Iz Primorčeva kuta: političke čistke, neoustaštvo i slom sudbene vlasti

(Pexels/Arhiva Glasa istre)

Za izvršene čistke u pravosuđu i stanju (lošem) u sudbenoj vlasti, ali i za druge, problem hrvatskog društva, autor optužuje izravno tadašnjeg predsjednika Republike Hrvatske i stranku kojoj je na čelu Franjo Tuđman, Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ). Poimenično se navode oni (predsjednici, vlade, ministri, visoko pozicionirani HDZ-ovci) koje smatra odgovornim.

Neću, naravno, citirati ni prepisati sadržaj Primorčevih kolumni, već ću navesti isječke iz pojedinih napisa, kako bih, bar donekle, predočio stil, a i sadržaj onoga što je autoru bilo u fokusu interesa. Neću grupirati ni teme, niti naslove, kao ni datume, već ću navesti isječke iz "Pravorijeka". Istovremeno tim napisima i citatima izražavam zahvalnost i poštovanje velikanu hrvatskog sudstva Vladimiru Primorcu.

"…Evo zore, evo dana, evo Jure i Bobana, Jure zove, Boban viče – za dom spremni poglavniče.

Sjetimo se, ovu su pjesmu među prvima počeli pjevati HOS-ovci početkom Domovinskog rata. Ona nikada nije utihnula, ali se nešto manje pjevala zadnjih godinu - dvije, da bi je ponovno počeli pjevati, i to gromoglasno, Đapićevi pravaši. Pjeva se gromoglasno od Vukovara do Knina kada pravaši svjedoče svoje ustaštvo.

Ovo što se sada događa s tim u vezi nije nostalgično koketiranje s NDH koja je nastala kao težnja hrvatskog naroda za samostalnom državom (vrhovnik). Ovo je neoustaštvo. Državu sluša i gleda i ne reagira kako bi trebalo.

U ovakvoj pravno-političkoj situaciji postavlja se pitanje zašto Vlada ne predloži da Sabor donese Zakon o zabrani svake nacionalističke i ustaške propagande po uzoru na SR Njemačku i neke druge zemlje. Radi deustašizacije društva treba zakonski zabraniti sve moguće pojavne oblike propagande ustaštva. Ne znam jesu li ministri imali u rukama vinkovački Hrvatski vjesnik, koji istovremeno propagira srbožderstvo i antižidovstvo, a ako jesu, onda znaju na što mislim…"

(Jure&Boban, 30. ožujka 2008.)

"…Tuđman se, prilikom posjeta Argentini, zahvalio predsjedniku Menemu na tome što je Argentina prihvatila hrvatske rodoljube nakon kraja rata, među kojima su bili i ratni zločinci…"

(Pizza s ustašama, 14. travnja 2008.)

"…s određenom, može se pretpostaviti da su pojedini suci korumpirani…ako postoji sprega: organizirani kriminal – politika – pravosuđe, onda je to najgore što se Hrvatskoj dogodilo…"

(Suci su goli, 8. lipnja 1998.)

"…izjave Petra Kraljića, predsjednika Županijskog suda u Osijeku, u "Novom listu", "meni osim Predsjednika Republike, nitko ne bi mogao reći Petre napravi ovo ili ono… dobar sa svim političarima iz HDZ-a, jer je to moja jedina stranka, i druge stranke nemam. To je čestitost hrvatskog pravosuđa"

(Zakon udvorništva, 21. rujna 1998.)

"…kod nas postoji duboka kriza pravosuđa, ali zato većina vladajućih koja o svemu odlučuje, neće dopustiti da Sabor u raspravi ide do kraja u utvrđivanju pravih uzroka stanja u trećoj vlasti…

Uvijek se može, a oni to rade, pronaći razlog zbog čega ova država ne funkcionira kao država institucija, a funkcionira kao država partijske improvizacije i samovolje…

Ako treba odrediti glavni razlog zbog čega je pravosuđe upropašteno, onda je to pravosudna politika, koja je radi njegove političke instrumentalizacije vođena odmah nakon višestranačkih izbora 1990. da bi nakon toga Državno sudbeno vijeće razradilo praksu kadrovskog pustošenja pravosuđa kao institucije…"

(Kadrovska pustinja, 8. studenog 1998.)

"…Franjo Tuđman je rekao da je sretan što mu žena nije Srpkinja ili Židovka a Bosiljko Mišetić (ministar pravosuđa) je na novinarsko pitanje odgovorio - da doista nekim Srbima, da dijete od rođenja treba naučiti tko mu je neprijatelj, a neprijatelj mu je Srbin…"

(Golge za državu, 22. ožujka 1999.)

"…Gotovo jedno desetljeće nova država preko izvršne vlasti modelira pravosuđe na svoju sliku i priliku. Ona iskazuje nepovjerenje prema svim sucima koji su to bili i u bivšem sustavu, i do sada ih je bez obzira na njihovu stručnost i čestitost, zamjenjivala novima, mladim, neiskusnim i pravno nedovoljno obrazovanim…To je bilo polazište za čišćenje sudstva od Poglavara, preko nekih ministara pravosuđa, do predsjednika sudova i egzekutora u Državnom sudbenom vijeću…"

(Kome Zvonko zvoni, 19. srpnja 1999.)

"…Međutim, o zločincima, i to onim najtežim, pisalo je u nekim dnevnim novinama, posebno u "Feralu". Nikad nitko od nadležnih, osim u slučaju Pakračke Poljane, nije povjerovao u te objavljene podatke i bavio se njima. Državni odvjetnici su te tekstove čitali u dokolici, ali nisu se sjetili da im je dužnost provjeriti njihovu istinitost, pa ako postoji osnovana sumnja da je zločin počinjen, pokrenuti kazneni postupak. Međutim, u brojnim slučajevima bilo je i okrutnih ubojstava, ubojstava djece i maloljetnika, staraca, pa i zločina koji su počinjeni u funkciji etničkog čišćenja…

Nedavno je objavljen u "Globusu" tekst o masovnim grobnicama srpskih civila ubijenih kod Okučana u akciji Bljesak. Uz tekst je objavljena i fotografija grobova pobijenih u selu Medarima, njih 21, za koje hrvatska vlast ne haje, niti ima vremena o njima razmišljati…"

(Blijeda knjiga, 20. rujna 1999.)

"…Budimo iskreni, misliti da ta "ružna" stvorenja koja su dovedena na položaj za koji nisu sposobni i kojemu nisu dorasli, kao recimo: Vice Vukojević, Milan Vukojević, Milan Vuković, Marijan Hranjski, Ante Potrebica, Ivan Mrkonjić, Petar Šale i još neke ženske i muške spodobe, ne mogu obavljati svoje dužnosti, nije nikakav revanšizam, nego opravdani zahtjev da nam se maknu ispred očiju. A oni i mi znamo zbog čega…"

(Stvorenja, 10. siječnja 2000.)

"…Potreba da se utvrdi i ocijeni odgovornost onih koji su sustavno godinama upropaštavali pravosuđe, svakako nije revanšizam. Pozvati pojedince u vrhu pravosuđa, koji svoje funkcije obnašaju voljom nedemokratske HDZ-ove politike, a nelogike stručnosti, iskustva i morala, također nije revanšizam…"

(Revanšizam, 5. veljače 2000.)

"…Na okruglom stolu pod naslovom "Hrvatsko pravosuđe u prijelazu u novi milenij" govorilo se o DSV-u i to vrlo oštro, dapače bespoštedno…rekli su sve što misle o Anti Potrebici i njegovim pomagačima – kako su pedantno i sustavno upropaštavali hrvatsko pravosuđe...

Ivanišević je (ministar prometa u Vladi Ivice Račana) prvi iz redova visokih državnih dužnosnika spomenuo da je hrvatsko pravosuđe "prožeto korupcijom…

Nije jasno zašto Vlada oklijeva raščistiti prilike i odnose u pravosuđu, a posebno u rukovodećim strukturama tog možda najvećeg uporišta HDZ-ovske politike u društvu…"

(Skorupcija, 25. ožujka 2000.)

"…U Veljunu, gdje su lokalni Srbi željeli pred spomen – kosturnicom obnoviti sjećanje na 520 njihovih mještana ubijenih od ustaša Biserka Legradić, tako se zove ta građanka, pomokrila se na spomen kosturnicu srpskih žrtava pred svim prisutnima, među kojima su bili policajci i novinari, nakon čega je izjavila - "Ovo je Hrvatska, ako ja hoću pišati na bilo kojem dijelu Hrvatske, pišat ću." I popišala se na cijelu Hrvatsku kako je htjela i kako to hoće i misle svi oni kojima Hrvatska kao državna zajednica ima smisla samo ako se u njoj mrzi Srbe, tjera ih se da odu uz pozdrav "sretan vam put"…

Nije to samo sramota za Hrvatsku, kako mnogi sada kažu. Opasnost je to za Hrvatsku, jer u šovinističkoj i ksenofobičnoj Hrvatskoj, zatvorenoj i zaostaloj i u kojoj se širi vonj mokraće, neće se rado živjeti. Ne samo da se neće vraćati Srbi, već će nam odlaziti: mladi Hrvati jer – pa bila njihova i njihovih roditelja – ustajala mokraća nepodnošljivo smrdi…"

(Mokrište, 13. svibnja 2000.)

*Nastavak u sljedećem broju