PIŠE JURICA KÖRBLER

Može li Plenković ići na prijevremene izbore? MOŽE I LAKO BI POBIJEDIO

Nije ga ugrozila ni činjenica da doslovno ništa nije urađeno poslije velikih potresa, što se nastavio trend iseljavanja mladih, što smo po većini parametara na samom europskom dnu. Nitko ga nije zamarao ni zbog toga što su izostale reforme, što imamo bezbroj općina i beskorisne županije, što su uhljebi najsigurniji dio društva, što je zdravstvo bolesno do mjere da će na kraju umrijeti

Andrej Plenković / Jurica Körbler

Andrej Plenković / Jurica Körbler


Kad je Ivo Sanader kao prvi predsjednik hrvatske Vlade bio primljen u Bijeloj kući, sada već davne 2006. godine, u općoj euforiji zbog tog vanjsko-političkog uspjeha ozbiljno je razmišljao o prijevremenim izborima. Ali, dobio je mig iz Europe da to ne čini i na kraju je odustao. Od tog se vremena mnogo promijenilo i danas Andrej Plenković ima lagodnu poziciju razmisliti i o toj soluciji, jer bi svakako na prijevremenim izborima lako pobijedio i HDZ-u produžio mandat za još pune četiri godine. Drugo je pitanje hoće li se premijer na to odlučiti, kakvi su mu uopće planovi za budućnost, ne samo njega kao političara, već i stranke koju vodi.

Plenković je trenutno jedini relevantni hrvatski političar iz stranačkih struktura koji uživa i moć i ugled, a samo s njim HDZ je došao u poziciju da gotovo promovira jednostranačje na hrvatskoj političkoj sceni. Nije, naravno, Plenković kriv što naprosto nema nikakvu konkurenciju i što nikada u povijesti moderne Hrvatske nije bilo u opoziciji toliko slabih, beznačajnih i loših političara. Analizirati oporbu jalov je posao, a sarkastični komentar HDZ-a nakon cirkusijade u Saboru kod izbora glavnog ravnatelja HRT-a zapravo je pogodio metu. Ta i takva oporba sposobna je samo prirediti cirkuske točke, likujući valjda na inventivnosti kada su zajedno izašli za govornicom i blokirali rad parlamenta. Hrvatski su građani davno digli ruke od tih cirkusantskih točaka.

Deficit političkog talenta

Svaki dolazak Andreja Plenkovića na drugu stranu Markovog trga pokazuje njegovu superiornost i deficit ono malo političkog talenta onih koji bi trebali biti jaka oporba. Slikovito, Plenković ih pojede za doručak. To je dobro za HDZ, ali nije dobro za Hrvatsku, jer da je oporba kvalitetna, sigurno ni Plenković ni njegova Vlada ne bi mirno vladali na način kako to sada čine. Niti bi premijer mogao mirno razmišljati o mogućnosti prijevremenih izbora, ako to uopće čini. A ako čini, može računati na glatku pobjedu i potpuni debakl svih drugih. Jer, u ovom času nije pitanje jeste li za HDZ, SDP, Most, Domovinski pokret, već jeste li za HDZ ili nećete uopće na izbore.

Tako je, kako je. Lijevati suze što nemamo pravu oporbu nema nikakvog smisla, a Andrej Plenković će, između ostalog, ostati zapamćen po tome što vlada gotovo bez oporbe. Nije ga ugrozila ni činjenica da doslovno ništa nije urađeno poslije velikih potresa, što se nastavio trend iseljavanja mladih, što smo po većini parametara na samom europskom dnu. Nitko ga nije zamarao ni zbog toga što su izostale reforme, što imamo bezbroj općina i beskorisne županije, što su uhljebi najsigurniji dio društva, što je zdravstvo bolesno do mjere da će na kraju umrijeti. Nitko ga nije vukao ni za rukav što gubimo bitku protiv korone, što banke i dalje vode kolo, što umirovljenici žive na rubu siromaštva. I tako unedogled.

Premijer će u parlamentu vješto i pametno isticati samo ono što mu ide u korist, a to je prije svega dovršetak europskih integracija ulaskom u Schengen i uvođenjem eura, kupnja borbenih aviona, daljnja izgradnja autoputa u Istri. Pandemija nije do sada opustošila radna mjesta, što je svakako velika zasluga sadašnje Vlade. Dakle, municije ima i premijer, ali da je bilo i da ima oporbe sigurno bi se znojio na neka neugodna pitanja. Ovako može mirno dočekati kraj mandata. Što će biti dalje, prije svega za HDZ, drugo je pitanje.

Slabi igrači na zahtjevnim pozicijama

Kako sada stoje stvari, u slučaju nastavka Plenkovićeve europske karijere jedini koji ima političku snagu nastaviti ovu trasu je Gordan Jandroković. Imao bi i Davor Božinović, ali njegove ambicije to sigurno nisu, jer je ionako preumoran nezahvalnom pozicijom koju je imao kao promotor nepopularnog stožera. Ostaje, međutim, jedno neugodno pitanje za samog premijera, koji je po tko zna koji put sam, osobno, vadio kestene iz vatre kad su njegovi suradnici, ministri i svi ostali, debelo zakazali. Zašto nije birao kvalitetnije i efikasnije suradnike? Zašto su njegovi ministri ili opterećeni aferama, što je bio slučaj u prvom mandatu, ili su posve bezlični? Zašto u toj lagodnoj poziciji kad nije imao pravu konkurenciju ni u stranci ni u državi nije izabrao jače ljude na funkcijama koje zahtijevaju i hrabrost i odlučnost i više znanja?

Da nije bilo Plenkovića i njegovih pravovremenih reakcija, i do sada bi mnoge stvari zbog reakcija njegovih suradnika otišle još više u krivo. Primjera je bezbroj i na kraju bi uvijek Plenković izvlačio kestene iz vatre, pokazujući da mnogi njegovi ministri naprosto nisu u stanju odraditi ni rutinske poslove. Iskreno, premijer nije pogodio ni u izboru "junior" ministara, kako je neke od njih posprdno nazvao Zoran Milanović. Većina se nije do sada iskazala, neki su poput Josipa Aladrovića briljirali izjavom o fantastičnom povećanju mirovina, pokazujući da kao mlad čovjek nema ni malo sluha za osiromašene stare ljude koji svojim mirovinama jedva plaćaju režije.

Nije mu trebala ni ta farsa s duelom šefa države i ministra obrane Marija Banožića, možda nije trebalo ni Tomu Medveda upustiti u neizvjesnu avanturu obnove na Baniji, od koje, iskreno, nema puno. Da nisu tragikomični, istupi Darka Horvata bili bi samo i isključivo komični. I tako bi se i to moglo redati unedogled. Bez Plenkovića, taj njegov kabinet da ide na izbore ne bi prošao, ruku na srce, nigdje. A malo će i ostati iza njih, pogotovo što će izostati bilo kakva ozbiljnija reforma koja bi Hrvatsku pomaknula s europskog dna. Ostaje dvojac profesionalaca, Božinović i Zdravko Marić, ali to je premalo.

Bez obzira razmišlja li o prijevremenim izborima, premijer bi trebao razmišljati o rekonstrukciji kabineta. Posve je jasno da Vili Beroš neće biti u stanju provesti ozbiljniju reformu zdravstva, na čemu su padali i mnogi njegovi prethodnici. Nije uspio ni uvjeriti hrvatske građane o potrebi cijepljenja, a kako će onda ići protiv tvrdih lobija koji u zdravstvu vide zlatnu koku. Za to je potreban netko politički mnogo jači i uvjerljiviji koji bi uz podršku premijera mogao učiniti neophodne rezove.

Mrtva trka s Bugarima i Rumunjima

Ali bez obzira na neke blijede ministre, činjenica je da će Plenković završiti drugi mandat i s ovim sastavom kabineta. Amateri iz oporbe neće ugroziti niti jednog njegovog ministra, jer u ovoj reprezentaciji, kako se čini, nema onih kojima je ručica nije bila u pekmezu. Ali, nažalost, nema ni onih koji bi ostavili neki trag. I baš zbog toga bi premijer morao promiješati karte, unijeti svježu krv u svoj kabinet, dovesti ljude spremne za izazove, za odlučnije poteze. Neke poput Radovana Dobronića u pravosuđu. Ostaviti im manevarski prostor da energičnije pokrenu Hrvatsku.

Hrvatska može i mora bolje, jer će nam u protivnom demografska slika biti još gora, a nastaviti ćemo voditi mrtvu trku s Bugarima i Rumunjima. Premijer ima vremena za promjene i hrvatska bi mu javnost to itekako honorirala. Hrvatska ima i kadrova koji bi mogli pokrenuti promjene, bez obzira što im članske stranačke iskaznice često vežu ruke. Ili, još gore, ako nemaju stranačke iskaznice nemaju ni šansu da im se povjere odgovorni poslovi.

Povećanje minimalca i porodiljnih naknada svakako je privlačan poen kojim HDZ priprema teren za redovne ili prijevremene izbore, ali to nikako nije dovoljno. Vremena su itekako teška, neizvjesnost velika i u Europi i u svijetu, i u sedlu će ostati samo jaki i odlučni. Mi smo kao mala zemlja dokazali da imamo žilavo gospodarstvo koje je preživjelo i ova burna vremena, što je svakako djelomično i zasluga Vlade. Ali, pravi izazovi tek dolaze i zato će i odgovornost prvog čovjeka Vlade i najmoćnijeg hrvatskog političara biti još veća. Jadranka Kosor, bivša premijerka koja s Plenkovićem nije u dobrim odnosima, kaže da se veliki dio oporbe pokazao nedorastao Plenkoviću, a on to koristi. Ako koristi za dobro Hrvatske, onda je to u redu. U ovom času, a kako se čini tako će biti još dugo, HDZ nema konkurenciju, ali zato i stranka i njen prvi čovjek imaju i veću odgovornost.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini