Moram napomenuti da je Savezno javno tužilaštvo učestvovalo od početka u postupku protiv Artukovića kao i drugi savezni organi tj. Savezni SUP, Savezni sekretarijat za vanjske poslove te Predsjedništvo SFRJ. Koliko je meni poznato nitko do sada nije reagirao ni bilo što poduzeo protiv ovakvog istupanja, optuživanja i klevetanja od strane dr. Bulajića.

Dana 9. ožujka 1989. novinar "Politike" Milovan Ćosić u članku pod naslovom "Bjesomučna mržnja" za tjednik "Danas" koji izlazi u Zagrebu napisao je između ostalog i sljedeće:

"Sunovratio se u ponor izdaje Jugoslavije jasno i javno... tekstovi u posljednjem broju ovog lista mračniji su od napisa najekstremnijih ustaških novina u inostranstvu... Posljednji broj "Danas" ostat će upamćeni po zlu... Toliko strašne mržnje prema srpskom narodu i Srbiji, i toliko ideja za rušenje Jugoslavije, teško da je izrečeno i u govorima poglavnika one jezive naprave od prije 44 godine, Nezavisne Države Hrvatske" i dalje u tom stilu.

Radna organizacija "Vjesnik" u čijem se sastavu izdaje "Danas" je 6. travnja 1989. godine podnijela Okružnom javnom tužilaštvu Beograd krivičnu prijavu protiv Ćosića zbog krivičnog djela iz čl. 134. Dana 24. svibnja Okružno JT Beograd obavještava podnosioca prijave da u postupanju prijavljenog nema elemenata krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti. Javno tužilaštvo Hrvatske je 16. lipnja 1989. cijeli predmet proslijedilo Saveznom javnom tužilaštvu radi uvida i ocjene stava okružnog javnog tužioca u Beogradu.

Naravno, ja ne tvrdim kategorički za sve nabrojane, i druge slične slučajeve kojih sigurno ima, da nadležni javni tužilac nije reagirao ili da neće reagirati. Uostalom pretpostavljam da Savezno javno tužilaštvo, imajući u vidu njegova ustavna ovlaštenja, ima kompletni uvid i stavove o pojedinim slučajevima. Međutim, s obzirom na citiranu Tanjugovu vijest, činjenicu da nemamo u pravilu povratnih informacija ni u onim slučajevima gdje su Javno tužilaštvo Hrvatske ili okružni javni tužioci skrenuli pažnju Javnom tužilaštvu Srbije ili nadležnom okružnom javnom tužilaštvu (u pravilu okružnom javnom tužiocu Beograd) te ocjene sa jednog od zadnjih plenuma CK SK Srbije da u SR Srbiji nema nikakve opasnosti od nacionalizma, i da on nije u porastu, bojim se da se na ove i slične slučajeve gleda kao na iznošenje vlastitog mišljenja i slično, gdje nema zakonskog osnova za intervenciju javnog tužilaštva kao državnog organa.

Razmišljajući o svemu nameću mi se neke dileme:

Ovaj val nacionalističko-šovinističkog iživljavanja u SR Hrvatskoj na bazi hrvatskog nacionalizma dobrim dijelom je posljedica bujanja srpskog nacionalizma koji se ne suzbija i sprječava. Uostalom zbog takvog stanja i tolerantnog stava ohrabreni su i srpski nacionalisti u SR Hrvatskoj pripomognuti raznim emisarima, savjetnicima, dobivajući neskrivenu podršku i slično.

U kontekstu ovih razmišljanja nameće se pitanje dokle će biti pritajeni hrvatski nacionalistički ideolozi i lideri. Pokušavaju ipak stidljivo, koristeći demokratske procese, i klimu vodeći računa da ne pređu demarkacionu liniju, da ne budu ulegli, ali za sada ne iznose javno svoje otrovne nacionalističke i neprijateljske ideje i stavove.

Treća dilema, više ljudska - etička, prisutna je u slijedećem razmišljanju; kažnjavanjem, bez obzira da li prekršajno ili krivično, te izricanjem drugih mjera značajnom broju (premda ne toliko statistički) mladih i vrlo mladih ljudi za njihove šovinističke ekscese, a istovremeno dozvoljavajući, na što se već javno ukazuje, da pojedinci putem štampe i na drugi način slobodno šire svoje nacionalističko-šovinističke, neprijateljske ideje, ustvari potvrđujemo tezu o neefikasnom i nejednakom funkcioniranju pravnog poretka u oblasti političke delinkvencije, s različitim aršinima. Autoritet i strogoća države - zakona ispoljava se u pravilu prema anonimnim pojedincima, dok drugi (predvodnici, lideri i njima slični) potpuno javno djeluju uz očigledan tolerantan i blagonaklon stav i državnih organa.

S obzirom na sve ovo što sam iznio, po mom mišljenju, a, ponovno imam u vidu zaključke sa savjetovanja u Sarajevu nedvojbena je činjenica da je očigledno došlo do vrlo ozbiljnog raskoraka u primjeni KZ SFRJ o tzv. političkim deliktima. Upravo zbog toga mi s olakšanjem i uz punu podršku prihvaćamo vašu osobnu inicijativu da Savezno javno tužilaštvo energično izvršava svoja ustavna prava i obavezu u pravcu ujednačavanja politike gonjenja u segmentu vrlo osjetljivom, statistički minornom, ali izuzetno društveno opasnom političkom kriminalitetu.

Za sve navedene primjere, slučajeve tvrdnje i slično, nastojao sam da imam podlogu u dokumentaciji koju Vam u prilogu, obimnu i opširnu dostavljam.

Javni tužilac Hrvatske, mr. Rudolf Frančula

*Nastavak u sljedećem broju

Povezane vijesti

• Istranin u vrtlogu pravosuđa i politike: Susret s Josipom Vrhovcem
• Mitinzi, optužbe i tišina institucija
• Šutnja pred riječima mržnje