Održana je još jedna u nizu konferencija o hrvatskoj poljoprivredi na kojoj je po tko zna koji put konstatirano: da nam poljoprivredna proizvodnja nije konkurentna, a kad će takva postati, ne zna se; da smo nedostatni u proizvodnji hrane i ne daj Bože neke nove krize poput pandemije; da nam raste deficit u razmjeni poljoprivrednih proizvoda s inozemstvom i da će nastaviti rasti; da nemamo dovoljno klaonica, mlinova i skladišta odnosno preradbenih kapaciteta; da trgovački lanci nisu ni najmanje krivi za rast cijena jer im je marža niža od prinosa na državne obveznice i da nemamo tako savršene klimatske uvjete za poljoprivredu kako to mi Hrvati volimo misliti te da nam svinjetina više nikad neće koštati euro i pol, iako nikad toliko jeftina i nije bila. Ukratko, još jednom smo otkrili toplu vodu.

I u Ministarstvu poljoprivrede, koje bi trebalo voditi brigu o svemu navedenome, kukaju da nemamo pogon za preradu soje, a naša soja, koja nije genetski modificirana, nam je jedan od jačih izvoznih brendova. Stoga nas ne mora čuditi ni podatak da u našem najpoznatijem izvoznom brendu Vegeti nema ni jednog hrvatskog proizvoda, osim malo soli, a sve sušeno povrće za njenu proizvodnju dolazi iz uvoza.

Jer nemamo kapacitete za preradu, u ovom slučaju sušaru, koju Podravka uporno odbija izgraditi, ali je zato prošlog ljeta iskeširala više od 300 milijuna eura za kupnju tvrtki iz Fortenovinog agrobiznisa. A pogon za preradu istarske rajčice izgradila u obližnjem Varaždinu. Barem ga je izgradila pa može prodavati "konšervu" po marži većoj od prinosa na državne obveznice. Hrvatska inače godišnje uveze 30 milijuna eura sušenog povrća.

Možda će zvučati kontradiktorno, ali najbolje razdoblje hrvatske poljoprivrede bilo je tijekom pandemije COVID-19 kada nam se smanjio deficit zbog prekida opskrbnih lanaca, zbog čega smo se malo više okrenuli vlastitoj proizvodnji, a tada nije bilo ni turista. Čim je pandemija završila, a turisti nahrlili, deficit je opet počeo galopirati jer smo jedva dočekali uvoziti hranu iz čega proizlazi da smo turiste hranili uvezenom hranom.

Osim toga, na samom smo začelju EU-a po produktivnosti u poljoprivredi, i to pored najmodernije mehanizacije i tehnologije, a i ta jadna produktivnost nam je prošle godine bila u padu. A imamo sve uvjete za proizvodnju hrane uz stalan rast potrošnje, posebno turističke. I unatoč tome poljoprivreda nam se nije ni pomaknula od ulaska u EU, iako smo od tada do danas u poljoprivredu uložili 8,3 milijarde eura potpora.

Trenutačno više od 132.000 hektara državnog poljoprivrednog zemljišta nije u funkciji, dok se istovremeno sustav dodjele zemljišta odvija presporo, a većina poljoprivrednih gospodarstava upravlja s manje od tri hektara poljoprivredne površine. Zbog prevelike usitnjenosti zemljišta proizvodimo tek polovinu potreba za povrćem, a i površine za uzgoj povrća su značajno smanjene – primjerice, 2016. godine povrće se uzgajalo na gotovo 11 tisuća hektara, u 2021. na samo 8,6 tisuća hektara, dok se u posljednje dvije godine proizvodi na oko devet tisuća hektara.

Poseban je problem i to što se većina proizvodnje odvija na otvorenome, a svega četvrtina u nekom obliku zaštićenih prostora, poput tehnološko zaostalih plastenika i staklenika. Iz Hrvatske udruge poslodavaca stoga poručuju da poljoprivreda mora biti strateška industrija, a ne socijalna politika, odnosno da se državno zemljište mora dodjeljivati proizvođačima koji mogu povećati domaću proizvodnju.

Osim tehnološko naprednih plastenika, hrvatskoj poljoprivredi kronično nedostaje stručnjaka i znanja, upozoravaju s Agronomskog fakulteta, i čeka nas velik i ozbiljan posao da dosegnemo razine poljoprivrednih sila kao što su Nizozemska, Danska ili Njemačka.

Iako u Ministarstvu poljoprivrede najavljuju donošenje nekih novih zakona koji bi trebali maksimizirati iskorištenost zemljišta, potrebna su nam daleko veća ulaganja. Imali smo desetljeće gradnje autocesta, sada se najavljuje desetljeće željeznice, a desetljeće ulaganja u poljoprivredu nikako da dođe na red.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast