Baš kad smo se navikli na činjenicu da je Hrvatska oaza stabilnosti na Zapadnom Balkanu, kao da ova tvrdnja dolazi u pitanje. Kao da se događaju stvari dosad nezabilježene. U glavnoj, naravno neslavnoj ulozi su hrvatska desnica i njeni pristaše.

Mada se ni druga strana nije baš proslavila. Recimo, izložba o Dejanu Medakoviću zaista jest neka vrsta provokacije. Riječ je o čovjeku koji snosi duboku odgovornost za ono što se u Jugoslaviji događalo od 1991. do 1995.. On i njegovi kompanjoni iz SANU-a napravili su dokument koji je bio teoretska podloga za izbijanje ratova u bivšoj Jugoslaviji,u kojima su poginule stotine tisuća ljudi, još više ih je ranjeno, osakaćeno i poniženo na najodvratnije načine. Poznati jugoslavenski književnik Mirko Kovač je Medakovića i ljude koji su napisali Memorandum SANU nazvao elitom gorom od bilo koje rulje. Izložba o njemu bila je zicer za sve one koji bi željeli prokazati neke politike Milorada Pupovca. Ali ništa od toga. Krajnja ljevica mu je došla i sada poljubiti ruku, a uboga i bijedna krajnja desnica opet je kopala po samom dnu. Umjesto da se na pristojan i kulturan način ukaže na sve ovo, ostavljen je prazan prostor za BBB koji su bauljali po središtu grada urlajući Za doooom, dižući desnu ruku u zrak i pjevajući pjesme u slavu NDH. Užas i bijeda.

Hrvatska je desnica, odnosno uvjetno rečeno sve desnije od HDZ-a, izgubljen slučaj. Ako im nije jasno da moraju nedvojbeno osuditi - i napad na događaj u Splitu, i ono što se dogodio pred Srpskim kulturnim centrom u Zagrebu, i ono što se preko vikenda dogodilo u Rijeci – onda zaista nemaju što tražiti u politici... I naravno, ono što se prije toga dogodilo u Benkovcu i Šibeniku. Samo to je jedini razuman odgovor na to što se dogodilo. Kao prvo, zbog toga jer je to naprosto jedino pristojno i normalno. Nitko ne može na takav način upadati na skupove ili prosvjedovati protiv njih. A kao drugo, to što se događa u političkom smislu najviše ide na ruku baš nikom drugom do Pupovcu, kojeg već godinama tako besmisleno i iracionalno mrze.

A i sam Pupovac se ponaša pomalo čudno, odnosno krajnje nekorektno prema čovjeku za kojeg je ustvrdio da ga se treba platiti suhim zlatom. Naprosto predsjednik SDSS-a već godinama kao da čini sve da zakomplicira život Andreju Plenkoviću. Nedavno je čak praktički zatražio preslagivanje vladajuće većine kako bi se stvorila nova u kojoj bi bio i SDSS, a koja bi se onda obračunala sa svim negativnim pojavama. I spriječila navodna totalna fašizacija društva. Bio bi to katastrofalan potez. Da je to napravljeno prije Benkovca, ili čak prije Splita, nikom ništa. Ali sada bi nešto takvo samo dodatno zaoštrilo cijelu situaciju.

Nije se tu proslavila ni hrvatska ljevica, ni ona krajnja ni ona centristička. Na otvaranju izložbe u SKC-u je bilo dvoje saborskih zastupnika Možemo! i zastupnica izabrana na listi SDP-a Dalija Orešković. To su dvije stranke koje su prije samo par tjedana promijenile imena četiri zagrebačke ulice. Zbog toga jer su nositelji imena na ovaj ili onaj način bili povezani s NDH. Pa ako je to kriterij, koji nedvojbeno jest legitiman, onda ga se treba uvijek držati i ne može se samo tako onda otići ni na otvaranje promotivne izložbe o čovjeku koji je ni manje ni više - napisao Memorandum SANU. Naprosto ne može. Ali eto. Oni očito prihvaćaju dvostruku konotaciju samo kada to njima odgovara.

U svemu ovome baš se najbolje ne snalazi ni sama vlast. Ona kao da kaska za događajima i onda na njih samo nemušto reagira. A i kada to radi, onda se to baš i ne čini adekvatnim. Kao da je vladajuća stranka još uvijek šokirana činjenicom da im je tvrda, prljava i nepredvidiva hrvatska politika konačno banula na vrata. Pa kao da ne znaju što bi sada s njom jer im je to potpuno nova situacija. Kao da ne može shvatiti da se ne može istovremeno titrati i Miloradu Pupovcu i Marku Perkoviću Thompsonu. Odnosno da se ne može i ne smije titrati nikome. Ono što država mora hitno napraviti jest spriječiti bilo kakvu eskalaciju i za to iskoristiti sve pravne poluge, možda da i SOA zaviri u to, koje su im na raspolaganju. Hrvatska nikako ne smije postati još jedna država slučaj u jugoistočnoj Europi. To se naprosto ne smije dogoditi.

Povezane vijesti

• Tko god pobijedi, bit će sukoba
• Vojni rok nužnost, a ne militarizacija
• Hrvatska industrija na raskrižju