Prethodni dio kolumne pročitajte ovdje.

U petak 9. lipnja vijest dana bila je ona da je u sklopu godišnje skupštine Hrvatskog domobrana na središnjem trgu u Slunju otkriveno spomen obilježje ustaškom pukovniku, zapovjedniku Crne Legije Juri Francetiću…

Događaji u Slunju ostali su bez reakcije policije, premda je predsjednik slunjske domobranske udruge uz spomen obilježje Juri Francetiću rekao - "Na svakom pedlju hrvatske zemlje moraju živjeti Hrvati i stoga nećemo dozvoliti da se ovdje koti ona nacionalna manjina koja nam je najveći neprijatelj" …"

(Spomenik, 17. lipanj 2000.)

"…Državni odvjetnik Berislav Živković nije podigao optužnicu protiv prvog čovjeka HVIDRA-e Marinka Liovića za riječi koje je kazao novinaru "Globusa" kako će HVIDRA pokrenuti akciju miniranja i ometanja predstojeće turističke sezone. HVIDRA zato planira pokrenuti čitav niz prosvjednih akcija, i to ne samo demonstracije na trgovima i ulicama i gradovima, nego ćemo krenuti i u otvorene djelatne akcije. Blokirat ćemo granične prijelaze, ceste prema moru, luke, aerodrome, jer ta izjava je dopuštena, nije autorizirana…

Državni odvjetnik je postupio slično, njegov prednik Željko Olujić, kada je kao odvjetnik braneći Velimira Bujanca i Mladena Schwartza zbog dijeljenja letaka pred zgradom Židovske općine u Zagrebu, na kojima je pisalo "Židovi van", rekao da se tu ne radi o rasnoj ili vjerskoj mržnji, jer da to može značiti i poziv da se izađe iz zgrade i razgovara…"

(20. svibnja 2000.)

"…Najbolju definiciju entropije u pravosuđu dao je zamjenik ministra pravosuđa Ranko Marijan - "Pravosuđe je umorno od sramotnih čistki i meteorskih karijera, od podvorica i udvorica te od nekompetentnih pravosudnih dužnosnika, koji s figom u džepu čekaju neka druga vremena. Pravosuđe je bolesno i od predsjednika sudova, koji su dnevno pragmatički razlozi aktivirali na tu dužnost, a koji su se pretvorili u oligarhiju…"

(Rakija, 27. svibnja 2000.)

"…Zabrana nacifašističkih i ustaških simbola i ideja ne izaziva stoga dvojbu, kao ni ocjena njihove opasnosti.-

Zabrana, međutim, komunističkih simbola i ideja izaziva i te kako pitanje što se tim zabranjuje? Antifašistička borba se putem NOB-a vodila u Hrvatskoj svom žestinom i uspjela je Hrvatima vratiti njihov nacionalni teritorij u Istri, Dalmaciji i Međimurju. Uspjela je Hrvatskoj, unutar obnovljene Jugoslavije, osigurati jednak ustavno-pravni položaj i donijeti joj pravo na samoodređenje bez kojeg bi puno teže, a možda i nikada, bila postignuta nacionalna samostalnost. Hoćemo li generalnom zabranom svih socijalističkih i komunističkim simbola i ideja doći u sukob s onim što predstavlja temelj hrvatske državnosti…"

(Svastika i zvijezda, 24. lipanj 2000.)

Citati iz kolumni Vladimira Primorca pisani su pred više od 20 godina. Kroz svo ovo dugo razdoblje, pojave, problemi na koje je autor upro prstom – upozoravao (pravosuđe, ksenofobija, ustašizacija i dr.) i dalje su prisutni u našem društvu, nisu riješeni, naprotiv – zaoštreni su.

Tekst kojim se opisuje ponašanje Ivana Milanovića, bivšeg člana Državnog sudbenog vijeća: U Glasu Istre od 14. ožujka 2000. godine objavljen mi je polemički tekst pod naslovom "Tko nadzire Ivana Milanovića, suca koji oko sebe širi strah i muk?" i nadnaslovom "Mr. Rudolf Frančula, odvjetnik iz Pule, bivši sudac Vrhovnog suda o radu Državnog sudbenog vijeća i o stanju u istarskom sudstvu". Taj polemički tekst glasi;

Ministar pravosuđa, uprave i lokalne samouprave pozvao je na konferenciji za tisak održanoj 1. ožujka 2000. godine, sve časne članove Državnog sudbenog vijeća (DSV) da podnesu ostavke na tu dužnost. Ministar je tom prilikom sažeo razloge poziva za ostavkama članova DSV-a: od nezakonitog imenovanja članova što dovodi u pitanje legalitet odluka DSV-a, preko imenovanja sudaca na temelju nejasnih kriterija, do grubog kršenja Zakona o imenovanju sudaca, posebice kada je riječ o izboru sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Uslijedila su reagiranja (uglavnom pozitivna) na poziv ministra do najave nekih članova DSV-a da će podnijeti ostavke (Miroslava Jurjević, Andrija Eraković, dr. Davor Krapac i dr. Ante Carić).

Oglasio se, također, i predsjednik DSV-a Ante Potrebica koji je zatečen i neugodno iznenađen ministrovim javnim istupom jer se, tvrdi on, DSV pri imenovanjima rukovodilo samo kriterijima stručnosti, poštenja i iskustva, a ne političke podobnosti. Njemu (Potrebici) ne pada na pamet da podnese ostavku, već očekuje od ministra da će on doći do zaključka kako, nakon ovakvog prozivanja DSV-a, nije u stanju obnašati povjerenu mu dužnost.

U posebnoj izjavi za Glas Istre od 6. ožujka 2000. godine član DSV-a i predsjednik Županijskog suda u Puli Ivan Milanović na pitanje novinara hoće li podnijeti ostavku na članstvo u DSV-u kaže: "…kako sljedeći tjedan ide na godišnji odmor pa će na miru razmisliti i odlučiti što će napraviti…" Međutim, iz onoga što slijedi u toj izjavi (odgovoru) može se zaključiti kako, ipak, ostavku ne misli podnijeti, jer kaže kako ne može ocjenjivati jesu li ili nisu (misli na DSV) izabrani u zakonitoj proceduri, a za svoje poznato svjedočenje u "slučaju Olujić" navodi da ne može javno govoriti jer se radilo o postupku iz kojeg je javnost bila isključena, a iza njega stoje mjerljivi rezultati kao predsjednika i suca, zaključuje Ivan Milanović svoju izjavu. Niti jednom riječju nije se očitovao o kršenju Zakona od strane DSV-a prilikom imenovanja sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika.

Ministar je u pravu – članovi DSV-a su nezakonito izabrani: Ponukan navedenim istupima ministra Ivaniševića, predsjednika DSV-a Potrebice i člana toga tijela Milanovića, a imajući u vidu da su mi neke okolnosti u svezi izbora i rada DSV-a poznate, pogotovo u prvoj godini, jer sam u to vrijeme bio sudac Vrhovnog suda RH, želim se oglasiti i iznijeti svoja zapažanja i razmišljanja.

U pravu je ministar kada kaže da su članovi DSV-a nezakonito izabrani i to stoga jer su grubo povrijeđene odredbe Zakona o državnom sudbenom vijeću (članak 3) koji se odnosi na utvrđivanje kandidata za to Vijeće, a što je opće poznato. To je poznato i Ivanu Milanoviću koji naivno (da li) i neuvjerljivo tvrdi kako ne zna da li su izabrani u nezakonitoj proceduri.

Evo o čemu je riječ. Zakon o državnom sudbenom vijeću propisuje da će (članak 3. st. 2) u postupku utvrđivanja kandidata za predsjednika i članove DSV-a, Županijski dom Državnog sabora RH zatražiti od "…Vrhovnog suda RH, Odvjetničke komore Hrvatske i pravnih fakulteta da predlože osobe za koje smatraju da mogu biti članovi Vijeća…". Tako se i postupilo pa su navedeni predlagatelji i predložili "svoje" kandidate za DSV. Suci Vrhovnog suda RH, usprkos protivljenju tadašnjeg predsjednika Milana Vukovića, tajnim glasovanjem, nakon rasprave, predložili su osam kandidata iz redova sudaca (od općinskih do Vrhovnog suda RH). Među tih osam kandidata nije bilo Milana Vukovića, Ante Potrebice i Ivana Milanovića.

Međutim, nakon te demokratske i zakonom propisane procedure predlaganja kandidata, događa se ono o čemu i "vrapci cvrkuću", pa je to sigurno poznato i Ivanu Milanoviću. Naime, poznata "Pašalićeva komisija" očito po nalogu "od zgora" (zna se koga) odbacuje prijedloge ovlaštenih predlagača i Županijskom se domu Sabora dostavlja posve drugi prijedlog, a kao "ovlašteni predlagač" (valjda su time mislili zadovoljiti formu prema Županijskom domu) javlja se tadašnji državni odvjetnik RH Krunislav Olujić i on predlaže u ime državnog odvjetništva svih 15 kandidata DSV-a. Zbog te usluge tadašnjoj vlasti Krunislav Olujić je bio nagrađen, između ostalog izabran je na dužnost predsjednika Vrhovnog suda RH. Tek kada ga je to "njegovo" DSV razriješilo dužnosti i kada je protiv njega svjedočio njegov "prijatelj" Ivan Milanović postao je veliki demokrata i zagovornikom legaliteta (bolje ikad nego nikad).

*Nastavak u sljedećem broju

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast