Piše Dražen Katalinić
Gladan ne vjeruje optimizmu sitog
Neviđeni val optimizma zapljusnuo je jučer ministra rada i socijalne skrbi Alena Ružića. Poručio nam je da nikad nismo živjeli bolje jer nam, po njegovim riječima, raste kupovna moć i životni standard. No, kupovna moć ili potrošnja nam rastu zbog inflacije, odnosno zbog viših cijena na koje moramo trošiti više novca, a dijelom i zbog povećanja plaća u javnom sektoru iz proljeća 2024. godine, koje su trenutno i do 600 eura veće od plaća u privatnom sektoru. Što se tiče rasta životnog standarda, on pada u vodu kada se pogleda koliko prosječna hrvatska obitelj troši na osnovne životne namirnice u usporedbi s drugim članicama Europske unije. Prema podacima Eurostata, Hrvati uz Rumunje najviše moraju mjesečno izdvajati za hranu u cijelom EU-u jer nam na prehrambene proizvode otpada gotovo četvrtina kućnog bužeta, a Ircima, primjerice, manje od 8 posto, Austrijancima tek nešto više od 10 posto, dok prosjek EU-a iznosi 17 posto. Ukratko, što je država bogatija, odnosno što njezini građani imaju viši standard, udio troškova prehrane je manji pa Hrvatska po udjelu hrane u potrošačkoj košarici spada u skupinu zemalja s nižim standardom, uz Rumunsku, Bugarsku i baltičke republike. Potrošačke košarice koje izračunavaju sindikati i udruge za zaštitu potrošača su još »brutalnije« jer obuhvaćaju minimalne troškove samo osnovnih životnih potreba, bez troškova režija, mobitela i transporta, a koji se penju i na više od 40 posto kućnog mjesečnog budžeta. U konkretnim brojkama, prosječnoj četveročlanoj obitelji mjesečno treba između 1450 do 1550 eura za sve troškove, a samo na hranu i piće potroše oko 650 eura. I unatoč činjenici što su cijene hrane u Hrvatskoj i Rumunjskoj prema podacima Eurostata još uvijek manje od europskog prosjeka, njihov udio u ukupnoj potrošnji je visok zbog niskih plaća koje su također ispod prosjeka EU-a.
