Piše Dražen Katalinić

Milijarde eura otišle "u vjetar"

(Pixabay, Davor Kovačević)

(Pixabay, Davor Kovačević)


Opet smo potrošili pare iz europskih fondova, a da nikome nije jasno ni na koga ni na što. Ni Državnoj reviziji koja nas je upozorila da smo uspjeli spiskati čak 3,5 milijardi eura namijenjenih poljoprivredi bez ikakvog vidljivog učinka. Štoviše, unatoč silnom novcu iz Unije, agrar nam se čak i unazadio jer nam je, prema analizi revizije, poljoprivredna proizvodnja trenutno zapela u 2010. godini. Nameće se pitanje kako je moguće da tako golem iznos novca ne urodi nikakvim plodom, a odmah nakon toga i sljedeće pitanje – gdje ili komu su otišle pare? U Hrvatskoj poljoprivrednoj komori kažu da su se sredstva trošila nenamjenski, odnosno da smo novcem za poljoprivredu financirali gradnju prometnica, šetnica i dječjih vrtića. Ako je to točno, onda bi pored Državne revizije posla opet mogao imati Ured europskog tužitelja, koji je u Hrvatskoj ionako prezauzet. Upravo zahvaljujući isključivo europskim tužiteljima hrvatska javnost je dosad uspjela doznati za tek nekoliko slučajeva nenamjenskog trošenja novca iz EU fondova.

Pa se tako doznalo da je bivši ministar poljoprivrede Ivan Tolušić europskim parama usred sela izgradio vinariju, bivši šef Croatia osiguranja Hrvoje Vojković novac je netransparentno ulupao u proizvodnju tulipana, a bivša ministrica europskih fondova Gabrijela Žalac je EU novcima plaćala troškove svojih rođendana. Jer današnji ministri nikako da shvate da više nismo u olovnim 90-ima i da se europski novac, za razliku od onog iz proračuna, ne može krasti i da se svaki potrošeni euro mora opravdati.

I to su slučajevi krađe europskog novca za koje znamo, no tri i pol milijarde eura uplaćenih poljoprivredi, koja se nije pomaknula s mrtve točke otkako smo ušli u EU, premašuju sve vinarije, tulipane i rođendane zajedno. Za dio europskog novca, dakle, ni Državna revizija ne zna kamo je otišao, no za dio se ipak zna gdje je, a potrošen je kao potpora dohotku i na sve ono što ne spada pod poljoprivrednu proizvodnju. Prema službenim statistikama, u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu zaposleno je oko 2.600 ljudi pa ako na njih podijelimo tri i pol milijarde eura iz EU fondova, po svakom zaposlenom u poljoprivredi isplaćeno je milijun i 346 tisuća eura, a mi i dalje uvozimo hranu. Pored toga, potpore danas sve više gube na vrijednosti zbog rasta cijena plavog dizela i gnojiva, no najveći problem je nedostatak jasnih kriterija za dodjelu subvencija, a dobivanje potpore gotovo uopće ne uvjetujemo proizvodnim rezultatima, nego pukim posjedovanjem zemljišta, bez obzira na ekonomsku održivost. S Agronomskog fakulteta upozoravaju da je problem i u nedostatku ciljeva poljoprivredne politike, kao i u nepostojanju relacije između dodijeljenih potpora i postignutog učinka, koji je u Hrvatskoj ravan nuli. Rezultat svega je da samo petina poljoprivrednika proizvodi čak 80 posto hrane, upozorili su nedavno u udruzi poslodavaca i dodali da ostali poljoprivredni proizvođači primaju potpore, a ne rade ništa.

Od 3,6 posto rasta hrvatske ekonomije, 2,5 posto otpada na novac iz EU fondova, iako se time baš i ne bismo trebali hvaliti s obzirom na to da je politika europskih strukturnih investicijskih fondova namijenjena nerazvijenim članicama Unije, a mi ih koristimo otkako smo ušli u EU prije gotovo 13 godina i ne namjeravamo prestati koristiti. Iako se od takvih članica očekuje da s vremenom stvore uvjete za odmicanje o ovisnosti o europskim fondovima. I baš u onom sektoru ekonomije u kojoj su fondovi itekako važni i koriste ih i razvijenije članice Unije, a radi se o poljoprivredi, bilježimo najgore rezultate, čak i stagniramo. Postajemo ono što je Kosovo bilo u Jugoslaviji - uzimamo novac iz fondova za nerazvijene, njime ne postižemo nikakav napredak (u poljoprivredi), a nije jasan ni način kako smo ga potrošili.

Hrvatskoj poljoprivredi stoga je potreban veliki remont, a stručnjaci već godinama imaju spremne prijedloge - od reforme upravljanja zemljištem, ubrzavanja natječaja, smanjenja PDV-a na hranu i birokracije. Ako što prije ne zasučemo rukave, neće biti novca ni za pšenicu, a kamoli za vinarije i tulipane.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twitter







Trenutno na cestama