Jean-Michel Nicolier. Zorislav Gašpar. Josip Batarelo. Dragutin Štic. Četiri su to vukovarska branitelja čija su tijela nedavno ekshumirana na području Ovčare, mjesta gdje su JNA, njena sigurnosna služba KOS i sve moguće prateće srpske paravojske napravili strašan zločin nakon pada Vukovara u noći s 20. na 21. studenoga 1991. godine. Neka su tijela ubijenih, među njima i ona gore spomenute četvorke, bila tako dobro sakrivena da su trebale skoro 34 godine i uporaba najmodernije tehnologije da se pronađu njihovi posmrtni ostaci. Posljednji ispraćaj Nicoliera bio je jučer u Vukovaru na Memorijalnom groblju. Ostala trojica bit će pokopana ovih dana.

Događa se to u mjesecu kada se obilježava vukovarska tragedija. Grad je bio pod višemjesečnom opsadom. Zbog blizine Srbije grad su napadale elitne postrojbe JNA potpomognute ogromnom vojnom tehnikom. Ali ta su događanja razotkrila ne samo činjenicu da je srpski kadar praktički preuzeo vođenje dotad zajedničke jugoslavenske vojske, nego i to koliko je ona iznutra trula, nesposobna i, pokazalo se to na kraju, zločinačka. To kako su časnici JNA idiotski koristili tenkove u borbi za Vukovar prepričava se moguće u svjetskim vojnim akademijama. A nasuprot njima stajali su priučeni hrvatski vojnici koji su tu silu zadržali skoro tri mjeseca i time dali vremena da se do kraja ustroji obrana istočne Slavonije. I spasi Osijek, koji je u jednom trenutku jako opasno visio.

Vukovar je poslije, kao i cijela istočna Slavonija, bio reintegriran u hrvatski ustavnopravni poredak. Situacija u samom gradu daleko je od sjajne. Nije na svu sreću sjeverna Irska, ali nije ni dobro. Postoje još uvijek velike nacionalne podjele, što nije ni čudno. Rat u istočnoj Slavoniji bio je krajnje brutalan. Bilo je tu i pomirbenih pokušaja od kojih su neki bili karikaturalni i uvredljivi. Tako je prije pet godina izaslanik srpskog predsjednika izveo performans kleknuvši na Ovčari nakon što je položio vijenac. Na čijoj je vrpci pisalo da je posvećen »svim nevinim civilnim žrtvama Vukovara«. Iako je općepoznata činjenici da su gotovo svi ubijeni na Ovčari bili ratni vojni zarobljenici.

I još nešto. Nicolier je bio HOS-ovac. Je li bio svjestan što to znači, ne zna se. Ali on je poginuo kao pripadnik ove postrojbe. Kao i mnogi drugi branitelji. Iako je prošlo više od tri desetljeća od osnutka postrojbi HOS-a koje je u to kritično vrijeme, kasno ljeto i rana jesen 1991., ustrojio HSP, puno je toga zavijeno velom tajne. Jasno je, naravno, da vodeći ljudi ove stranke nisu imali nikakvih problema oko konotacija i pozdrava koji su koristili i odora koje su nosili. Za njih je postojala samo jedna – da se radi o ustaškom pozdravu. A kako se to moglo uopće dogoditi, da se osnuje stranačka vojska usred rata za goli opstanak, nikada nije do kraja razjašnjeno.

Radi li se naprosto o tome da se u ratnom kaosu nastalom nakon brutalnog napada JNA i srpskih paravojski stvorio prostor da HSP napravi ovo što je napravio. Pa su tamo gdje još nije bilo Hrvatske vojske, ljudi prihvatili oružje od onog koji im je prvi dao. Ali onda se postavlja logično pitanje - otkud HSP-u oružje da ga može dijeliti okolo. Oko toga svega kruže i brojne teorije zavjere u smislu da su tu svoje prste imale neke službe, svaka iz svojih motiva. Ali bilo kako bilo, pod tim pozdravom i u tim postrojbama ginuli su ljudi braneći Hrvatsku u možda najkritičnijem trenutku u njenoj povijesti. Da je hrvatski otpor bio slomljen ujesen 1991., ne da ne bi bilo Hrvatske, nego je veliko pitanje što bi bilo i s Hrvatima kao takvim. Stoga da postoji imalo razboritosti u domaćoj političkoj klasi, i onoj lijevoj i onoj desnoj, pitanje komemoracije onih koji su poginuli kao HOS-ovci, kao i način okupljanja preživjelih članova, bilo bi lako riješeno. Bez obzira na to što su oni nosili oznake vojske poražene u Drugom svjetskom ratu. Ima puno presedana u Europi za takve slučajeve, od Španjolske pa do baltičkih država.

Nije Hrvatska jedina europska zemlja koja ima kompliciranu povijest koju vuče iz Drugog svjetskog rata. Ali nažalost, kako je krenulo, posebno ovih dana, od toga neće biti ništa. Politička klasa u Hrvatskoj nije na razini zadatka. Četvorica koju ovih dana pokapamo su bila.

Povezane vijesti

• Tko god pobijedi, bit će sukoba
• HDZ-u se dogodio DP
• Samo da dojave i dalje ostanu lažne