Tema vršnjačkog nasilja sve je više prisutna u javnosti - to više nije izolirani incident koji se rješava u četiri zida škole, nego ogledalo društva koje sve teže kontrolira vlastite impulse. Upozorenja pravobraniteljice Tatjane Katkić Stanić za 2025. godinu nisu tek birokratska statistika, nego signal da je problem postao sustavan. Djeca danas ne vrijeđaju samo riječima – ona ponižavaju, ismijavaju i isključuju s upornošću koja ostavlja duboke tragove. Primjer dječaka kojem su uništavali stvari i crtali uvredljive simbole po odjeći nije iznimka, nego simptom okruženja u kojem živimo. Još je više zabrinjavajuće što nasilje ne prestaje završetkom nastave. Ono se seli na društvene mreže, gdje postaje trajno i javno. Djeca provode sate online, a komunikacija u tim virtualnim prostorima često je brutalnija nego u stvarnosti. Prijetnje, izrugivanje, dijeljenje privatnih fotografija – sve to poprima razmjere koje odrasli često podcjenjuju. Posljedice su ozbiljne: od povlačenja i izbjegavanja škole do tjeskobe, depresije i suicidalnih misli. Digitalni trag nasilja, za razliku od školskog hodnika, ne briše se lako.

Istina je i da je toga uvijek bilo, svi se sjećamo iz svojih učionica školskih "huligana" koji su zadirkivali kolege i često ih vrijeđali. Ali danas je trag na netu vječan, i to je dodatna težina. Stručnjaci iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba s pravom upozoravaju da se uzrok stoga ne može svesti samo na "zločestu djecu". Riječ je o složenom spletu utjecaja – od digitalne kulture koja normalizira grubost, do obitelji i sustava, u prvom redu samih škola, koje kasne s reakcijom. Djeca danas odrastaju u svijetu brzine i trenutnog zadovoljstva, bez dovoljno prilika da se nauče nositi s frustracijom. Kada se tome pridoda nedostatak dosljednih reakcija odraslih, dobiva se prostor u kojem nasilje postaje prihvatljiv obrazac ponašanja. Odnosno, učestao.

Problem je i u tome što sustav često reagira tek kad šteta već nastane. Radionice i deklarativne osude nisu dovoljne ako izostanu konkretne mjere i jasne posljedice. Djeca moraju znati da postoji granica, ali i da postoji podrška. Prevencija, kako ističu stručnjaci, ne smije početi u trenutku kada dijete već trpi nasilje, nego mnogo ranije – kroz sustavno razvijanje emocionalnih i socijalnih vještina. Uloga roditelja pritom je nezamjenjiva, ali i zahtjevna. Prepoznati promjene u ponašanju djeteta tek je prvi korak; daleko je teže reagirati smireno i konstruktivno. Važno je shvatiti da pomoć nije rezervirana samo za žrtve - i počinitelji, kao i promatrači, dio su istog kruga.

No, primjera maloljetničkog nasilja u zadnje je vrijeme bezbroj - pogledajmo samo primjer Vjesnika, kojeg su, naravno prema još nepravomoćnim presudama, zapalili maloljetnici koji nisu imali "pametnijeg posla". Šteta je bila ogromna, i još se sanira. Da ne spominjemo najnoviji primjer maloljetnika koji su bili vinovnici masovnog zastrašivanja javnosti anonimnim dojavama o bombama u školama, shopping centrima, pa čak i bolnicama. Oni će dobiti najstrože optužbe za terorizam - uništit će si živote tom "igrarijom" koja uopće nije bezopasna. Riječ je o kaznenom djelu za koje je propisana kazna od jedne do osam godina zatvora. Osim što su sijali strah, pričinili su i velike financijske štete za ustanove i tvrtke kojima su prijetili. Jedan od njih ima tek 15 godina, a tri mlade osobe koje su se međusobno i povezale, poslale su čak 220 mailova s prijetnjama.

Sve zvuči upravo kao "igrarija" jer su sva trojica bila sudionici raznih gamerskih chatova, a upravo u tim grupama, premda sudionici nisu znali imena jedni drugima, već su se skrivali pod nadimcima, nastale su ideje o slanju prijetećih mailova. Premda su ideje o slanju mailova maloljetnicima opisane kao neka vrsta izazova, ishod je daleko od igre, i maloljetnici koji su samo nešto bezveze tipkali u mraku svoje sobe, mogli bi završiti svoj mladi život u zatvoru s presudama za terorizam. Nažalost, vrlo je vjerojatno da će završiti s najtežim optužbama kako bi postali egzemplari za druge - da se i druga djeca ne igraju s tako opasnim "izazovima". A isto je i s vršnjačkim nasiljem u školama - društvo se mora izboriti s tim pojavama, i vinovnici će početi dobivati sve veće kazne. Cilj je da se pokaže da se nasilje nikad ne isplati.

Povezane vijesti

• Ustav jedini dokazani penicilin
• Promišljena imigrantska politika
• I kad se slože - ne slože se