PIŠE HELENA MOSTARKIĆ GOBBO

Europska osuda komunizma ne znači negiranje istarskog antifašizma

Ilustracija (Arhiva)

Ilustracija (Arhiva)


Prekjučer je diljem Starog kontinenta obilježen Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima - nacizma, fašizma i komunizma. Prije točno dvanaest godina, ondašnji 23. kolovoza odabran je kao datum donošenja rezolucije Europskog parlamenta u kojoj se poziva na “dostojanstveno i nepristrano” prisjećanje žrtava ovih režima.

Ovaj spomendan obilježava se od 2011. godine i u Republici Hrvatskoj. Tim su povodom predstavnici hrvatskih vlasti prekjučer zapalili svijeće na spomen obilježjima u Zagrebu, Maclju, na otoku Sveti Grgur te na Golom otoku.

Antisveto trojstvo

Žrtava svih diktatura dvadesetog stoljeća, prisjetili su se gradovi i županije po cijeloj Hrvatske, no, zanimljivo, ne i Grad Pula i Istarska županija. Njihovo (ne)suočavanje sa značenjem prekjučerašnjeg dana u najmanju je ruku intrigantno.

Tako je Grad Pula kratko izvijestio da neće biti posebnog obilježavanja navedenog dana, “kao što to nije bilo niti prijašnjih godina”. Iz Istarske županije pojasnili su da prekjučerašnji spomendan “nije uvršten u službeni protokol”, dodajući da Istarska županija “uvijek njeguje i zagovara kulturu tolerancije, dijaloga, kao i prisjećanja na sve nevine žrtve, te osuđivanje svakog bezumnog čina ili zločina”.

No negdje oko obilježavanja dana sjećanja na žrtve je zapelo. Moguće da je netko prespavao sate povijesti ili ih je proveo noseći na nosu ružičaste naočale. Obje vlasti očito su po tom pitanju kalkulirale. Kao da su se nečega pobojale. Možda javnosti. Pa su se ignorirajući Europski dan sjećanja odlučile zamjeriti što manjem broju svojih građana. Iako bi trebalo biti jasno da odavanje počasti žrtvama totalitarizma, time i komunizma, a što se moglo provesti i na razini Pule i Istre, ničim ne bi negiralo oslobodilački istarski antifašizam.

Pojašnjavajući pojavu totalitarnih i autoritarnih režima, iako je i sama Europska komisija svrstala nacizam, fašizam i komunizam u svojevrsno političko antisveto trojstvo, potrebno je zakoračiti malo dublje u povijest. Kronološki gledano, ovi režimi na svjetsku pozornicu stupili su obrnutim redoslijedom: komunizam 1917. godine, fašizam 1922., a nacizam jedanaest godina kasnije, 1933. godine.

O brojkama žrtava svih triju režima nezahvalno je govoriti, ne iz neke lažne političke korektnosti, već zbog same činjenice što je njihovo realno stanje gotovo nesagledivo. Jedino je jasno da je broj žrtava, koji se nesumnjivo mjeri u milijunima ili desecima milijuna nevinih građana, daleko veći nego što je navedeno u svim dostupnim službenim izvješćima i podacima. O mnogim sudbinama istina još uvijek nije poznata iako je prošlo više od pola stoljeća, a to je dovoljan period za - barem započeti - objektivnu povijesnu retrospektivu.

Oko znatnog broja žrtava totalitarnih i autoritarnih režima ispletena je, međutim, mreža pravog tabua u koju su se zaplele i ovdašnje vlasti. Istra je danas najnaprednija hrvatska regija koja se diči svojom multikulturalnošću, multietničkim akcentom i suživotom svih vjeroispovijesti kakav se, realno, u drugim dijelovima Hrvatske rijetko viđa ili uopće ne susreće.

Prigrlio je ovaj poluotok sve svoje žitelje, ne brojeći im krvna zrnca, iako su ga kroz povijest svojatali mnogi; od najranijih razdoblja, preko Napoleonovog doba i Austro-Ugarske, pa sve do Prvog svjetskog rata oko kojega se još uvijek lome i koplja i jezici.

Oko Istre su sklapani tajni dogovori, Italija i SHS smatrali su je svojevrsnom ping-pong lopticom te je neosporni fakt da je i ovim područjem prohujao režim diktatura, da se trgovalo njegovim teritorijem i razbacivalo stanovništvo kao da je riječ o predmetima, a ne ljudskim životima.

Misterij fojbi

Možda i u svemu navedenome leže neki od razloga indiferentnog pristupa ovih lokalnih vlasti prema Europskom danu sjećanja. Pitanje je koliko je pravedno ne izraziti pijetet svim žrtvama, pod čijim god režimom one nastale. Jer, ako je to civilizacijski doseg cijele Europske Unije kojoj pripadamo i u čijim dosezima težimo biti, poštujući sve njene standarde, zašto bježati od činjenice da je i na ovim prostorima bilo žrtava navedenih režima? Zašto lokalne vlasti ostavljaju dojam kao da su određeni zločini pohranjeni u neku duboku, zaključanu kutiju kojoj se ne smije prići niti je spominjati?

Komunizam i danas na ovim prostorima mnogi itekako štuju njegujući i zagovarajući njegove ideje. Istina je da komunizam u bivšoj Jugoslaviji nije bio ekstreman poput, recimo, ruskog modela upravljanja; štoviše, imao je i svoje dobre strane i tu istinu ne treba negirati. Realnost je, međutim, da stanovnici Jugoslavije ipak nisu mogli uživati određene slobode i da se taj režim, kao jedan od autoritarnih sustava, doslovno rješavao svih onih stanovnika koji mu nisu klizili niz dlaku. Spominjući žrtve komunističke Jugoslavije u Istri tijekom i nakon Drugog svjetskog rata, ne može se ne dotaknuti i fojbi oko kojih također vlada neobjašnjiv misterij nerazriješen do današnjeg dana.

Razdoblje Drugog svjetskog rata je period koji u pojedincima, od kojih su neki živi svjedoci tog vremena, budi izmiješane emocije i suprotna mišljenja. Neki osjećaju i nostalgiju za prošlošću, a u nekima kao da taj period još uvijek traje. Kako god, treba kristalno jasno osuditi zločine koji su počinjeni pod svim totalitarnim režimima. Kada je pak riječ o NDH, nacizmu i fašizmu, Istra je prema njima oduvijek imala čvrst, jasan i opravdano negativan stav, što se za komunističku ideologiju, u praksi (pre)često totalitarnu, ipak ne može reći.

Možda je krajnje vrijeme da se sagleda šira, sveukupna slika i krene sa suočavanjem s prošlošću. Tek kada se s vremenske distance i objektivno sagledaju sve dobre i loše strane vlastite prošlosti, moguće je obilježiti dane poput prekjučerašnjeg upravo onako kako je prvotno i zamišljeno - “dostojanstveno i nepristrano”.

Demoni prošlosti

Vladajući u Istarskoj županiji i šarolika struktura vlasti Grada Pule, iako dijametralno suprotni po svojim političkim i svjetonazorskim stavovima, ipak su pronašli nedvojbeno zajedničku točku. Lijepo je, dakle, znati da su im mišljenja u nečemu i podudarna. Radi se, sada je posve jasno, o razmišljanjima koja se kreću u smjeru ignoriranja povijesnih činjenica. Izostanak obilježavanja Dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima opasan je presedan koji proeuropsku Istru gura u suprotnost zapadnim standardima razmišljanja. Takvim potezom potencijalno se širi opasnost od nastajanja novih bujica nerazumijevanja koje zaista nikome nije potrebno. Umjesto da po pitanju progresivnih ideja koje se tiču demona prošlosti, demona koji guše sadašnjost dok budućnosti ne daju ni priliku, Grad i Županija budu lideri procesa suočavanja, priznavanja i pomirenja te, u konačnici, odavanja počasti žrtvama svih režima, oni ponovno - i to jeftino - prodaju populizam. No ne treba ga kupovati. Zaboravili su da žrtve, čije god bile, zaslužuju svoje dostojanstvo.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater