KOMENTAR GLAVNOG UREDNIKA

Kako je župan Miletić spašavao kuma Chiavalona

Naravno da se sada s punim pravom plasira teza da je ravnateljica Emanuela Pinzan Chiavalon ostala pošteđenom žešće kritike, osporavanja i preispitivanja njenog rada kad joj je muž, Tedi Chiavalon, moćna, opasna i opaka faca koja svoju snagu crpi, kad mu to odgovara, iz kumstva sa županom Borisom Miletićem. U međuvremenu je, doduše, Chiavalon politički sabotirao kuma i kriomice napustio IDS-ovo matično jato. Prešao je, privremeno i po potrebi, u susjedno, osjećajući gdje se stvara nova sadašnjost i budućnost Istre. No, kum je kum.

| Autor: Robert FRANK
Ilustracija

Ilustracija


Onog trenutka kad je postala dostupna snimka brutalnog premlaćivanja devetogodišnjeg učenika osnovne škole u Medulinu, po svemu sudeći neuspješna ravnateljica, Vodnjanka Emanuela Pinzan Chiavalon, da je u njoj imalo empatije, ljudskosti i odgovornosti, podnijela bi ostavku. Zapekla bi je grižnja savjesti. Pogledala bi se u ogledalo i zaključila da se ne može izuzeti od krivnje. To joj je trebao biti prvi refleks, instinkt, nešto što bi došlo iz srca. Pogriješila je u svemu što je u školi koju vodi prethodilo rijetko viđenom nasilju. Podcijenila je opasnost i netrpeljivost među djecom, a onda je grubo zakazala i u reakciji nakon što se dogodilo zlo. Posramljena, sama se u tišini morala udaljiti iz sredine kojom nije sposobna i ne zna upravljati.

Nažalost, izostala je samokritika i preispitivanje njene negativne uloge u incidentu koji ledi krv u žilama. Stoga ni ne čudi da ravnateljici koja se grčevito drži za funkciju očito nije palo na pamet da pokupi svoje stvari sa stola i preda školu nekom drugom. Kad već to nije napravila, ne želeći prinositi vlastitu žrtvu oltaru, zahtjev za njenom smjenom trebao je pokrenuti, i pobrinuti se da ekspresno bude izglasan na Školskom odboru, istarski župan Boris Miletić. No zakazao je i on. Osim kurtoaznih riječi, izražavanja zabrinutosti i nade da se to što se dogodilo više ne smije ponoviti, od prvog čovjeka Poluotoka, suštinski, ništa pametno, mudro i hrabro. Samo pleonazmi. I - muk. Tišina koja boli dušu.

Malac kojeg su desetorica minutu i pol naganjala po školskom dvorištu medulinske škole na kraju je završio u bolnici. Ozlijeđenog tijela i izgubljenog samopouzdanja. Nijedno dijete ne može proživjeti dramu kakvu su njemu priredili učenici iz iste škole, a da to kod žrtve prođe bez posljedica. Snimka koja nažalost zbog zaštite prava maloljetnika ne smije biti objavljena, slika je i prilika našeg društva. No trebalo bi je bilo kako vidjeti, jer se riječima ne da opisati što se sve događalo na školskom odmoru bez adekvatnog nadzora stručnog osoblja.

Na lako dostupnom video filmu koji kruži društvenim mrežama određene scene vršnjačkog nasilja tjeraju na povraćanje. Valjalo bi ga prikazati iz pedagoških razloga. Kao primjer nečega što se ne smije ponoviti. Nikakva eventualna problematičnost pretučenog devetogodišnjaka, što se sada plasira kao oblik obrane nasilnika i pokušaja razumijevanja pozadine incidenta koji zgražava, ne može biti izlika za ono što mu se napravilo. Normalan čovjek mora se zapitati u čemu smo kao društvo zakazali kad se događa nešto čemu ne bi trebalo biti mjesta ne samo u školskim dvorištima, nego ni u životima naše djece općenito. No dogodilo se. Ono što dodatno pojačava nezadovoljstvo i frustraciju (pre)blaga je reakcija službene politike. Štura priopćenja, tek reda radi. Kao da se nitko nije posebno uzbudio zbog premlaćivanja koje je vrlo kako moglo završiti kobno. A nije samo zahvaljujući čistoj sreći.

Naravno da se sada s punim pravom plasira teza da je ravnateljica Emanuela Pinzan Chiavalon ostala pošteđenom žešće kritike, osporavanja i preispitivanja njenog rada kad joj je muž, Tedi Chiavalon, moćna, opasna i opaka faca koja svoju snagu crpi, kad mu to odgovara, iz kumstva sa županom Borisom Miletićem. U međuvremenu je, doduše, Chiavalon politički sabotirao kuma i kriomice napustio IDS-ovo matično jato. Prešao je, privremeno i po potrebi, u susjedno, osjećajući gdje se stvara nova sadašnjost i budućnost Istre. No, kum je kum.

U životu ‘rvackog čovjeka prva i najvažnija osoba poslije žene. Prema ovdašnjoj predaji i tradiciji, kum kuma podržava, spašava, štiti. Kum čak kumu zaboravlja izdaju. Kum za kuma ratuje s cijelim svijetom. Chiavaloni imaju sreće što im je Miletić kum. I zato, samo zato, nije zatražena ostavka ravnateljice Chiavalon. Iz Istarske županije koja je osnivač osnovne škole Medulin nije poslana poruka o brojnim krivim reakcijama i potezima Emanuele Pinzan Chiavalon. Žalosno je da je druženje u dnevnom boravku i intimiziranje dvije obitelji, Miletić i Chiavalon, važnije od istjerivanja pravde u incidentu u kojem je fokus na nezaštićenom i napadnutom djetetu.

Nije ova agresija grupe na jednoga po značaju i opisu ni približna rušenju vodnjanskog gradonačelnika Klaudija Vitasovića gdje će se Chiavalon i Miletić, unatoč (ne)raskidivom prijateljstvu, naći na suprotnim pozicijama. Sabotaža Vitasovića je bilo interno stranačko pitanje, više interesna i stvar ega nego realne politike. Svakako događaj od puno manjeg i beznačajnijeg javnog interesa od, s druge strane, brutalnog premlaćivanja devetogodišnjaka. Slučaju nedorastao i opet neodlučan kad treba presjeći, Miletić je kuma Chiavalona, u intimi svog doma, trebao uvjeriti da mu žena mora odstupiti, prihvatiti odgovornost, pokriti se ušima i karijeru nastaviti negdje drugdje. Unatoč reputacijskoj šteti koju će joj taj slučaj nanijeti.

Da je kojim slučajem na mjestu Emanuele Pinzan Chiavalon bio ravnatelj škole s Nezavisne liste Filipa Zoričića, Miletić bi na njega opravdano rigao vatru. I još da je taj ravnatelj suptilno želio zataškati ili krajnje banalizirati incident, Miletić bi ga, preko Školskog odbora i troje svojih članova od njih ukupno sedam, sasvim legitimno odmah krenuo rušiti. I bio bi u pravu. Nijedan telefonski poziv, urgencija, zamolba, prijetnja ili suza, ništa istarskog župana ne bi spriječilo da provede ono što je neminovno i jedino pravedno. Smjenu ravnatelja.

Ovako, pak, kad je o Chiavalonima riječ, i Miletiću, naravno, svjedočimo dvostrukim kriterijima. Jednima se zbog kumstva oprašta ono zbog čega bi se druge kažnjavalo. To što onog jadnog malca boli glava i cijelo tijelo, to što su ga gazili i ponižavali, nanijeli mu ozljede s ožiljcima koji će ga pratiti kroz cijeli život, posebno zato što je tamo gdje je trebao biti najzaštićeniji, u svojoj školi, doživio neviđenu agresiju, to sve politiku i političare ne zanima. Trude se svim silama da slučaj ostane ispod radara i što prije ode u zaborav. Jedino je važno da kum sačuva kuma. Ili kumovu ženu.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of