DP je jako dobro prošao na parlamentarnim izborima, ali je nakon niza loših poteza morao strahovati kakav će rezultat postići na europskim. Međutim, tu je prepreku ipak s lakoćom preskočio. I taman kada se činilo da će nakon toga u DP-u konačno biti sve u redu, dogodio se prvo Ferrari, a praktički isti dan ponovo i Milorad Pupovac. Ali ovaj put ne kao kamen spoticanja u odnosima HDZ-a i DP-a, nego kao novi povod za sukob unutar samih domovinaca. I to, čini se, dosad najozbiljniji.

Što se tiče crvene jurilice u kojoj je Stjepo Bartulica stigao na doček rezultata europskih izbora, kao i osobe koja ju je vozila, to ne bi trebalo ostaviti neke trajnije posljedice za DP. Naime, Bartulica će sljedećih pet godina provesti u Bruxellesu i bit će malo ili nikako prisutan u domaćoj hrvatskoj politici. Taman da ga već danas naglavačke izbace iz stranke, a on s njima uđe u politički i verbalni sukob, to neće ostaviti nikakve trajne posljedice za DP. Domaći mediji ionako slabo prate što rade naši eurozastupnici pa će, što god Bartulica bude poručivao iz središnjice EU-a, biti od male važnosti na domaćoj političkoj sceni.

Ali ovo s Pupovcem sasvim je druga priča. Ona se tiče core businessa DP-a jer ulazi u temeljne postavke stranke i njenog političkog djelovanja koje se u najvećoj mjeri temelji baš na napadima na Pupovca i na njegovo političko djelovanje. Za DP je izuzetno opasno baš tu napraviti ustupak Plenkoviću i HDZ-u. A posebno je opasno za odnose unutar samog DP-a što je na taj ustupak predsjednik stranke Ivan Penava pristao, a da za to nije imao odobrenje Predsjedništva. U Hrvatskoj, u svim političkim strankama, predsjednik ima velike, gotovo carske ovlasti. I malo će se tko pobuniti ako stranački šef samostalno donese neku važnu odluku. Međutim, ovdje se radi o toliko delikatnom ustupku da će pobune ipak biti. Tim više što je Penava za ovaj ustupak, koji će zadovoljiti HDZ praktički odmah, dobio nejasna i mutna obećanja za čije će izvršenje trebati mjeseci, kao što je slučaj sa spomenicima srpskim pobunjenicima. Ili će biti izvršena tek simbolički i na nedovoljan način kao što je slučaj s muzejom za žrtve komunizma.

Pitanje je mogu li se i kako oko ovog dogovoriti dva glavna čovjeka DP-a – Penava i njegov zamjenik Mario Radić. Ali čak i da se dogovore i da nađu zajednički jezik, teško da se to može ostvariti na način da Penava sada povuče svoj dogovor s Plenkovićem. Ako bi to kojim slučajem i napravio, ispao bi krajnje nepouzdan. A ako se u DP-u postigne suglasje da se ostane kod dogovora s Plenkovićem, onda si opasno otvaraju bokove zdesna. Istina, desnije od DP-a u Hrvatskoj ima malo čega utjecajnijeg, ali opet postoje opcije koje bi na kritici DP-a mogle pokušati ostvariti kakav dodatni politički bod. Ako nitko drugi, to bi mogao biti Josip Jurčević koji ih je napustio nezadovoljan sadržajem dogovora s HDZ-om. On sigurno neće oklijevati da saborsku pozornicu iskoristi za napad na njegove dojučerašnje stranačke kolege. Tu su i ostaci ostataka Hrvatskih suverenista, a i neke izvanparlamentarne krajnje desne opcije. A tu je naravno i Most koji će nakon ovog sigurno pojačati napade na DP. Prema ovome što se sada događa u DP-u, odlazak iz Mosta bračnog para Raspudić čini se kao neka marginalna politička priča.

Uglavnom, DP se sada nalazi u najdelikatnijem trenutku. Čak ni razlaz s Miroslavom Škorom čije je ime stranka nekada i nosila, nije bio ovako opasan trenutak za opstanak DP-a. Tada su bili u oporbi i bez ovakvog fokusa javnosti nad njihovim potezima.

Sada su u potpuno drukčijoj poziciji. Eventualni raskol ne bi značio samo to, već bi mogao dovesti do potpunog uništenja same stranke. Ili točnije samouništenja. Imenovanje Pupovca za šefa Odbora za ljudska prava dovelo je HDZ u prilično neugodnu poziciju. Penava ih je iz nje izvadio i u nju gurnuo vlastitu stranku. Još se jednom pokazalo da nije isto biti gradonačelnik malog grada, ma bio to i Vukovar, i voditi stranku na nacionalnoj razini. Penava se za tu situaciju očito nije dobro pripremio. I sada se i njemu i DP-u događaju ovakvi problemi. Ovaj bi se mogao lako pokazati kao najteži dosad. Nije valjda da ćemo opet svjedočiti nekakvom preslagivanju vladajuće većine.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast