Piše Zlatko Crnčec

Ukrajina nije izborna tema

Ilustracija/Zlatko Crnčec (Pixabay/Snimio Davor Kovacevic)

Ilustracija/Zlatko Crnčec (Pixabay/Snimio Davor Kovacevic)


Hrvatska nije jedina zemlja u kojoj se rat u Ukrajini prelio na domaću politiku. Tu je i Poljska. A ako se samo malo bolje pogleda, onda se vidi da se u većoj ili manjoj mjeri to dogodilo i u većini članica EU-a. Poljska je samo zadnji primjer. Tamo je već dugo na vlasti konzervativna stranka Pravda i pravednost (PiS), a njen glavni konkurent je oporba na čelu s nekadašnjim poljskim premijerom i predsjednikom Europskog vijeća Donaldom Tuskom. Parlamentarni izbori su u listopadu. Pa je vladajuća stranka donijela Zakon kojim bi se osnovalo posebno povjerenstvo čiji bi jedan od glavnih zadataka bio utvrđivanje koji su to političari bili previše bliski Putinu u zadnjih dvadesetak godina. Oporba je odmah skočila nazvavši taj Zakon "Lex Tusk", odnosno instrumentom vladajućih da osramote oporbenog čelnika pred parlamentarne izbore.

Naime, Tusk je bio dugo godina na čelu poljske vlade i jedan od najbliskijih suradnika dugovječne njemačke kancelarke Angele Merkel. A ona je imala bliske odnose s Rusijom što je Njemačkoj, ali i drugim europskim zemljama, omogućilo kupovinu ruskih energenata po iznimno niskim cijenama. To je pak, među ostalim, dovelo do kontinuiranog i dugogodišnjeg gospodarskog rasta i Njemačke i Poljske, ali i niza drugih europskih država. Ali ono što je tada bio mudar i razborit politički i gospodarski potez, nakon ruske invazije na Ukrajinu postalo je nešto što se, ne samo u Poljskoj, naziva prevelika bliskost s Rusijom. Pritisak da se to sada tako gleda postao je toliko velik da je sama Merkel bila prisiljena javno reći da je Njemačka pod njenim vodstvom prilikom posredovanja između Putina i Ukrajine željela u osnovi tek prevariti ruskog predsjednika kako bi dala vremena Ukrajincima da se pripreme za obranu od neumitne ruske invazije.

U njemačkoj politici, kancelarkini protivnici nisu previše koristili njenu bliskost s Putinom kao političku batinu kojoj bi lupali po njoj. Međutim, Poljska gdje su antiruski osjećaji puno snažniji nego u ostatku Europe, ipak je postala mjesto na kojem će Tuskovi politički protivnici pokušati osvojiti koji bod na tome da je on bio bliski suradnik Merkel koja je bila bliska Putinu. Mada je veliko pitanje koliko bi takva taktika mogla nekome donijeti koristi, čak i krajnje antiruskoj Poljskoj, a kamoli negdje drugdje.

I u Hrvatskoj je odnos prema Rusiji jedna od bojišnica na kojoj politički ratuju Vlada i predsjednik Republike. Vlada već dugo Zorana Milanovića optužuje za proruska stajališta. Ta je retorika imala svoj vrhunac prilikom rasprava nastalih nakon predsjednikovog protivljenja da ukrajinski vojnici mogu doći na obuku u Hrvatsku. Prije toga Milanović je dao niz izjava kojima dovodi u pitanje dominantan narativ o uzrocima, tijeku i posljedicama ruske invazije na Ukrajinu. Njegove izjave odudarale su od mainstreama i kada je govorio o nekim povijesnim događanjima u Ukrajini.

Ali sve to, dakle cijeli taj njihov sukob oko Ukrajine, nije imalo neki prevelik utjecaj na rejting u javnosti i predsjednika i Vlade. To što je Milanović navodno bio i jest proruski, a Vlada pro-NATO, nije njihovu popularnost ni smanjilo ni povećalo. Neke druge stvari odredile su i određuju raspoloženje birača u Hrvatskoj. Ukrajina i ratna događanja u njoj, koliko god utjecala na događanja u Europi, posebno ona gospodarska, ipak su nešto što se događa više od tisuću kilometara daleko od nas.

Poljska je naravno puno bliže svemu tome, uostalom i graniči s Ukrajinom, a ima i priličnu gorko zajedničku povijest s Rusijom. Ali čak i tamo, u takvoj zemlji, vladajuća je stranka odlučila da bi im bilo kontraproduktivno osnivati nekakvo povjerenstvo koje bi prokazivalo njihove političke protivnike kao Putinove bivše suradnike i pomagače. Pa se stoga i odustalo od njegovog osnivanja koje bi se, među ostalim, bavilo i takvim stvarima.

Iako mediji i politika inzistiraju samo na jednoj jedinoj mogućoj verziji uzroka ukrajinskog rata, pitanje je koliko se ona zaista uhvatila kod većine običnih ljudi koje domaća politika i strani ratovi sve manje zanimaju. Vremena su teška, a birači zaboravljivi. A ponekad i sumnjičavi prema tome što im mediji i politika serviraju. Ukrajina nije tema na kojoj se dobivaju izbori.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of