PIŠE DUBRAVKO GRAKALIĆ

Korona nam je izbila "bube iz glave" i pokazala kako izgleda istinska poniznost!


PIŠE DUBRAVKO GRAKALIĆ

Korona kriza izbila nam je iz glave špekulacije o nadolazećim izborima za Hrvatski sabor i bezbrojne kombinacije tko će s kime u stranačke koalicije, a i sam datum izbora odredit će epidemiolozi, a ne političari

Prije dva mjeseca, 25. veljače, u Hrvatsku je „službeno” ušao korona virus. Objavu da imamo prvog oboljelog sugrađanina podnio je sam predsjednik Vlade, HDZ-ov Andrej Plenković, formiran je Nacionalni krizni stožer, mjere za obuzdavanje pošasti postale su sve strože – ali tada se nitko nije nadao životu kakvog ćemo danas, šezdesetak dana kasnije, živjeti.

Notorno je nabrajati što se sve jučer moglo, a što se danas ne može. Putovanja između gradova i županija postala su teža nego u ratno vrijeme, vratili smo se u redove pred trgovinama, ljekarnama, poštama i bankama kakve nismo imali od vremena ekonomske stabilizacije u osamdesetim godinama XX stoljeća (a i tada se čekalo samo za određene artikle), škole su preselile na televiziju i internet, ugostiteljstvo i turizam su blokirani, dok broj potrošača tableta za smirenje nezaustavljivo raste. Građanima se uz političare i stožerne stručnjake obraćaju psiholozi i psihijatri, a savjete oko korone dijeli digitalni asistent Andrija smišljen u Vodnjanu.

Solidarnost i disciplina

Sve te činjenice znamo i ponavljamo samo zato jer postoje rijetki praznoglavci koji krše samoizolaciju, tvrde kako je pohađanje vjerskih obreda važnije od života ili urlaju po poštanskim uredima da su zaraženi jer žele preko reda. Dakle, teško prihvaćaju solidarnost i osnovnu disciplinu kao realnost na koju se bez iznimaka trebamo priviknuti.

Važniji društveni fenomen je činjenica kako su nam iz glave izašle „bubice” koje su godinama opterećivale javnost iako su u stvarnom životu irelevantne ili su, kako se sada pokazalo, tek usputnost u životu običnih, „malih”, normalnih građana. Danas se ne raspravlja o ustašama i partizanima, ne postavlja se pitanje tko je gdje bio 1941. i 1991. godine, povjerenstvo za računanje kvadrata stambenih kvadrata političara više nije glavni izvor informacija jer su prestale međusobna podmetanja imovinskim karticama, frakcijske borbe u HDZ-u i SDP-u izgledaju kao priče o otkriću vode na Marsu (koje svakako ima, kao i frakcija u tim strankama), i tako dalje. Korona kriza izbila nam je iz glave špekulacije o nadolazećim izborima za Hrvatski sabor i bezbrojne kombinacije tko će s kime u stranačke koalicije, a i sam datum izbora odredit će epidemiolozi, a ne političari.

Pandemija smrti naučila nas je brinuti o osnovnom i bitnom, o životnim potrebama i navikama. Dok stojimo pred trgovinom razmišljamo što je najvažnije da se kupi dok se jučerašnje svađe i o braniteljima, udbašima i raznim političkim budalaštima čine kao lanjski snijeg.

A prošlo je tek dva mjeseca krize.

Krize koja je pokazala da je nacija zajedno kad je potrebno, a ne kad to žele političari bez obzira na njihova imena, funkcije, želje i namjere. Hrvatska je doživjela neugodni purgatorij od javno izrečenih besmislica i političkih podmetanja jer za gluposti i „bube” u glavi pojedinaca nemamo vremena. Treba preživjeti.

Nacionalni junaci

Zanimljivo je kako u promijenjenom ponašanju nacije nitko ne spominje riječ koja je najslikovitije opisuje. To je svakodnevna poniznost, ali ne ona koju su brendirali loptaški milijunaši na svjetskom nogometnom prvenstvu teško razumijevši što ta riječ zapravo znači, nego ona koju danas živimo čekajući u redovima, pomažući susjedima, ostajanjem kod kuće da čuvamo i sebe i druge, prihvaćajući kao normalno sve ono što bi jučer prezrivo odbacili. Poniznost nije bahaćenje da se „mora” ovo ili ono nego živjeti u solidarnosti s drugima u krizi kojoj se nažalost ne vidi završetak.

Nacionalni junaci te istinske poniznosti koju živimo u građanskom, svakodnevnom životu, a ne u smislu koja se tom pojmu daje u religijskim naravoučenjima, naši su susjedi i sugrađani koji rade u otvorenim trgovinama, voze šlepere s hranom i neophodnom robom iz država gdje također vlada zaraza, služe u policiji, vojsci i civilnoj zaštiti ili su medicinski profesionalci koji su danas pred izazovom života koji bi ih mogao stajati glave.

Istinske vrijednosti

Dva mjeseca korona krize pokazalo je da su, kao i za Domovinskog rata kojeg se mlađe generacije ne mogu sjećati, pravi junaci radnici, anonimni građani na čijoj bi grbači neki danas htjeli i zaraditi, a neki podići politički rejting. Tako je bilo i 1990-tih, tako je i 2020. godine. Ali, javnost, građani, birači uvijek prepoznaju tko koliko vrijedi pa svačiji računi dođu na naplatu.

Šezdesetak dana od početka korona krize koja je resetirala Hrvatsku na najgori mogući način nitko se ne usuđuje procijeniti što će se događati narednih dva mjeseca. Vijesti mogu biti dobre i loše, ali nacija se pokazala da je zrela za sve izazove. Imamo i zajedništvo i međusobno poštovanje i poniznost jednih prema drugima, ali ne ono koje je izmišljeno nego istinske vrijednosti koje nam je donio neugodni život što ga danas živimo.


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini