Piše Robert FRANK

Grbinovcima, benčićevcima, grmojevcima važno je samo jedno – biti protiv Plenkovića

Dobrim dijelom naslonjeni na destruktivnu politiku s Pantovčaka, čijim preuzimanjem kompenziraju nedostatak znanja, ideja i inicijativa, oporbenjaci će, dakle, svojim glasom pokazati jesu li podržavanjem Ukrajinaca ipak na ispravnoj strani povijesti, svjesni da prije svega zbog Putina i sličnih diktatora živimo u Europi i svijetu nesigurne stvarnosti i katastrofične budućnosti. I to zbog čovjeka i politike koji nasiljem, masovnim ubojstvima, silovanjima i protjerivanjem Ukrajinaca pokušava(ju) doći do svog imperijalističkog cilja

Andrej Plenković (foto: Damir Krajac / Cropix) / Robert Frank

Andrej Plenković (foto: Damir Krajac / Cropix) / Robert Frank


Kad se sve zbroji i oduzme, akceptiraju razlozi con i pro, prihvate ideološke, svjetonazorske, u svakom slučaju očekivane i logične političke razlike među njima, oporbeni saborski zastupnici krajem tjedna će na glasanju o hrvatskom prihvaćanju obveze instruktaže stotinjak ukrajinskih vojnika pokazati jesu li, prvo, jeftine, sitne, prodane duše, kojima je važnije nabiti ga premijeru Andreju Plenkoviću i tako odbaciti Vladin, odnosno i HDZ-ov prijedlog zbog formalno-birokratskih ili čisto politikantskih razloga, ili će, drugo, unatoč legitimnom nepodržavanju brojnih politika Vlade, što je njihovo demokratsko pravo, u ključnom pitanju ipak pokazati minimum morala, čovječnosti i empatije u znak solidarnosti s napadnutima i žrtvama agresije, što smo i sami bili prije tri desetljeća, i baš zato, u inat agresorima i teroristima, izglasati famoznu odluku o obuci te na taj način, na krajnje simboličnoj razini, podržati borbu ukrajinskog naroda protiv najvećeg recentnog svjetskog diktatora.

Ispravna strana povijesti

Dilema pred kojom će se oporbenjaci pronaći otvorit će nekoliko pitanja, a jedno je od njih je prepoznaju li ljudsku patnju i imaju li uopće osjećaj za pravednost. Ili je njihov kerozin mržnja i netrpeljivost prema Plenkoviću kojem, tko im je za to kriv, nisu ni do koljena, ali će zato, kad god i gdje mogu, minirati svaku odluku premijera koji je Hrvatsku u agresiji Rusije na Ukrajinu otpočetka civilizacijski svrstao na pravu stranu. Za razliku od, nažalost, čovjeka nespornog političkog talenta, predsjednika Zorana Milanovića, koji ga rasipa ručkovima s notornim Miloradom Dodikom, podržavanjem neofašističkog Viktora Orbana i relativizacijom Putinovog zločina u Ukrajini.

Dobrim dijelom naslonjeni na destruktivnu politiku s Pantovčaka, čijim preuzimanjem kompenziraju nedostatak znanja, ideja i inicijativa, oporbenjaci će, dakle, svojim glasom pokazati jesu li podržavanjem Ukrajinaca ipak na ispravnoj strani povijesti, svjesni da prije svega zbog Putina i sličnih diktatora živimo u Europi i svijetu nesigurne stvarnosti i katastrofične budućnosti.

I to zbog čovjeka i politike koji nasiljem, masovnim ubojstvima, silovanjima i protjerivanjem Ukrajinaca pokušava(ju) doći do svog imperijalističkog cilja u čemu tim silama zla - izvlačeći se na bezbroj idiotskih unutarnje-političkih tumačenja, potpuno hladni na tugu i bol Ukrajinaca koji žive u mraku i hladnoći - asistiraju oni saborski zastupnici koji će svoje ime uklesati na zid vječnog političkog srama samo zato jer su ograničeni svojim općim neznanjem i ridikuloznom stranačkom stegom, gdje ih se tretira idiotima bez svog stava. Oni su samo broj i glasat će kako naloži partijska mašinerija. No, neće im pomoći ni ponovni angažman američkog konzultanta Alexa Browna, jer od SDP-ove nikakve politike ili politike bez sadržaja, ne možeš napraviti ništa – de nihilo nihil.

Slijepi pored zdravih očiju

Problem je oporbenjaka da slijepi pored zdravih očiju, no frustrirani nemogućnošću jačeg uzdrmavanja HDZ-a i Plenkovića unatoč brojnim uskočkim istragama i predmetima, ne žele ili, još gore, nisu u stanju vidjeti kako se stvara novi europsko-svjetski i vojno-politički poredak u kojem grbinovci, benčićevci, grmojevci, ne zauzimaju stranu zapadnoeuropskih demokracija. Njima je (jedino) važno (samo) jedno – biti protiv Plenkovića, što je uzak, uskogrudan, klaustrofobičan politički narativ zbog kojeg još dugo neće prijeći iz opozicijske u pozicijsku poziciju. To više što je u mandatu Plenkovića, premijera čiji su ministri prečesto glineni golubovi u niskom letu i na radaru istražnih organa, i unatoč tome opet napravljeno više nego što bi to bila u stanju aktualna oporba da joj netko pokloni vlast.

U Plenkovićevom je mandatu, realno, gradnjom Pelješkog mosta spojen hrvatski teritorij. Uvođenjem eura ojačat će monetarna i ekonomska snaga Hrvatske i postat ćemo, i po tom pitanju, dio Europske unije i zajedničkih vrijednosti.

Ulaskom u Schengen olakšava se kretanje građana, ubrzava promet i olakšava dolazak turista. Kreditni rejting Hrvatske je na povijesno dobrim razinama, krizu dočekujemo i više nego solidno spremni, stupanj razvijenosti zemlje po stanovniku od 2016. do danas podignut je sa 61 na 70 posto prosjeka EU-a. Hrvatska na (sve) izazove, zdravstvene ili vojne, odgovara brzo i efikasno: tijekom pandemije očuvano je 800 tisuća radnih mjesta, a povećava se proračun za obranu jer je stanje detanta sve više iza nas, zato se nabavljaju Rafali i Bradleyi.

Okolnosti se u svijetu, na polju politike, međunarodnih odnosa, ratova i novih saveza dramatično brzo mijenjaju, a Plenkovićeva je velika prednost prilagodljivost i anticipacija. Pomisao da bi Vladu RH u vremenima najvećih izazova mogao voditi netko iz plejade aktualne oporbe, dok su situacije na dnevnoj razini promjenjive kao cijene osnovnih namirnica u doba jugoslavenske hiperinflacije, ne samo da nasmijava nego i plaši.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum