi, krenula još ujutro u autobusu gdje sam prisustvovala razgovoru dvije (su)putnice.

PIŠE Lara BAGAR

Las Pulas

Možda je tema izlizana i o njoj se nedavno pisalo, ali jednostavno i dalje frapira bujanje kladionica diljem Pule. Poput gljiva čija je sezona poslije kiše, a kladionice su neki novi postranzicijski ili korona trend.

PIŠE Vanesa BEGIĆ

Pulske škole

I dok za škole, odnosno učenike i učitelje, ali i za njihove obitelji, vladaju neizvjesni trenuci - kako će biti dalje, što će biti s koronom, hoće li nastava i dalje biti uživo ili online, vrijeme je da pogledamo malo u povijest pulskog školstva.

PIŠE ROBERTO RAUCH

Stranci

- Stranci, stranci! - vikala je konobarica iz sljedećeg kafića. Ona se nije dala smesti. Valjalo je namamiti ovu zalutalu lovinu. Ponudila ih je koktelima, a Stranci su se samo uljudno nasmiješili i nastavili dalje. Nisu bili svjesni što ih čeka, jer vijest o njihovoj šetnji centrom već je prohujala gradom poput večernjeg burina. U sljedećih su dvjesto metara ugostitelji već njuškali oko njih. Bijelokošuljaši pred restoranima nudili su im od čizburgera do jastoga s tartufima. Jer svi su znali - ovo je posljednja šansa da se ubere koja kuna prije duge i ljute, možda najduže i najljuće zime

PIŠE BORKA PETROVIĆ

Zeleno srce Pule u raljama narkomana

Šumica Gregovica, zeleno srce Pule u središtu grada, nekada je bila puna smeća; komunalnog, građevinskog otpada… No, otkako se ekološki aktivist Marko Račan odlučio s tim uhvatiti u koštac, i čistiti je na dnevnoj bazi, situacija je - barem što se smeća tiče - puno bolja. Šumica je očišćena, počela su joj se vraćati lokalna djeca i rekreativci. I sve bi bilo gotovo pa idealno da nema jednog ali..

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Stanari te snimaju, a kazne su velike!

"Ne bacaj otpad koji nije za ovdje! Stanari te snimaju, a kazne su velike!" Prijeteća poruka osvanula je ovih dana na tabli okačenoj o drvo pored kanti za smeće na Monte Zaru, čijim je stanarima očito prekipjelo jer se njihov do jučer lijep i zelen kvart pretvorio u deponij.

PIŠE BORKA PETROVIĆ

Ne razbijajte (nam) štandove!

"Mi smo proizvođači hrane koji mukotrpno radimo na polju i svoje proizvode prodajemo na ovoj tržnici. Ona je naša trgovina na otvorenom od koje živimo, a vi nam je uništavate. Okupljati se i družiti možete, ali vas lijepo molimo da našem radu i trudu iskažete poštovanje i više nam ne oštećujete imovinu", tekst je zalijepljen na štandovima na Solidarnoj ekološkoj tržnici u Šijani.

PIŠE BORKA PETROVIĆ

Čentrini (ne) štite od virusa!

Hrvati su majstori u zaobilaženju pravila. Nema tog zakona, propisa kojemu neće doskočiti. Puležani nisu od toga izuzeti. Dugo se nisam kretala busevima, po dućanima. Ono što sam vidjela zadnjih dana zapravo je tragikomično. Propisane maske za lice doista nosi 99 posto ljudi, no većini one služe samo kao ukras. Starijima pro forme, a mlađima kao modni dodatak.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Sasvim posebni učitelji

Uz Međunarodni dan učitelja mnogi su se sjetili te iznimno važne figure u životu svakog djeteta i svake mlade osobe. A ovo je (post)koronsko, koronsko ili kakvogod vrijeme nikada teže za njih.

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Vajk su tamo

- Tuda hi bude vajk, a sada kako za inat hi ni, rekao nam je radnik Arheološkog muzeja koji je prekjučer na Kaštelu, pored malog rimskog kazališta kosio travu.

PIŠE Borka PETROVIĆ

Pulska bolnica k'o švicarska urica

Crne i žute vijesti bolje se prodaju. Više se klikaju. Ali ovdje je riječ o pohvali pa sam intrigantnim naslovom, nadam se, osigurala klik više. Jer, budimo realni, nigdje, pa ni u pulskoj bolnici, nije sve idealno. Iskustva su sigurno različita, no moje je više nego pozitivno. Družila sam se posljednja dva mjeseca intenzivno s novom pulskom bolnicom, neurologijom, radiologijom, ambulantom za bol i nemam nego riječi hvale.

Piše Vanesa BEGIĆ

Mašta i (re)organizacija

Ljeti je sve nekako još funkcioniralo, neke su manifestacije održane u skraćenom obliku, neke u prilagođenom, neke na drugim lokacijama, a na sreću, i velika većina rujna bila je relativno topla i ugodna.

PIŠE Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

To se Bimbu snilo

Akutni problem nedostatka stanova za radnike brodogradilišta Uljanik može se riješiti jedino većim izdvajanjem sredstava iz bruto osobnog dohotka. Naime, akumulacijom po stopi od 6,5 posto godišnje se gradilo oko 40 stanova, nedovoljno ni za radnike koji su odlazili u mirovinu, a i nije im bio riješen stambeni problem. Zbog takve situacije kolektiv se nalazi na početku velike akcije da se povećaju sredstva za izgradnju stanova sa 6,5 na 10 posto iz bruto osobnog dohotka zaposlenih. Jedino na taj način osigurat će se sredstva za izgradnju više od 100 stanova godišnje, čime će se donekle ublažiti stambena kriza u ovoj radnoj organizaciji u kojoj je zaposleno 6.000 radnika.

PIŠE Roberto RAUCH

Vrijeme za tapiju

Ležala je na kauču i razmišljala kako je glupo kada netko kaže: o ovome bi trebalo napisati knjigu. Naprasno je ustala iz udobnog ležaja i odlučila izaći van. Sada, u nedjelju u ponoć, dok je Pula vani natopljena kišom. U još ljetno nastrojenom ormaru jedva je pronašla neke stare gojzerice. S Kaštela se usponom spuštala do Foruma. Gojzericama je samouvjereno kročila na mokri kamen, znajući da se u njima neće poskliznuti kao ljeti u japankama. Zanimljivo je to, spuštati se usponom, pomisli.

PIŠE Vanesa BEGIĆ

Rekreativne rutine

O tempora, o mores. Ljudi i običaji se mijenjaju pa tako i običaji vezani uz more, odlazak na kupanje, cjelogodišnje plivače i ostalo.

PIŠE Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Trajna i dostojanstvena propast

Otišli su turisti, došla je jesen. Otišli su oni još i prije, ali jesen nije toliko siva dok ima sunca pa se donedavno činilo kao da ljeto još uvijek traje. A osunčan život uvijek se čini nekako ljepšim od onog prekrivenog sivom, kišnom koprenom.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Plaža Debelijk

Listajući malo po netu što se to nudi turistima prilikom razgleda Pule, onim turistima koji si samostalno pripreme dolazak i obilazak našeg grada, uočila sam i jedan kuriozitet.

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Ne samo uhapšen, nego i uhićen

"Ne morate se ispravljati", poručio je preksinoć Puljanin Peđa Grbin, saborski zastupnik i pretendent na čelnu poziciju SDP-a, Mislavu Togonalu, voditelju "Otvorenog" kada je ovaj u raspravi o JANAF-u, o tome je li premijer znao ili nije znao za Uskokovu akciju, u jednom trenutku izgovorio riječ "uhapsiti."

PIŠE ZVJEZDAN STRAHINJA

Ne pisati o parkingu kod bolnice

"Nemoj pisati o parkiralištu kod bolnice jer će nam uvesti naplatu." Okej, neću!

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Ptice močvarice i jegulje u srcu grada

Konačno se počela realizirati ideja stara 30-ak godina, izjavila je Teodora Beletić, profesorica u pulskog Gimnaziji, prije nego što je zajedno sa svojim učenicima krenula krčiti stazu na Pragrandeu, u zelenoj i neistraženoj oazi Pule, zapravo divljem srcu grada, kako su nazvali svoj projekt. Divljem, jer čim se zađe dublje u ovo područje, začuje se glasanje ptica močvarica i čovjek bi rekao da je na Paludu pored Rovinja, a ne u gustom zelenilu gotovo u središtu Pule.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Štrumf Mrgud

Nekada se cijenilo ljude po djelima, po doprinosu zajednici, makar jednoj mikrosredini, mikrokozmosu. Simpatična prodavačica iz obližnje trgovine, simpatična teta iz kioska, neka posebno kreativna učiteljica ili odgojiteljica, medicinska sestra koja bezbolno vadi krv i daje injekcije, puno je takvih priča, puno je legendi.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Nove gradske pozornice

Prilike, ili preciznije rečeno (ne)prilike prisiljavaju nas na nova rješenja. Pandemija koronavirusa uvelike je promijenila i poremetila odvijanje raznih manifestacija. Ljetni mjeseci su bili pogodni, barem donekle, za dio tih događanja, no, ono što se iz svega toga izrodilo, nove su pozornice u gradu.

Piše zvjezdan STRAHINJA

Sjećate li se Veselog vatrometa?

I djeca su nekada davno čitala Glas Istre. Nisu ih zanimali ozbiljni politički članci ni kronike, već zadnja stranica gdje su mogli vidjeti kakvu golu tetu i proučiti dnevne viceve koje su slali čitatelji za sitnu naknadu od 50 ili 80 dinara. U rubrici Veseli vatromet objavljivali su istarski i riječki vicmaheri, a jedan od aktivnijih pulskih bio je Ćazim Mustafić.

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Sidro i JNA

Poznati pulski ugostitelj ovih je dana izazvao bijes Facebook javnosti jer je nebiranim riječima kazao što misli o tetovažama, ako uopće o njima nešto misli, kako je kazao našoj novinarki. A ukazao je, u suštini, na činjenicu da je tetoviranje danas moda i da gotovo svatko nosi tetovažu, barem najmanju, na skrivenom dijelu tijela, kakav cvjetić, srce probodeno nožem, zmaja ili mudru latinsku poslovicu. A on nipošto ne želi biti u masi tetoviranih.

PIŠE Roberto RAUCH

Miševi na Fratarskom

Sunce je zagrijalo unutrašnjost šatora već oko sedam ujutro. Probudio se potpuno orošen znojem. Zbacio je vlažnu vreću za spavanje sa sebe i izišao van. Obrisao je čelo, popio gutljaj mlake vode iz boce. Enver opet nije prošao. Možda više ni neće. Možda se vratio u Sibir.

PIŠE Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Bio jednom jedan brod

"Bez uvrede nikom, a pogotovo Tehnomontu, svaka čast, samo naprijed, ali Uljanik je radio jednu sekciju koja je bila kompliciranija od cijelog ovog broda. I veća".

PIŠE ZVJEZDAN STRAHINJA

Iz igre u smrt pod Arenom

Ne ulazi u nepoznate aute da te ne otmu! Ne ulazi u skloništa da se ne izgubiš kao ona dva dječaka! Ne penji se na Arenu da ne padneš!

PIŠE Zvjezdan STRAHINJA

Vi ste ih gradili, mi ih nismo dirali

Pulska anegdota kaže da je car i kralj Franjo Josip I., kad je stigao na svečano otvorenje Mornaričke crkve 1898. godine, zagrebao noktima po njezinom pročelju. Odličnici Monarhije i Mornarice zabrinuli su se da je car nezadovoljan pa su ga pitali što nije u redu, a on da je na to mirno odgovorio: "Sve u redu, samo provjeravam je li ispod zlato, s obzirom koliko me koštala".

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Maska po narudžbi

Prvoga dana nastave djeca su ispred osnovne škole došla deset minuta prije osam sati. Dobro, neka su zakasnila, ali to im je oprošteno prvog dana nastave. Em su pospani, em zakrabuljeni.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Kvart je zakon

Nekada je kvart bio zakon. Svi žitelji jednoga kvarta, šireg ili užeg, poznavali su se, barem iz viđenja. Barem bi se brzinski pozdravili na cesti i razmijenili koju riječ. Onda je došlo sve užurbanije doba, ljudi rade u svakakvim smjenama, nerijetko i izvan mjesta stanovanja, djeca su stalno po nekim aktivnostima, svi nekamo žure i više se ne poznaju niti prvi susjedi. Neki će reći da ne bi ni primijetili da im se prvi susjed preseli, nedajbože umre ili mu se desi štogod drugoga, jer ga nikada nisu vidjeli, niti ne znaju tko je.

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Pivo, film i cigareta

U prošlom stoljeću, ne pretjerano davno kao što to zvuči, prije 30 i nešto godina, u pulskim kinima bilo je uobičajeno jesti i piti. Radi se to i danas, grickaju se čips i kokice i pije se cola, ali se ipak ne donose pivske flaše i čepovima gađaju gledatelji, kao što je bilo uobičajeno u kinu Partizan na Korzu. Pogotovo se ne pripaljuje cigareta kao nekad, kad su kina bila svojevrsni kafići jer ih, osim kavane Jadran i nekoliko gradskih oštarija, praktički i nije bilo.

PIŠE ZVJEZDAN STRAHINJA

Tko to puca na Verudi?

Bum! Odjekne takvim zvukom nešto među štandovima tržnice na Verudi, kratko i samo jednom, ne preglasno da bi preplašilo starosjedioce, tek toliko da ih trgne iz letargije i rastjera golubove oko štandova. Zvuk je iznenadan, podsjeća na pucanj, ali uspijeva se razliti tek iznad sitne graje prodavača i kupaca na markatu. Da nije to kakva važna ura? Na satu je 10.23, dakle nije!

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Pametno markiranje

Prvi je dan škole. Učenici su se, s maskama na licu, razmilili po učionicama, gdje su prošli temeljitu dezinfekciju svega što se dezinficirati dalo. Virus je uništen prije nego što je stigao skočiti na školski prag. Stručnjaci za bolest su rekli upravo tako: virus je velik i težak i kad napusti domaćina, pada na tlo. Na školski hodnik, na primjer. Na klupu. Ili zahodsku dasku. Svejedno.

Piše Vanesa BEGIĆ

Prometno slijepo crijevo

Kada se govori o prijevozu u Puli, nerijetko su mišljenja Puljana prilično različita. Neki govore da, budući da imaju auto, javni prijevoz ih uopće ne zanima, i da tako i tako ne bi išli nigdje, niti u coronafree vremenima, bez auta, jer im je to najpraktičnije i najbrže. Drugi bi htjeli da je Pula bolje povezana, i to prije svega željezničkim i brodskim linijama s hrvatskim, ali i inozemnim odredištima.

Piše Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Frajeri i ostali

Nije to Arena na kakvu smo navikli, izjavila je našem listu Ines Bonazza, stara Puležanka koja je, kaže, u djetinjstvu preskakala ogradu da bi gledala film. Nije to bilo samo obično preskakanje ograde zato što nisi imao novac za kartu. Svijet se dijelio na one koji preskaču i one koji se s kartom pojavljuju na glavnom ulazu. Klinci su preskakali i nije bilo tog novca koji bi ih natjerao da plate ulaznicu. Čak i da si imao pune džepove love, ako si frajer, preskačeš. Ostali kupuju kartu.

Piše zvjezdan STRAHINJA

Teška vremena za gradske reportere

Sve je prolazno i podložno starenju, čak i monumentalne građevine od bijelog kamena podignute za fašizma između dva svjetska rata. I režim i zgrade trebale su trajati barem koliko i prvo Rimsko carstvo, ali eto nakon 80-ak godina već im padaju i kamene erte.

PIŠE Lara BAGAR

Oaza usred betona

Cijeli dan dječja cika, igraju se od devet ujutro do deset navečer. Mame ih samo pogledavaju s balkona i zovu na ručak. Dečki s tenkovima, curice s lutkama.

Piše Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Divno i krasno

Neka se oštećeni putnik slobodno javi agenciji, refundirat ćemo mu sve troškove. Kad nazovu novinari, sve postaje lijepo i jednostavno, svi se problemi rješavaju. Tako je i s Puljanima koji su morali prespavati na Unijama, platiti put do doma i zakasniti na posao jer se katamaran Bišovo pokvario. Dok nam revoltirani Puljanin kaže da im se nitko u agenciji Catamaran line ne javlja na pozive i mejlove, suvlasnik agencije nakon poziva novinara promptno veli da nikakvih problema nema. On će, kaže, biti riješen.

PIŠE ZVJEZDAN STRAHINJA

Pogled dolje u Puli glavu čuva

Staro pravilo kaže: Želi li se bolje (u)poznati grad, mora se držati glavu gore i gledati svijet oko sebe. Puno je detalja na pulskim fasadama, zanimljivih arhitektonskih elemenata, otisaka vremena koji pričaju pulske priče... No, istina je i da je ponekad opasno Pulom hodati uzdignute glave.

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Pazi kad pedalina gazi

Sadržaj

PIŠE ZVJEZDAN STRAHINJA

Gorka stvarnost: I slastičarnica je sve manje

U centru Pule, čuli smo nedavno, ostale su još samo četiri stare autentične slastičarnice. A tko je nekada Pulu poznavao, teško će probaviti ovaj podatak i s najukusnijom šamrolnom. Obiteljske slastičarnice su nekada bile zaštitni znak grada, uvijek pune djece, vojske, turista, penzionera, a evo sada ih je samo četiri - Čarli, Zlatna vrata, Giardini i Fortuna. Nekako odolijevaju nesklonim im vremenima, bore se za svoj prostor među raznim drugim ugostiteljima koji nude (i) slastice, a egzistiraju na tradiciji i povjerenju Puljana u domaću proizvodnju kolača, sladoleda, napitaka.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Kasnoljetna renesansa

I ova sezona ide nekako obrnutim putem, i što se kulturno-umjetničke ponude tiče. Taman kada je nakon i uobičajeno sušne kulturne zime trebalo započeti razigrano proljeće, krenula je korona, pa su neka zbivanja i počela, no pravi ljetni događaji su ili odgođeni, ili otkazani, ili pak održani u skraćenoj verziji.

PIŠE Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Kloaka

U uvali Valsaline, jednoj od ljepših u Puli, više od pet desetljeća djeluje hostel, svi ga znaju kao Ferijalni, iako on danas nosi puno pompoznije ime, HI hostel iliti Hosteling International. Sunčano jutro namamilo je u lijepu šljunčanu uvalu uglavnom Puležane, jer gostiju je u hostelu zbog korone malo. Više nije jako vruće pa ni kupači nisu pohrlili na more, rasporedili su se po šljunku na pristojnoj udaljenosti. Na plaži u jutarnjim satima ima hlada, iza plaže osjeća se svježina šumice, more je glatko kao zrcalo i čovjek bi pomislio da ništa, osim pokoje smeđe meduze, ne može poremetiti tu divotu. Sve dok kupače, negdje između gutljaja makijata iz termosice i mirisa algi, iz jutarnje meditacije ne prene vonj fonje koji para nosnice.

PIŠE Zvjezdan STRAHINJA

Vrtić "Štefanija Ravnić" u domu fašističkog lidera

Kad Miki Solus zapjeva "Pun mi je kufer - želim natrag u vrtić!", mogu samo napraviti đir oko umjetničke škole u Radićevoj, obilaziti visok zid kaskadnog dvorišta, viriti na prstima preko zida i prisjećati se kakav je to neograničen poligon dječje mašte i igre bio. U toj zgradi, gdje od 1994. djeluje Škola primijenjenih umjetnosti i dizajna, nekad se nalazio Vrtić "Štefanija Ravnić", tada se i ulica zvala Omladinska, nekada su tu kmečali i igrali se mnogi danas ugledni Puležani dok su se mališanima mogli zvati.

PIŠE Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Mečke

- Poverini! Ništa ne plate, još ti sve rasture, požalio se jedan iznajmljivač kuće za odmor drugom i trećem, dok u kafiću pod murvom ispijaju pivo.

PIŠE Vanesa BEGIĆ

Poštuj tuđe, očuvaj svoje

Poštuj tuđe, ali očuvaj i cijeni svoje, mogao bi glasiti najbanalniji, a ujedno i najispravniji moto kada je u pitanju odnos prema baštini. Posljednjih se godina sve više teži očuvanju lokalne baštine - i u materijalnom i u nematerijalnom smislu, (raz)otkrivanju, ili ponovnom otkrivanju nekih većih zaboravljenih recepata, govora, skladatelja, književnika…

Piše zvjezdan STRAHINJA

Pred objektivom jastrebovi postaju miševi

Jutarnji sastanak s gospodom koja su nas zvala da bi nam ukazala na "velike probleme u kvartu" opet se pretvorio u fijasko. Da, pokazali su nam i stabla koja padaju i smeće koje nitko ne skuplja u kvartu, ali kada smo ih upitali za ime i prema njima usmjerili objektiv fotoaparata, sve se promijenilo. To je stoput viđena scena kad se glasni nezadovoljnici, jastrebovi koji vrebaju svaku nepravilnost u susjedstvu, pretvaraju u miševe.

Piše Vanesa BEGIĆ

Nije lako dobiti ulicu

Koliko se tko osjeća Puljaninom, odnosno koliko tko pripada jednome gradu, ovisi dakako o puno činjenica. Neki ljudi u Puli borave svega nekoliko godina i osjećaju je svojom, neki su tu dugo, a vele da se u glavi nikada nisu "raspakirali", ističući uvijek da nisu iz Pule nego da tu žive. Tako je to i s poznatim ličnostima.

Piše zvjezdan STRAHINJA

Grad puca po šavovima, Mandrač i Marsovo polje prazni

Nebo nad Pulom oblačno, a parking potpuno prazan. Onaj tko se jednom zatekao ljeti u Puli za kišnog vremena, zna da su svi prometni kapaciteti prenapregnuti, ali je i u takvoj situaciji očito teško natjerati strance da koriste veliko parkiralište na Mandraču, pa i novouređeni parking Marsovo polje 2.

PIŠE ZVJEZDAN STRAHINJA

Sadite stabla, pod stablima je spas

Nedavno je kolega u Glasu Istre uspoređivao život u Puli i u Rijeci i pobjedu dodijelio - Puli. Za jedan bod! Pula je, može se reći, prevagu odnijela s parkovima, pri čemu je kolega ustvrdio da je to najčišća pobjeda od svih kriterija: "Pula ima na desetke parkova koji su jedan ljepši od drugoga. Rijeka je parkovima jedan od valjda najsiromašnijih gradova u svijetu".

PIŠE VANESA BEGIĆ

Budi vani

Ne tako davno je glavni moto bio "ostani doma", a potom, za sva događanja, zbivanja i ostalo - budi vani. I sve se više sadržaja, osim onih tradicionalnih ljetnih održava na otvorenom.

PIŠE ZVJEZDAN STRAHINJA

U svoj mi Puli mornara nema

Aj, puna je Pula mladih marinera… Ili mladih mornarića, kako je Balotu na kraju kultne knjige o našem gradu ispravio stari otac. U jednoj suvenirnici u Istarskoj ulici vidio sam šaljive koloritne crteže mornara u plavo-bijelim majicama i prisjetio se da smo nekada te majice na mornarima i uživo gledali pred pulskim kinima, a nerijetko ih i sami nosili kao tipičan ljetni dezen. No, u Puli ne samo da više nema mornara, nema ni imidža grada kao nekad značajnog pomorskog središta, a ni tih majica, tradicionalnih, nekada neraskidivo vezanih uz Pulu.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Pulske grupe

Grupe koje se bave Pulom na najpoznatijoj društvenoj mreži, odnosno koje su usredotočene na razne epohe tritisućljetnog grada, imale su kao prvi i jedini cilj predstavljanje lica i naličja grada koja više ne postoje, koja su izmijenjena, prisjetiti se pojedinaca ili skupina, vratiti malo patine prošlosti, odnosno duh i dah nekih vremena što bijahu.

PIŠE Zvjezdan STRAHINJA

Bingo otišao u nejake drhtave ruke?

Prvog dana nakon što je u ponedjeljak navečer izvučen dobitni listić Binga uplaćen na Verudi, nitko ništa nije znao. Ali sada se već šuška da se pojavio sretni dobitnik ili dobitnica i da su se mnogi iznenadili o kome se radi. Glasine se na Verudi brzo šire pa se tako čulo i da se sa srećkom vrijednom milijun kuna pojavila starija osoba, vrlo skromna, skromne iznošene odjeće, dakle sasvim sigurno nejakih prihoda za ovu našu surovu svakodnevicu, kojoj će ekstra-zgoditak itekako dobro doći.

PIŠE Vanesa BEGIĆ

Zlatne dvadesete

Svatko u Puli ima svoj đir, koji, doduše, ljeti nudi puno više mogućnosti nego u ostatku godine. Osim mora, plaža, kupanja, cjelodnevnog boravka pored mora i čavrljanja, tu su dakako i izlasci, koji u fazi "novog novog", ne izgledaju kao prije. Postali su drukčiji. Ili možda i nisu.

PIŠE Zvjezdan STRAHINJA

Tko vjeruje u vile i zlatne ribice?

Novinar je jučer prijepodne na Verudu, u potrazi za sretnim dobitnikom milijun kuna na igri Bingo Hrvatske lutrije, stigao i prije nego su tu vijest mnogi i stigli pročitati u dnevnom listu ili čuti od prijatelja i susjeda. Na tržnici na Verudi, gdje vrijeme prijepodne teče nekim sporijim tempom i gdje je lako započeti razgovor o svemu, pa i o lokalnom i nepoznatom slavodobitniku, mnogi su na pitanje tko je dobio milijunčić samo odmahnuli glavom: "Ne, nisam čuo, niti vjerujem u to".

PIŠE Vanesa BEGIĆ

Amlet ili palačinka?

Nerijetko i imena pojedinih namirnica, jela, "otvore" sasvim posebne gradske priče, teme, ponekad i polemike. Tako je neki dan u jednoj Facebook grupi koja se bavi Pulom osvanula fotografija palačinki i uz tradicionalne komentare jesu li bolje s marmeladom ili pak s Nutellom, pojavila se i priča o samome nazivu tih slastica.

PIŠE ZVJEZDAN STRAHINJA

Od Herkula do podruma

I opet udes na križanju Stankovićeve i Zadarske. U petak su se sudarili auti talijanskih i riječkih registarskih oznaka pa je lako zaključiti da su nepoznavanje uskih gradskih ulica i nepreglednih raskrižja te prstohvat nepažnje kumovali sudaru. Četiri križanja Stankovićeve, Zadarske, Rakovčeve i Zagrebačke najozloglašenija su u centru grada, a nakon što su osuvremenjeni semafori na raskrižjima Stankovićeve i Rakovčeve sa Zagrebačkom, za očekivati je da se negativna statistika pojača duž Zadarske.

PIŠE Mirjan RIMANIĆ

Sportski centar trebao bi se zvati po Marionu

U Pazinu se upravo gradi pomoćno nogometno igralište vrijedno 3,37 milijuna kuna. Ovime se nadopunjuje kompleks sportskih terena koji već čine nogometno igralište, otvoreno košarkaško i rukometno igralište, sportska dvorana, atletska staza, teniski tereni i sprave za vježbanje na otvorenom. Sve ovo podsjeća na plan koji je Egidije Marion oko 1955. olovkom u boji nacrtao na poleđini jednog plakata. Nacrtao je zapravo izgled budućeg pazinskog sportskog centra onako kako ga on zamišlja. Na tom je crtežu, možemo reći planu, predvidio nogometno igralište 60 puta 100 metara, vježbalište za laku atletiku, terene za odbojku, košarku i tenis te sportsku dvoranu.

PIŠE Lara BAGAR

Kruha i igara

Klipić, listić. Pekara, kladionica. Poput par-nepara otvaraju se i popunjavaju prazne prostore grada, ali i prazne želuce i duše njegovih žitelja. Grad kruha i igara. Novi slogan. Tako jednostavan, životan. Može i na latinskom - Urbs (ili civitas) panem et circenes.

Piše zvjezdan STRAHINJA

Glavno da nismo na Monte Ghiru

Ako kažemo, na primjer, živio sam na Vidikovcu, zadihao sam se na Monte Zaru, idem na Kaštanjer, a poslije toga na Monvidal, sve je jasno. No, došljak u Pulu teško može shvatiti kada mu govorimo da ćemo popiti kafe na Verudi. Odmah će spočitati da Veruda, zanemarimo li blagi uspon od Bulevara preko "S" krivine, i nije na nekom brdu vrijednom pažnje.

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Kakofonija

Koktel majstor uvija se u ritmu muzike za ples dok u metalnoj posudi kemija nezaboravan ljetni koktel. Muzika probija bubnjiće. Nekoliko metara dalje, na drugom "flooru" neke druge note miješaju se s prvima.

PIŠE ZVJEZDAN STRAHINJA

Nakon svega ostaje Arena

"Što je to pred Arenom? Da nije koncert Marka Perkovića Thompsona?", stigla je jučer pred kišu poruka od Puležana koji živi u okolici amfiteatra.

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Sad i odmah

Klima-majstori ovih dana padaju s nogu. Ne od saharskih vrućina koje tope asfalt, nego zbog silnih poziva građana. Curi vanjska jedinica? Žao mi je. Ne stignemo idućih mjesec dana. U gužvi smo. Svi zovu. Javimo čim stignemo. Zovite nekog drugog. Ima majstora u Puli koliko hoćeš, odgovaraju s druge strane žice.

PIŠE Vanesa BEGIĆ

Neponovljiva lakoća filmova

Pula i sedma umjetnost očito se vole, oduvijek, o čemu svjedoči bogata kinematografska povijest tritisućljetnoga grada. Brojna kina koja su tu djelovala kroz godine, festival, Arena, vatromet, a sada već danima unaprijed rasprodane projekcije filmova, klasika, na terasi Zajednice Talijana. Klasici su uvijek "in", ako samo pomislimo koliko kino-dvorana diljem svijeta stalno prikazuje klasike, svakodnevno.

PIŠE ZVJEZDAN STRAHINJA

Pješak brži i od skutera

Prije dva smo tjedna objavili tekst o sve većem broju električnih romobila u Puli, koji po zakonu ne smiju na cestu, već im je mjesto - gle apsurda - među pješacima.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Intelektualna obala kod kultne Kavane

Gledajući stare monografije o povijesti Pule, kao i fotografije na raznim stranicama i grupama na društvenim mrežama, posebice u ljetno doba, možemo vidjeti razne fotografije koje prikazuju neke pulske plaže i kupališta kroz povijest, a koja odavno više nisu u toj funkciji.

PIŠE Zvjezdan STRAHINJA

Ni strankinje više ne mirišu na kokos

- Kako možete reći da je pomidor domaći kad uopće ne miriše, čujem gospođu u raspravi na tržnici.

PIŠE Vanesa BEGIĆ

Pronađi razliku

Razlike ima, ali se ne vidi. Tako bi mogao primjerice glasiti zaključak promatranja, analize sa šetnje po pulskim plažama lani i ove godine.

PIŠE Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Fatamorgana

Zazvonio je mobitel. Nepoznat broj. Tko li to sad zove? Inspekcija nije, porezna nije. Sindikalna povjerenica se ipak javila tihog glasa. Nepovjerljiva je prema novinarki koja se raspituje za nekakva radnička prava, u trenutku kad se ona smanjuju, gaze poput crva i onda elegantno sastružu s potplata cipele. Sindikalna povjerenica u jednoj pulskoj firmi ljutita je jer otkud nama njezin privatan broj? Tko li nam ga je dao!? Za radnička prava me ne pitajte. Ne mogu i ne smijem reći ništa. Pitajte upravu.

Piše zvjezdan STRAHINJA

Uvijek veseli, nikad mučni  

"Nedavno sam na Markatu čuo dva starija Puležana kako se pozdravljaju: 'Sempre alegri', rekao je jedan, a s 'Mai pasion' odzdravio drugi", ispričao mi je Anton Percan, pulski arhitekt, publicist i kroničar lokalne povijesti.

Piše Vanesa BEGIĆ

Stvarnost i ljepša stvarnost

Koliko puta, našavši se u nekoj ne lijepoj situaciji, bilo obiteljskoj, poslovnoj, emotivnoj, financijskoj, studentskoj, ujutro, probudivši se, poželimo da je problem bio samo ružan san i da ga više nema. Tako je i s tom nesretnom koronom, sanjamo da se probudimo i da odmah uz jutarnju kavu ili čaj pročitamo da ima 0 slučajeva.

Piše Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Pulski model

"U Švedskoj nema zabava, svadbi i okupljanja. Družimo se na pristojnoj udaljenosti i to najčešće na otvorenom. U Hrvatskoj je sve jako opušteno. Previše. Mislila sam da će se svi više paziti", požalila se jedna Šveđanka pulskog porijekla u našim novinama. Iako su Švedi otpočetka zauzeli labaviji stav, tzv. švedski model, to ne znači da će jedan drugome skakati u zagrljaj i iznebuha se, ničim izazvani, početi rukovati.

Piše zvjezdan STRAHINJA

Negativna ocjena gostima

"Sve je suđe isprljano i ispremiješano u kuhinjskim ormarićima, čiste plahte su sakrivene u kupatilu, zaliha toaletnog papira za cijeli tjedan završila je u školjci, kanta je pretrpana smećem, smeća ima i u svakom kutku stana, pod tepihom, ispod fotelje, strah me i pogledati ispod kreveta…", priča nam iznajmljivačica stana nakon što je ispratila jedne goste i preostalo joj je malo vremena da stan pripremi za nove.

PIŠE Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Šarena laža

Umjesto robne kuće za široke narodne mase - opskurna kockarnica. Opskrba stanovništva, upravo to je bila njezina namjena, kada je 1969. izgrađena usred zelene tržnice, okružena stambenim naseljem socijalističke arhitekture. Namjena robne kuće na Verudi, mislim. Za razliku od današnjih spavaonica usred betona, socijalističko naselje na Verudi planirano je i izgrađeno za potrebe ljudi, a njima, jasno, treba i tržnica i banka i pošta i robna kuća.

PIŠE Vanesa BEGIĆ

Novo novo

Ništa više nije kao prije i tko zna kada će i hoće li biti kao prije. Novo staro, staro novo, novo novo, prvo poluvrijeme, prvi val, predah - ah, te pauze su najgore, u iščekivanju drugog vala, jeseni, zime. Ne iščekuje se sada bablje ljeto, boje jeseni, dunje, kesteni, berba - sada se čekaju samo - valovi.

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Oblačan dan i turisti u gradu

Običan oblačan dan konačno je privukao turiste u grad. Čovjek bi pomislio da su se spustili s Verudele, Stoje, izmilili iz svih tih silnih privatnih apartmana. Prekjučer si ih mogao izbrojati na prste jedne ruke, a samo dan poslije grad je neobično živnuo. Došli su, kao i za svakog prethodnog oblačnog dana, iz cijele Istre.

PIŠE ZVJEZDAN STRAHINJA

Veći i od vatrometa i od Festivala

Kao nema festivala, ali će ga biti, jer je odgođen, ali ne i otkazan. Što bi se reklo: je, a nije! A nije ni vatrometa. Sada neka se pogrizu oni koji su lani zazivali njegovo ukidanje jer da plaši ptice. Plaši i ljude i ostale životinje, ali to nije razlog da ga ne bude.

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Dobar dan, doviđenja

- Nema nikakvog rukovanja, ma kakvo ljubljenje, savjetuje Puljanin prijateljicu, očito vlasnicu kuće za odmor, dok s njom ispija kavicu pod zelenim grozdovima na terasi jednog pulskog kafića.

PIŠE BORKA PETROVIĆ

Ukinimo kafiće odmah!

Pizza-cut za ručak, nakon nje "kava za van" i šetnja s malom smeđom čašicom gradskim središtem. Kada se ožedni dovoljna je bočica hladnog pića iz automata. I sve bi to još možda i moglo proći (sezona koja se temelji na burecima iz pekara i kojoj kuglici sladoleda) kada bi turista bilo kao i lani, kada su se brojali u desecima tisuća pa bi svaki deseti ipak zastao i u nekom kafiću ili restoranu. No, turista u Puli ima-nema, žale se i ugostitelji i prodavači na tržnici.

PIŠE ZVJEZDAN STRAHINJA

Bugarski levi i rumunjski humanitarci

Kad su pulski maturanti na početku 1993. odlazili u Prag, odmah nakon mirnog razlaza Češke i Slovačke, upozorili su ih da novac ne mijenjaju na ulici, jer da će im uvaliti puno slabiju slovačku verziju krune. Češka je uređena zemlja, ima banke i mjenjačnice, ne plaćajte porez na budale, govorili su im.

PIŠE Borka PETROVIĆ

Odakle Havaji u Puli?

Nekada naši čitatelji trebaju našu pomoć, a nekada mi njihovu. Tko zna zašto se plaža na Verudeli, u blizini nekadašnjeg hotela Park, sada Arena Park Plaze, zove Havajska, Havajka ili Havajsko, kako je neki još zovu?

PIŠE ZVJEZDAN STRAHINJA

Gurali su fakini pulskim ulicama

Nekada davno seljaci iz unutrašnje Istre vlakom bi stigli u Pulu da prodaju poljoprivredne proizvode, a na stanici bi ih dočekali fakini sa svojim drvenim kolicima s dva velika kotača i za sitan novac prenosili im robu do markata. I po suncu i po kiši gurali su fakini sporo pored Rivijere i Arene sve do centra Pule.

PIŠE Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Individualizacija

Što veći stupanj individualizacije, to veći problem smeća u Puli. Individue, naime, pod okriljem noći iskipavaju sadržaj dnevnog boravka na ulicu, pored kanti za smeće, ali ne u svom kvartu, nego u neki drugi dio grada, da ih nitko ne vidi, jer neće da im je ispred kuće nered. Onda slučajnim prolaznicima ne preostaje drugo nego da, u ovoj koronakrizi, među gomilama krame pronađu pokoju sitnicu za sebe. Znalo se tu pronaći lijepih fikusa u važu, dječjih stolaca iz Ikee, krevetića i fotelja.

PIŠE Vanesa BEGIĆ

Ili previše reda ili nikakav red

Navike se mijenjaju, iako, teško je danas utvrditi mijenja li vuk dlaku ili ćud, ili i jedno i drugo, ili pak - nijedno.

PIŠE Zvjezdan STRAHINJA

I ostade ih 85!

Do ponedjeljka navečer na Giardinima je bilo 86 ladonja, u utorak ujutro već ih je 85! Jedno je stoljetno stablo palo pod udarima jake bure, prepriječilo se na cestu, dobro da nije koga i ubilo!

PIŠE Borka PETROVIĆ

Nikad više komaraca

Jedan, dva, tri… čak šesnaest komaraca nabrojala sam nekidan na samo jednoj mreži koja nam čuva prozor u dnevnom boravku. Svi su htjeli unutra, gledali nas iz prikrajka i samo čekali da izađemo kako bi nam se napili krvi. Stoga, unatoč friškom zraku, u dvorište i vrt sve rjeđe izlazim. Sve sam lokvice vode na dvorištu eliminirala, no pomoći nema. Ni danju, a kamoli noću. Komaraca je više neko ikada, a to se slažu i susjedi.

PIŠE Borka PETROVIĆ

Nosiće na zrak!

Samo jedno sigurno znamo - da ništa ne znamo! Je li virus slabiji, ili jači. Ima li zaraženih odnosno oboljelih manje ili više. Ubija li ga sunce, zadržava li se na površinama i koliko? Jednoznačnih odgovora nema, virusom se loptaju poput nogometne lopte i lijevi i desni. Nama su, za to vrijeme, uveli obavezne maske u ljekarnama, trgovinama, autobusima… Možda uskoro, kada turistička sezona prođe, nećemo moći nigdje bez nje.

PIŠE LARA BAGAR

Porez na budale

Nema mi gore kazne od kazne za parking. To mi je kao nekakav porez za budale. I ima smisla. Budala sam jer nisam platila parking. Jasno mi je da sam zgriješila. Stala sam tih 15 minuta i zaboravila platiti parking. I eto njega s čestitkom od 160 kuna za 15 minuta.

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Ništa za novine

Ako je za novine, onda ne bih ništa rekao, kazuje mi trgovac u nedavno otvorenoj prodavaonici drangulija u Kandlerovoj ulici, dok me nepovjerljivo mjerka. Danju nikad ne skidam ogromne crne naočale, a čovjeku je neugodno jer mi ne vidi oči, pa ne zna ni tko sam, ni što sam, ni što smjeram.

PIŠE BORKA PETROVIĆ

Spašavanje male čiope

Medicinski benzin i pamučna vata spasili su jedan život. Možda nekome jedna ptičica manje-više ne znači puno, ali meni je srce bilo veliko k'o kuća kada se, nakon nekoliko dana muke, malena ponovo vinula u nebeske visine.

PIŠE BORKA PETROVIĆ

Gradski busevi leglo zaraze

Kada je buseva manje - gužve su veće. Tako se u autobus Pulaprometa koji je jučer u 10.30 sati kretao za Štinjan, ukrcala masa putnika. Bilo ih je toliko da su svi morali sjediti jedan do drugoga. No, kao da to nije bilo dovoljno, na Velom Vrhu u autobus se ukrcala grupa od kojih 20-ak mališana, vjerojatno iz neke organizirane aktivnosti. Jedva su stali u autobus, ispunili sve praznine pa su se putnici tiskali jedan na drugome.

PIŠE ZVJEZDAN STRAHINJA

Sumnjiv je tko leđa okreće moru

Ako negdje u primorju sjedne čovjek sam za stolom na terasi ugostiteljskog objekta uz obalu i pritom leđa okrene moru, tada je ili krajnje sumnjiv ili je sasvim sigurno stranac. Rijetko tko tko živi na moru tom moru i okreće leđa - em što more otvara horizont, em što između mora i terase često prolaze nekakvi ljudi, šetači, turisti, koje treba vidjeti i prokomentirati.

PIŠE LARA BAGAR

Maska gore, maska dole

Gore, dole. Dole, gore. Pa opet isto. Sad je ima, sad je nema. Nervira te, ali ne možeš bez nje. Zaštitna maskica za lice, zapravo je, kao i naočale - neophodna. Moraš ih imati sa sobom da vidiš, funkcioniraš li u životu. Bez njih ne možeš ništa. S naočalama je život jasniji, s maskicom sigurniji.

PIŠE ZVJEZDAN STRAHINJA

Po nužnicima se Pula poznavala

Da je davnih godina Pula bila suvremeni grad, u kojem pitanje nužde nije bilo neumjesna tema, već stvar praktičnosti, pokazuju danas zaboravljeni, a nekima i mrski betonski nužnici podignuti prije Drugog svjetskog rata. Razmišljali su o gospodi, čiji mjehur nije smio patiti, a manje o gospođama ondašnji gradski oci i na raznim mjestima u gradu podizali WC-e, češće samo pisaore, za besplatno olakšavanje. Bio je to, valjda, standard svake urbane sredine koja je držala do sebe, a to da su se mnogi gosti Pule čudili tim "kućicama" i nije naš problem.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Nova ljetna Pula

Drukčija će, kakogod, ipak biti ovoljetna Pula - dakako, prateći iz dana u dan epidemiološku sliku i sve uzročno-posljedične veze koje iz toga proizlaze. Dok jedni kukaju za gostima - turistima i eurićima, drugi kažu napokon, jedno ljeto samo za domaće, mjesta na plažama, mirne šetnje bez slaloma po ulicama, a organizatori kulturnih događanja stalno su u iščekivanju prognoza, epidemiološke situacije i razmatranju što se s umanjenim proračunom može učiniti.

PIŠE Lara BAGAR

Parkinga ni za lijek

Uvijek ista priča. Parkinga, kako bi se u narodu reklo, ni za lijek. Ni sada kada je korona ubila sezonu. Dobro, nije u potpunosti. Po gradu ima sve više turista, a to znači i sve više automobila jer korona-free turisti dolaze vlastitim prijevozom. Samo neka dođu, oslobodit ćemo mi njima mjesta, dati im svoje ako treba, ali nemamo im što dati kada ni mi nemamo mjesta za parkiranje. Zadnjih su dana sva parkirališta u centru grada popunjena.

PIŠE Borka PETROVIĆ

Di su partizani? U šumi!

Članovi štinjanske podružnice Udruge antifašističkih boraca i antifašista Pula položili su na Dan antifašističke borbe cvijeće na mjesni spomenik i groblje. Prije tog čina, njih desetak okupilo se na Placi, mjesnom trgu, da bi se jedina Štinjanka među njima upitala: "Malo nas je, gdje su svi partizani?", a društvo joj odmah šaljivo repliciralo - "Kako gdje su partizani? U šumi!"

PIŠE ZVJEZDAN STRAHINJA

Čekam vas na kantunu Arene

Dogovoriti sastanak na uglu Arene starim Puležanima bio je eufemizam za unaprijed prekršiti obećanje i nikada niti pomisliti doći na neželjeni susret. Eliptični oblik Arene, bez kantuna, ali s fluidnim bijelim kamenim plaštom, kao da je Puležanima od davnina nametao neke nadrealne i teško pojmljive slike pa su i oni u sjeni amfiteatra posezali za raznim neodređenim pojmovima. Možda se i zato, kad se ne zna ili se ne želi otkriti neka lokacija u tom dijelu Pule, samo lakonski kaže: "To ti je tamo iza Arene". Kao da "Drio la Rena" podrazumijeva neka tajanstvena i divlja prostranstva koja tek trebamo otkriti.

PIŠE Borka PETROVIĆ

Ukinite vijećnička pitanja!

Posljednja sjednica Gradskog vijeća Grada Pule održana je, nakon četiri virtualne, u prostorima Komunalne palače. Prenosila se uživo, a kasnije i na lokalnoj TV Novi. Nakon što su strpljivo čekali da nešto priupitaju - jer točke pod nazivom "Vijećnička pitanja" ili takozvani Aktualni sat od veljače nije bilo - oporbene je vijećnike dočekao šok. Uspjeli su postaviti tek jedno jedino pitanje.

PIŠE LARA BAGAR

Grad magnet

Grad Pula je magnet za svečani trenutak u životu, nadahnuto je jučer na otvaranju velikog salona vjenčanica u Zagrebačkoj ulici rekla Jasna Jaklin Majetić, predsjednica HGK - Županijske komore u Puli. Pritom je spomenula i pulski amfiteatar i Svetu stijenu na Verudeli, taj hot spot mladenaca koji su savršena kulisa za fotografije najljepšeg dana u životu. Ali, što je s ostalim u Puli?

PIŠE ZVJEZDAN STRAHINJA

U palači na distanci, u kafiću bliski

Vijećnik Radenko Ognjenović zaželio se sjednica Gradskog vijeća Pule kako su se odvijale prije epidemije koronoavirusa, a ne više "on line" i telekonferencijskih. Smeta mu što su se vijećnici, gradonačelnik i njegovi zamjenici u srijedu nalazili u gradskoj vijećnici, direktori gradskih poduzeća u drugoj prostoriji, ravnatelji javnih ustanova u trećoj, a mediji u četvrtoj. Kao da je time dinamičan dnevni red izgubio išta na atraktivnosti?!

PIŠE Borka PETROVIĆ

Samo neka dođu

Šokovima nikad kraja. Nakon polupraznih pulskih plaža, jučer sam prijepodne ostala frapirana praznom Ulicom Sergijevaca. Nema gurkanja, probijanja kroz gužvu, dreke koju ne razumijete, mirisa kreme za sunčanje koja dopire do nosnica... Jednom riječju - nema turista!

PIŠE Zvjezdan STRAHINJA

Makedonske lubenice u ljetnoj noći

Zašli smo ovih dana iza zidova starog diskonta na Vidikovcu, da vidimo što se zbiva u tom objektu zatvorenom već 23 godine. Provukli smo se na usko i otkrili pakao! Rastureni objekt i dvorište, prljavština na sve strane, sve ispunjeno polomljenim inventarom i drugim smećem koje je netko sustavno unosio.

PIŠE Nina ORLOVIĆ RADIĆ

Jesmo li se previše opustili!?

Prošli vikend, kojeg su mnogi vlasnici restorana i kafića zbog dolaska gostiju i vraćanja turističkih aktivnosti na javnu scenu prozvali i danom "D", vratio je osmijeh na lice. Konačno, krenuo je plimni val koji je doveo više od 60 tisuća gostiju. A kad smo kod ljubaznosti, srdačnosti i osmijeha domaćina, valja istaknuti da je ovo potonje i (pre)više otkrivalo zadovoljstvo posjećenog vlasnika ugostiteljskog objekta.

PIŠE Borka PETROVIĆ

I ja bih bila turist!

Ne zna čovjek bi li se veselio ili plakao. Mjesta k'o u priči, možeš birati gdje ćeš leći i sunčati se, ma možeš birati plažu samo za sebe... Eto, tako su izgledale štinjanske, a pretpostavljam i ostale pulske plaže ovoga vikenda.

PIŠE Vanesa BEGIĆ

Sve više šetača

"Ma, samo da stvari krenu na bolje, da se sve po malo promijeni, dosta je više tako", govori jedna šjorica drugoj pored jedne pulske plaže.

Piše Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Volja i nevolja

Pula dobiva nadstandard, stambenu zajednicu u kojoj će živjeti beskućnici, socijalno ugrožene skupine ljudi kojima je to jedina šansa za ponovno integraciju u društvo. Za to postoji politička volja, jer udruga Institut u projekt ulazi s Gradom, ali i Ministarstvom za demografiju koje je odobrilo sredstva. Potrebno je još pronaći adekvatan prostor u koji bi se smjestile osobe koje žele koegzistirati u zajednici.

Piše zvjezdan STRAHINJA

"Kanchenjunga" kao tri "Drozine"

Prije 45 godina u more je porinut i Indijcima isporučen najveći brod proizveden u Uljaniku, u Puli, u Hrvatskoj, s ove strane Jadrana uopće. Prije 20 godina je i upokojen taj mamutski tanker "Kanchenjunga" koji je sa svojih 335 metara bio za čak 20-ak metara duži od brodova iz serije Berge, čije je ime povijest ipak bolje upamtila zbog kontroverznih nestanaka.

Piše Vanesa BEGIĆ

Riječ eksperata

Pišući o određenim gradskim specifičnostima, toponimima, kulturnim zbivanjima, građevinama, povijesnim činjenicama, lingvističkoj zbilji i drugome, literatura je svakako dobra pomoć. No, nekada izuzev literature, treba imati i zanimljivog sugovornika, koji ima povijest grada, ili barem dio te povijest, u malom prstu.

Piše Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Nestabilno

Nestabilan i na klimavim nogama. Takav će biti lipanj, odnosno takav on već jest, ako uopće znamo da smo u lipnju. Pomalo je hladnjikavo, pa onda sparno. Vrijeme nit je za poljoprivredu, nit je za kupanje. Dobro, temperatura mora, za razliku od one vanjske, raste neovisno o varljivom vremenu.

PIŠE ZVJEZDAN STRAHINJA

Nekad je muško ime samo ime

Ako Delfino zvuči kao talijanska riječ za morskog sisavca, a takvim se imenom nazivaju i neki muškarci u Italiji, onda se natpis Delfino uklesan s godinom 1942. na pulskoj obali sigurno odnosi - na podmornicu.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Previše bivših

Pulske ulice i razni lokaliteti, kao i pojedine ustanove, mijenjali su imena kroz povijest, različite epohe i vladavine, a neka imena, i kada su bila službena, nisu se koristila, dok su druga imena, i godinama nakon što su maknuta iz uporabe, i dalje aktualna.

PIŠE Borka PETROVIĆ

Pula - grad pekara

Puležani, po svemu sudeći, u životu jedu samo kruh, peciva, krofne i trokute pizze. Sve, tu i tamo, presjeku kojim burekom ili kroasanom. Kako inače protumačiti da je to jedina djelatnost koja se u našem gradu uspijeva održati?

PIŠE Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Nema više radničke klase

S propašću industrije propala je i radnička klasa. Posljednji takav mastodont kojemu nisu uspjeli nauditi svi ratovi od 1856. naovamo, pulski Uljanik, pao je ničice u novoj hrvatskoj eri deindustrijalizacije.

PIŠE BORKA PETROVIĆ

Nisam kužan!

Vrijede li i dalje mjere socijalne distance ili ne vrijede više? Pitanje je koje mnogima prođe kroz glavu dok čekaju u redu na nekoj od blagajni. To je pitanje uputio jedan naš čitatelj i meni, želeći znati je li možda nešto propustio i zašto mu drugi pušu za vratom.

PIŠE Vanesa BEGIĆ

Otočić bogate povijesti

Fratarski otok je za Puljane asocijacija na ljeto, ljetovanje, kampiranje, more, plaže, lijepe trenutke, no, otok Veruda, kako glasi službeni naziv, ima i dugačku povijest, premda je sada viđen samo kao mjesto za ljetovanje i za dječje kampove.

PIŠE Borka PETROVIĆ

Nestala trava, a s njom i zmija

"Nemoj sjediti tu! Šu, makni se zajno!" viknuo je na mene jedan susjed Štinjanac neki dan. U čudu sam se ogledala oko sebe, ne shvaćajući u čemu je problem, bezbrižno sjedeći na maloj klupici na autobusnoj stajalištu, okružena zelenilom. Zapravo korovom koji je izbijao iz betona sa svih strana i dosegnuo već razinu klupe.

PIŠE Zvjezdan STRAHINJA

Naš čovjek Fran Mihaljević

Proteklih je mjeseci ime Fran Mihaljević, u kontekstu naziva Klinike za infektivne bolesti u Zagrebu, u medijima spominjano gotovo jednako često kao i imena velike četvorke Beroš, Markotić, Božinović, Capak. Da, klinika koja nosi ime osnivača suvremene infektologije u Hrvatskoj, u doba koronavirusa igrala je ključnu ulogu i naravno da "Dr. Fran Mihaljević" nije silazio s usana televizijskih voditelja.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Obični ljudi

Toliko ljudi obilježava jedan grad, bilo koji grad, svaki grad, pa tako i Pulu. Svojim djelima, arhitekturom, nesebičnošću, zalaganjem, bili to znanstvenici, graditelji spomenika, gradonačelnici i druge figure koje vode grad, pa sve liječnika, profesora, umjetnika svih vrsta, sportaša, ali i malih, običnih, jednostavnih ljudi koji su poznati samo određenom krugu poznanika, a opet ih se pamti po njihovoj dobroti, jednostavnosti.

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Mora da boli

- Doktore, boli!

PIŠE ZVJEZDAN STRAHINJA

Pamćenje k'o u ribe

"Prije dva tjedna nikoga nije bilo na tržnici, čekao se red za ući pod kostanje, među ljudima se još osjećao strah, ili barem oprez. A sada?! Kao da nikada nije bilo zaraze, svi su nahrlili, gužvaju se, pušu mi za vrat", priča poznanik iznenađen stanjem u gradu nakon popuštanja epidemioloških mjera. Zar se on i dalje plaši koronovirusa? Zar nije sretan što smo slobodni?

PIŠE VANESA BEGIĆ

Carpe diem

Šetnja Lungomareom krajem svibnja identična je šetnji ovom lokacijom kao i lanjske godine, kao i preklani, kao i 2010., 2000., kao da se ništa nije u međuvremenu dogodilo. No, dogodila se korona koja je u protekla dva i pol mjeseca uvelike promijenile živote i navike ljudi.

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Sve je po starom

Djeca su se jučer ponovno rastrčala po školskim hodnicima. Dobro, nisu se odmah mogla dati u trk jer su se na ulazu u školu mogla spotaknuti na spužvu s alkoholnim sredstvom za dezinfekciju obuće. Onda su, prije nego što su razdragano otrčala prema svojim učionicama, morala oprati ruke vodom i sapunom, a na nastavi se udaljiti metar i pol od prvog kolege.

PIŠE ZVJEZDAN STRAHINJA

Spomenik kurvama dobre energije

"Spomenik kurvama u penziji" u Kandlerovoj ulici dokaz je da Puležani slabo poznaju svoj grad i da ih slabo pamćenje služi. Čak se i u jednoj tiskovini pulskih kreativaca može naći pogrešan podatak da je taj veliki falusni kamen 1992. godine zaista podigla Gradska radionica iz Pule pod tim nazivom. Od mnogih smo pak čuli da je to Spomenik palim kurvama, jer se nalazi na početku Castropole, ulice nekada pune javnih kuća i možda stradalih u bombardiranju. Ni jedno ni drugo nije točno, ali dobro zvuči!

Piše Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Šta je njima 50 kuna

- Eno još stoji onih 40 kuna na trešnjama, požalio se sredovječni Puljanin ispijajući makijato na terasi kafića skrivenog u bašti kod tržnice.

Piše Vanesa BEGIĆ

Blažene naše plaže

"Blago vama kada imate toliko plaža koje su tako blizu gradu, može se doći i pješke bez problema. Zamislite kako je u velikim gradovima na moru, koliko se treba voziti do plaža, tražiti parking, gužva, trošak, vama je stvarno sve blizu, pa i iz najudaljenijeg gradskog kvarta", nerijetko znaju reći stranci koji su na bilo koji način povezani s Pulom - ili turistički ili tu žive i rade.

PIŠE Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Ako niste u školi, onda ste doma

Samo dan nakon što smo iz Ministarstva znanosti i obrazovanja dobili grunfovski odgovor na pitanje kad će se objaviti upute za drugi turnus učenika koji u ponedjeljak, 25. svibnja, kreću u školu, jučer je na jedno portalu osvanula ekskluzivna vijest: "Sva djeca mogu u školu i vrtiće!"

PIŠE Zvjezdan STRAHINJA

Svi samo lažu

Majstori su jedva dočekali otvaranje kafića, da u miru mogu pojesti marendu, popiti piće i pregledati dnevni tisak. Njih je dvoje, dva su bureka iz pekare, dva mala točena piva sa šanka i dva primjerka friških novina.

PIŠE Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Homeopatija

Nikad se na pulskom merkatu kao ovog proljeća nije dogodilo da nema sadnica tikvica. Planule bi već ujutro i onaj tko je mrvu zakasnio ostao bi bez biljčice koju je sutradan kanio posaditi u svom vrtu, gdje nema ni korone, ni korune, ni ispraznih razgovora koji oduzimaju energiju. Osuđeni na izolaciju sa samim sobom, čak i kad im nije propisana ta mjera, Puljani su nahrupili po piantine i zazelenjeli vrtove. Čak i oni koji nikad dotad nisu uzeli motiku u ruke. Nije bez veze narod rekao da nema kruha bez motike. Ali od motike bole leđa.

PIŠE Zvjezdan STRAHINJA

Blaženo nesvjestan situacije

"Prije svega moramo biti svjesni da se nalazimo u izvanrednim situacijama koje zahtijevaju izvanredne mjere, odnosno nalazimo se u karanteni zbog mjera uvedenih radi sprječavanja širenja koronavirusa. U okolnostima u kojima se nalazimo otežano je svakodnevno funkcioniranje i javne službe čine ogromne napore…", dio je odgovora koji smo u travnju primili iz gradske uprave na pitanje o uređenju Giardina, što se već godinama provlači kroz proračune Pule.

PIŠE BORKA PETROVIĆ

Purgica želi živjeti

Grad nisu (samo) zgrade, njegove ulice i kružni tokovi. Grad čine ljudi. Ali, grad čine i oni drugi, za neke posve nevidljivi stanovnici. Njegovi psi, mačke, golubovi… Ovo je priča o jednoj mački. Mački koja želi živjeti.

PIŠE ZVJEZDAN STRAHINJA

Puležani u paukovoj mreži

Puležani su zaraženi otrovom "latrodektusa" (crne udovice) i trajno su obuhvaćeni paukovom mrežom. Otrov uzrokuje nemir, a zatočenost teško objašnjivu strast prema zavičaju.

PIŠE BORKA PETROVIĆ

Od koje smrti umrijeti

Centar grada jučer je izgledao gotovo pa normalno. Kafići rade, na tržnici se više ne čeka u redu i otvorena je cijela zgrada. Jedino se u pojedinim bankama i kod teleoperatera čeka ispred i na šaltere ulazi jedan po jedan. Na prvi pogled reklo bi se da pandemije nikada nije ni bilo, kako je ljudi kao i inače.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Ne diraj mi uspomene

Sve ono što je starije je bolje, sve što je drevnije, što ima patinu vremena je bolje - čini se prema komentarima koje nalazimo uz stare fotografije Pule i okolice na raznim Facebook grupama.

PIŠE BORKA PETROVIĆ

Dabogda ljetnih gužvi

U jeku pandemije koronom, jednim od akata gradonačelnika grada Pule, i ove se godine organizira prometna jedinica mladeži. No, ono što je malo zbunjujuće jest obrazloženje odluke u kojem se navodi da Pula, kao turistička destinacija, iz godine u godinu bilježi porast dolazaka domaćih i stranih gostiju, kako tijekom ljetnih mjeseci tako i tijekom cijele godine.

PIŠE ZVJEZDAN STRAHINJA

Tko o čemu, mi o rasvjeti

Otkada je vijeka i komunalnog reda, na građanima je da se žale na javnu rasvjetu. Najčešće zato što rasvjete negdje nema ili je ima, ali ne radi. Rjeđe gunđaju oni koji pate od nesanice pa kažu da ulična lampa svijetli prejako.

Piše Vanesa BEGIĆ

Kava u prirodi

Nije lako promijeniti navike preko noći - ne znam tko je pametan rekao da je navika druga čovjekova priroda - no koronakriza učinila je svijet posve drukčijim mjestom. I najveću je korist od svega toga imala - priroda. Da, upravo priroda i njezina ljepota; sada još ljepša, čišća, više dolazi do izražaja.

PIŠE Zvjezdan STRAHINJA

Veliki Brat te gleda

Nakon ograničenog kretanja i djelovanja zbog epidemije koronavirusa, sada još postavljaju i kamere po centru Pule?! Pa gdje to ide ovaj svijet, pitat će se mnogi. Gradski komunalci tvrde da video-nadzorom, koji uvode na ulicama i trgovima, žele sačuvati spremnike od devastacije i spriječiti odlaganje nepropisnog otpada. Treba kazniti one koji uništavaju zajedničku imovinu i prljaju grad, a to se najučinkovitije čini stalnim nadziranjem.

PIŠE Borka PETROVIĆ

Korona mi paše

Nemojte se odmah ljutiti na izjavu u naslovu. Svjesna sam koje nam je sve probleme ova mala beštija donijela. Itekako. Od smrti, razdvojenosti od obitelji i prijatelja do straha i gospodarskog kolapsa koji nam prijeti. No, u svakodnevnom životu, u brojnim sitnicama koje me okružuju - korona mi baš odgovara.

PIŠE Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Bolje da nosim kratku kosu

Kosa u doba korone je kao koruna. Brzo i nekontrolirano raste. Neukrotivo se širi, učas pojede glavu na kojoj raste i vine se prema nebesima. Širi se lijevo i desno. Gore-dolje. U doba korone kosa brže raste. Pogotovo kad ne rade saloni za šišanje.

PIŠE Borka PETROVIĆ

Koliko srdela ide u kilo?

Srdela ili sardela, kako vam drago, spada u sitnu plavu ribu. No, ono što žalosti, jest da je ona sve manja, odnosno sitnija. Poznavatelji mora vele da je nekada, sada već davnih dana, u kilogram srdela išlo oko 25-30 riba. Znate li koliko ih za kilogram treba danas? Probajte pogađati, vjerojatno ćete pogriješiti!

PIŠE Zvjezdan STRAHINJA

Tantra za izolaciju

Knjižnice su otvorile vrata, konačno se može zamijeniti stoput prelistano štivo za dugih izolacijskih dana, ali po strogim epidemiološkim uvjetima. Pred knjižnicom knjižničarka od čitatelja po redu preuzima knjige. Tako na red dolazi i on, sramežljivo joj predaje naramak knjiga, a knjižničarka, ne mareći za čitateljsku intimu, pred svima okreće naslovnice s kojih sijevaju natpisi: "Odisejev erotikon", "Tantra", "Pedeset nijansi sive"… Među njim su i trilogije Henryja Millera i dva romana Philipa Rotha.

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Nedjeljna pečenka

Ovih se dana u javnosti vodi polemika o tome treba li zabraniti rad nedjeljom ili ne. Neposredan povod bila je odluka HDZ-ovog Stožera civilne zaštite RH, neprikosnovenog autoriteta i vladara, da se radi zaštite stanovništva od koronavirusa nedjeljom zabrani rad svim trgovinama osim kioscima, pekarama i benzinskim pumpama. Na strani zabrane rada su i sindikati, koji pak tvrde da se odluka ove vrste ne može provesti tek tako, vrhunaravnom odlukom Stožera, već ona mora biti utemeljena u zakonu.

PIŠE BORKA PETROVIĆ

Prvi maj bez graha i igara

Prvi maj ove godine pada u petak. Dakle, neradni je dan. Ipak, za nas novinare praznici i blagdani većinom su radni - jer čitati se mora. U dva desetljeća rada u Glasu Istre proslavu 1. maja pratila sam sigurno desetak puta. Toliko da napamet već znam kako sve to ide. Budući da proslave ove godine, radi mjera socijalne distance, nema - ne preostaje nam drugo nego da se svi skupa prisjetimo.

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Dezinfekcija mozga

Donald Trump neki je dan na presici upitao liječnicu Bijele kuće bi li se koronavirus mogao spriječiti kad bi se dezinfekcijsko sredstvo uštrcalo izravno u krvotok. Doktorica je bila konsternirana, e da bi uslijedili poslovični šok i nevjerica.

PIŠE ZVJEZDAN STRAHINJA

Matilda Barry iz najcrnjih dječjih snova

Tko to cvijeće donosi na posljednje počivalište Matilde Barry na pulskom Mornaričkom groblju? Ima li imalo istine u morbidnoj priči da Matilda noću ustaje da bi počistila vlastiti grob?

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Samoizolacija

"U samoizolaciji sam već 40 godina", kaže mi poznanica koju sam trefila na zelenoj tržnici. Njoj mjera socijalne distanciranosti toliko ne škodi. Baš joj se ne ide nazad na posao, među sve te ljude, izjadala se nakon što su iz kriznog stožera najavili otvaranje dućana već idućeg ponedjeljka.

Piše zvjezdan STRAHINJA

Strah, da smo preuranili

Počelo je evidentno opuštanje i popuštanje. Opuštanje građana po pitanju straha od zaraze "korunom" i popuštanje opće napetosti i samodiscipline.

PIŠE Borka PETROVIĆ

Priča o štinjanskom murvaču

Murva je inteligentna biljka. Svoje je ime dobila iz latinske riječi "mora" što znači kašnjenje, jer sporo razvija pupoljke. Poznata je izreka slavnog rimskog pjesnika Vergilija o murvi ili dudu kao najpametnijoj od svih stabala, jer pupa tek kad je sigurna da je vrijeme toplo. Murva, odnosno murvač, na štinjanskoj je Placi propupao i prolistao.

Piše Vanesa BEGIĆ

Natrag prirodi

Prošla su točno dva mjeseca. Bila je subota, lijepa, sunčana, gotovo proljetni dan, iako je bila veljača. Ugodno vrijeme izmamilo je tada brojne šetače po pulskim šetnicama, nije još bilo distance, priroda je nagovještavala već po malo proljeće, ljudi su bili relativno veseli, no, jedni drugima su znali doviknuti "Jesi li čuo što se dešava u Italiji?".

PIŠE Lara BAGAR

Besplatna dobrota

Loša su vremena lakmus papir za ljude. Loši su još gori, a dobri bolji. "Nudim besplatno čuvanje djece dok ne rade vrtići. Ukoliko morate raditi, a nemate gdje s klincima, javite se s povjerenjem", napisala je prije par dana Puljanka na pulskom oglasniku na facebooku. Čuvanje i to besplatno? Ovo je za rubriku vjerovali ili ne?

PIŠE Borka PETROVIĆ

Neće meni radi korone u vrtu biti koruna!

Subota popodne. Sunčan dan, prekrasan. Gotovo idiličan. Samo da nema te nesretne korone. Ljudi ispred jednog trgovačkog centra uredno stoje u redovima. Podugačkim, s maskama na licu, strpljivo čekaju na suncu. U trgovinu ih redar pušta u grupama. Prije toga dezinficiraju im ruke. No, prevelikog straha očito nema.

PIŠE Zvjezdan STRAHINJA

Plaže samo za domaće

Zaboravimo velike skupove i koncerte sigurno do kraja godine, rekao je jučer pred novinarima Dino Kozlevac. Svi su novinari to i čuli, ali kao i da su prečuli. Kad je Kozlevac shvatio po našoj reakciji da nam taj podatak i nije baš najjasnije sjeo, ponovio ga je još jednom. A onda šok i nevjerica: Nije li malo pretjerana takva zlokobna prognoza razvoja epidemije?

PIŠE ELIO VELAN

Pravi primjer rovinjskog doma

Imao sam prijatelja u Trstu, zvao se Edoardo Kanzian. Bio je vrsni organizator kulturnih manifestacija, talentirani džezista, bubnjar koji je obilježio tršćansku avangardnu muzičku scenu šezdesetih godina prošlog stoljeća.

Piše Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Crkla centrifuga

Pitaju ljudi u jednoj radijskoj emisiji kad će se ublažiti koronamjere i otvoriti dućani. "Nemam gdje kupiti frižider", požalila se jedna slušateljica. Ajde, mogu bez mašine za suđa, kaže ona. Može i bez perilice rublja. Ali, bez frižidera ne može. A i djeca su izrasla, trebaju im nove cipele. Gdje ih kupiti ako dućani ne rade, zabrinula se Puljanka.

PIŠE ZVJEZDAN STRAHINJA

Plavetnilo nad Pulom, netaknuto i nevino

Goran je informatičar i on svoj posao u doba korone bez problema obavlja od kuće. Daj mu dobru internetsku vezu i kompjuter i svaki problem riješi od bilo kud. Ali Goran je i ulični hodač. On je i šumski hodač, brdski hodač, planinski hodač, nizinski hodač - on je hodač u svakom smislu. Zato mu mjere za suzbijanje epidemije i zatočenost u zatvorenom teško padaju. Nedostaju mu dnevne pješačke rute, čak i one kratke poput spuštanja s Vidikovca u grad, koje svakom hodaču služe za održavanje kondicije, ali i kao trenutak samoizolacije za bavljenje svojim mislima - u karanteni svog uma.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Nikad tako blizu, nikad tako daleko

Prolazeći ubrzano kroz grad, gledajući da se čim prije obavi ono što se mora, može se pomisliti: ne, to nije moj grad, to ne može biti tako. A sve kuće, zgrade, stabla, ulice, trgovi su manje-više isti, za prirodu vrijeme nije stalo, ali zato je za ljude. I to potkrjepljuje onu činjenicu da grad čine ljudi.

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Bog i vrag

Da je splitska policija bila mrvu agilna kao pulska, splitski svećenik Josip Delaš ne bi uspio ni doći do masivnih crkvenih vrata, a kamoli dva dana zaredom, na Uskrs i Uskrsni ponedjeljak, u i ispred crkve, održati misu za 20-ak ljudi, koji onda ne bi stigli divljački prignječiti ruku novinarki. A kamoli šutnuti njezin mobitel kojim je, dok traju stroge mjere socijalnog distanciranja, u vrijeme proglašene epidemije Covida 19, krenula snimiti misu.

PIŠE BORKA PETROVIĆ

Izgubljeno smeće traži vlasnika!

Na Uskrsni ponedjeljak, nešto prije deset sati ujutro, nepoznat je netko izgubio svoje četiri vrećice sa smećem. Jedna je žuta, ona Herculaneina za odvojeno prikupljanje plastike, dvije su obične bijele s natpisom "Spar", a jedan je najlon plave boje. Pune su raznolikog komunalnog smeća, među kojima prevladavaju ambalaže mlijeka.

PIŠE MIRJAN RIMANIĆ

Spomenik Kristovom otkupljenju nad Pazinom

Na padinama Starog Pazina s kojih se pruža pogled na Pazin podignuta je Kalvarija s postajama križnoga puta i osmerokutnom kapelom. Nije poznato kada je ova Kalvarija sagrađena, ali spominje se već godine 1780. godine. Kalvarija je prema latinskom calva: lubanja, odnosno Golgota, brežuljak je kraj Jeruzalema na kojemu je prema Evanđelju razapet i umro Isus Krist, a u kršćanskoj simbolici predstavlja simbol patnje, ispaštanja, ali i otkupljenja. Kalvarija predstavlja izraz postkoncilske pobožnosti, nakon Tridentinskog koncila, koja se posebno razvila u razdoblju baroka.

PIŠE Duška PALIBRK

Roba s etiketom

Nema dugo da se Pula pridružila "razvijenom" svijetu po velikim šoping centrima, i to dobivši dva pogolema u kratkom razmaku. Da nadoknadimo taj zaostatak. I nikad takve rasprodaje kao ove zime. Sve o čemu su pričali naši gastarbajteri, skijaši i šopingholičari po raznim inozemstvima, da mi ne znamo što su prave rasprodaje - ove zime doživjesmo to u svom gradu.

PIŠE Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Traži se madrac

Otkako je korona zavladala gradom, nešto se čudno događa na ulicama. Hodate trotoarom neobično lako, bez zastajkivanja, preskakivanja i zaobilaženja. Em nema ljudi, pa se ne sudarate sa živim bićima, što i nije toliko loše, em nema njihovih izraubanih stvari. Odbačenih pored kontejnera. Nema više udobnih madraca koji čekaju novog vlasnika pored kakve kante za smeće, nema ni fotelja, ni rastavljenih ormarića na čije se vide buše automobilske gume. Vrijeme je proljetnog čišćenja apartmana i stanova, što se može komotno činiti i u dragovoljnoj samoizolaciji.

PIŠE Borka PETROVIĆ

Tko to krade po Štinjanu?

Štinjan, malo selo na rubu grada, zapravo prigradsko naselje Pule ponovno se našlo na meti lopova. Tata, razbojnika. U mjestu u kojem se svi poznaju i sve se zna mještanima nije promaknulo da je klupa koja se nalazi na putu prema uvali Zonca pripremljena za krađu. Netko je razbio beton kojim se klupa drži za zemlju, a maknuti su i metalni okviri kojima je bila dodatno učvršćena. Jer, klupe se po Štinjanu kradu redovito i ovo nije prvi put da su, preko noći, jednostavno isparile.

PIŠE Borka PETROVIĆ

Poljoprivredna (r)evolucija

Ne znaš što imaš dok to ne izgubiš, zaključili su mudri ljudi, a nedavno je to i Puljanima došlo iz stražnjice u glavu. Dok je radila tužili su se kako je zelena tržnica (pre)skupa, kako nemaju gdje parkirati, da su na njoj samo preprodavači pa su radije odlazili u klimatizirane trgovačke centre kupovati uvozno voće i povrće i usput malo šopingirati. No, kad je tržnica zatvorena, odjednom su svi shvatili koliko im ona zapravo nedostaje i koliko je važno i dobro imati svoje "tete" od kojih ćete kupiti barem glavicu salate. Stoga su za vikend pohrlili u kućice pored gradske tržnice i sada uredno, u redovima čekali na svoju dozu domaće zelenjave.

PIŠE Vanesa BEGIĆ

Kraljevstvo za balkon

Lijepi dani naprosto mame vani. Lani smo imali izrazito kišovito proljeće, posebice travanj i svibanj, kada praktički nije bilo dana bez kiše. No, sada su se okolnosti potpuno promijenile, treba biti čim više kući, izaći samo da se obavi ono nužno, neophodno. A zrak je tako potreban.

PIŠE Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Ki će rizati ulike?

Ča je došla kuga? Tri šetimane san u hiži kako tovar. Ki će rizati ulike?, zapitao je ovih dana penzić kojeg smo, s maskom koronkom preko lica, zatekli kako ispred jedne od kućica na tržnici čeka u redu na kupnju domaćeg sira.

PIŠE MIRJAN RIMANIĆ

Pohvala mladosti

Epidemija zaraze koronavirusom opustjela je Pazin. U parkovima i na igralištima nikoga nema. Nema vriske, cike ni galame mališana. Nitko ne trči ulicama, ne čuju se udarci lopte na igralištima. U gradu nema djece, a to je za svaku sredinu tužna slika, jer grad bez mladosti i njene nestašnosti je tužan grad.

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Hibernacija

Nula plus nula je nula. Nula troškova za nula prihoda. To ovih dana traže poduzetnici od Vlade. Butige su zatvorene, proizvodnje više nema i svakom je jasno da u koronaeri nema prihoda. Prema tome, ne mogu se platiti ni dacije. Poduzetnici su na koljenima, radnicima prijete otkazi. Svijet se pretvorio u jednu veliku nulu.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Superjunaci

Teška su vremena, možda je ovo jedan od rijetkih trenutaka kada su podjednako teška vremena i za one koji rade i za one koji ne rade. Teško je onima koji rade i nemaju sigurnu budućnost, koja je u "rukama" koronavirusa. Teško je onima koji se mole da sve to prođe do turističke sezone, da apartmani, a i novčanici opet budu puni. Nezaposlenima je još teže nego što je bilo jer posla tek sada nema na vidiku.

PIŠE BORKA PETROVIĆ

Plaća 10 tisuća kuna, zamislite!

Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane, glasi poslovica. Istina, trenutno se smrknulo mnogima, ali ipak pojedinci profitiraju. Dok su brojnim obrtnicima radnje zatvorene, pa posla nemaju frizeri, pedikeri, kozmetičari i slične uslužne djelatnosti, a privatni sektor spas vidi u minimalcu, puni su posla trgovci, ljekarnici, poštari, dostavljači, ali i mnogi zaposlenici u djelatnosti prehrane. Jer, jesti se i u karanteni mora.

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Sam u šumi

Psiholozi i psihijatri kažu da nije dobro stalno boraviti u kući. Kao sad, u vrijeme korona pošasti. Svjež zrak godi mentalnoj aktivnosti, smanjuje se osjećaj tjeskobe, koja može pritiskati u zatvorenom prostoru.

PIŠE BORKA PETROVIĆ

Trgovina kao bojno polje

Nedjelja prijepodne. Promjena sata malo je zeznula Štinjance pa su se tridesetak minuta prije zatvaranje lokalne trgovine mnogi našli pred njome. Uredno i po svim regulama, odmaknuti jedan od drugoga oko dva metra, čekali su u redu koji je, poput zmije, vijugao gotovo do mjesne crkve. Neki pod punom "ratnom spremom" - u rukavicama i s maskama, drugi i dalje bez nje, ali držeći se pravila o socijalnoj distanci.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Maškarani izlasci

Društveni život nam je 0, kako onima koji su prije stalno partijali, izlazili navečer barem 3-4 puta tjedno, kao i onima koji su se držali nekih svojih rituala poput subotnje kave u Flanatičkoj i popodnevne šetnje Lungomarem. Ili petkom do knjižnice po "zalihe". Svima je manje-više isto.

PIŠE Lara BAGAR

Đuro obožava čvarke

Đuru sam nedavno upoznala. Nevjerojatno je brbljav, glasan. Stalno nešto krešti. Ali u tome je i njegov šarm. Tržnica mu je baza. Ne propušta ni jedan dan. Šeće se gore, dole. Svi ga znaju. Izbirljiv je i pazi kako se hrani. Obožava čvarke. Bijeli kruh ne voli. Preferira onaj zdraviji, crni, integralni - otkriva mi nedavno jedna prodavačica s tržnice.

PIŠE Zvjezdan STRAHINJA

Kesica kvasca 15 kuna!

"Zbog ovog virusa ljudi će se morati mijenjati. Nadam se da će svijet postati bolje mjesto. Neće više biti u društvu mjesta za bahate. Ovo je prilika da svijet više nikada ne bude isti", priča poznanik, preko telefona naravno. Fizičkih smo se kontakata odavno lišili, a on preko telefona dijeli svoje misli, strahove i nadanja.

PIŠE BORKA PETROVIĆ

Iz Pule krenula peticija za spas tržnice

Iz Pule je jučer krenula on-line peticija za spas tržnica. Pokrenula ju je pod nazivom "Otvorite zelene tržnice", preko platforme Peticija24.com, inženjerka kemijske tehnologije Koviljka Aškić. U peticiji se pojašnjava kako će mjere zaštite od koronavirusa, koje su rezultirale zatvaranjem tržnica, za posljedicu imati propast malih proizvođača mlijeka, sira, voća i povrća.

PIŠE Vanesa BEGIĆ

Nema života od sjećanja

Grad je utihnuo, skroz, sasvim, ostala je samo njegova arhitektura, bogato kulturno-povijesno nasljeđe, tragovi epoha koje bijahu te oko grada lijepa priroda, sada čišća nego ikada ranije. Prizori bi mogli imati naslov "Svijet nakon čovjeka". Trenutci su to da se zamislimo o svemu, za dublju introspekciju, za proživjeti i doživjeti svoj grad u mislima, imaginarno.

PIŠE Borka PETROVIĆ

Bez nas su gladne, bez nas će umrijeti

"Mace Uljanika nakon deset dana prvi su put dobile hranu, ja im nemam šta više odnijeti. Marko, veliko ti hvala za dvije kašete srdele! Jako su bile gladne, a i sretne zbog obroka", objavila je nedavno na Facebooku predsjednica Udruge Fido, koja uz "svoje" životinje, skrbi i o brojnim macama koje su ostale u krugu propalog brodogradilišta. Nakon apela nešto se pomoći ipak skupilo, i mace će dobiti jesti, no doznajemo da nedostaje volontera koji bi im hranu odnijeli.

PIŠE Lara BAGAR

COVID-19 u glavi

Nešto me tu stišće oko pluća. Baš tu između rebara. Nije da me onako boli, ali je prisutna neka nelagoda. Tko zna, možda je korona?, zabrinuto priča Puljanka svojoj prijateljici. Ova je sluša i nadovezuje se. "Ni meni baš nije najbolje. Sva sam nekako umorna. Navečer sam pomislila da imam temperaturu. Izmjerila sam. Srećom, ništa. Ali, umor je konstantan. Nisi pametan", kaže i zabrinuto udahne

PIŠE BORKA PETROVIĆ

Zlatne Mancine ruke

Štinjanka Mana Likarić, ili kako je svi zovu Manca, jučer je svoje susjede "počastila" besplatnim zaštitnim maskama za lice. Kako joj šivanje oduvijek ide od ruke i rado uskoči svojim susjedima kada treba nešto pokrpati ili skratiti, jučerašnji je dan provela za mašinom za šivanje.

PIŠE ZVJEZDAN STRAHINJA

Evo mene među moje

Epidemija je čudna stvar, ona zbližava i povezuje ljude. Roditelji su upućeni da rade od kuće, djeca su poslana doma iz škola i iz vrtića. Sretne su obitelji konačno na okupu.

PIŠE Gordana ČALIĆ ŠVERKO

Humanost i zajedništvo konstanta istarskog sjevera

U vrijeme koronavirusa kada "krizni" profiteri izazivaju zgražanje javnosti s nultom tolerancijom prema onima koji zgrću novac na tuđoj muci, u vrijeme kada zbog velike potražnje zaštitnih maski za lice gotovo pa da nema ni za lijek, Semišćica i Buzećanka Marija Ribarić i tekstilne radnice iz njenog Marytessa odlučile su sašiti i pokloniti maske od čistog pamuka svojim ugroženijim sumještanima, zdravstvenim djelatnicima, trgovcima i umirovljenicima. Besplatno su podijelile više od tisuću maski i dalje ih šiju. Svu proizvodnju malog tekstilnog pogona preusmjerile su i stavile na raspolaganje zajednici. Koja je, malo je reći, oduševljena. Svi oni koji poznaju Mariju ovime nisu iznenađeni. Jer ona je naprosto takva pa je takav i njen ženski kolektiv. Ali...

PIŠE BORKA PETROVIĆ

Krizna vremena i solidarnost

Kriza iz ljudi izvlači ono najgore, ali na sreću, i najbolje. Puljani su se, u većini slučajeva, ovih dana iskazali kao empatični sugrađani, spremni pomoći. Mnogi su tako na društvenim mrežama svojim starijim susjedima ovih dana ponudili pomoć oko nabave nužnih namirnica i lijekova, a kako bi ih kao najranjiviju skupinu sačuvali od moguće zaraze koronavirusom.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Čeličenje u moru

Gledajući i osluškujući prirodu, niti jedan znak ne odaje da smo u teškim, kriznim okolnostima, da je situacija izvanredna i neizvjesna. Lijepi dani, proljeće je praktički tu, iako, moramo priznati, zime i nije bilo.

PIŠE ELIO VELAN

Badava zatvoriti štalu, kad su krave pobjegle

Talijani kažu "La madre degli idioti e' sempre incinta" što znači da je "majka budala stalno trudna". Ima ih u popriličnom broju, a kad zagusti, nevolje koje izazivaju se umnožavaju. U najvećem žminjskom supermarketu ljudi čekaju ispred vrata, drže se distance, ulazi se tri po tri, a na blagajni djelatnice imaju masku i rukavice. Nitko se ne buni, svi se slažu da je odluka razumna. Kako drugačije?

PIŠE LARA BAGAR

Nema više ni selfija

Imamo maskicu? Nemamo maskicu. Kako ćemo se družiti? Na pristojnoj udaljenosti jer smo onda bezopasni, ne možemo jedno drugo zaraziti koronom, zaključilo je omanje društvo spremajući se za nedjeljnu šetnju. I krenuli njih četvoro u šetnju, hodali ne na pristojnoj, nego na sigurnoj udaljenosti, onako kao da su posvađani, a zapravo jedva dočekali da se vide. Došli do bivše klaonice, plaže na Zelenici. Dan, zapravo opušteno nedjeljno popodne bilo je jedno od onih idiličnih. Prizor kao s turističkih prospekata na turističkom sajmu u Muenchenu koji je, naravno, ove godine otkazan zbog, znate već - korone.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Nesuđeni pad kometa

Sjećam se priče iz djetinjstva, na koju sam gotovo posve zaboravila, ali recentna zbivanja vratila su mi sjećanja upravo na tu priču. Pričao je to moj pokojni nono, koji je bio 1905. godište.

Piše zvjezdan STRAHINJA

Viva Istra!

Obustavu utakmica na gradskom stadionu "Aldo Drosina", uslijed mjera sprečavanja širenja zaraze koronvirusom, najteže bi, da je živ, podnio Rudi kojeg smo se nedavno prisjetili u tekstu "Rudi je imao tutte medalje".

PIŠE Borka PETROVIĆ

Panika ili predostrožnost

Panika ili predostrožnost, teško je pametno procijeniti, no činjenica je da je jučer dosta Puljana krenulo napraviti kućne zalihe. Veliki su trgovački centri bili puni kao da je vikend, a kolica kupaca krcata. Tako su u jednom centru, u kojem sam se zatekla, još za prijepodneva otvorili baš sve blagajne da se ne bi stvarali predugi redovi.

PIŠE Vanesa BEGIĆ

Nema ljubavi u doba korone

Pula grad multikulturalnosti, višejezičnosti, gdje "koegzistiraju" jezici i dijalekti, od hrvatskog, talijanskog, čakavice do istrovenetskog. Gotovo da ne postoji dan a da ne dobijemo neki dopis, dvojezični, iz neke ustanove u gradu Puli-Poli, a koliko se tek govori o promicanju čakavice, istrovenetskog, o važnosti očuvanja dijalekata.

PIŠE BORKA PETROVIĆ

Humano preseljenje

U jeku epidemije koja sve evidentnije postaje pandemija koronavirusa jučer se u Komunalnoj palači raspravljalo o - galebovima! Možda će nekome na prvu to biti smiješno, no uopće nije. Daleko smo mi od kineskih "mokrih tržnica", no činjenica je da su upravo u gradovima sve češći kontakti divljih životinja i ljudi. Koje sve viruse i bakterije divlje životinje mogu imati, a koje i kako mogu prenijeti ljudima, još se uvijek ne zna pouzdano, no povijest nas uči da treba biti oprezan. Od miša i kuge, preko cibetke i SARS-a do posljednje zaraze koja hara cijelim svijetom.

PIŠE Lara BAGAR

Karantena s pokrićem

Koronavirus je paralizirao svijet. Sve je stalo. Svijet je stao. A Pula ista. Prazna, tiha, apatična ili romantičarski sjetna - prije, za, a vjerojatno i poslije koronavirusa. Masovnih okupljanja nije bilo nikada, na događanjima, izložbama i promocijama nema previše ljudi, još manje po restoranima i kafićima. Tako ako, nedajbože, dođe do karantene, Puljanima i neće teško pasti. Većinom su doma, komuniciraju na pristojnoj udaljenosti, nema one južnjačke srdačnosti pa se i ne ljube previše. Više nego dobro! Urođena predostrožnost!

PIŠE Zvjezdan STRAHINJA

Rudi je imao tutte medalje

Mnogi su pulski sportaši osvajali medalje, ali nitko toliko medalja nije imao, koliko ih je imao Rudi. I zaslužni borci nosili su poslije rata s ponosom svoje ordenje, ali Rudi je prema njima izgledao kao okićeni sovjetski maršal. Rijetki danas pamte tko je bio taj Rudi, čovjek opčinjen medaljama, koje je skupljao, ljubomorno čuvao i nosio gradom. Pa ni stih Francija Blašković iz pjesme "Storie Polesane" ne otkriva nam puno o toj personi:

Piše Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Pirane (ne) grizu jako

Čovjek peca na jezeru. Zakačio je ješku i bacio udicu daleko u bistru vodu. Površina jezera glatka je poput zrcala. Jezero obrubljuje šuma čija se stabla ugibaju pod gustim krošnjama. Idila. Čovjek zavrće nogavice i spušta stopala u vodu. Da se osvježi, dok čeka ribu. Odjednom osjeti neugodu. Nešto ga je pecnulo, a onda zaboljelo. Pokušava izaći, ali ne može. Nešto mu glođe nogu. Užasnut, još ne shvaća što mu se događa. Nakon nekoliko sekundi konačno izvlači noge. Ili ono što je od njih ostalo. To je prizor iz nekog američkog horora kojemu sam zaboravila naziv. S golemog lagera trash produkcije 80-ih.

Piše zvjezdan STRAHINJA

Puštaj vodu, ne pišaj po podu

Nekada su dokoličari pisali zahodsku poeziju po zidovima javnih toaleta, a klijenti su je čitali. Sada su zidovi toaleta besprijekorno čisti i dok se mušterija olakšava može vrijeme prekratiti čitajući samo uputstva za "rukovanje".

PIŠE VANESA BEGIĆ

Grad kontrasta

Kultura, povijest, bogata baština, nasljeđe iz raznih epoha, arhitektonskih stilova, pravaca i drugo vidljivi su u našem tritisućljetnom gradu na svakom koraku, posebice u užoj gradskoj jezgri. Grad koji obilaze turisti iz cijeloga svijeta, sa svih kontinenata.

PIŠE ZVJEZDAN STRAHINJA

I puče puška na stanciji Coceich

Ove je godine, 17. siječnja, bila stota godišnjica smrti Bože Gumpca, a nije ni simbolično obilježena niti mu se posvetio koji redak u novinama, rekao nam je pulski povjesničar dr. sc. Milan Radošević i podsjetio nas da je dan prije te obljetnice održan okrugli stol o stogodišnjici Vodnjanske bitke, na kojem su ipak ispravljene neke netočnosti o počecima antifašizma u Istri.

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Strah od turista i sezonskih rupa

Mladi pakistanski liječnik, odrastao u Americi, odnedavno radi na hitnom traktu pulske Opće bolnice. Malo je umoran jer posla je puno, ali to je i želio, ispripovijedao je našoj novinarki. Odlično surađuje s kolegama, najvažnije mu je steći iskustvo i usavršiti hrvatski jezik.

PIŠE ZVJEZDAN STRAHINJA

Daj ruku, kompa! Ne dam!

Svratio kolega s godišnjeg u redakciju, pružamo mu ruku, a on svoju povuče i počeše se za međunožje.

Piše Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Drastično poduzimanje

Samo jedan od pet maturanata Medicinske škole s kojima smo razgovarali u Danu karijera rekao je da bi se rado zaposlio u pulskoj bolnici nakon završetka srednje škole.

PIŠE Zvjezdan STRAHINJA

Gumbac nikad neće biti Gumbaco

Zahvaljujući cestarskim radovima po Puli, mnogi su Puležani proteklih dana imali prilike prvi put čuti za neke ulice u gradu. Takva je i Ulice Agnana na Stoji, koja se od starog bulevara kod luke diže do Mornaričkog groblja, a dijelom zalazi i iznad Baraka. Objašnjenje tog naziva potražili smo u "Stradariju grada Pule" u kojem Attilio Krizmanić piše da je riječ o starom toponimu, nazivu za zaljev pored (polu)otoka Sveti Petar (cementare). Ali ne i što znači.

PIŠE Vanesa BEGIĆ

Tko prvi, njemu maska/maramice

Grad nam je tako i tako pust u zimsko vrijeme, o tome se već dosta pisalo i govorilo. No, sada ima još manje ljudi po ulicama, a neki su i otvoreno rekli da će izlaziti čim manje dok "traje ta frka s koronavirusom", "bolje spriječiti nego liječiti". I zbilja, neki umirovljenici su promijenili svoje životne navike.

PIŠE Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Nema nam spasa

Prije nekoliko dana na TV ekranima objavljena je vijest iz Ukrajine. Nekoliko autobusa s putnicima, punih ljudi koji su nosili zaštitne maske na licima stiglo je u malo mjesto gdje su trebali biti smješteni u karantenu, u tamošnje lječilište. A tamo, biblijski prizor. Razjarena gomila dohvatila se kamenja i stala udarati po busevima, tjerajući svoje sunarodnjake koji su se vratili iz Wuhana. Kordoni policije sprečavali su zapjenjene građane u nasrtaju na ljude koji su tu trebali provesti dva tjedna u izolaciji, na promatranju.

PIŠE Zvjezdan STRAHINJA

Punk je mrtav - živio punk!

Zašto pulski Problemi, koji su prema Saletu Verudi najbolji punk bend iz prvog jugoslavenskog vala, jedini nisu u ono vrijeme uspjeli objaviti album? Zato jer je Pula, da se ne lažemo, periferija. Slijepo crijevo, rekao je Sale.

PIŠE Vanesa BEGIĆ

Najautentičniji karneval

Posebna je atmosfera i posebno slavlje kada se u Puli održava dječji karneval, kada gradske ulice budu preplavljene mnoštvom maškaranih skupina polaznika vrtića i školaraca koje idu put Arene.

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Tako nam Bog pomogao

Kad Arnold Schwarzenegger, tumačeći Conana u filmu Johna Miliusa iz 1982. padne na tlo, boreći se s plaćenicima zlog Thulse Dooma, iznebuha na poprištu zasvjetluca lik njegove stradale družice Valerije, koja poprimi lik Valkire. Ona zaslijepi neprijateljskog ratnika, suprotstavi mu se mačem i tako spasi Conana. On prije bitke zazove Croma, boga svog naroda. "Podari mi osvetu, a ako me ne slušaš, idi u pakao!" Tako je Conan riješio stvar s Bogom. I uzeo mač u ruke. Dobro, zanemarimo li da mu je malo pomogla Valeria, još je i Conan u drevno doba, dok se tragalo za tajnom čelika, znao da mora uzeti stvar u svoje ruke.

PIŠE ZVJEZDAN STRAHINJA

Kad je Romy Schneider koračala Pulom

Turističku turu Pulom u čast carice Sissi, ili povijesno rečeno Elizabete, koju je vodičkinja Danijela Kreković predstavila u Turističkoj zajednici, trebala bi startati isključivo ispod Arene. I to zato jer je tu, u Valerijinom parku, 1904. u velikoj svečanosti otkriven spomenik carici Elizabeti. A dolje na Rivi sagrađen je te godine i gat "Molo Elisabeth", s pogledom na Otok gdje je gotovo pola stoljeća ranije carica sa suprugom Franjom Josipom položila kamen-temeljac Arsenala.

PIŠE LARA BAGAR

Brendiranje tapije

"Dragi turisti, gentili signoro, dear guests, liebe gueste, s vaše lijeve strane je prazan izlog, s vaše desne strane također."

PIŠE ZVJEZDAN STRAHINJA

Michelangelo (ni)je crtao Slavoluk

Jesi li čuo da je pulska Zlatna vrata crtao Michelangelo Buonarotti, pitao me davno kolega novinar i urednik Goran Prodan, i to, kako sam tada vjerovao, usred neobaveznog redakcijskog ćaskanja. Naivno rekoh da je to općepoznata stvar, čak sam mu i opisao crtež te mu obećao donijeti knjige u kojima je crtež objavljen. No, Prodan me naivnog nasanjkao - već je tada pripremao tekst o tome da nijedan crtež Slavoluka Sergijevaca iz renesanse ne pripada Puljanima toliko voljenom Michelangelu Buonarottiju.

PIŠE ZVJEZDAN STRAHINJA

Stranka za velike stvari

SDP je stranka za visoku politiku i velike stvari: s partnerima su u posljednjih godinu dana odradili lijep uspjeh na europskim i predsjedničkim izborima, jurišat će do kraja godine i na Sabor. Ali lokalno, mjesno, u kvartu i na ulicu, SDP u Puli predstavlja tek malo više nego niš.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Pula pjeva i pleše

Pula je definitivno grad glazbe, ali i plesa. Svakako treba pohvaliti glazbenu vertikalu u Puli - od brojnih glazbenih aktivnosti za najmlađe, predškolce, poput Studia Zaro i OKUD-a Istre te Centra za klasičnu glazbu "Luigi Dallapiccola", pa do glazbenog vrtića u Glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova. Potom su tu osnovna i srednja glazbena škola Ivana Matetića Ronjgova, Muzička akademija - a svi vrlo uspješni, o čemu svjedoče nagrade i priznanja kojih ima sve više i više.

Piše Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Vratila se mala plava

Završio je lovostaj. Vratila se riba. Mala, plava. Od danas se na bancima pulske ribarnice ponovno može kupiti sardela, obožavana ribica ne samo zbog niske cijene, nego svježine jer se ona, za razliku od nekih cjenjenijih vrsta, na banku uvijek može pronaći svježa, sjajna. Ljeska se poput oštrih sječiva. A zna se da je najbolja riba svježa riba. Iako mnogima možda izlazi na nos. A i dok je očistite, isprljate cijelu kuću. Najbolje bi bilo to učiniti još u vodi, isplahnuti je morem. Zato su sardoni podatniji, jer s njima imaš manje posla.

PIŠE Duška PALIBRK

Totalno čišćenje radi zatvaranja

Kada zgrada Istragradnje - a kako bismo je ikada drugačije zvali - konačno bude obnovljena i dovršena, a napokon je dobila novog gazdu i smije joj se ljepša budućnost - i tada će ostati simbol propasti brojnih nekad moćnih pulskih poduzeća i nemoći "pravne države". Urbane legende pričat će o čitavom desetljeću tijekom kojeg smo ovo lijepo novo zdanje, dovedeno gotovo pred useljenje, prepustili propasti, lopovima i makiji. Ljepotica je postala ruglo u samom centru grada, tik uz najveće gradsko raskrižje koje su nekadašnji gradski urbanisti znalački omeđili četirima impozantnim zdanjima.

PIŠE Lara BAGAR

Nova dimenzija

Još se uvijek na oglasnim punktovima u gradu vide festivalske memorabilije prošlogodišnje ljetne sezone. Pored aktualnog plakata nacionalnog zabavljača lakih nota i laganog koraka kojim isto tako lagano skakuće po skupocjenim svadbama, još uvijek stoji plakat Dimensiona. Netaknut. Zapravo, izgleda kao najava za ovogodišnji festival. Ali to bi bio fake news ili dobra aprilska ili prvotravanjska šala. No, šalu na stranu, od Dimensiona ni D. On je u nekoj novoj dimenziji.

PIŠE Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Novi temelji

Nakon godina podstanarstva, potucanja po neuvjetnim podstanarskim sobičcima, medicinari su u ponedjeljak položili kamen temeljac nove školske zgrade. Bio je to za njih velik dan. Bez puno pompe, kamena ploča s nazivom škole položena je u rupu na ledini na kojoj je 2016. sravnjena stara škola. Ona je bila u tako lošem stanju da su medicinari iz nje iselili još 2010. i već su puno desetljeće u podstanarstvu. Bit će i nešto dulje jer na novu zgradu moraju pričekati 15 mjeseci, ne bude li probijanja rokova. To je ujedno prva srednja škola u gradu koja se iznova podiže.

PIŠE Borka PETROVIĆ

Opljačkana Zonka

Prije dva desetljeća zgrade u uvali Zonchi ili Uvali Žunec, koja je bila pod paskom Hrvatske vojske, bile su u savršenom stanju. S krovom, prozorima, strujom… Kada se vojska iz njih iselila, netko se drugi odmah mogao useliti. Ali nije…

PIŠE VANESA BEGIĆ

Glazba s prozora

Šetnja ili povratak s posla u kasnijim poslijepodnevnim ili ranim večernjim satima, prolazeći pri tome kroz nekoliko gradskih kvartova, prilika je da se čuju zanimljive zvučne kulise - s gradskih prozora.

PIŠE MIRJAN RIMANIĆ

Tržnica bez trgovaca

Pazinska gradska tržnica, barem onaj njen zeleni dio, ovih je dana prazan. Nema OPG-ova koji bi tijekom tjedna, osim subote, svoje proizvode nudili Pazincima. Glavni je razlog što se mnogi snabdijevaju u supermarketima, ali i što je sve manje domaćica koje dnevno nabavljaju namirnice.

PIŠE BORKA PETROVIĆ

A gdje je skulptura?

Svako-toliko netko se od Puležana upita gdje je nestala skulptura grčke božice s pročelja zgrade na Portarati. Nedavno je to pitanje postavljeno u Facebook grupi "Puljani, grad i neka prohujala vremena". Tu je, podsjetili su se, stajala za vrijeme Austrije, Italije, Jugoslavije, a onda u Hrvatskoj naprosto - isparila.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Figura učitelja

Svake školske godine početkom drugog polugodišta održava se smotra učeničkog stvaralaštva LiDraNo, gdje se predstavljaju učenici osnovnih i srednjih škola literarnim, novinarskim i dramsko-scenskim radovima, odnosno nastupima. I uvijek sudjeluju manje-više isti mentori, iz godine u godinu. Štoviše, neki mentori pripremaju učenike za sve tri ove kategorije i to vrlo uspješno.

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Amorfna masa

Nitko se od nas u Žući ne ističe imenom i prezimenom zato što uvijek pokušavamo staviti interes zajednice ispred interesa pojedinca, poručuje ovih dana anonimni pripadnik pulske skupine koja se bori protiv dugoročnih koncesija na pulskim plažama. Iako bi, kaže, svi oni mogli bez problema izaći s imenom i prezimenom.

PIŠE ZVJEZDAN STRAHINJA

Skladišta nostalgije

Svaka druga garaža, šupa ili podrum, mala je vremenska kapsula. Dugo se ti prostori pune svim i svačim što bi jednog dana moglo zatrebati, ali rijetko se i počiste. Pa se u garaži ili šupi lako nađu stvari iz 1970-ih i 1980-ih, koje nikome ne trebaju, samo njihov vlasnik/sakupljač i dalje vjeruje u njihov potencijal i teško se od njih razdvaja.

GRADSKA ŠTORIJA

Kontrolna vaga i sitna slova

U pothodniku zgrade pulske tržnice postavljena je prošloga tjedna digitalna kontrolna vaga.

PIŠE ZVJEZDAN STRAHINJA

Pulskih magičnih sedam

Pula je, kao i Rim, na koji se valja ugledati, izgrađena na sedam brda. To zna svako dijete. Ali i nakon godina rasprava i u medijima i na društvenim mrežama, teško će se ljudi složiti o kojim je brdima riječ. Prije godinu dana u Glasu Istre pisalo je da su to Monte Zaro, Monte Serpente, Monte Ghiro, Monte Magno, Monte Paradiso, Monte Rizzi i Monte Vidal (Monvidal), a isti je podatak i na Wikipediji. No, imamo problem: na popisu nema Kaštela, zapravo jedinog brda unutar antičkih i srednjovjekovnih zidina.

Piše Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Izbavljeni psi

"U pulskoj Veterinarskoj stanici saznajemo da je veterinarski higijeničar tijekom prošle godine, u cilju suzbijanja bjesnoće i drugih zaraznih i parazitskih bolesti, uhvatio i utamanio 1.156 pasa". Tako je prije četvrt stoljeća, na jučerašnji dan 1995. godine pisao naš novinar Zoran Angeleski. U članku pod naslovom "Zaboravljeni psi" on prenosi riječi tadašnjeg direktora Veterinarske stanice Renata Peteha koji je kazao da je broj spašenih izgubljenih pasa, kao i lutalica, triput veći od broja utamanjenih.

PIŠE DUŠKA PALIBRK

Lijepi moji Puljani

"Oooo, i vi odlazite?!", podbočivši se na ulazu u trgovinu obraća se jedan Puljanin trgovcima koji se pakiraju. Među posljednjima su koji napuštaju centar grada i sele u trgovački centar.

PIŠE Borka PETROVIĆ

Upomoć, guši me!

Ventolin, Symbicort pa ponovno Ventolin. Gušim se danima. Nedostaje mi zraka i ne mogu spavati. Pula je u crvenom, danima. Zrak je pun lebdećih čestica za koje ne znamo koliko nam štete. Je li problem u Kaštijunu? U zagađenom zraku koji nam stiže iz Italije? Možda je problem samo u magli, u tome što nema bure? Ne znam.

PIŠE Zvjezdan STRAHINJA

Bespoštedna borba čepovima

Tlo ispunjeno pivskim čepovima koje smo snimili u Ulici Mate Balote neki su na Facebooku prozvali "Čepić poljem", a komentirali su i da svaki kvart, pored neke trgovine, ima takvu umjetničku instalaciju ljubitelja piva. I da, u pravu su kada kažu da je takvo polje pokazatelj standarda i stanja društva.

PIŠE Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Virus je u gradu

Vijest se, poput virusa, proširila gradom i redakcijom.

PIŠE Zvjezdan STRAHINJA

Kužni pulski zrak

Pronađen je očuvan kasnoantički bedem. Ma nemoj mi reć! A di? Na Danteovom trgu! A kako ga onda do sada nismo vidjeli? Si glup, bedem je pod zemljom, otkopan, pa opet zatrpan!? A kako može biti očuvan ako je pod zemljom - bedem bi se valjda trebao uzdizati iznad tla želi li spriječiti uljeze da uđu u grad?

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Ne pitaj!

Novinarima bi bilo najbolje da ništa ne pitaju. Ne zato što bi mogli prenijeti građanima što se i kako u njihovo ime radi, nego da ne bi zatekli sugovornika. Oni se prenu na rezak zvuk mobitela koji očito dugo nije zazvonio. Nisu ih nazivali godinama i sad se netko sjetio postavljati pitanja. Kad novinar nazove, to je kao da inspekcija kuca na vrata. Nisam valjda nešto skrivio, zacijelo se pita čovjek s druge strane slušalice. Pa onda kaže da pošaljete pitanja. Da mu ne bi slučajno izletjelo nešto što ne bi smio reći. I za najbanalniju rečenicu potrebna je potvrda više instance.

PIŠE Borka PETROVIĆ

Zlatni susjedi

Ovih dana obilazimo mjesne odbore i pitamo ljude čime su zadovoljni, a što im u kvartovima nedostaje. Uz najčešće zamjerke na infrastrukturne, komunalne probleme, uočila sam jednu stvar karakterističnu za prigradska naselja. Rekli bi, nekadašnja sela.

PIŠE Zvjezdan STRAHINJA

Čaše vina u Adžijinoj ni za lijek

Ciscuttijeva ulica u svom gornjem dijelu ima sve predispozicije da bude jedna od najatraktivnijih izvan nekadašnjih zidina starog grada. Ima fontanu, ima pločnik, ima kandelabre, proteže se kroz etaže, ima one kratke stepenice koje mnogi prolaznici teških nogu iz dna duše mrze. Ciscuttijeva, nazvana tako u čast pulskog dobrotvora i graditelja kazališta, ima i simpatične butižine, i sajam antikviteta, okupljaju se tu živopisni likovi. Živa je to ulica, barem za toplijih mjeseci.

PIŠE Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Bura otjerala manijaka

Ovih dana skupinu penzionera koji ispijaju bićerin na Verudi zabrinuo je manijak koji hara gradom. Ili više njih. Nitko od njih ne zna koliki je niti je li riječ o istoj spodobi. Pojavljuje li se, poput utvare, na više mjesta u isto vrijeme, je li riječ o halucinaciji uplašenih šetača ili zapravo pulskih manijaka uopće nema!? Je li, dakle, riječ o urbanoj legendi, poput divovske anakonde koja je, kako kazuju deklasificirani dokumenti CIA-e, u tunelima ispod Monte Zara davila nesretne mornare koji su umirali u stravičnim mukama?

PIŠE BORKA PETROVIĆ

Prava Šveđanka

Brdo smeća na Kaštanjeru. Neposredno uz dućan i osnovnu školu. Raste svakoga dana. Prošloga petka zastanem pored njega. Madraci, razbijen namještaj, plastične kante, puknuti kišobrani, vrećice sa smećem. Jedan stari odbačen televizor, kartonske kutije, iverica od polomljenog namještaja… Nema čega nema.

PIŠE ZVJEZDAN STRAHINJA

Manijak velik, jak k'o bik

Na Verudi pažnju privlači razgovor grupe umirovljenika o manijaku s Lungomara! Ćulimo uši da bismo bolje čuli i slušamo da ga je vidio samo jedan od njih, da ga zapravo u šetnji viđa sve češće pa ga je već počeo i uznemirivati.

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Pa u čemu je ljepota detonacije?

Nikad nisam razumjela u čemu je ljepota detonacije. Uzmeš petardu, kresneš, odbaciš i onda, napet kao struna, čekaš eksploziju. Kakvog li milog zvuka. Zamišljam da je to slično kao u ratnoj zoni, kad trčiš u sklonište i slušaš kako vani tutnji.

PIŠE BORKA PETROVIĆ

Hrana za tovare

Novogodišnje jelke ponovo završavaju pored kontejnera. Nažalost. Još jedna godina je prošla, a nadležne službe nemaju ideju što s njima napraviti. Stoga ih Puljani jednostavno frknu do prvog kontejnera koji pronađu, a radnici potom skupljaju po gradu.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Bile jednom mjesne zajednice

Premda stalno provode neke akcije, mjesni odbori spominju se najviše pred izbore, svake četiri godine. I premda ih mnogi ne doživljavaju - Što ću ići tamo glasati kada ne znam nikoga? Što će meni sve to? - oni fakat postoje.

PIŠE BORKA PETROVIĆ

Zamijenite Pulaprometove kartice

Na kioscima iNovina više ne možete puniti stare Pulaprometove vrijednosne karte. Iako smo o tome već pisali, vrijedi podsjetiti. Možda ima još zaboravnih poput mene koja se direktno s kioska morala zaputiti do Pulaprometove blagajne kako bi se dalje mogla voziti autobusom.

PIŠE ZVJEZDAN STRAHINJA

Puležani u tunelima

Pula je mali grad, sve se vidi, svatko svakoga zna. Ako ne i osobno i direktno, onda znamo da je, recimo, medicinska sestra mama od one ženske čija je kunjada bila na zadnjoj fešti; ili je ovaj, što nam vozi drva, oženio malu od onog što je davno radio u željezariji… I tako unedogled. Ispremreženi su Puležani u ovom, naizgled velikom, gradu na sve strane.

PIŠE Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Krumpiruša s pavlakom

- Molim Vas, imate li pavlaku?, upitao je sredovječni muškarac prodavača u jednom trgovačkom centru u Puli.

PIŠE MIRJAN RIMANIĆ

Naprid naši kolejani!

O minulom blagdanu Bogojavljenja ili Sveta tri kralja u Kaldiru i Gologorici kolejani su po tradiciji obilazili domove svojih sumještana i čestitali im Božić i Novu godinu. Ritual se po tradiciji ponavlja, ali ovogodišnji će se kolejani u Kaldiru pamtiti po smjeni generacija. Naime, debitantski su nastup kao kraljevi ove godine imali Marko Bertoša i Josip Štefanić. Marko je sin Željka Bertoše, kralja Baltazara, a Josip Štefanić zamijenio je na kraljevskoj dužnosti oca Ivana.

PIŠE BORKA PETROVIĆ

Em si bolestan, em plaćaš

Samo najava da se o naplati parkiranja kod pulske bolnice uopće razmišlja izazvala je veliku pozornost javnosti. Ljudi, kako to biva, podijelili su se na dvije struje - jednima je u redu da se parkiralište naplaćuje, jer se to čini i u drugim bolnicama i u drugim gradovima pa i obližnjoj Rijeci, dok drugi smatraju da je ovako nešto nečuveno. Em si bolestan, em plaćaš.

PIŠE Vanesa BEGIĆ

Grci s Gregovice

Pula i njezine četvrti, gradske i periferne, imale su razne razvojne faze kroz povijest, a upravo u tim različitim razdobljima kriju se nazivi nekih naselja. Kako je na jednom od svojih predavanja govorio pulski arhitekt Anton Percan, na širem području Gregovice početkom 19. stoljeća postojale su tek dvije građevine, crkva sv. Klementa i Mihovila na brežuljku sv. Mihovila te jedina stambena građevina koja se nalazila na početku današnje Medulinske ceste, a koja je pripadala jednom od članova obitelji Smareglia.

PIŠE Borka PETROVIĆ

Kradljivci na groblju

Vjerovali ili ne, ali kradljivaca ima i na pulskom groblju! O tome nas je obavijestio jedan čitatelj koji nam je ispričao kako se na Monte Giru kradu cvijeće i ikebane s posljednjih počivališta pokojnika.

PIŠE Duška PALIBRK

Lovrin Djed Mraz

Dio male skupine zimskih kupača na Zeleniki već je izašao iz mora. Blagdani su, neradni dani, k tome osunčani, pa podupiratelji, prijatelji i supruge dolaze praviti društvo. Uživaju lijeno izvaljeni na stepenicama, pod vunenim kapama i šalovima, uvijek se jednako čudeći kako ovima uopće pada na pamet plivati u 11-12 stupnjeva hladnom moru. Tog je dana i vjetar bio ojačao pa se plivači na stepenicama brzo brišu, navlače robu, čarape teško klize preko još uvijek mokrih stopala, ali se oni junače.

PIŠE BORKA PETROVIĆ

Pametna Pula

Famozni GDPR ili Opća uredba o zaštiti podataka štiti naše privatne podatke, ali novinarima nemalo smeta. I to već neko vrijeme. Nekada, kada smo pisali o gradskim stipendistima, dobili bismo njihova imena i prezimena, što studiraju i mogli smo "izreklamirati" te mlade i pametne ljude iz našega grada. Sada se oni, europske uredbe radi, skrivaju iza šifri.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Od groznice, drva i mosta do Punte

Nekih naziva ulica u Puli nema već godinama, a bili su im dodijeljeni prije stotinu godina. Druge pak ulice imaju nove nazive tek dvadesetak godina i svi su ih prihvatili, nitko ih ne zove drukčije.

Piše Vanesa BEGIĆ

I previše muzike

Nakon iznimno bogatog prosinca kulturnim događajima i dočeka 2020., godine lijepe barem što se tiče brojki za sada, vrijeme je za svojevrstan rezime adventskih zbivanja. Bilo je bogato, novo, nekima se dopalo, drugima nije, kao uostalom i sve u životu. No, bilo je živo i djeci šareno i raznoliko. Na broj kišnih dana nitko nije mogao utjecati.

PIŠE Borka PETROVIĆ

Ima vikendicu, nema kantu za smeće

Sunčano jutro puno bure. Promrznula u dvorištu, u jednoj ruci držim iskorištene papirnate maramice, u drugoj praznu bocu omekšivača. Maramice spuštam u plavu vrećicu, bocu (koju sam prije toga isprala) u žuti najlon. Recikliram i sva sam si važna. Kada do mene, s mjesnog trga preko puta, dopru povišeni tonovi. Ne pretjerani, ali osjeća se neka frka u zraku. To Štinjanke pokušavaju pojasniti vozaču plavog automobila slovenskih registracija da se kućni otpad ne baca u koševe za smeće na mjesnoj Placi. Jer, oni ovdje nisu za to postavljeni.

PIŠE Vanesa BEGIĆ

Petarde i stari tovari

Odbrojavanje 3, 2, 1 i - počinje rat. Treći, četvrti svjetski rat, petarde ne staju, treba uplašiti sve živo i mrtvo, takva buka probudila bi i faraone iz njihovih grobnica. U pojedinim pulskim kvartovima toliko se treslo da se činilo da će se kuće srušiti, ili barem da će se koja kristalna vaza pretvoriti u krhotine. Zanimljivo bi bilo vidjeti i zdravstveno stanje starijih i bolesnih ljudi nakon tolike tutnjave, pravog pravcatog rata.

PIŠE Vanesa BEGIĆ

Noć koja mijenja sve

Još jedna godina je prošla, 365 dana proletjelo brzinom svjetlosti i to ostavlja prostora novoj godini, koja je poput nenapisane knjige, a za jedan dan bit će duža od prethodne. Naime, 2020. je prestupna

PIŠE ZVJEZDAN STRAHINJA

Pula je i naša i vaša

Blesavi osnovnoškolci i srednjoškolci kakvi smo 1980-ih bili, stanari novih kvartova i djeca nebodera, nismo ni gledali nit' smo znali tko su koji i otkuda došli. Ujedinjeni nekim našim pulskim slengom, bez obzira na jezik i porijeklo roditelja, doživljavali smo se kao nova generacija Puležana, urbanija od svih generacija prije nas.

PIŠE Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Sirotinjska spiza

Stari ljudi govorili su da onaj tko jede puno mesa kratko živi. Bilo je seoskih kuća u kojoj je živjela bogata čeljad, za razliku od ostalih, većinom siromašnih, izniklih na palenti i kupusu. Ti bogatiji na stolu su često imali komad mesa, onakav kakav današnji svijet gotovo svakodnevno objeduje.

PIŠE Zvjezdan STRAHINJA

Sveti Ivan, prvi do Tita

Ulica svetog Ivana - jedna od najkraćih pulskih ulica, ali prometna žila-kucavica bez koje bi teško bilo zamisliti funkcionalni promet u gradu. Ulica se proteže od Rive do Kandlerove i Amfiteatarske, duga je tek nekih 120 metara, ima samo dva kućna broja! Na "jedinici" je zgrada stare tiskare u kojoj se nalazi Muzej suvremene umjetnosti Istre, a na "trojci" je stambena zgrada na obali, djelo arhitekta Kazimira Ostrogovića iz 1950-ih koja je nekada adresu imala na Rivi, odnosno na Obali maršala Tita. Istina, postoji i treća adresa u toj ulici - Svetog Ivana 1a - a odnosi se ili se odnosila na službeni ulaz Gradske knjižnice i čitaonice.

PIŠE Chiara BILIĆ

Em Božić, em McDonald's

Prije deset godina Islanđanin Hjortur Smarason kupio je McDonald'sov cheeseburger s prženim krumpirićima. Onomad je poznati lanac brze prehrane zatvarao vrata poslovnica, a Smarasonov je burger (navodno) posljednji McDonald'sov proizvod kupljen u toj državi. Island je sada jedina zemlja zapadne Europe koja nema niti jedan jedini McDonald'sov restoran.

PIŠE ZVJEZDAN STRAHINJA

Tusta ostaje inkognito

Uvijek pred Božić uhvati neka nostalgija. Ne za lampicama, niti za poklonom ispod bora, pa ni obilnim ručkom, nego za tradicionalnim koncertima KUD Idijota 90-ih u rock klubu Uljanik.

Piše Vanesa BEGIĆ

Desetljeće bez pravog snijega

Istrani se skijaju, tralalalala. A Puljani vole snijeg, očito. Ili ne? Dana 19. prosinca 2009. u Puli je posljednji put pao baš obilan snijeg koji je s jedne strane stvorio prekrasnu bajkovitu idilu, a s druge strane totalno poremetio promet u gradu. Bilo je praktički nemoguće kretati se, a uz to, podudarilo se i sa štrajkom javnog prijevoza. No, i da nije bilo štrajka, teško da bi busevi tada vozili po takvom snijegu. I to snježno veselje trajalo je sve do ponedjeljka, 21. prosinca, a ponešto je snijega bilo i 22. prosinca.

Piše Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Pošto-poto

Otvorio se City Mall. Jurim na novinarski zadatak već u 8.30. Urednik kaže bit će navale, snimi tiskanje pred ulazom. Kad ono ležerica. Svega nekoliko penzionera. Ostali još spavaju. Ili su na poslu. Više ih je u novom Leggiero Loft baru, još piju kavu. Nisu dovoljno budni za šoping. Ili ih nisu privukli stari brendovi kojih već ima u Puli. Ulazi dućana ukrašeni su balonima. Iz izloga iskaču crvene brojke: 10, 20, 50 posto. Zov popusta miluje uši.

Piše zvjezdan STRAHINJA

Tko je s kim i tko je koga

I lani je u Istarskoj županiji, uz Grad Zagreb i Primorsko-goransku, obavljeno najviše abortusa u Hrvatskoj. Čak 223 istarske žene podvrgle su se legalno induciranom pobačaju, dok je, na primjer, u Splitsko-dalmatinskoj županiji evidentirano tek 53 abortusa. No, svih je pobačaja - legalno induciranih, spontanih, izvanmateričnih oplodnji i ostalih, u Istri bilo 498, a u Splitskoj županiji nemalih 473! Dakle, ili tamo žene imaju strašnih zdravstvenih problema, ili liječnici, unatoč prigovorima savjesti, neželjenu trudnoću itekako prekidaju, ali je drugačije evidentiraju. Kad god je o abortusima riječ, uvijek na površinu ispliva neko licemjerje.

Piše Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Hljeb i kruh

Ova gradska štorija ime veze s Pulom utoliko što su u fokusu naši ljudi i naš jezik. Mjesto događaja: Ljubljana. Sjedimo u poznatom trgovačkom centru, svugdje oko nas naš jezik, prodavač prozbori na slovenskom, pa kad čuje da pričamo naški, nastavlja na hrvatskom ili, da prostite, srpskom. Baš mi je bilo fino jer ne moram pokušavati pričati slovenski, iako mi i ne bi bilo teško sporazumjeti se. Pored nas sjedi mladić, sluša što pričamo i dobacuje konobaru: Evo opet naši!

PIŠE Zvjezdan STRAHINJA

Čodo otvara svaku bravu

Čodo je nadimak dobio po čavlu jer je, kako pričaju stariji Puležani, njime mogao otvoriti bilo koju bravu. I pričaju da je jednom u banci, u sadašnjoj Fini, zapekla brava glavnog sefa, a sef je trebalo hitno otvoriti pa se netko sjetio spretnog obijača Čode. Poslali su organe reda da ga nađu pa neka Čodo izvoli otvoriti sef koji ni pravi ključ više nije mogao otvoriti. Da i od tog njegovog čavla (ciodo u dijalektu) bude neke koristi. Tko zna je li Čodo u tome uspio, tko zna je li priča uopće istinita?

PIŠE Borka PETROVIĆ

Ugušit će nas vlastito smeće!

Brda krupnog otpada danima se iskrcavaju na šumski puteljak na granici Štinjana i Velog Vrha, na cesti prema Vallelungi. Kauči, fotelje, madraci, razbijeni ormari, parketi, sobna vrata, okviri od prozora, cigle…, nema čega nema. Čak i dječjih kolica pa sve do vrećica komunalnog smeća.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Parking ili autobus?, pitanje je sad

Mjesto radnje: Pula, tek kojih stotinu metara od uže gradske jezgre. Vrijeme radnje: večernji sati, oko 22. Uvjeti: zima, za ljubitelje hladnoće pravo veselje, a za one druge pravi vrag. Promet prereguliran, parking besplatan, autobusi dalje od uobičajene rute. Za nekoga veselje, za druge malo manje. Iako je nekada naći besplatan parking u Puli, nedaleko od gradske jezgre bilo gotovo ravno lutriji, sada je besplatno svugdje, ali naći mjesto je još teže nego kada se plaćalo. Vozači nerijetko nervozni, a stanari ostali bez svojih uobičajenih parking mjesta i nervozno kruže gradom. Naravno, nikada svi zadovoljni.

PIŠE ZVJEZDAN STRAHINJA

Kad su slonovi šetali Lungomarem

Jedna od najčudnijih scena koju su prije 40-ak ili 50-ak godina mogli vidjeti Puljani bila je parada slonova duž Lungomara. Da, tada su slonove, a ne pse vodili u šetnju uz obalu, da bi ih potom vodiči pustili u Gortanovu uvalu na kupanje.

PIŠE BORKA PETROVIĆ

Bolnica nije svinjac!

Nova bolnica skoro je gotova i u zgrade se napokon useljavaju bolnički odjeli. Pacijenti jedva čekaju nove prostore, novu opremu i stručan kadar. Iako je normalno da okoliš bolnice u tijeku izgradnje i građevinskih radova izgleda pomalo kaotično, za neurednost u krugu Opće bolnice Pula radovi nisu jedini krivac. Jer na umu valja imati da zgrade u krugu bolnice koriste i drugi - od učenika i studenata do raznih institucija.

PIŠE LARA BAGAR

Tko to tamo vozi

Gradski autobusi izlaze iz svih uličica, izviru iz nekih kutaka kojima autobusna guma dosad nije prošla. Svaki put kada u nekoj uličici pogledaš u retrovizor, eto njega velikog. Gura se. Ma ne gura se. Jednostavno je toliko usko, da zauzme cijelu ulicu. Kada ga ugledaš u toj nekoj uskoj kvartovskoj ulici, skoro pa ti ga je žao - izgleda kao slon u trgovini porculana. Svaka čast šoferima. Em žongliraju po tim uličicama gdje bi lošiji vozač jedva i autom prošao, em slušaju konstantne lamentacije nezadovoljnih putnika, em znamo da i nisu baš najbolje plaćeni.

PIŠE LARA BAGAR

Melem za bipolarnu Pulu

"Meni je uvijek draga Pula, jedino me to može natjerati da izađem iz kuće", rekla je jedna književnica o pulskom Sajmu knjige. I nije jedina. Isti osjećaj imaju i Puljani, ljubitelji knjiga i oni koji će to tek postati, usputni prolaznici i eminentni gosti. Pulski Sajam knjige je više od sajma, to je Festival književnosti. Festivalska Pula, najljepša Pula. Ljeti filmska, zimi literarna. Ljeti u svom filmu, zimi u svojoj priči. Dva čarobna momenta, dva antidepresiva, dva melema za bipolarnu dušu Pule koja je ljeti euforična, a zimi depresivna. Dok ne stigne Sajam.

PIŠE Borka PETROVIĆ

Punktova terasa sa srcem

Dok su mnogima usta puna jednakosti i integracije, a brojne zakonske odredbe pokušavaju osobe s invaliditetom učiniti jednakima na tržištu rada, malo pulsko poduzeće "Punkt" snove pretvara u stvarnost.

PIŠE ZVJEZDAN STRAHINJA

Jabuka s odgriskom

Prvog dana pulskog Sajma knjiga u Domu hrvatskih branitelja mališani su se raštrkali Plavim salonom. Među šarenim knjigama čekali su Baku Librić da im ispriča obećanu priču.

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Galebarenje

Divan sunčan grad. Istina, malo je stislo, ali ako odjenete jorgan (to je ona nelijepa proštepana jakna punjena perjem) i smjestite se na osunčanu terasu s pogledom, idila je zajamčena.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Ulica Pabla Picassa

Stari novinski članci otkrivaju nam zanimljivosti i bisere iz pulske povijesti, a kada je riječ o nazivima pulskih ulica i kvartova, polemike nikada ne nedostaje, iako je sadašnji stradarij "aktualan" već duže od četvrt stoljeća.

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Korporacija

Kad opći uvjeti uzmu stvar u svoje ruke, situacija postaje ozbiljna. Žena s dvoje djece sjela je u pulski Cinestar. Svjetlo je još upaljeno i djeca, naivna kakva već jesu, nonšalantno zašuškaju vrećicom čipsa. I tad čine kardinalnu grešku. Neugodno šuškanje, koje zna ići na živce za projekcije filma, alarmira osoblje kina i, taman kad su djeca, ništa ne sluteći, prinijela prstićima komadić prženog krumpirića ustima - paf!

PIŠE Zvjezdan STRAHINJA

Ne dirajte nam pravo na gunđanje

"Ako se ne radi - ne valja. Ako se radi - ne valja. Ako se radi ljeti - zašto se radi ljeti. Ako se radi zimi - opet zašto se radi baš sada. Ma, tko će nama ugoditi". Tako glasi komentar našeg čitatelja na tekst o zatvaranju još jedne ulice u Puli zbog radova, i to u trenutku kada su za promet zatvoreni Giardini.

PIŠE VANESA BEGIĆ

Tumaranje kvartom je zakon

Postoji li u Puli omiljeno mjesto za onu nešto veću djecu, recimo osnovce viših razreda i mlađe srednjoškolce? Mnogi će reći da je njima omiljeno mjesto - bilo gdje, glavno da imaju pametni telefon ili tablet i nema problema, radosti neće nedostajati. Razgovarajući malo s djecom te dobi, zbilja se otkriva da ne postoji neko mjesto gdje posebno vole ići.

PIŠE ZVJEZDAN STRAHINJA

Dva Josipa, a nisu Votić ni Budicini

Tko piše taj i griješi. To mi u redakciji najbolje znamo. Tko se jednom profesionalno hvatao pisaće mašine ili tastature kompjutera, zna koliko tipfelera ispadne s jedne kartice teksta. Griješe tako u priopćenjima i djelatnici gradskih službi i komunalnih poduzeća pa im nije za zamjeriti, nitko im to ne uzima za zlo.

PIŠE BORKA PETROVIĆ

Bolnica dr. Maretića, Matijašića ili Bilića?

Ideja da se novoj pulskoj bolnici, kada se napokon završi, da ime očito je pala na plodno tlo, izazivajući kod naših čitatelja zanimljivu raspravu. Neki bi bolnicu imenovali jednostavno "Pulska bolnica", drugi bi joj ispred dodali KBC (kao da je kratica za Klinički bolnički centar običan epitet), a neki smatraju da bi se jednostavno trebala zvati kao do sada - Opća bolnica Pula.

Piše Vanesa BEGIĆ

Imamo prosinac

Prosinac je definitivno, uz ljetni period, jedan od najbogatijih mjeseci u Puli, što se tiče broja događanja i njihove raznovrsnosti. Više od stotinu i pedeset programa tijekom mjesec dana na raznim lokacijama, prvenstveno u centru Pule, čine bit ovogodišnjeg Prosinca u Puli.

PIŠE BORKA PETROVIĆ

Tornajte nam buru!

Stariji će potvrditi da je, kada su oni bili mladi, sve bilo drugačije, a vjerojatno i bolje. Bura je, pričaju, zimi puhala danima, bilo je i puno snijega, a ljeta su bila još toplija nego danas. Barem tako tvrde.

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Prepuštanje ledu

Na klizalištu u središtu grada se konačno počeo pojavljivati led. No, ovo je tek početak, površina je velika i potrebno je vremena, pa će Puljani morati pričekati do petka i službenog otvorenja. Organizatori su, doduše, nakon tjedana kiše, očekivali malo bure i hladnije vrijeme, ne baš i jučerašnjih 20-ak stupnjeva. Granulo je sunce i konačno se mogla popiti pristojna kavica na terasi. Kako je krenulo, ljudi će klizati u kratkim rukavima. Neki će se okupati u moru, pa onda na led. Za promjenu.

Piše Zvjezdan STRAHINJA

Vozački orgazam na duploj traci

Dva traka ceste u istom smjeru u ljudima probudi zvijer. Čak i kada se dva usporedna traka nalaze u gradu, gdje je brzina ograničena na 50 kilometara na sat, gdje sa svakog ugla vrebaju nepredvidive situacije. Što je to u našim sugrađanima da, kada im se pred šoferšajbom otvori cesta, požele momentalno stisnuti gas, preteći onog ispred i uz škripu guma brutalno mu demonstrirati silu i snagu.

Piše Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Zahodska literatura

U zahodu se neko vrijeme uvijek moglo nešto dobro pročitati. Ne mislim pritom na situaciju doma, kad ostanete zaboravljeni u toj prostoriji s "Alanom Fordom" u rukama, nego na javni zahod. Na poruke ostavljene na vratima, zidovima. Kao u školi. Kad kreneš čitati, zaboraviš kad si ušao. Tu si uvijek doznao da Pero voli Miru. Bez obzira što ga ona mlati. To je znak ljubavi. Ili da je onaj profesor baš grozan. Onaj film je cool. Bilo je tu i nadahnutih stihova.

PIŠE Borka PETROVIĆ

Bez podloška, molim!

Početkom iduće godine neki trgovački lanci (da ih ovdje sada ne reklamiramo) odlučili su iz prodaje povući plastične vrećice. Osim plastičnih vrećica, iz prodaje će povući i jednokratno plastično posuđe te pribor za jelo, kao i plastične štapiće i slamke te ih zamijeniti alternativnim, održivim rješenjima. Unatoč tome, vrećice se, po cijenama od 50 lipa do kune, i dalje nude na brojnim blagajnama, od trgovina preko tržnice i nikako da ih se riješimo.

PIŠE Zvjezdan STRAHINJA

Kinezi, Bokelji i urečljivci sa Stoje

Kada Puljani ljeti kažu da idu na more na Stoju, Puležani ih provociraju pitanjima da li se kupaju baš na Stoji ili možda ipak na Valovinama, Valkanama, Zelenici… Stoja je za njih samo poluotok, sva ostala područja zahtijevaju preciznije nazive.

piše vanesa begić

Advent i izgubljeni prostori

Revitalizacija i revalorizacija starih i napuštenih prostora. To se, gotovo poput mota, ponavlja i u Puli, kao i u drugim gradovima, neovisno o njihovoj povijesti, o njihovoj baštini.

PIŠE Zvjezdan STRAHINJA

Lokacija klizališta neshvatljivo dobra

Da je provedena anketa među Puljanima gdje bi ove godine trebalo postaviti klizalište, pitanje je bi li se ijedan građanin sjetio prostora između Fine i Giardina. Kome bi ta opcija uopće mogla pasti na pamet? Ali i po tome se vidi koliko je gradska vlast napredna u svojim idejama, koliko odskače od mediokritetskog razmišljanja u ovom gradu nezahvalnika.

PIŠE Borka PETROVIĆ

Pekarski predsjednički kandidati

Jumbo plakati po cijelom gradu, profesionalne stranice na Facebooku, dobro izrađene web stranice i programi. Tko su uopće Marisol Alvarez Horvat, Đuro Krumpirović, Luka Mesić i ostali koji se navodno žele kandidirati za predsjednika na predstojećim izborima? Svatko od likova s plakata priča o nekoj ozbiljnoj temi - mladima, poljoprivredi, iseljavanju, obrazovanju, pozivajući glasače da upravo njima daju svoj glas.