Piše Zlatko Crnčec

Država treba brinuti za starije

Ilustracija / Zlatko Crnčec (Snimio Srecko Niketic/Pixsell / Davor Kovacevic)

Ilustracija / Zlatko Crnčec (Snimio Srecko Niketic/Pixsell / Davor Kovacevic)


Moglo bi se samo reći - konačno. Jedna se vlada sjetila da u Hrvatskoj postoji veliki problem kada su u pitanju kapaciteti u domovima za starije i nemoćne osobe. Pa su tako povučeni potezi u skladu s kojima bi Hrvatska do 2027. godine trebala dobiti dodatnih 1.795 mjesta za korisnike ovakvog smještaja. Naravno, cijeli se problem neće ni ovim riješiti jer u Hrvatskoj ima čak 25 posto stanovnika starijih od 65 godina, ali će se ovim investicijama u gradnju domova kapacitet smještaja za stare i nemoćne povećati za deset posto. Najveće je to ulaganje u tom području od hrvatske samostalnosti.

Naravno, dijelom moguće i s pravom, mnogi će ovaj potez Vlade pokušati staviti u kontekst ulaska u predizbornu godinu. Parlamentarna demokracija naprosto nije savršen model vladanja. To svi znamo. Ali znamo i to da je najbolji način koji je ikad izmišljen. Nikada nitko nije kreirao neki bolji. A bilo je puno pokušaja, i znamo kako su svi oni na kraju završili. Dakle, ako neka vlada želi pred birače izaći sa svojim postignućima, to je sasvim legitimna stvar. U Hrvatskoj su se u nekim predizbornim godinama svečano otvarali čak i liftovi. Bilo je i drugih bizarnih pokušaja privlačenja povjerenja birača u predizbornim vremenima.

Ali postoji ovdje i jedna bitna razlika. Ovdje se ide na ruku našim najpotrebitijim sugrađanima. I to je sasvim u redu. Hrvatska ne smije postati društvo u kojem je ustavna odredba o socijalnoj državi samo mrtvo slovo na ustavnom papiru. Uostalom, jedna od najvažnijih uloga države jest i ta da svojim politikama preraspodjeljuje društveno bogatstvo. Naravno, i tu treba imati mjeru. Ako se ode predaleko, onda se upada u etatizam i nastaje društvo nalik onom kakvo je nekada postojalo u Sovjetskom Savezu. Ali ako se ide premalo, ili ako se uopće ne ide, onda se stvaraju situacije prisutne i u najbogatijim, takozvanim starim demokracijama. Nastaju scene gdje beskućnici spavaju na ulicama, a umirovljenici jedva preživljavaju. I najugledniji zapadni mediji sve više izvješćuju o nedaćama koje su zadesile njihove siromašne građane koji jedva sastavljaju kraj s krajem. A posebno su ranjiva skupina umirovljenici.

Tako da je ulaganje ovih 54 milijuna eura u izgradnju smještaja za starije osobe dobrodošla investicija. U zadnjih tridesetak godina u domove za zbrinjavanje starijih, država je ulagala malo ili ništa. Nastalu prazninu je počela popunjavati privatna inicijativa. Ali problem je bio višestruki. S jedne strane u sektor su upadali razni desperadosi koji su čak gradili i neprijavljene domove. Prije nekoliko godina dogodio se požar u jednom u njih, u kome je poginulo nekoliko naših starijih sugrađana. S druge pak strane, zaista postoje i jako pristojni i dobri privatni domovi, ali je tu problem da su cijene smještaja izuzetno visoke. Privatni starački dom naprosto si ne može priuštiti svatko. Čak i uz pomoć cjelokupne obitelji, plaćanje takvog smještaja predstavlja nerješiv problem za puno ljudi starije životne dobi. Oni koji taj novac nemaju, snalaze se na razne načine. Već je dugo jasno da je jedina opcija ona u kojoj bi država počela financirati gradnju dodatnih kapaciteta. To je jedini način da se barem donekle riješi ova situacija. Odnosno, točnije rečeno, ne riješi, ali ublaži. Jer u Hrvatskoj kao prilično starom društvu potražnja za mjestom u financijski dostupnom državnom domu je puno veća od ponude. Čak i kada se naprave ovi najavljeni. Ali ova inicijativa će postojeći problem definitivno umanjiti. A i to je već velika stvar.

Mjera humanosti nekog društva vidi se i po tome kako ono skrbi za svoje najslabije stanovnike. Među koje se mogu ubrojiti stariji ljudi s malim primanjima kojima je potrebna asistencija da bi mogli kako-tako normalno živjeti. Hrvatska je u zadnjih tridesetak godina svojom krivnjom, ali ne i samo svojom, postala jako grubo društvo. Osjećaj da živimo u zajednici u kojoj bi trebali pokazati barem elementarnu solidarnost prema drugima, jako je oslabio. Svi se brinu za sebe i rješavaju svoje brige. Problemi ljudi oko njih sve ih se manje tiču. Kada je tome već tako, onda je uloga države da stvari barem pokuša vratiti u neki humaniji smjer. Uostalom, zato i postoji.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter









Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum