I na ovogodišnjoj Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji dogodio se simbolički trenutak koji jasno pokazuje kako današnja Amerika gleda na svoje europske saveznike. Prije godinu dana američki potpredsjednik J. D. Vance očitao je pravu lekciju europskim liderima u kojoj je, ne sasvim netočno, ukazao na neke demokratske deficite starog kontinenta i njegove ponekad čudne prakse. Ove godine ministar vanjskih poslova SAD-a Marco Rubio ipak nije bio toliko brutalan, ali je jučer jasno dao do znanja koje su zemlje u Europi koje Trumpova Amerika najviše voli. To su naravno Slovačka i Mađarska koje se već dugo odlučno i uporno suprotstavljaju narativu Bruxellesa i Londona kada je u pitanju ruska agresija na Ukrajinu, ali i oko niza drugih stvari.

Uglavnom, stari i novi svijet kao da su svakim danom sve udaljeniji jedan od drugog. Ta bliskost bila je započela 1945. kada je završio Drugi svjetski rat, a počinjao onaj hladni. U tom je trenutku i Sovjetski Savez bio toliko nadmoćan u konvencionalnom naoružanju da je bio sposoban u samo nekoliko tjedana pregaziti američko-savezničke snage i izbiti na Atlantik. Da se to ne dogodi, najzaslužnije je bilo američko nuklearno odvraćanje. Ubrzo nakon toga nastao je NATO, tada obrambeni savez koji je bio jedina brana sovjetskoj opasnosti. Amerika i Europa ostale su zajedno, i nakon punih 45 godina pobijedile u Hladnom ratu. Naravno, najzaslužnija je u tome bila Amerika koja je projektom Rata zvijezda tijekom osamdesetih toliko iscrpila sovjetsko gospodarstvo da se kao alternativa pojavio Mihail Gorbačov čiji su reforme bile toliko »uspješne« da su dovele do raspada Sovjetskog Saveza.

Međutim, kraj Hladnog rata nije nimalo ugrozio američko-europsko prijateljstvo. I dalje se djelovalo u tandemu, NATO se proširio na donedavne države članice sovjetskog lagera i sve se činilo da ide »kao po špagi«. Tako je bilo i kada je Rusija napala Ukrajinu u veljači 2022.. Tako je bilo sve do 20. siječnja 2025. kada je Trump započeo svoj drugi mandat. Nakon kojeg ništa u euroatlantskim odnosima više nije, i po svojoj prilici i više nikada neće, biti isto.

Nije čudo da je Europa šokirana. Nije ni čudo da ne zna kako odgovoriti na ova događanja. Ipak je iza nje 80 godina bliskih, moguće i prebliskih odnosa s Amerikom. Nije Europi ni laka situacija. Prethodna američka administracija predvođena Joeom Bidenom praktički ju je gurnula u rat preko posrednika s Rusijom. Aktualna pak američka administracija predvođena Donaldom Trumpom želi izvući Ameriku iz ukrajinskog sukoba i taj vrući krumpir u liku ljutitog i sve samouvjerenijeg Putina prebaciti na Europu.

Europski čelnici, istina, nisu svedeni na lidere južnog Vijetnama koje je Amerika godinama pomagala u borbi sa Sjevernim komunističkim Vijetnamom, a onda se jednog dana jednostavno povukla iz te zemlje. Ali nisu ni daleko. Amerika je ostavila južne Vijetnamce da se brinu sami o sebi kako znaju i umiju. Naravno da nisu ni znali niti umjeli, i gotovo su svi postradali. Osim one šačice sretnika koji su se ipak uspjeli utrpati u američke helikoptere na krovu američkog veleposlanstva u Sajgonu.

Europa nešto šire, EU nešto uže, nalaze se sada pred najvećim izazovom od 1945. Posebno EU jer takozvana Koalicija voljnih nije zamišljena kao savez EU-a i Velike Britanije. Nego kao alijansa Britanaca, Francuza i Nijemaca koje onda slijede druge europske države. EU nije nastupio kao blok i to bi mu se kad-tad moglo osvetiti. A druga, možda još i važnija stvar, jest to da bi ubrzano naoružavanje europskih zemalja, posebno Njemačke, moglo dovesti do otvaranja starih prijepora koji su doveli do dva svjetska rata. Ostaje otvoreno pitanje kako će ostale europske zemlje, posebno Francuska, gledati na Njemačku kao vojno najmoćniju zemlju na starom kontinentu. Dva puta je to bilo tako i dva puta nije dobro završilo.

A to je još dodatno moglo ići na ruku Trumpu koji EU baš ne voli previše i radije bi buduće o trgovinskim i inim sporazumima razgovarao s pojedinačnim članicama nego s EU-om kao ujedinjenim blokom zemalja. Tako bi mu bilo puno lakše progurati sve što želi - od carina do europske nabave američkog oružja za Ukrajinu.

Povezane vijesti

• Tko god pobijedi, bit će sukoba
• HDZ-u se dogodio DP
• Male šanse za čudo na Aljasci