Prethodni dio dostupan je ovdje.

Ukazujemo na grublje, u zadnje vrijeme dominirajuće, nacionalističko-šovinističke istupe i provokacije:

S pozicija hrvatskog nacionalizma - šovinizma: Veći broj oštećenih automobila (bušenje guma i sl.), posebno beogradske registracije, a bilo je slučajeva oštećivanja vozila s registarskim tablicama i nekih drugih gradova s područja SR Srbije i SAP Vojvodine, pa čak i paljenja šatora (jer je učinilac mislio da je vlasnik Beograđanin, premda je vlasnik šatora s područja SR Hrvatske). Zatim ispisivanjem ili uzvikivanjem parola, pjevanjem pjesama s provokativno-nacionalističkim sadržajem, kao na primjer "Srbe na vrbe", mrzim Srbe, mrzim Slobodana Miloševića, nije ovo Srbija... "mi smo vojska prava, ubit ćemo zaklat ćemo pola Beograda." Veliča se ustaštvo NDH-a Ante Pavelić i sl.

Nedaleko Sinja na mjesnom groblju u selu Lučane 20-godišnji mladić oštetio je dvije nadgrobne ploče ispisane ćirilicom, a na kojem groblju se inače pokapaju umrli mještani pripadnici hrvatske i srpske nacionalnosti.

Posebno je prisutna averzija - mržnja prema predsjedniku Predsjedništva SR Srbije drugu Slobodanu Miloševiću, te često dolazi do incidenata kada su (u vozilima i sl.), istaknute njegove slike - posteri, traži se njihovo skidanje, paraju se nasilno pa čak i razbijaju stakla.

S pozicija srpskog nacionalizma - šovinizma: Najčešće se ispoljava pojedinačno, ali i grupno, od osoba stalno nastanjenih u SR Hrvatskoj, kao i onih iz drugih krajeva pretežno SR Srbije i SAP Vojvodine koji su u prolazu ili su boravili odnosno borave kao gosti - turisti. Najčešći vidovi srpskog nacionalizma - šovinizma iskazuju se u pjevanju nacionalističkih - provokativnih pjesama, uzvikivanju ili pisanju parola - tekstova kao što su na pr. "Slobodane naše roso cvijeće gazit ćemo Hrvate ko smeće, Slobodane šalji nam salate, bit će mesa klat ćemo Hrvate, Slobodane dođi, ovo je Srbija, živjela Srbija, dole Hrvatska, mrzim Hrvate, dođite Hrvati da vas koljemo."

Ima pojava nacionalnog odvajanja, posebno omladine, zalaženje Hrvata u "svoje" lokale, Srba u "svoje", pjevanja "svojih" nacionalnih - nacionalističko-provokativnih pjesama i sl. (Drniš, Vrlika kraj Sinja i dr.).

Kao što sam već rekao ove nacionalističko-šovinističke provokacije iživljavanja i incidenti, koji na svu sreću još uvijek nemaju teških i tragičnih posljedica, u porastu su tokom ove godine, a posebno nakon proslave u Kninu. Karakteristično je da je bilo više grupnih, smišljenih i organiziranih nacionalističkih provokacija, čega je ranije bilo u znatno manjoj mjeri. Po mojoj ocjeni, ali to je ocjena i stav republičkih zvaničnih organa, državni organi, posebno organi unutrašnjih poslova OUP-a efikasno postupaju, identificirajući veliki broj počinilaca i poduzimajući protiv njih zakonske mjere podnošenjem prijava a u grubljim slučajevima privođenje sucima za prekršaje odnosno istražnim sucima. Najveći dio, to je i osnovano, ovih incidenata kvalificira se kao prekršaj, a za teške slučajeve kada su ispunjeni zakonski uvjeti javni tužioci predlažu vođenje krivičnog postupka. Pravosudni organi, suci za prekršaje, redovni sudovi i javna tužilaštva u ovim predmetima postupaju također efikasno i zakonito a kaznena politika je adekvatna. Za svoju aktivnost državni organi imaju punu podršku Sabora SR Hrvatske, Predsjedništva SR Hrvatske te drugih organa i organizacija.

Prilikom odlučivanja o krivičnim prijavama za politički kriminal, kao i kasnije tokom postupka, nadležni javni tužioci postupaju krajnje selektivno, odgovorno, u skladu sa utvrđenim kriterijima i uputama te uz čestu neposrednu konzultaciju sa Javnim tužilaštvom Hrvatske, uz strogo poštivanje legaliteta.

Daleko najveći broj prijavljenih krivičnih djela i političkih prekršaja, kao što smo već rekli ima nacionalističko-šovinistička obilježja bez obzira što su pretežno verbalnog karaktera. Treba i ovom prilikom ukazati na to da na tlu SR Hrvatske od pamtivijeka zajedno žive Hrvati, Srbi kao i pripadnici drugih naroda i narodnosti. Odnosi među njima bili su i jesu u pravilu bratski, harmonični. Međutim i tragična iskustva iz daljnje i bliže povijesti, posebno za vrijeme tzv. NDH-a, upozoravaju da se ti odnosi mogu itekako poremetiti. Strahujem da su i sada međunacionalni odnosi u SFRJ, a u SR Hrvatskoj također, poljuljani i pogoršani, te da to može imati teške, ozbiljne i dalekosežne posljedice za daljnji razvoj zemlje, pa i njen ustavni poredak, koji jest sada, i u buduće mora biti, jedan od temelja potpunea ravnopravnosti i slobode svakog građanina bez obzira kojoj naciji, vjeri, rasi pripada. Javnotužilačka organizacija Hrvatske u vršenju svoje ustavne i zakonske funkcije i u segmentu političkih delikata primjenjuje i primjenjivat će identična mjerila neovisno o tome koje je nacionalnosti izazivač i prema kojem narodu, narodnosti ili vjeri je upravljeno izazivanje nacionalne, vjerske, mržnje, razdora ili netrpeljivosti, i neovisno o tome da li se i u drugim sredinama primjenjuju ovakvi, po meni jedino ispravni, kriteriji. Naime, nerijetko se prigovara, a ti prigovori dođu i do mene, zašto mi u Hrvatskoj ovako (strogo) postupamo kada drugi, posebno u SR Srbiji, za daleko teže slučajeve i pojave ne poduzimaju ništa.

Naravno to ne znači da nema propusta - grešaka u postupanju javnih tužilaca i u ovoj oblasti, ali bitno je da se ne čine svjesno - namjerno, da se pojave ne minoriziraju ili zataškavaju, da se ne zatvaraju oči pred njima, da se ne primjenjuju različiti aršini. Ima, barem prema mojim osobnim zapažanjima čak i suprotnih pojava stvarno preoštrog postupanja, posebno prema maloljetnicima - mladim ljudima, pijancima, pojedincima kojima su nacionalistički ispadi slučajni, huliganski ekscesi, a u suštini nisu zadojeni nacionalnom mržnjom ili netrpeljivošću. U takvim slučajevima Javno tužilaštvo Hrvatske kada za njih sazna reagira, a ukazujemo na ovakve propuste i prilikom pregleda i na drugi način.

Polazeći od navedenih konstatacija, te citiranih zaključaka sa savjetovanja u Sarajevu, posebno onaj dio gdje se kategorički i ispravno tvrdi da politički delikti napadaju zajedničke vrijednosti i da nikakvi razlozi ne mogu opravdati različite kriterije u postupanju tužilaca, sve više razmišljam, pa i zaključujem, da su nastale ozbiljne pukotine, razlike i različita praksa u postupanju državnih organa u oblasti političke delinkvencije. Pokušat ću to ilustrirati nekim slučajevima koji su imali, imaju i imat će odraza na stanje i situaciju na području SR Hrvatske, pa u njima dobrim dijelom treba tražiti uzroke ovim nacionalističko-šovinističkim - neprijateljskim istupanjima i ekscesima. Nosioci tih pojava koje su imale i imaju odraza u Hrvatskoj su nastanjeni u pravilu van područja naše Republike gdje i vrše svoju djelatnost odnosno javno istupanje.

Da počnem od mitinga solidarnosti koji su održavani pretežno u drugoj polovini prošle godine na području SR Srbije, SR Crne Gore i SAP Vojvodine. Na tim mitinzima (negdje više, negdje manje) bilo je pojedinaca i grupa koji su istupali sa šovinističko-nacionalističkih, neprijateljskih i neprihvatljivih pozicija. To su evidentirala sva sredstva javnog informiranja, a upamtila jugoslavenska javnost. Bilo je toliko očigledno da ti pojedinci vrše kažnjiva djela, a ništa se protiv njih nije poduzimalo, naprotiv - neki su kao na pr. već poznata grupa iz Stare Pazove, Šolević, Bulatović, Kecman i dr. išli iz mitinga na miting, učestvovali u njihovoj organizaciji, nastupali na govornicama, pjevali nacionalističke pjesme, uzvikivali neprihvatljive parole, pozivali na oružje, prijetili. Šolević je na primjer nastavio, putem sredstava javnog informiranja i slično, da opisuje svoje pohode i propisuje recepte, upućuje pozive za protuustavnu promjenu društvenog uređenja u drugim ("birokratskim") sredinama kao što su SR Bosna i Hercegovina, Hrvatska i Slovenija. Ne da nije, protiv velike većine, koliko je meni poznato, ništa od strane državnih organa poduzeto, nego su neki postali neka vrst nacionalnih heroja. Ovu, ničim osnovanu aboliciju, tj. oprost od zakonskih mjera, državni organi učinili su usprkos jasnim zakonskim odredbama, ali i zahtjevu i stavovima najviših državnih organa.

Tako na primjer Predsjedništvo SFRJ 14. rujna 1988. godine, raspravljajući o stanju u zemlji, upozorava na eskalaciju nacionalizma, jačanje tendencija etničke homogenizacije i podjela na nacionalnoj osnovi, porast šovinizma, što može izazvati ozbiljne sukobe. U tim se stavovima između ostalog ukazuje:

"Predsjedništvo SFRJ ističe da je nedopustivo poduzimati bilo što bi u ma kojem dijelu zemlje moglo destabilizirati političko-sigurnosne prilike i negativno utjecati na međunacionalne odnose. Utoliko prije što na masovnim protestnim skupovima ima neprihvatljivih i neprijateljskih parola, amblema i pjesama, napada na tekovine revolucije, na ustavno uređenje zemlje i poziva na nacionalnu netrpeljivost i obračune..."

*Nastavak u sljedećem broju

Povezane vijesti

• Zloguko proročanstvo
• Očajnički krvavi krik - Ne! Nikada!!!
• Predsjednikovanje