El abain xe anche cucherle

e fumadoria, lumbular, lumedal, luminal, umidal,

i je bain uno oknajce mrež žlipci

kroz koje ti se rugaju zvizde ka’j preža muke

ka’j žuti hlipci.

Guardo le stelle sora del abain, me domando;

ma ča je to za jieno to artističko delo?

Ter vero i Tomizzin Martin Kruxich je reka gledajući kroz

cucherle, la morte che vegniva cavalcando una stela rossa

diventada un nero samer;

ciao mondo, la mia morte xe la tua.

EL ABAIN NUMBER TWO

Ciaro e tondo ‘sto mondo mio

come l’ocio celeste de ‘sta putela polesana

de sangue slava o austriacha & american maby,

che nel 47. drio l’arena,

un’ociada che te fa le ‘recie rosse,

sogando e cantando:

ERI ERI CAVALIN

MANDA EL ASENO AL MULIN

EL MULIN S’A RUVINA

EL MULINER EL S’A IMPICA;

Okei Ciana ‘demo a Siana, baby.

I tako, u sve se pačan, sve tobože znan,

i na bot san svaki čovik ča ga poznan,

eli ča san samo čuja reći za nj,

ča je živ eli bija živ eli živi samo u libri.

I svi ljudi san i svaki čovik san na bot;

i Staša u Fašodi,

i Mikluho Maklaj u Port Moresby,

i did mi Jure u Galiciji i Rus mi viče namirivajući u me z puške,

ubju ja tjebja Avstrijec, čortavaja sobaka...

EL ABAIN No DREI

Radaković san Fjuman i šenjivan gol Niemcon

i Radaković Borivoj ča mi kroz vierše piše:

»I have decided to write you a letter - quite in a

manner we used to speak - mingling languages,

foolishly pretending that words expressed in some

other language do not mean same or mean something

softer then they are supposed to mean in ones own

language«,

o muoj, o Borivoj!

und so wass! so let’s pretend!

Mi se motaju po usti beside flamanske i ka’j Eulenspiegel

se rugan i sebi i tebi i svaken,

un baraban,

u uhu beside muoje i ljučke mi zvone,

ča hi znan i ča hi ne znan i ča hi je i ča hi ni i ča hi inventan

za suoj gušt,

ki svaki jazik svita je muoj jazik.

Mi pišeš, Good-Blue-Boy, o Boriovj;

»A viš:

moj zajik bi stili ubit:

beside jur ne vride,

rič jošće manje«;

NAŠE BESIDE I NJIHOVE

Abain je bajin je oknajce prozorčić na kruovu da u zvizde gledaš,

kroza’nj u te huču ćuki i glasi tih starih ča te duši pute;

I kako se tuote na kunfini nan miša pisma i tradicija,

i beside i naše i ljučke,

pak čuda besid latinskih je mrež naših hrvackih, kako ča je, vržmo;

abain, pak balota i brageše - lopta i hlače;

ćaro i Ćozot – jasno i stanovnik Chiogie;

dage i dageta – daj i bodež; eila – ejla, ojla, oj;

fregati – četkati; grop – čvor; inutile – uzalud;

Jovanin – Ivan; Kakania – pogrdno za K.und K. našu bivšu Carevinu; ladro - lupež; maneštra – gusta juha od graha;

napa – polica oko dimnjaka nad ognjištem; Orco – mitski lik; papalina – srdelica; rokula – vrst opore biljke za salatu;

šešula – drvena zaimača; tondin – čelčična šipka;

verzota – zelje; Zvane – Ivan; žavajun – jaje stučeno sa šećerom.

Ma i naši Latini su uzeli za se čuda naših besid;

aide, aimemene

bobici, bonculovic, bosedraga, brasda, breschiza, buganzi, buric, burina

cudic, cudicio, chersnich, cumize, chila, cluca, clopar, cluca, coloisulanza, crepetalniza, crica

dobravoia, dregnula

fasolic

gabaniza, ghidigudi, gripiza, grubian, grude, grumaza, gunzi, guscieriza, guxiza

iapleniza, ieticavaz

lastriciza, lonzar

matiza, maziza, mazmalic, medize, musiza

opanca, oscurus

ploc, ploza, plozcar, plucia, popelgnac, potoc, putiza

sabiza, s’ciavina, scorubic, scliz, sclip, sclinc, sclopadiz, scraba, scorubic, scrama, scrat, scrila, sdela, sdila, smrica

tovarcic

zaba, zac, zagoniza zelendur…

I sve su to beside čovika i jezika mu ča njin se Latin ruga:

Busdo, cranso, crico, cruco,

Savrin, s’ciavo, s’ciaveto, s’ciavon, s’ciau,

Sclavom, stivao, slaco, croato e croatasso;

a ča sve je Hrvat, Slovienac, Slavinac,

koji pak Latinu ne ustane dužan, pak mu reče:

Digić, Lah, mačkar, mačkožer, manjagati, Talijanina,

Šarenjak, žabar;

ma po našu ča je guzica po njihovu je guxiza;

pak malo se danas čuje beside grde ča nisu za ljude,

pak tako malo pomalo živimo skupa sused do suseda,

Talijan do Slovienca do Hrvata,

pak buohdaj i dajmo i po naprid;

vrata poli vrata.

I sve skupa neka nas vajk čeka u teploj hiži preteljska

sgionfada, brodetada, coconada, magnada, pansada, papada, polentada, sludrada, rosegada e spapolada;

ča je sve skupa dobra frajada, njokada i pršutada*,

ma za nju se će i dobra žurnada.

pak jimo i pijmo i zakantajmo pak se naprid skupa se levajmo.

*Nastavak u sljedećem broju

Povezane vijesti

• Moć stereotipa
• Vergerije je bio svuda, sa svima i protiv svih
• Padaju mi nemoćne ruke