PIŠE Dubravko GRAKALIĆ

Može li se Hrvatskoj dogoditi mađarski scenarij?

Ilustracija

Ilustracija


Ulični prosvjedi u susjednoj Mađarskoj, kao i u drugim zemljama Europske unije, izazvani inflacijom i padom životnog standarda, trebali bi zabrinuti hrvatsku politiku. Ne samo vladajuću, nego i opozicionare koji zazivaju prijevremene izbore ne nudeći zauzvrat nikakvu ekonomsku strategiju oporavka ili boljeg života. Iako se prosvjedi događaju i u Njemačkoj, Francuskoj i drugim EU državama, Mađarska je vrlo zanimljiv primjer zbog poteza što ih je u proteklih godinu dana vukao Viktor Orban. Uz to, gospodarske veze Hrvatske i Mađarske osjetljive su na politička zbivanja s obje strane granice.

Domaći mediji još su se prije nekoliko mjeseci pitali zašto hrvatska vlada ne primjenjuje neku orbanovsku metodu brige za vlastite građane. Još pred parlamentarne izbore prošlog ljeta, Orbanova vlada ograničila je cijene desetaka osnovnih živežnih namirnica, goriva i drugih potrepština. Cijene su bile toliko niske da su Hrvati iz susjedstva putovali po gorivo na najbliži mađarsku crpku - dok to nije bilo zabranjeno.

Danas Mađarska ima najveću inflaciju u EU - 20,7 posto - dok su cijene hrane porasle 34 posto u godinu dana, iako je ta zemlja samodostatna u proizvodnji skoro svih prehrambenih artikala. Pala je i vrijednost nacionalne valute, forinte, prema euru, jer Mađarska nije zainteresirana za prelazak na euro. Posljedica toga su prosvjedi na ulicama Budimpešte uz uzvike "Orbane, odlazi" - iako je izbore dobio pred samo tri mjeseca.

Drugim riječima, svaki ručak se plaća - na naplatu je stigao predizborni populizam, ali i politika koju je Bruxelles procijenio nedovoljno demokratskom, pa je uskratio isplatu sredstava iz europskih fondova. Krivica se može potražiti i u održavanju presnažnih veza Viktora Orbana s Moskvom - koje su dobrim djelom iz računa i zbog jeftinije ruske nafte koju Mađarska još uvijek može uvoziti.

Usporedba s Hrvatskom - gdje imamo inflaciju od 12,8 posto i poskupljenje hrane od 19,8 posto na godišnjoj razini - sama se nameće. Gdje je granica političke stabilnosti i na kojoj će inflatornoj stopi građani poručiti - "Plenkoviću, odlazi?"

Hrvatskom premijeru mora se priznati da vješto pliva u sve negativnijim ekonomskim brzacima, da poduzima mjere pomoći građanima, ali ako se pobuni samo ona petina građana koja je već na rubu siromaštva, do političkih promjena mora doći.

Mađarski scenarij možda nije zamisliv u nas u roku od nekoliko tjedana, ali u roku od nekoliko mjeseci svakako bi, bez obzira na oprezne pregovore sa sindikatima i obećanja pomoći ugroženim građanima, mogao biti izveden na domaćoj pozornici.

Banski dvori imaju sreće što se hrvatski građani sporo pale kad je riječ o izlasku na ulice. No, potakne li rast inflacije masovniju neimaštinu, a recesija nezaposlenost, nitko ne može predvidjeti što će se događati. Ako ne vjerujete, pitajte Orbana.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter