Piše Zlatko Crnčec
Vojni rok nužnost, a ne militarizacija
(Davor Javorović/Davor Kovačević)
Nakon nešto manje od dva desetljeća Hrvatska ponovo uvodi vojni rok. Odluka koja se u prvi mah može učiniti kao korak unatrag, s obzirom na trenutnu situaciju u svijetu i Balkanu nažalost jedina je moguća. Sigurnost nije trajno stanje, nego proces u kojem se neprekidno gradi i dograđuje sigurnosni sustav zemlje. Time se gradi mir, a ne rat. U vremenu globalne nestabilnosti, dok se svjetski poredak mijenja pred našim očima, a rat ponovo nije apstraktan pojam nego stvarnost i baš ne tako daleko od naših granica, Hrvatska ne može sebi priuštiti luksuz samozadovoljstva i iluziju da se ratovi događaju drugima i negdje drugdje.
Geopolitičke napetosti u Europi, ruska agresija na Ukrajinu, krhka ravnoteža na Bliskom istoku, pa i rastuće tenzije na Balkanu, jasno pokazuju da sigurnosna arhitektura kontinenta više nije zajamčena. Sve to nužno se odražava i na jugoistočnu Europu, pa i na Hrvatsku. Stoga odluka o ponovnom uvođenju vojnog roka nije izraz želje za militarizacijom društva, kako to pojedini kritičari nastoje prikazati, nego odgovor na realnost koja zahtijeva spremnost i organiziranost.
Zabluda je poistovjećivati vojnu spremnost s militarizmom. Militarizacija počinje kada oružje postane cilj sam po sebi, a ne sredstvo. U ovom slučaju, cilj je mir - ali onaj koji se u današnjem, ali i bilo kojem svijetu čuva snagom obrambenih sposobnosti države. Povijest nas, nažalost, uči da narodi koji se nisu na vrijeme pripremili za obranu često postaju žrtve onih koji jesu. Hrvatska to iskustvo poznaje bolje nego itko. Da smo 1991. godine imali već ustrojenu i obučenu vojsku, rat možda ne bi bio tako brutalan ili, štoviše, možda ga uopće ne bi bilo.
No tada smo u rat ušli praktički goloruki, bez sustavno izgrađene vojske koja se stoga morala stvarati u hodu. Takav si propust Hrvatska ne smije još jednom priuštiti. To se ne smije ponoviti. Te 1991. nije se ni moglo drugačije s obzirom na to da je Hrvatska u tom trenutku bila dio jugoslavenske federacije, a Beograd preuzeo svu opremu takozvane JNA koju su prije toga godinama plaćali svi građani Jugoslavije. Danas kao neovisna država Hrvatska na sreću nije u situaciji da se mora naoružavati na crnom tržištu kao 1991. kada su Ujedinjeni narodi donijeli jednu od najbizarnijih odluka u svojoj povijesti. Da spriječe rat dviju strana, za obje su uveli embargo na naoružavanje iako jedna nije imala ništa, a druga vojni hardver jedne od tada najjačih europskih vojski.
Jedan od elemenata prilagođavanja aktualnoj situaciji je i uvođenje vojnog roka. U ovo mirnodopsko vrijeme, vojni rok je ne samo pitanje vojne nego i elementarne građanske odgovornosti. Naravno, bolje bi bilo da se ne mora uvesti i da na svijetu i na Balkanu vladaju ljubav, tolerancija i pacifizam. A ne kao što je nažalost slučaj - mržnja, netrpeljivost i militarizam. Mladi ljudi koji će proći osnovnu vojnu obuku sigurno neće postati nikakvi militaristi niti će im ona bitno poremetiti život. Ona će potrajati samo dva mjeseca što je ništa prema onome koliko su starije generacije gulile u Jugoslaviji ili one nešto mlađe u neovisnoj Hrvatskoj dok je vojni rok još postojao. Naravno, pitanje priziva savjesti zahtijeva jasno definirane kriterije. Nitko ne smije biti prisiljen na služenje protiv vlastitih uvjerenja, kakva god ona bila i kako god ona nastala. I koji su motivi iza njih. Puno je to bolje od solucije po kojoj se u vojnu odoru tjeraju i oni koji to ne žele.
Ponovno uvođenje vojnog roka nije povratak prošlosti, nego ulaganje u sigurniju budućnost. Hrvatska vojska danas je profesionalna, moderna i ugledna. Njezina snaga nije u brojnosti, nego u stručnosti i motivaciji. Na kraju, ostaje nada da Hrvatska vojska nikada više neće morati ratovati. No povijest i iskustvo uče nas skromnosti: mir nije dar, nego rezultat stalne pripravnosti. Stara poslovica kaže – ako želiš mir, pripremaj se kao da će sutra izbiti rat. To nije poziv na strah, nego na mudrost. Jer narod koji zna braniti sebe, i ako su toga svjesni oni koji bi ga mogli napasti, rijetko ili nikada dođe u poziciju da uopće mora ratovati. To je cijeli smisao i kupnje novog modernog naoružanja i ulaganja u najbolje moguće obrazovanje visokih časnika. I ponovnog uvođenja vojnog roka.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
