Unutarstranački izbori u SDP-u Hrvatske trebali su označiti konsolidaciju i novi početak nakon niza političkih poraza na lokalnim izborima prošle godine - prije svega u Rijeci. Ali umjesto toga otvaraju pitanje dubine krize koja nadilazi kadrovske promjene. Iako su formalno provedeni u cijeloj zemlji i donijeli nova lokalna vodstva, niz situacija koje su ih pratile sugerira da se ta stranka sve više udaljava od vlastitih temeljnih načela - demokratičnosti, inkluzivnosti i organizacijske autonomije.

Najprije se uočava obrazac centralizacije odlučivanja koji potkopava smisao lokalnih izbora. Umjesto da budu prostor autonomnog profiliranja lokalnih organizacija, oni ostavljaju dojam unaprijed definiranih ishoda u kojima središnjica zadržava ključni utjecaj. Ibler je odlučio o svim kandidatima, i baš oni koje su oni »zacrtali«, na kraju su i pobijedili - a bilo je svega nekoliko sredina, poput Rijeke ili Zadra, gdje je kandidata uopće bilo više od jednoga. Takav model ne samo da obeshrabruje unutarstranački pluralizam, nego dugoročno slabi i legitimitet izabranih vodstava. Kada članovi steknu dojam da njihov glas ne može promijeniti ishod, sudjelovanje postaje formalnost, a ne stvarni politički čin.

Drugi problem proizlazi iz načina na koji se upravlja članstvom. Administrativna pravila, iako nužna za funkcioniranje organizacije, u ovom se slučaju pretvaraju u instrument isključivanja. Naglašena rigidnost procedura, bez prostora za razumnu fleksibilnost, rezultira situacijama u kojima dugogodišnji članovi ostaju izvan procesa odlučivanja. Time se ne gubi samo pojedinačni glas, nego i simbolički kapital stranke - osjećaj pripadnosti i kontinuiteta koji je nekoć bio njezina važna snaga. Posebno zabrinjava nagli pad aktivnog članstva, što upućuje na dublji problem erozije baze, a ne samo na tehničko »ažuriranje« evidencije. Uz to, ako jedan član SDP-a ne može glasati jer je dužan manje od 1 eura, znači li to da bi SDP, ako osvoji vlast, isključivao i struju svakome tko je dužan - 76 centi?!

Treća razina problema odnosi se na dosljednost u provođenju vlastitih pravila. Stranka koja je bila pionir u uvođenju rodne ravnopravnosti pokazuje znakove odustajanja od tih standarda u praksi. Ignoriranje statutarnih odredbi o ravnopravnoj zastupljenosti žena ne djeluje kao izoliran propust, nego kao simptom šireg organizacijskog nemara prema normama koje su nekoć činile dio identiteta. Ako bismo bili zločesti, mogli bismo reći da u SDP-u žena, gay ili Srbin nikad nisu bili u vrhu stranke, a upravo su to - uz radnike - kategorije stanovništva koje bi trebali zastupati.

Dodatnu dimenziju krize otvara manipulacija procedurama kroz izmjene statuta i upravljanje kandidaturama. Formalno širenje mogućnosti kandidiranja u praksi se pretvara u alat za kontrolu političkih karijera, pri čemu se pojedine kandidature potiču ili zaustavljaju ovisno o interesima vrha stranke. Takav pristup ne samo da stvara percepciju netransparentnosti, nego i destabilizira odnose unutar vodstva, jer se ključne odluke premještaju iz institucionalnog u neformalni prostor političkih dogovora. To je najplodnije tlo za unutarstranačke sukobe, uvijek iznova u krug.

Paradoks je tim veći što se time briše razlika u odnosu na političke konkurente, čime stranka gubi vlastitu prepoznatljivost. Mnogi kažu da je SDP danas tek HDZ 2.0. - ne gubi li time svoj osnovni smisao. A što je najgore, sustižu ih čak i u broju afera u zadnje vrijeme. U trenutku kada biračko tijelo postaje sve volatilnije, a ideološke granice zamagljenije, upravo bi unutarnja demokracija i vjerodostojnost trebale biti ključna komparativna prednost SDP-a.

Stoga, ako se aktualni trendovi nastave, SDP bi se mogao suočiti s još ozbiljnijim problemom od izbornog poraza - gubitkom identiteta. Stranka koja ne uspijeva održati ravnotežu između organizacijske discipline i političke otvorenosti riskira pretvoriti se u zatvoren sustav bez stvarne veze s vlastitim članstvom i biračima. U tom smislu, ovi izbori nisu samo tehnički proces smjene lokalnih vodstava po želji Iblera, nego signal upozorenja da se kriza ne može riješiti bez temeljitog preispitivanja načina na koji stranka funkcionira iznutra. A pritom je većini u vodstvu stranke, čini se, povez na očima.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast