Piše Dubravko Grakalić

Narodne obveznice pokazuju koliko je narod siromašan

Ilustracija / Dubravko Grakalić

Ilustracija / Dubravko Grakalić


Završila je još jedna povijesna epizoda u radu Vlade Andreja Plenkovića. Građani su imali priliku upisati, krajem veljače, državne obveznice, široko reklamirane kao narodne, a dan za upis su imali i institucionalni investitori, razni fondovi i krupni ulagači. Financijski uspjeh je neosporan; umjesto traženih milijardu eura, upisano je oko milijardu i tristo milijuna samo od građana, te još nekoliko stotina milijuna od financijskih institucija.

Ali, državne obveznice, uz godišnju kamatu od najmanje od 3,25 posto – koje su ponosno (a neki i s potisnutim ponosom) upisali svi članovi Vlade, ali ne i svi visoki dužnosnici Hrvatske narodne banke ili dobro plaćeni opozicijski političari – pokazali su koliko je narod siromašan, a financijska elita bogata.

Naime, ministar financija Marko Primorac objavio je da je narodne obveznice upisalo 43.600 građana. Prema posljednjem popisu stanovništva, Hrvatska ima 3.871.833 stanovnika, što znači da je obveznice, na dvije godine, upisalo točno 1,1260816259378956 posto građana Hrvatske.

Ukratko, 1,12 posto bogatih pokazalo je svoje bogatstvo i investiralo ga u državu. Neki uz srcedrapateljne izjave na državnoj televiziji kako to čine iz dužnosti prema domovini, a drugi iz čiste računice koju bi mogle pomutiti banke podignu li u narednih dvije godine kamatu na štednju s bijednih 0,2 posto.

Elitne obveznice ponovno su ukazale na podatak koji ekonomski analitičari spominju već dugo – u Hrvatskoj živi oko dva posto doista bogatih osoba. Je li to famoznih dvjesto obitelji koje je režim isplanirao još u devedesetim godinama, ili su to neki drugi bogataši, nemoguće je znati. No, moguće je znati da je sam naziv narodne obveznice čista PR-ovska blamaža. Istina, mogao ih je upisati tko god je htio ako je imao pri ruci 500 eura koji mu ne trebaju u narednih dvije godine. Umirovljenici s prosječnim mirovinama od 300 eura, radnici s medijalnim i prosječnim plaćama, sitni rentijeri koji žive od iznajmljivanja stanova ili pansiona na moru – to su teško mogli načiniti.

Paradoksalno, istodobno s prodajom elitnih obveznica bogatima – podsjetimo se, upisalo ih 1,12 posto svih građana – država je najavila pljenidbu kuća i imovine onima koji primaju socijalnu pomoć. Da se naplate kad oni umru, bez obzira što u tim stambenim objektima i dalje mogu živjeti njihova djeca, bračni drugovi, partneri. Kasnije su uredbu povukli, plijenit će drugu nekretninu primatelja socijalne pomoći koja ne prelazi 150 eura na mjesec. Koliko bi se tek obveznica sakupilo da je svaki korisnik socijalne pomoći morao potpisati da će nakon smrti njegova imovina postati narodna obveznica!

Duhoviti su analitičari, ozbiljni ljudi, koji javno objašnjavaju da su državne obveznice dobre da se narod financijski opismeni. Da nauče kako ulagati, štedjeti, što su obveznice, pa da uđu polako u onaj krug do dva posta bogataša koji su kupili elitne obveznice od osiromašene Republike Hrvatske. Da se ima para, opismenjavanje te vrste moglo bi izostati.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter