(Reuters, Davor Kovačević)
Ovih dana svjedočimo najbrutalnijem mogućem imperijalizmu kakvog svijet nije vidio još od kolonijalne utrke iz 19. stoljeća, u kojemu su sve krinke pale i sve rukavice skinute, a imperijalne sile se više i ne trude prikriti svoje zle namjere. Sjedinjene Države su nekada barem lagale da u ime obrane demokracije idu rušiti pojedine režime, ili su se barem potrudile izmisliti razloge zašto su odlučile napasti neku suverenu državu, poput nepostojećeg oružja za masovno uništenje koje je bilo povod za intervenciju u Iraku. Hitler je, primjerice, pod krinkom obrane njemačke nacionalne manjine u Sudetime napao Čehoslovačku ne bi li se dočepao njezine teške metalurgije i automobilske industrije (Škoda), a Sovjetski savez je vojne intervencije u Mađarskoj i Čehoslovačkoj zvao "bratskom pomoći" tamošnjim komunističkim režimima. Dakle, imperijalne sile su nekada barem pokušale prikriti svoje ekspanzionističke politike pred međunarodnom zajednicom, a sada niti to. Prilikom hvatanja venecuelanskog predsjednika Madura američki državni tajnik Mark Rubio uopće nije skrivao da je cilj intervencije bila nafta i zaštita američkih investicija u toj zemlji. Zasad se jedino ruski predsjednik Putin potrudio malo lagati i muljati pa je brutalnu agresiju na Ukrajinu nazvao "specijalnom vojnom operacijom".
No, prevrtljivi agent za nekretnine iz Washingtona je američki imperijalizam ogolio do kosti. Hoće Grenland po svaku cijenu, ne mari za međunarodno pravo i spreman je zaratiti s vojnim savezom kojemu je na čelu. Ljubomoran je na svog pandana iz Moskve koji može vojno intervenirati u republike bivšeg SSSR-a kad hoće, a on ne može ni usred sjevernog Atlantika. I on bi htio biti frajer na svom dijelu sjeverne hemisfere kao Putin i kineski vođa Xi u svojim "zonama utjecaja", ali mu prokleta Europska unija i omraženi NATO ne daju. I međunarodno pravo i zdrav razum.
Američki predsjednik je američku diplomaciju i njezine bilateralne susrete srozao na najnižu moguću razinu jer umjesto sile argumenta, sve češće poseže za argumentom sile koja se kod Trumpa ogleda u dernjavi i ponižavanju sugovornika – najprije ukrajinskog predsjednika Zelenskog (što je bilo mučno za gledati), a onda prekjučer na grenlandsku ministricu vanjskih poslova koja od šoka još ne može doći sebi. Iako je bolje prošla od češkog premijera Hahe na kojeg se Hitler svojedobno toliko izderao da je ovaj pao u nesvijest.
Ponašanje Donalda Trumpa u slučaju Grenlanda je posebno nepošteno ako se uzme u obzir činjenica da Inuiti s tog otoka u cijeloj svojoj povijesti protiv nikoga nikada nisu ratovali, niti je rat sastavni dio kulture tog miroljubivog naroda, dok je Danska, s druge strane, jedna od najrevnijih članica NATO-a koja je među prvima na svijetu kupila američke borbene lovce F-35. Ako se gazda NATO-a iz Washingtona tako ponaša prema takvoj članici saveza, možemo zamisliti kako će se ponašati prema drugim, manjim i manje važnim članicama NATO-a.
Stoga je posebno licemjerna bila jučerašnja izjava iz Moskve u kojoj je Rusija optužila NATO za militarizaciju Grenlanda. Izjava je precizno sročena jer se u njoj uopće ne spominje razlog zašto su pojedine članice saveza odlučile razmjestiti dodatne trupe na Grenlandu, a kamoli da bi se spomenuo njihov prijatelj iz Bijele kuće s kojim su počeli dijeliti interesne sfere, u kojima je Europa prepuštena Putinu, a sjeverni Atlantik, uz Latinsku Ameriku, Trumpu. Štoviše, Rusija optužuje europske države za "eskalaciju sukoba na Arktiku" što predstavlja vrhunac licemjerja, veći od "specijalne vojne operacije" u Ukrajini kojoj su od početka ove godine zauzeli više od 300 četvornih kilometara teritorija prema službenoj izjavi načelnika ruskog glavnog stožera Valerija Gerasimova.
Ostaje veliko pitanje kako će se ponašati Europska unija i NATO, izdani od američkih saveznika i stiješnjeni u kliještima između povampirenih imperijalizama dvojice državnika koji su odlučili prekrajati kartu svijeta ne priznajući suverenitete drugih država i naroda. I skoro zaboravih – sretna vam nova 1939.